Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Ps-2/2022-62
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u parničnom postupku 1. tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Nadi Tatalović Rauch, odvjetnici iz Karlovca, protiv 1. tuženog JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku iz Karlovca, 2. tužene VA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta i 3. tuženog ŽA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, s time da su 2. i 3. tuženici zastupani po privremenom zastupniku FA, odvjetniku iz [adresa], radi iseljenja, predaje u posjed i plaćanja najamnine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u nazočnosti 4. i 5. tužitelja osobno uz punomoćnicu Nadu Tatalović Rauch, odvjetnicu iz Karlovca te punomoćnicu 2. i 3. tuženika IA, odvjetničku vježbenicu u ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, u zamjeni za privremenog zastupnika FA, odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosti uredno pozvanog 1. tuženika, 22. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se 1. tuženom JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženoj VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženom ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], srušiti bespravno dograđeni dio na nekretnini tužitelja u površini od 38,04 m² upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] [adresa]² upisanoj pod rednim brojem 11. Suvlasnički dio: 1/6 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) koju u naravi sačinjava jednosobni stan u razizemlju zgrade, a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, nužnika i predsoblja ukupne površine 28,91 m² te nekretnine slobodne od osoba i stvari predati u suposjed 1. tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se 1. tuženom JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženoj VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženom ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude solidarno isplate 1. tužitelju EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljic i NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 16.829,30 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se 1. tuženom JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženoj VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženom ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tužitelju EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljici NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 8.361,97 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se 1. tužitelju EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljici NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknade privremenom zastupniku 2. tužene VA i 3. tuženog ŽA i to FA, odvjetniku iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 2.154,28 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se 2. tuženoj VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženom ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tužitelju EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljici NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 2.154,28 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode kako je Rješenjem o dodjeli stana na privremeno korištenje Stambene komisije Grada Karlovca, KLASA: 004 01/91 -01/146, URBROJ: 2133-01-02092-3744 od **.**.1996. BA (ranije AA), pravnoj prednici tuženika koji su pozvani da stupe u ovaj postupak kao nasljednici prvotno tužene BA koja je za vrijeme trajanja postupka preminula, dodijeljen na privremeno korištenje predmetni stan. Navode kako je u točki 4. izreke naprijed navedenog rješenja odlučeno da se stan daje tuženoj BA na privremeno korištenje na rok od jedne godine te da osoba kojoj je stan dan na privremeno korištenje ne stječe stanarsko pravo niti stanarsko pravo može ostvariti, kao i da rok od jedne godine počinje teći od dana donošenja rješenja, odnosno od 23. prosinca 1996. U točki 5. izreke odlučeno je da je istekom roka od godine dana imenovana osoba kojoj je stan dodijeljen na privremeno korištenje dužna iz istoga iseliti te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed vlasniku stana. Navode i kako je BA propustila u određenom joj roku predmetni stan vratiti natrag u posjed tužiteljima te je ista bez odobrenja i suglasnosti davatelja stana na korištenje bespravno nadogradila predmetni stan na način da je proširila prizemlje te dogradila potkrovlje povećavši površinu predmetne nekretnine za 38,04 m2. Tužitelji u tužbi nadalje navode kako je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13- 01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. tužiteljima EA, GA i EAZ, a čiji nasljednici su u ovom postupku HA, SA i NA, vraćena imovina i to svakome u 1/3 dijela i to stan u [adresa], E. [adresa], koji se prema podacima Inkasatora d.o.o. Karlovac nalazi u razizemlju zgrade i sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, nužnika i predsoblja, ukupne površine od 28,91 m², a prema stvarnom stanju sastoji se od blagovaonice, kuhinje, hodnika, kupaonice i dvije sobe u prizemlju, ukupne površine od 37,45 m² i dvije sobe u potkrovlju, ukupne površine od 29,50 m², sa kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine pod oznakom kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema zemljišnoknjižnom upisu [adresa] površine 589 m², [adresa] E površine 136 m², kuća ulica E površine 93 m², drvarnica u [adresa] E. [adresa] površine 17 m², dvorište ulica E površine 343 m². Navode kako je navedena odluka potvrđena rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/14-01/249, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-03 od 21. prosinca 2016. Protiv navedenog rješenja Ministarstva pravosuđa prednica tuženika BA pokrenula je upravni spor te je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-262/17-20 od 4. travnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev prednice tuženika BA radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/14-01/249, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-03 od 21. prosinca 2016. Ističu kako je BA i protiv navedene presude Upravnog suda u Rijeci podnijela žalbu te je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3240/18-4 od 21. svibnja 2020. predmetna žalba odbijena i potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-262/17-20 od 4. travnja 2018. Danom donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske djelomično rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13- 01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14- 17 od 10. veljače 2014. postalo je pravomoćno i izvršno te je i provedeno u zemljišnim knjigama te su kao vlasnici predmetnog stana sada upisani tužitelji EA, GA i EAZ, a čiji nasljednici su u ovom postupku HA, SA i NA. Tužitelji se u ovom postupku pozivaju na odredbu članka 9. Zakona o privremenom korištenju stanova („Narodne novine“ broj: 66/91.) kojom je propisano da se rješenjem iz članka 7. tog Zakona stan daje na privremeno korištenje najdulje na rok od jedne godine od dana donošenja rješenja, a ratnim prognanicima samo do omogućavanja povratka u ranije mjesto boravka (stavak 1.) te da istekom roka iz stavka 1. tog članka Komisija može donijeti novo rješenje kojim se produžava privremeno korištenje stana, sve dok postoje uvjeti iz članka 1. tog Zakona (stavak 2.). Kako je stan rješenjem Stambene komisije Grada Karlovca tuženoj dan na privremeno korištenje na rok od jedne godine odnosno za razdoblje od 23. prosinca 1996. do 23. prosinca 1997. te imajući u vidu nespornu činjenicu da Stambena komisija Grada Karlovca nije donijela novo rješenje kojim se sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o privremenom korištenju stanova produžava privremeno korištenje stana, proizlazi da je prednica tuženih nakon 23. prosinca 1997. nepošten i nesavjestan posjednik te je predmetni stan posjedovala bez valjane pravne osnove. Naime, prednica tuženih je protekom tog roka bila dužna iseliti iz stana koji joj je dodijeljen na privremeno korištenje i predati ga slobodnog od osoba i stvari, a sve navedeno je istoj bilo poznato budući je imala uvid u sadržaj naprijed navedenog rješenja o dodjeli stana privremeno korištenje. Tužitelji navode i kako su oni prije podnošenja ove tužbe dopisom - zahtjevom od 17. studenog 2020. pozvali BA da im predmetnu nekretninu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari navodeći da je istu dobila na privremeno korištenje na rok od jedne godine nakon isteka koje je bila dužna iseliti te predati u posjed davatelju stana na korištenje. U navedenom dopisu tužitelji su tuženu upozorili da na stanu nije stekla stanarsko pravo te su istu pozivali da preda u posjed jednosobni stan u razizemlju zgrade u površini od 28,91 m², a da bespravno nadograđen dio o svom trošku sruši. Navedenim dopisom tužitelji su ujedno pozvali istu da im plati najamninu za razdoblje počevši od 22. svibnja 2020. Naime, sukladno odredbi članka 152. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta, dok je stavkom 3. istog članka propisano da vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe. Odredbom članka 161. stavak 1. ZV-a tužitelji navode kako je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je člankom 162. stavkom 1. istog Zakona propisano da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Slijedom navedenog, tužitelji zahtijevaju da tuženici uspostave prijašnje stanje na predmetnoj nekretnini i to kakvo je bilo prije nego je bespravno nadograđen kat kuće na nekretnini u vlasništvu tužitelja te da im predaju nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari. Osim navedenog, tužitelji zbog nemogućnosti posjedovanja navedene nekretnine u razdoblju od 22. svibnja 2020. od kada je djelomično rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13- 01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. postalo pravomoćno i izvršno te su tužitelji kao suvlasnici izgubili novčanu korist koju bi imali iznajmljivanjem tog stambenog prostora čime je umanjena njihova imovina i slijedom čaga su pretrpjeli štetu, zahtijevaju od tuženika da im isplate novčani iznos na ime najamnine za razdoblje od 22. svibnja 2020. pa nadalje. Zaključno, tužitelji ističu kako tuženici nemaju pravo na posjed predmetnog stana niti temeljem odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje štiti pravo na dom jer se prednica tuženika, a sada i tuženici u predmetnom stanu nalaze bez valjane pravne osnove odnosno prava koje bi ih ovlašćivalo na posjed istog jer bi time sve druge zainteresirane osobe bile dovedene u neravnopravan položaj i uveo se nered te bi u suprotnom bilo omogućeno da se iz bespravnog posjeda izvode neka prava. Predlažu da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženicima da im naknade troškove ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik JA navodi kako je predmetni stan dodijeljen na privremeno korištenje njegovoj pravnoj prednici, odnosno njegovoj majci BA (tada AA) temeljem rješenja tadašnje Gradske komisije za privremeno korištenje stanova Grada Karlovac KLASA: 371 -05/96-01/16, UR. BROJ: 2133-01-01-96-121 od 27. rujna 1996. Navodi kako je tada pravnoj prednici izdana i potvrda u kojoj se navodi kako je izrada Ugovora o najmu o tijeku. U trenutku davanja stana na privremeno korištenje predmetni stan bio je potpuno devastiran i neuslovan za bilo kakvo stanovanje, stan se nalazio u prizemlju i imao je površinu od 28,91 m2. Nadalje navodi kako je njegova pravna prednica jednostavno iz nužde kako bi mogla stan koristiti za stanovanje, ali i temeljem izdane potvrde kako je u tijeku izrada Ugovora o najmu stana, o vlastitom trošku u cijelosti adaptirala i proširila stan do sadašnje površine od 66,95 m2. Navodi kako su ta ulaganja bila nužna obzirom je stan bio potpuno devastiran, a što je utvrđeno u upravnom postupku. Obzirom da je stan vraćen tužiteljima u vlasništvo, 1. tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je njegova pravna prednica pokrenula parnični postupak radi priznanja prava suvlasništva obzirom na izvršena ulaganja, a podredno isplatu za izvršena ulaganja, a koji postupak se vodi kod Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem P-330/2018. Što se tiče zahtjeva za predaju u posjed, 1. tuženik stavlja prigovor nedostatka pasivne legitimacije obzirom je prema djelomičnom rješenju upravnog tijela od 10. veljače 2014., a na koje se između ostaloga pozivaju i tužitelji, obveznik povrata predmetnog stana [adresa] (točka IV. izreke djelomičnog rješenja), a ne tuženik odnosno njegova pravna prednica. Ističe se kako je u odgovoru na tužbu 1. tuženik naveo da osporava prigovor promašene aktivne legitimacije, dok je iz istih razloga kako je to navedeno u odgovoru na tužbu na ročištu održanom 3. listopada 2022. punomoćnik 1. tuženika istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Što se pak tiče djela tužbenog zahtjeva kojim se traži rušenje bespravno dograđenog dijela 1. tuženik prije svega smatra da sud za to nije stvarno nadležan, a ukoliko se pak traži uspostava prijašnjeg stanja to se onda može odnositi isključivo na uspostavu stanja kakvo je bilo prije dodjele stana pravnoj prednici tuženika. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
2.1. Podneskom od 4. rujna 2025. privremeni zastupnik 2. tužene VA i 3. tuženog ŽA očitovao se na način da je izjavio kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu obzirom tužitelji nisu dokazali osnovu svog tužbenog zahtjeva. Navodi kako isti nisu živjeli u predmetnoj nekretnini te stoga istu ne mogu predati u posjed tužiteljima, a posebno nisu dužni plaćati najamninu. Nadalje navodi kako iz tužbe nije razvidno za koje razdoblje tužitelji traže naknadu zbog neosnovanog korištenja nekretnine pa je takav tužbeni zahtjev općenit te sud isti treba odbaciti bez raspravljanja. Što se tiče bespravne gradnje, navodi kako 2. i 3. tuženicima nije poznato tko je gradnju izvršio. Predlaže da sud odbaci tužbu u odnosu na 2. i 3. tuženika.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u preslik rješenja o dodjeli stana od 23. prosinca 1996. KLASA: 004 01/91 -01/146, URBROJ: 2133-01-02092-3744 (list 7 spisa), preslik nalaza sudskog vještaka Davora Petračića, u predmetu Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13-01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-13-8 (list 8-14 spisa), preslik Djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13-01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. s potvrdom pravomoćnosti i izvršnosti (list 16-21 spisa), preslik rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/14-01/249, URBROJ:514-04- 02-01-01-16-03 od 21. prosinca 2016. (list 22-25 spisa), preslik presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-262/17-20 od 4. travnja 2018. (list 26-31 spisa), preslik presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3240/18-4 od 21. svibnja 2020. (list 32-35 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-11 (list 36-37 spisa), preslik dopisa – zahtjeva BA od 17. studenog 2020. uz preslik preporučene pošiljke i povratnice (list 38-40 spisa), preslik spisa Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji KLASA: UP/I-942-05/13-01/30 (list 84-390 spisa). Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem 2. tužitelja GA (list 527 spisa), 3. tužitelja HA (list 527 spisa), 4. tužitelja SA (list 575 spisa) i 5. tužiteljice NA (list 526 -527 spisa) te je provedeno i građevinsko vještačenje na okolnost visine najamnine po stalnom sudskom vještaku Ivanu Žuveli (list 418-443 i 535-551 spisa). Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-22/2022 (ranije P-330/2018)
3.1. Na ročištu održanom 14. listopada 2025. punomoćnica tužitelja odustala je od dokaznog prijedloga za saslušanjem 1. tužitelja obzirom je isti teško bolestan.
3.2. U odnosu na zatraženi spis Grada Karlovca, KLASA: 371-05/96-01/16, URBROJ: 2133-01-01-96-121 od 27. rujna 1996. ističe se kako isti nije dostavljen od strane Grada Karlovca te su stranke na ročištu održanom 3. listopada 2022. učinile nespornim da se u predmetu koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P- 22/2022 Grad Karlovac dopisom od 28. studenog 2018. očitovao na način da je izjavio kako nema taj spis, slijedom čega se isti nije mogao pribaviti.
4. Tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 8. travnja 2026. je osnovan.
5. Među strankama nije sporno kako je Rješenjem o dodjeli stana na privremeno korištenje Stambene komisije Grada Karlovca, KLASA: 004 01/91-01/146, URBROJ: 2133-01-02092-3744 od **.**.1996. BA (ranije AA), pravnoj prednici tuženika, dodijeljen predmetni stan na privremeno korištenje te da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13-01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. tužiteljima EA, GA i EAZ, a čiji nasljednici su u ovom postupku HA, SA i NA, vraćena imovina, odnosno predmetni stan ukupne površine od 37,45 m² i to svakome u 1/3 dijela. Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13-01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. potvrđeno je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/14-01/249, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-03 od 21. prosinca 2016. Protiv navedenog rješenja Ministarstva pravosuđa prednica tuženika BA pokrenula je upravni spor te je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-262/17-20 od 4. travnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev prednice tuženika BA radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/14-01/249, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-03 od 21. prosinca 2016. Odlučujući o žalbi BA protiv navedene presude Upravnog suda u Rijeci, Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je odluku pod poslovnim brojem:
Usž-3240/18-4 od 21. svibnja 2020. kojim je žalbu BA odbio i potvrdio presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-262/17-20 od 4. travnja 2018. Danom donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske djelomično rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13- 01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14- 17 od 10. veljače 2014. postalo je pravomoćno i izvršno te je i provedeno u zemljišnim knjigama te su kao vlasnici predmetnog stana upisani tužitelji EA, GA i EAZ, a čiji nasljednici su u ovom postupku HA, SA i NA, a sve kako to proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu i to djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I- 942-05/13-01/30, UR.BROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. s potvrdom pravomoćnosti i izvršnosti (list 16-21 spisa), rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/14-01/249, UR.BROJ:514-04-02-01-01-16-03 od 21. prosinca 2016. (list 22-25 spisa), presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 262/17-20 od 4. travnja 2018. (list 26-31 spisa), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3240/18-4 od 21. svibnja 2020. (list 32-35 spisa) i izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-11 (list 36-37 spisa).
6. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija stranaka u ovom postupku, prigovor zastare koji je istaknuo privremeni zastupnik 2. i 3. tuženih te može li ovaj sud odlučivati o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži rušenje bespravno dograđenog dijela.
7. Uvidom u dopis – zahtjev BA od 17. studenog 2020. uz preslik preporučene pošiljke i povratnice (list 38-40 spisa) sud je utvrdio kako su tužitelji, prije podnošenja tužbe, pozvali BA da im predmetnu nekretninu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari navodeći da je istu dobila na privremeno korištenje na rok od jedne godine nakon isteka kojeg roka je bila dužna iseliti te predati u posjed stan onome tko joj je dao stan na korištenje. U navedenom dopisu tužitelji su tuženu upozorili da na stanu nije stekla stanarsko pravo te su istu pozivali da preda u posjed jednosobni stan u razizemlju zgrade u površini od 28,91 m², a da bespravno nadograđen dio o svom trošku sruši. Navedenim dopisom tužitelji su ujedno pozvali istu da im plati najamninu za razdoblje počevši od 22. svibnja 2020.
8. Uvidom u preslik spisa Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji KLASA: UP/I-942-05/13-01/30 (list 84-390 spisa) kao i preslik nalaza sudskog vještaka Davora Petračića, u predmetu Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13-01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-13-8 (list 8-14 spisa), utvrđeno je da su tužitelji podnijeli zahtjev za naknadu oduzete imovine i to u zakonskom roku dana 26. lipnja 1997. pod klasom:
UP/I-942-05/97-01/356. Zahtjev se između ostaloga odnosio i na predmetni stan te je utvrđeno da su EA, GA i RA NA ovlaštenici naknade za predmetni stan koji je bio oduzet njihovom djedu OA, konačno, istima je u postupku denacionalizacije vraćen predmetni stan u suvlasništvo. Nadalje, utvrđeno je, kao i uvidom u dokumentaciju koja se nalazi i u ovom spisu, da je predmetni stan [adresa] na temelju rješenja o dodjeli stana na privremeno korištenje Stambene komisije Grada Karlovca, KLASA: 004 01/91 -01/146, UR.BROJ: 2133-01-02092-3744 od 23. prosinca 1996. dodijelio BA (ranije AA), pravnoj prednici tuženika, na privremeno korištenje i to na rok od 1 godine bez stjecanja stanarskog prava niti mogućnosti ostvarivanja stanarskog prava s time da je rok od 1 godine počeo teći od dana donošenja tog rješenja. Nadalje, rješenjem je određeno i da je nakon proteka roka od 1 godine ista dužna iseliti iz stana te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed vlasniku stana i to Gradu Karlovcu. U tom postupku proveden je i očevid na licu mjesta radi premjere predmetnog stana i utvrđivanja stanja istog. Iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Petračića proizlazi kako korisna površina od 28,91 m2 koja je upisana i u zapisniku o bodovanju predmetnog stana od 18. prosinca 1987. odgovara približno današnjoj površini od 28,10 m2, a što odgovara današnjim prostorijama – hodnik, kupaonica i dvije sobe u prizmelju. U tom postupku Grad Karlovac se također očitovao na način da je izjavio kako je BA stan bio dan samo na korištenje na rok od jedne godine ta da ga je ista bila dužna napustiti slobodnog od osoba i stvari nakon proteka tog roka koji je počeo teći 23. prosinca 1996. Ističe se kako se u navedenom spisu predmeta nalaze sve odluke koje su tužitelji dostavili u tužbu i o kojima se sud očitovao već u točki 5. ovog obrazloženja te zaključno rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 23. rujna 2020., broj Z-11140/20 kojim su na temelju pravomoćnog djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u karlovačkoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13-01/30 od 10. veljače 2014. na predmetnom stanu upisani tužitelji (list 86 spisa).
9. Uvidom u spis Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-22/2022 sud je utvrdio kako se postupak vodi između istih stranaka s time da je taj postupak pokrenula pravna prednica tuženika iz ovog postupka BA, protiv tužitelja iz ovog postupka i to radi priznanja prava suvlasništva iz razloga što je predmetni stan nadogradila sa početnih 28,91 m2 na sadašnjih 66,95 m2, podredno BA traži da sud donese presudu kojim će naložiti tuženicima, a koji su u ovom postupku tužitelji, da joj na ime izvršenih ulaganja u adaptaciju i proširenje stana naknade određeni novčani iznos.
9.1. Ističe se kako navedeni postupak nije okončan obzirom su nakon smrti BA u postupak pozvani njezini nasljednici i to JA, ŽA i VA da kao tužitelji stupe u postupak. Obzirom da dostava rješenja o nastavku postupka nije bila moguća ŽA i VA, sud je istima postavio privremenog zastupnika te pozvao 1. tužitelja JA da podmiri troškove postavljanja privremenog zastupnika i to rješenjem ovoga suda od 22. siječnja 2025., a što isti, unatoč višestrukom pozivanju od strane suda, nije učinio. Ističe se kako je iznos koji je sud naveo u rješenju od 22. siječnja 2025. podmirila 1. travnja 2026. umjesto tužitelja 5. tužena iz tog postupka NA, a koja je 5. tužiteljica u ovom postupku, a sve obzirom je tuženicima, ovdje tužiteljima, u interesu da se i taj postupak okonča.
9.2. U navedenom postupku provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Ivanu Žuveli na okolnost opsega i visine izvršenih ulaganja od strane prednice tuženika i to BA u predmetnu nekretninu te je zadatak vještaka bio utvrditi kada su ta ulaganja izvršena te iznos nužnih i korisnih troškova koje je ista imala. Ono što je prema mišljenju ovoga suda bitno za ovaj postupak je činjenica da je vještak u ožujku 2023. godine procijenio da su ulaganja u nekretninu stara između 15 i 25 godina, a što bi značilo da su ulaganja zasigurno izvršena nakon proteka roka od jedne godine, a na koji rok je BA rješenjem o dodjeli stana na privremeno korištenje Stambene komisije Grada Karlovca, KLASA: 004 01/91-01/146, URBROJ: 2133-01- 02092-3744 od 23. prosinca 1996., predmetni stan bio dan na privremeno korištenje, odnosno nakon 23. prosinca 1997.
10. Tijekom postupka, sud je proveo dokaz saslušanjem 2. tužitelja GA (list 527 spisa), 3. tužitelja HA (list 527 spisa), 4. tužitelja SA (list 575 spisa) i 5. tužiteljice NA (list 526-527 spisa).
10.1. 5. tužiteljica NA u svom iskazu navodi kako zna da je prednica tuženika BA dobila predmetni stan na korištenje na razdoblje od godinu dana i to od prosinca 1996. do 1997., ali ista je nastavila i dalje živjeti u tom stanu u kojem je ona živjela do 2021. godine, a sada u njemu žive njezini nasljednici. Njima, odnosno EA, a koji je njezin ujak, ujaku GA i njezinoj mami RA, a koja je preminula 2021. stan je vraćen 2014. godine. Nadalje navodi kako je tužena BA cijelo vrijeme ulagala pravne lijekove čime je samo odugovlačila postupak te je odluka postala pravomoćna 2020. godine. Navodi kako su joj oni tada uputili dopis kojim su je pozvali da im preda predmetni stan, no ista se na to oglušila te su zato i pokrenuli ovaj postupak. Napominje kako je postupak denacionalizacije pokrenut još 1997. godine te ovaj cjelokupni postupak traje 28 godina te su oni sve to vrijeme uskraćeni za korištenje njihova stana koji bi mogli iznajmljivati ili prodati ili netko od njih živjeti u njemu, ali tamo sada žive nasljednici pok. BA, ovdje tuženi. U odnosu na nadograđeni dio 5. tužiteljica je izjavila kako je ona za njega sanala 2014. godine kada im je stan vraćen te obzirom da ima interesa ista je provjerila i u Upravnom odjelu za opću upravu Karlovačke županije kao i Gradu Karlovu jesu li tuženici ikada dobili ikakvu dozvolu za nadogradnju tog bespravno sagrađenog dijela, konkretno navodi kako je razgovarala sa gospođom LA koja je i vodila taj postupak vraćanja predmetnog stana, ali svugdje je dobila odgovor da tuženima nije izdana nikakva dozvola niti suglasnost te ima informaciju i da prednica tuženika nikada nije pokrenula niti nikakav postupak za legalizaciju tog dodatno sagrađenog dijela. 5. tužiteljica je u svom iskazu navela i kako su im tuženici jednom prilikom ponudili kako bi kupili taj predmetni stan za iznos od oko 12.500,00 ili 15.000,00 EUR, a koji iznos njima nije bio prihvatljiv obzirom i na činjenicu da oni u tom stanu za cijelo ovo vrijeme i borave te postoji određena naknada s osnove najamnine. U svom iskazu 5. tužiteljica je navela i kako je ona 1996. godine imala 6 godina te ne može točno reći u kakvom je stanju bio taj stan u to vrijeme, no prema njezinom mišljenju činjenica da je u tom stanu živjela ranije gospođa ZA, koja je imala stanarsko pravo, ukazuje na to da je stan bio useljiv, da se u njemu moglo živjeti, a i grad sigurno ne bi dao stan dalje na korištenje da isti nije bio pogodan za život. Njoj nije poznato je li BA ulaganja vršila u predmetni stan 1996. ili kasnije obzirom o ulaganjima zna samo na osnovu toga jer ih je ona tužila za ulaganja u posebnom postupku. Kada je njima stan vraćen imao je 28 i nešto m2, a sada ima 67 i nešto m2.
10.2. 2. tužitelj GA u svom je iskazu naveo kako se u cijelosti pridružuje navodima 5. tužiteljice te je isti dodao kako on u predmetnom stanu nikada nije bio obzirom tamo cijelo vrijeme netko živi te nije mogao ući u njega. Da je nešto ulagano i dograđivano saznao je nakon što je u predmetnom stanu bilo provedeno vještačenje, ali ne zna u kojem postupku, ali zna da je tada na licu mjesta vještak utvrdio promjene na stanu. Navodi i kako je njima pokojna prednica tuženih BA ponudila da bi ona predmetni stan kupila, ali tada im je ponudila neki mali iznos koji njima nije bio prihvatljiv.
10.3. 3. tužitelj ĆA u svom je iskazu naveo kako se u cijelosti pridružuje navodima 5. tužiteljice i 2. tužitelja te je isti dodao kako on u predmetnom stanu nikada nije bio, a o izvršenim ulaganjima čuo je od svoje supruge te ne zna kada su ona uopće izvršena.
10.4. 4. tužitelj SA u svom je iskazu naveo kako se u cijelosti pridružuje navodima 5. tužiteljice NA sa ročišta održanog 14. listopada 2025. kao i navodima 2. tužitelja GA i 3. tužitelja ĆA. Što se tiče ulaganja, isti je izjavio kako zna da se u predmetni stan nešto ulagalo, obzirom na drugi spor koji je u tijeku pred ovim sudom u predmetu P-22/2022, ali ne zna koliko i što.
10.5. Cijeneći iskaze svih saslušanih tužitelja sud je iste prihvatio u cijelosti obzirom su njihovi iskazi suglasni te u cijelosti potvrđeni materijalnom dokumentacijom koja prileži u spisu.
11. U odnosu na prigovor 1. tuženika kojim on osporava aktivnu legitimaciju stranaka u ovom postupku ovaj sud ističe kako je u postupku denacionalizacije predmetna nekretnina vraćena u suvlasništvo ovdje tužitelja te su isti i upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetnog strana, stoga zasigurno postoji i aktivna legitimacija na strani tužitelja kada oni traže od tuženika predaju u posjed predmetnog stana, rušenje bespravno sagrađenog dijela nekretnine te plaćanje određenog iznosa na ime najamnine za razdoblje u kojemu su tuženici neosnovano držali u posjedu predmetni stan.
12. U odnosu na prigovor 1. tuženika kojim on osporava pasivnu legitimaciju stranaka u ovom postupku te navod privremenog zastupnika 2. i 3. tuženika koji navodi kako 2. i 3. tuženici nisu živjeli u predmetnom stanu, ovaj sud ponovno ističe kako su suvlasnici predmetne nekretnine upravo tužitelji, dok su tuženici u posjedu iste te su stoga i pasivno legitimirani u ovom postupku. Iz evidencija koje vodi Ministarstvo pravosuđa vidljivo je da su isti imali, odnosno i imaju prijavljeno prebivalište na adresi gdje se stan nalazi i to [adresa] , a navedeno su potvrdili i službenici PU Karlovačke prilikom terenske provjere adresa te o istome izvijestili sud dopisom od 7. siječnja 2025. (list 498 spisa).
13. Odredbom članka 7. Zakona o privremenom korištenju stanova (˝Narodne novine˝, broj: 66/1991., 26/1993., 76/1993. i 29/1994. – dalje: ZPKS) stavkom 1. propisano je kako komisija donosi rješenje o privremenom korištenju stana iz članka 2. stavka 1. ovoga zakona koje dostavlja uz potpis osobama kojima se stan daje na privremeno korištenje, vlasniku stana, Fondu u stambenom gospodarstvu, komisiji za praćenje primjene zakona, Ministarstvu pravosuđa i uprave, a stanara koji je napustio stan obavješćuje se putem oglasne ploče skupštine općine gdje se nalazi. Člankom 8. stavkom 1. ZPKS-a propisano je nadalje kako osobe kojima je stan dodijeljen na privremeno korištenje kao i članovi njihova kućanstva temeljem rješenja iz članka 7. ovoga zakona ne stječu stanarsko pravo, niti stanarsko pravo na tome stanu mogu ostvariti. Člankom 9. stavkom 1. istog zakona određeno je kako se rješenjem iz članka 7. ovoga zakona stan daje na privremeno korištenje najdulje na rok od jedne godine od dana donošenja rješenja, a ratnim prognanicima samo do omogućavanja povratka u ranije mjesto boravka. Stavkom 2. istog članka određeno je kako istekom roka iz stavka 1. ovoga članka Komisija može donijeti novo rješenje kojim se produžava privremeno korištenje stana, sve dok postoje uvjeti iz članka 1. ovog Zakona. Stavkom 3. određeno je da rješenje iz članka 7. ovoga zakona po proteku roka iz članka 7. stavak 2. točke 7. ovoga zakona ima snagu izvršne isprave , dok je stavkom 4. propisano kako su istekom roka iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka osobe kojima je stan dat na privremeno korištenje dužne iseliti iz stana te stan slobodan od osoba i stvari predati na korištenje vlasniku.
14. Odredbom članka 161. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (˝Narodne novine˝, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014. – dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Člankom 162. stavkom 1. ZV-a propisano je da da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
15. Odredbom članka 152. stavkom 1. ZV-a propisano je da zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta. Stavkom 2. propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, ako je na to ovlašten po pravilima obveznoga prava. Stavkom 3. istog članka propisano je da vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može, umjesto prava iz stavka 2. ovoga članka, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe.
16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je rješenjem o dodjeli stana na privremeno korištenje Stambene komisije Grada Karlovca, KLASA: 004 01/91-01/146, URBROJ: 2133-01-02092-3744 od **.**.1996. BA (ranije AA), pravnoj prednici 1. - 3. tuženika koji su pozvani da stupe u ovaj postupak kao njezini nasljednici, dodijeljen na privremeno korištenje predmetni stan na rok od jedne godine te da ista na stanu nije stekla stanarsko pravo, kao i da je rok od jedne godine počeo teći od dana donošenja rješenja, odnosno od 23. prosinca 1996. te je BA nakon 23. prosinca 1997. bila dužna iseliti iz stana koji joj je bio dodijeljen na privremeno korištenje te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed vlasniku stana. Ističe se kako ista nije iselila iz stana te su nakon njezine smrti u stanu nastavili živjeti njezini nasljednici i to suprug i dvoje djece, ovdje tuženici. Ističe se i kako Stambena komisija Grada Karlovca nije donijela novo rješenje kojim se sukladno članku 9. stavku 2. ZPKS-s produžava privremeno korištenje stana.
16.1. U postupku je nadalje utvrđeno i kako je BA bez odobrenja i suglasnosti tužitelja, a ista nije dokazala niti da je imala odobrenje od Grada Karlovca, a nije predložila niti izvođenje dokaza na te okolnosti, nadogradila predmetni stan na način da je proširila prizemlje te dogradila potkrovlje povećavši površinu predmetne nekretnine za 38,04 m2. Kako je stan rješenjem Stambene komisije Grada Karlovca BA, pravnoj prednici tuženika, dan na privremeno korištenje na rok od jedne godine odnosno za razdoblje od 23. prosinca 1996. do 23. prosinca 1997. te imajući u vidu nespornu činjenicu da Stambena komisija Grada Karlovca nije donijela novo rješenje kojim se sukladno članku 9. stavku 2. ZPKS-a produžava privremeno korištenje stana, proizlazi da je prednica tuženih nakon 23. prosinca 1997. nepošten i nesavjestan posjednik te je predmetni stan posjedovala bez valjane pravne osnove. Ističe se i kako je nadograđeni dio na predmetnoj nekretnini sagrađen nakon 23. prosinca 1997., odnosno nakon što je protekao rok od jedne godine na koji je predmetni stan bio dodijeljen BA na privremeno korištenje, a kako je to potvrdio i građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju u predmetu P-22/2022, a tuženici nisu dokazali niti da je za isto proveden postupak legalizacije.
16.2. Tijekom ovog postupku, odnosno u odgovoru na tužbu, 1. tuženik je naveo kako je njegova majka BA jednostavno iz nužde kako bi mogla stan koristiti za stanovanje, ali i temeljem izdane potvrde kako je u tijeku izrada Ugovora o najmu stana vršila određena ulaganja, a koju potvrdu nije dostavio na spis. Uvidom u dostavljeni spis Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji KLASA: UP/I-942-05/13-01/30 (list 278) sud je utvrdio kako je točno da je AA, a koja je istovjetna BA, od strane tajnika komisije za privremeno korištenje stanova 27. rujna 1996. izdana potvrda kojom joj se stan dodjeljuje na privremeno korištenje te da je navedeno da potvrda važi do izdavanja Ugovora o najmu čija je izrada u tijeku. Međutim, rješenje kojim je istoj dodijeljen stan na privremeno korištenje na rok od jedne godine doneseno je 23. prosinca 1996., odnosno nakon izdavanja potvrde na koju se isti poziva te je sukladno tom rješenju ista bila dužna nakon 23. prosinca 1997. iseliti iz stana koji joj je bio dodijeljen na privremeno korištenje te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed vlasniku stana. Ističe se kako je sve te prigovore prednica tuženika isticala i u ranijim postupcima u kojima su donesene odluke kojima se njezine žalbe odbijaju, a kako je to navedeno i u točki 5. ovog obrazloženja.
16.3. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 161. stavka 1., članka 162. stavka 1. i članka 152. stavka 1. ZV-a ovaj sud smatra kako je osnovan tužbeni zahtjev 1.-5. tužitelja, kao suvlasnika predmetnog stana, u dijelu u kojem oni traže da sud naloži 1.-3. tuženicima da sruše bespravno sagrađeni dio na predmetnoj nekretnini koja je u suvlasništvu tužitelja i koji dio je u površini od 38,04 m2 te predaju predmetni stan slobodan od osoba i stvari u posjed tužiteljima, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
16.3.1. U odnosu na navod 1. tuženika da ovaj sud ne može odlučivati o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži rušenje bespravno dograđenog dijela, navodi se kako isti nije u pravu te se radi o zahtjevu o kojem može odlučivati ovaj sud.
17. Tužitelji su tužbom zahtijevali i da sud obveže tuženike na isplatu određene naknade za korištenje stana u visini najamnine za razdoblje od 22. svibnja 2020. pa nadalje, odnosno do travnja 2026. sukladno specifikaciji tužbenog zahtjeva iz podneska od 8. travnja 2026. i to samo za dio od 28,10 m2, odnosno prostorija u prizemlju koje su i dane na privremeno korištenje pravnoj prednici tuženika.
17.1. Odredbom članka 165. stavkom 1. ZV-a propisano je kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 2. propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
17.2. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. zauzeto je pravno stajalište prema kojem ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV -a prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.
17.3. Bitno je istaknuti da kada je moguća predaja nekretnine u posjed, naknada koristi se prosuđuje prema odredbi članka 164. i 165. ZV-a, ali samo u slučaju kada tužitelj uz isplatu koristi, tužbenim zahtjevom traži i predaju nekretnine u posjed. (Županijski sud u Splitu, Gž-398/2018-2 od 4. srpnja 2019.)
17.4. Tužitelji su u ovom postupku tražili od suda i da sud naloži tuženicima predaju u posjed predmetne nekretnine te je u točki I. izreke presude sud udovoljio tom tužbenom zahtjevu.
18. Prema mišljenju ovoga suda ispravno je traženje tužitelja na plaćanje naknade za izmaklu korist u visini najamnine od dana 22. svibnja 2020. obzirom je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio odluku pod poslovnim brojem: Usž-3240/18-4 od 21. svibnja 2020. kojim je žalbu BA odbio i potvrdio presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-262/17-20 od 4. travnja 2018. Danom donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske djelomično rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-942-05/13- 01/30, URBROJ: 2133-03-03/2-14-17 od 10. veljače 2014. postalo je pravomoćno i izvršno te je i provedeno u zemljišnim knjigama te su kao vlasnici predmetnog stana upisani tužitelji EA, GA i EAZ, a čiji nasljednici su u ovom postupku HA, SA i NA. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je BA danom donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3240/18-4 od 21. svibnja 2020. zasigurno postala nepošteni posjednik te je od tada zasigurno u obvezi plaćati tužiteljima naknadu za korištenje stana.
19. Na okolnost visine najamnine sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Žuveli (list 418-443 i 535-551 spisa) te je isti u svom nalazu, kao i u dopuni nalaza i mišljenja, točno naznačio visinu najamnine za svaki mjesec u razdoblju od svibnja 2020. pa do prosinca 2025.
19.1. Ističe se kako stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je i ovaj sud prihvatio isti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim.
19.2. Nakon provedenog vještačenja, tužitelji su specificirali svoj tužbeni zahtjev i to u točki II. te ga konačno postavili podneskom od 8. travnja 2026. navodeći kako ukupno potražuju iznos od 16.829,30 EUR, a koji iznos se odnosi na neplaćene najamnine za razdoblje od svibnja 2020. do travnja 2026., zajedno sa zateznim kamatama, koja kamata za svaku pojedinačnu mjesečnu ratu teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Ovako konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tuženici nisu prigovarali.
19.3. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane privremenog zastupnika 2. i 3. tuženika ističe se kako isti nije osnovan obzirom sukladno odredbi članka 165. stavka 2. ZV-a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, a u ovom trenutku predmetni stan još uvijek nije niti predan tužiteljima od strane tuženika.
19.4. Ističe se kako tužiteljima kamata na korist u iznosu najamnine ne teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate jer stranke nisu bile ni u kakvom ugovornom odnosu, već korist koju je ostvario tuženik u iznosu najamnine dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude. (Županijski sud u Šibeniku, Gž 385/2018 -2 od 25. ožujka 2019.)
19.5. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.
20. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj: 138/2023. – dalje: Tarife/23), za sastav podnesaka od 16. ožujka 2022., 19. prosinca 2022., 22. studenog 2023. i 23. studenog 2023. u iznosu od 500,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 1., u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife/23, za sastav podnesaka od 3. listopada 2025., 6. listopada 2025., 2. prosinca 2025. i 8. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife/23, za sastav podnesaka od 14. srpnja 2021. i 28. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife/23, za zastupanje na ročištima od 3. listopada 2022., 7. studenog 2022., 21. studenog 2022., 14. listopada 2025. i 9. travnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/23, za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 22. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/23, a što ukupno iznosi 6.000,00 EUR te koji trošak valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.500,00 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 90,25 EUR (potvrda o uplati prileži na listu 41 spisa), trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 681,07 EUR (potvrde o uplati prileže na listu 392 i 598 spisa), trošak plaćenog predujma za izlazak sudskog dostavljača u iznosu od 30,92 EUR (potvrda o uplati prileži na listu 493 spisa) te trošak plaćenog predujma za objavu oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 EUR (potvrda o uplati prileži na listu 504 spisa) pa ukupni trošak ovog parničnog postupka iznosi 8.361,97 EUR, a na koji trošak je tužiteljima dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude i to od 22. svibnja 2026. pa do isplate, slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) odlučeno kao u točki III. izreke presude.
20.1. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 21. svibnja 2024., obzirom se radi o požurnici upućenoj ovome sudu te trošak sastava podneska od 13. listopada 2025. obzirom su istim tužitelji samo specificirali svoj tužbeni zahtjev koji su na isti način specificirali i podneskom od 6. listopada 2025.
20.2. U odnosu na zatraženi trošak uplaćenog predujma za rad privremenog zastupnika, ističe se kako će isti biti vraćen tužiteljima obzirom im je ovom presudom naloženo da naknade trošak rada privremenom zastupniku 2. i 3. tuženika FA, odvjetniku iz [adresa], a sve kako je to obrazloženo i u točki 21. i 22. ovog obrazloženja.
21. Obzirom da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, sud je u ovom postupku naložio 1. -5. tužiteljima da naknade trošak rada privremenom zastupniku 2. i 3. tuženika FA, odvjetniku iz [adresa], slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
21.1. Trošak rada privremenog zastupnika 2. i 3. tuženika sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podnesaka od 6. veljače 2025., 5. rujna 2025., 22. listopada 2025., 10. prosinca 2025. i 31. prosinca 2025. u traženom iznosu od 200,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife/23, uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe, sukladno Tbr. 40. t. 1. Tarife/23, za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2025. i 9. travnja 2026. u traženom iznosu od 200,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/23, za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 22. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/23, a što ukupno iznosi 1.640,00 EUR te koji trošak valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 410,00 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 104,28 EUR, dok istome nije priznat zatraženi trošak odgovora na tužbu obzirom isti nisu niti dali odgovor na tužbu, pa ukupni trošak ovog parničnog postupka za zastupanje po privremenom zastupniku iznosi 2.154,28 EUR, a na koji trošak je privremenom zastupniku dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude i to od 22. svibnja 2026. pa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
22. Obzirom da troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju, sud je obvezao 2. i 3. tuženike kojima je postavljen privremeni zastupnik da taj trošak naknade 1.-5. tužiteljima pa je stoga odlučeno kao u točki V. izreke presude.
23. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu 22. svibnja 2026.
Sudac: Zrinka Ban
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Dostavljeno:
1. Nada Tatalović Rauch, odvjetnica iz Karlovca
2. Davor Popović, odvjetnik iz Karlovca
3. FA, odvjetnik iz [adresa]
