Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-391/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari I.tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužiteljice RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tužitelja OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV.tužiteljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika I.-IV.tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika ĐS, odvjetničke vježbenice kod Dražena Srba, odvjetnika iz Osijeka, uz javnu objavu dana 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I.-IV.tužitelja, koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da su tužitelji I. - ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. - RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. - OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV. - GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli pravo suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište [adresa], površine 656m², ukupne površine 656m², svaki od njih u 15/100 suvlasničkih dijelova, što je tuženik PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati, slijedom čega su I. -IV. tužitelji ovlašteni na temelju ove presude, a po pravomoćnosti iste, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište [adresa], površine 656m², ukupne površine 656m², svaki od njih u 15/100 suvlasničkih dijelova, uz istovremeni upis brisanja tog prava suvlasništva s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama."

II. Nalaže se I.tužitelju ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužiteljici RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tužitelju OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV.tužiteljici GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelji naknade trošak sudskih pristojba prema određenju suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I.-IV. tužitelji su dana 6. svibnja 2024. podnijeli protiv tuženika tužbu s tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. izreke, a kojim traže od suda utvrđenje da su stekli pravo suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište [adresa], površine 656m², svaki od njih u 15/100 suvlasničkih dijelova, što je tuženik dužan priznati, te da su ovlašteni na temelju pravomoćne presude se uknjižiti kao suvlasnici na navedenoj nekretnini svaki od njih u 15/100 suvlasničkih dijelova, uz istovremeni upis brisanja tog prava suvlasništva s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

1.1. I.-IV-tužitelj tužbu obrazlažu navodeći da je tuženik temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24.11.2023. stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u [adresa], a koja je prethodno bila uknjižena u vlasništvu sada pok. KS, oca I.tužitelja i tuženika, a svekra II.tužiteljice, te djeda III. i IV.tužitelja. U toj nekretnini su prethodno živjeli tužitelji sa sada pok. KS kao članovi jednog domaćinstva na adresi u [adresa]. Područje mjesta [adresa] je teško stradalo u Domovinskom ratu uslijed ratnih razaranja u kojim je stradala i predmetna nekretnina, te je bila predmet obnove nakon rata i to na način da su oni kao i pok. KS ostvarili pravo na potporu za popravak obiteljske kuće, zbog čega je izrađen elaborat uputa za sanaciju ratom oštećenih obiteljskih kuća od 8.04.2002. a građevinski radovi su obavljeni u potpunosti, te je nekretnina ponovno postala funkcionalna samostalna uporabna cjelina podobna za stanovanje i korištenje. Smatraju da su građenjem stekli pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini jer su bili ovlaštenici / korisnici prava na potporu za obnovu s utvrđenim I. stupnjem oštećenja. U pogledu veličine suvlasničkog dijela, drže kako na vrijednost građevinskog zemljišta otpada od 10% vrijednosti nekretnine (dok na ukupno 6 korisnika prava na potporu otpada preostalih 90% vrijednosti nekretnine), pa stoga imaju pravo na 60% ukupnog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine, a stalih 30% vrijednosti idealnog suvlasničkog dijela otpalo je na pok. KS i njegovu suprugu sada pok. NS.

1.2. Tužitelji na ročištu za glavnu raspravu od dana 21. travnja 2026. navode da ne raspolažu materijalnim dokazom da im je pok. KS dao dozvolu kao članovima obitelji da ulažu u predmetnu nekretninu, te da je pravna osnova u konkretnom slučaju stjecanje vlasništva građenjem.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te smatra da se radi o pravnom pitanju. Čini nespornim da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i da je vršena obnova predmetne nekretnine temeljem rješenja Ureda za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštite okoliša u Osijeku od 7.05.1998., ali osporava da su tužitelji tim rješenjem ostvarili pravo na obnovu i da su takvim osnovom stekli pravo vlasništva građenjem na nekretnini. Iz sadržaja rješenja o obnovi proizlazi da je samo pok. ĆS kao vlasnik nekretnine stekao pravo na obnovu, dok su tužitelji navedeni kao članovi obiteljskog domaćinstva, kojima nije uspostavljeno pravo na obnovu kuće, već samo pravo da kao članovi obitelji mogu živjeti u predmetnoj nekretnini. Dakle, Zakonom o obnovi nije uspostavljena posebna pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na obnovljenim zgradama u korist članova domaćinstva nositelja prava na obnovu, te isti nisu mogli steći vlasništva građenjem, a ni na temelju izravne primjene odredaba Zakona o obnovi . Tuženik se poziva na sudsku praksu u odluci Rev 2585/2011-2. Tužitelji obnovom nisu bili ti koji su gradili – obnavljali predmetnu nekretninu niti su isto financirali, već RH na temelju posebnog zakona i propisa zbog čega se ne mogu ni smatrati stvarnim investitorima u smislu čl. 152. Zakona o vlasništvu. Prema čl. 4. Zakona o obnovi, tužite lji koji nikada nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, niti su imali status zaštićenog najmoprimca, nisu mogli ispunjavati uvjete prava na obnovu, već je to pravo isključivo pripadalo sada pok. KS. Osim što je pok. KS dozvolio tužiteljima da žive u predmetnoj nekretnini koja je bila isključivo njegovo vlasništvo, nikada nisu bili su/vlasnici iste da bi ostvarili pravo na obnovu, te nikada nisu financirali izgradnju te nekretnine, pa osnovom čl. 152. ZV ne mogu steći suvlasništvo kako zahtijevaju. Osporava visinu suvlasničkih omjera.

4. U dokaznom postupku radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao i izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4. spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 5.-6. spisa), Elaborat MHM inženjering d.o.o., Osijek (list 7. sp isa), rješenje Osječko-baranjske županije, Ured za prostorno uređenje stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštite okoliša u Osijeku od 7.05.1998. (list 8. -10. spisa).

4.1. Kako se činjenično stanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva može utvrditi na temelju priložene materijalne dokumentacije, a što je sud konstatirao na pripremnom ročištu od dana 21. travnja 2026., to je sukladno načelu ekonomičnosti postupka odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja koji se ne odnose na priloženu materijalnu dokumentaciju.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev I.-IV.tužitelja za utvrđenjem da su građenjem stekli pravo suvlasništva na nekretnini u vlasništvu tuženika, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište [adresa], površine 656m², svaki od njih u 15/100 suvlasničkih dijelova, a što je tuženik dužan priznati, te da su u navedenim omjerima ovlašteni na temelju pravomoćne presude ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini uz istovremeni upis brisanja tog prava suvlasništva s imena tuženika, koji je to dužan trpjeti.

8. Među strankama nema spora:

- da je sada pok. KS, otac I.tužitelja i tuženika, a svekar II.tužiteljice i djed III. i IV.tužitelja,

- da je tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa], površine 656m²;

- da je tuženik predmetne nekretnine stekao temeljem pravnog posla – Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa svojim sada pok. ocem KS dana 24.11.2023., ovjerenim dana 27.11.2023. po v.d. javnog bilježnika Marijanu

Ž iz [adresa] pod OV-781/2023;

- da je vršena obnova predmetne nekretnine temeljem rješenja Osječko- baranjske županije, Ured za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštite okoliša u Osijeku od 7.05.1998.

9. Među strankama je sporno da li su tužitelji mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem.

10. Čitanjem rješenja Osječko-baranjske županije, Ured za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštite okoliša u Osijeku, Klasa: UP/Iº- 402-01/98-16/0050, Ur.broj:2158-04-2/5-98-3 od 7. svibnja 1998. (list 8. -10. spisa) sud je utvrdio da je podnositelju zahtjeva KS kao vlasniku objekta – predmetne nekretnine, utvrđeno pravo na potporu za popravak oštećenja obiteljske kuće na adresi u [adresa], u kojoj će prebivati NS (sada pok. supruga KS) i ovdje I.-IV-tužitelj. Točkom II. rješenja je određeno da će se popravak objekta izvršiti u organizaciji Ministarstva razvitka i obnove. Točkom IV. rješenja je određeno da korisnici prava protekom 30 dana od dana ostvarenja prava iz točke II. gube pravni položaj prognanika i stječu pravni položaj povratnika.

10.1. Pregledom priložene prve strane Elaborata: Upute za sanaciju ratom oštećenih obiteljskih kuća, koji je izradio MHM inženjering d.o.o., Osijek, dana 8.04.2002., sud je utvrdio da je kao nositelj obove naveden KS.

10.2. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno obrazlagao, jer se radi o nespornim činjenicama među parničnim strankama.

11. Tužitelji svoj zahtjev temelje na građenju, tvrdeći da su za to ispunjene pretpostavke smatrajući da su bili ovlaštenici / korisnici prava na potporu za obnovu s utvrđenim I.stupnjem oštećenja predmetne nekretnine, te da po navedenom osnovu imaju pravo na ukupno 60% ukupnog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine, dok je 30% otpalo na sada pok. supružnike NS i KS, dok na vrijednost građevinskog zemljišta otpada 10% vrijednosti nekretnine.

12. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da je sada pok. KS, otac I.tužitelja i tuženika, svekar II.tužiteljice, te djed III. i IV.tužitelja, bio vlasnik predmetne nekretnine u [adresa], koja je oštećena uslijed ratnih razaranja u Domovinskom ratu, da je istom povodom njegova zahtjeva kao vlasnika nekretnine, rješenjem Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštite okoliša u Osijeku, od 7. svibnja 1998. utvrđeno pravo na potporu za popravak oštećenja na predmetnoj obiteljskoj kući u kojoj je navedeno da će prebivati NS (sada pok. supruga KS) i ovdje I.-IV-tužitelji, a da će se popravak objekta izvršiti u organizaciji Ministarstva razvitka i obnove. Također je nesporno utvrđeno da je na temelju pravnog posla – zaključenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 24.11.2023. (ovjeren 27.11.2023. pod OV-781/2023) između primatelja uzdržavanja KS i davatelja uzdržavanja PS, ovdje tuženika, tuženik stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini i uknjižio se u zemljišnoj knjizi pod Z-19781/2023.

13. Prema mišljenju ovoga suda, puko navođenje članova obitelji u rješenju o obnovi, ne uspostavlja istima nikakvo pravo na obnovu, a niti ih čini suvlasnicima nekretnine, niti na temelju Zakona o obnovi („Narodne novine“ broj:24/96., 54/96., 87/96.), a niti na temelju čl. 152. i čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017.), a koji je stav sukladan pravnom shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2585/11-2 od 10.07.20212. koji je po mišljenju ovog suda izravno primjenjiv na konkretni slučaj.

13.1. Naime, tužitelji nisu ostvarili pravo na obnovu, niti su postali suvlasnicima predmetnih nekretnina na temelju odredaba Zakona o obnovi. Prema odredbi čl. 4. Zakona o obnovi, pravo na obnovu pod uvjetima iz toga Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici, u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te nositelji stanarskog prava na stanovima u tim zgradama, kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske. Zakon o obnovi na nedvosmislen način ograničava krug ovlaštenika prava na obnovu i to na vlasnike/suvlasnike oštećene zgrade, te zaštićene najmoprimce. I. -IV.tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva za obnovu 1998. godine, nisu bili vlasnici ni suvlasnici predmetne nekretnine, već je vlasnik bio isključivo KS, pa je stoga pravo na obnovu isključivo pravo istoga kao vlasnika nekretnine, a ne I. - IV.tužitelja, koji su navedeni kao članovi obitelji koji će sa vlasnikom prebivati u obnovljenoj nekretnini.

13.2. Drugim riječima, iz rješenja nadležnog tijela ne proizlazi pravo I.- IV.tužitelja na obnovu. Naime, sada pok. KS je bio vlasnik predmetne nekretnine kada je podnio zahtjev za obnovu obiteljske kuće i upravo je po tom osnovu stekao pravo na obnovu svoje obiteljske kuće temeljem rješenja Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštite okoliša u Osijeku, od 7. svibnja 1998., iz čijeg sadržaja proizlazi da su I. - IV.tužitelji navedeni samo kao članovi obitelji sa kojima će vlasnik nekretnine prebivati u svojoj nekretnini. Zahtjev za obnovu prema odredbi čl. 16. st. 2. točki 3. i 4. Zakona o obnovi, sadržavao je obvezu prilaganja dokaza vlasništva podnositelja zahtjeva i izjave da će se podnositelj zahtjeva s poimence navedenim članovima obitelji vratiti i prebivati u kući za koju podnosi zahtjev. Upravo je to i učinio KS kao vlasnik kuće i podnio zahtjev, te izjavio da će u obnovljenoj kući prebivati zajedno s članovima obitelji, ovdje I.-IV.tužiteljima. Smisao navođenja članova obitelji u rješenju jest isključivo utvrđivanje stambene površine obnove prema čl. 24. Zakona o obnovi i to 35m² za prvog člana + 10 m² za svakog sljedećeg, a ne uspostavljanje imovinskopravnih prava tih članova. Stoga rješenjem nije uspostavljeno pravo I.- IV.tužitelja kao članova zajedničkog domaćinstva na obnovu kuće, već se u odnosu na I.-IV.tužitelje pravni učinak rješenja tiče samo njihovog prava na stanovanje u obnovljenoj kući te gubitka njihovog statusa prognanika i stjecanja statusa povratnika. Dakle, kvantiteta obnove ovisi o broju članova domaćinstva nositelja prava na obnovu koji imaju status prognanika te se obnovom rješava nj ihovo pravo na stanovanje, ali Zakonom o obnovi nije uspostavljena posebna pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na obnovljenim zgradama u korist članova domaćinstva nositelja prava na obnovu.

13.3. Nadalje, odredba čl. 8. Zakona o obnovi, definira članove obitelji korisnika prava na obnovu i to suprug odnosno supruga, djeca i njihovi supruzi, roditelji, djed i baka, pastorčad i usvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, kao i druge osobe koje je korisnik prava na obnovu prema zakonu dužan uzdržavati, očuh i mačeha, usvojitelj, ako su s korisnikom prava na obnovu zajedno stanovali prije početka oružanih sukoba na tom području kao i do dana potpisa ugovora o obnovi s Ministarstvom razvitka i obnove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) rođena djeca i novovjenčani supruzi.

13.4. Dakle ova odredba jasno razlučuje korisnika prava na obnovu (vlasnika/suvlasnika) od članova njegove obitelji. Stoga se može zaključiti da biti naveden kao "član obitelji" u rješenju, znači jedino da se stambena površina obnove obračunava uzimajući u obzir broj osoba koje će u kući prebivati; te da ti članovi obitelji gube status prognanika i stječu status povratnika (u kontekstu prava iz tog perioda). Ni u jednoj odredbi Zakona o obnovi, ne piše da navođenje članova obitelji u rješenju uspostavlja njihovo pravo vlasništva, suvlasništva ili imovinskopravno pravo na nekretnini.

13.5. U odnosu na zahtijevane omjere na predmetnoj nekretnini (svaki od tužitelja u 15/100 suvlasničkog dijela), valja reći da Zakon o obnovi, ne propisuje nikakav mehanizam raspodjele vlasničkih udjela prema broju poimenično navedenih korisnika stambenog prostora, niti prema stupnju oštećenja, niti prema omjeru vrijednosti zemljišta i zgrade. Stoga izračun I.-IV.tužitelja nema osnovu niti u jednoj zakonskoj odredbi, a ni u sudskoj praksi u konkretnom slučaju. Jedina odredba Zakona o obnovi, koja koristi broj članova obitelji za bilo kakav izračun je čl. 24., ali ta se odredba odnosi isključivo na veličinu stambene površine koja se obnavlja (m²), a ne o vlasničkim omjerima.

13.6. Nadalje, tuženik s pravom prigovara da se tužitelji ne mogu smatrati stvarnim investitorima u smislu čl. 152. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pored navedenog, tužitelji se ne mogu smatrati ni graditeljima u smislu odredbe čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, ukoliko su tužitelji neposredno i gradili na nekretnini koja je bila u vlasništvu KS, koji je istovremeno nositelj prava na obnovu i inicijator gradnje, u tom slučaju doprinos tužitelja radovima obnove, odnosno ulaganje u tuđu nekretninu, iste ne čini "graditeljem" u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle ne radi se o situaciji koja se uređuje čl. 152., a ni čl 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (stjecanje vlasništva građenjem), nego eventualno sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove) i to kao pravo na naknadu, dakle o obvezno pravnom zahtjevu koji nije predmet ove tužbe, a ne kao pravo na vlasništvo

- stvarno pravni zahtjev (utvrđenje vlasništva/suvlasništva).

13.7. Prema odredbi čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ustaljenoj praksi Vrhovno suda Republike Hrvatske, ulaganje može biti osnova za stjecanje vlasništva/suvlasništva samo ako je vlasnik nekretnine izričito odredio da će ulagatelj steći vlasništvo (tako u rješenju broj Revd 542/2023-2 od 3.05.2023.). Drugim riječima, ako je između vlasnika nekretnine i onoga tko ulaže postignut sporazum da će budućim ulaganjem on postati suvlasnik nekretnine, onda je opravdan zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva. Tužitelji su naveli da nemaju dokaz o tome da im je KS dozvolio da ulažu u predmetnu nekretninu, dok rješenje o obnovi nije i ne može biti ekvivalent takvog sporazuma, već je to upravni akt koji konstituira administrativno pravo potpore, a ne izjava vlasnika o imovinskopravnim učincima prema trećima.

14. Konačno treba napomenuti bitnu činjenicu, da je tuženik vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljenim dana 24. studenog 2023. s ocem KS. Prema odredbi čl. 115. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvan knjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Naime, tužitelji nikada nisu bili upisani u zemljišne knjige kao suvlasnici predmetne nekretnine, a niti su imali vanknjižno vlasništvo, dok je tuženik 2023. Ugovorom stekao vlasništvo od oca koji je tada bio jedini upisani vlasnik nekretnine. Također, odredbom čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (građenjem čl. 152. i 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (stavak 1.). Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (stavak 2.).

14.1. Drugim riječima, kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, tako stečeno pravo vlasništva ne može imati prednost prema onom vlasništvu koje je stečeno na temelju povjerenja u zemljišne knjige (tako u rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž-2268/2017-3 od 11.01.2018.). Ovdje treba napomenuti da tužitelji ne tvrde da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, pa stoga vrijedi presumpcija iz čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i tuženik se smatra stjecateljem koji je u dobroj vjeri upisao vlasništvo temeljem Ugovora s ocem koji je tada bio jedini uknjiženi vlasnik.

14.2. Pri tome valja dodati da Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev – x 920/16-3 od 12. rujna 2017. navodi: „U takvoj situaciji, kad je tužbeni zahtjev neosnovan već zbog toga što je vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla, postupajući u dobroj vjeri stekao tuženik, neodlučni su revizijski navodi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava usmjereni na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (građenjem) i kao takvi nisu posebno ocjenjivani."

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16.1. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška 1.250,00 eura je osnovan i sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od 21.04.2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 250,00 (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 . i 107/2025.), te s odredbom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. -4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

16.2. Zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sudskih pristojbi prema određenju suda nije osnovan. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Slijedom citirane zakonske odredbe, neodređen zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan pod III. izreke.

U Osijeku, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku I.-IV. tužitelja

2.Punomoćniku tuženika