Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-146/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i dr., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-48/2026-8 od 27. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-48/2026-8 od 27. siječnja 2026., na temelju odredbe članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP) opt. OŽ oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevara u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 293. stavak 1. KZ/97.
1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP-a ošt. OŽI sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.
1.2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (iz članka 467. toč. 1. u svezi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 467. točka 3. u svezi članka 470. stavak 2. ZKP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a državni odvjetnik upire da je izreka presude nerazumljiva jer je sud optuženika oslobodio pozivajući se na članku 453. ZKP-a pri čemu nije naveo po kojoj točki iz navedenog članka je opt. OŽ oslobođen optužbe, a da je u obrazloženju naveo kako nije dokazano da je optuženik u poslovnom odnosu s oštećenikom postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom iz čega bi proizlazilo da je optuženik oslobođen optužbe po članku 453. točki 3. ZKP-a (pogrešno navodi stavak 3.).
6.1. Prvenstveno je za navesti kako izreka oslobađajuće presude ne treba nužno sadržavati po kojoj je točki iz članka 453. ZKP-a donesena oslobađajuća presuda, no o tome je potrebno navesti jasne razloge u obrazloženju presude, što je prvostupanjski sud i učinio. Naime, nakon pozorne analize izvedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje "..., ukoliko i postoje kakva dugovanja, o tome ne postoje egzaktni dokazi te je sud zaključio da nije dokazano da je okrivljenik u poslovnom odnosu s oštećenikom postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom i stoga nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se optužuje te ga je na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP-a trebalo oslobodi optužbe." (toč. 16. obrazloženja). Kako je, dakle, prvostupanjski sud u razlozima presude dao jasno obrazloženje pozivajući se na odredbu članka 453. točke 3. ZKP-a, po kojoj je zakonskoj osnovi oslobodio optuženika optužbe, to nema bitne povrede na koju državni odvjetnik žalbom ukazuje.
7. Državni odvjetnik se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja upirući da je prvostupanjski sud potpuno utvrdio činjenično stanje, no da je iz njega izveo pogrešan zaključak s obzirom je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, broj Pu P-6201/15 (P-26/11) TD "Benja" d.o.o. dužno tužitelju, ošt. OŽI isplatiti novčani iznos od 24.937,00 kn na ime duga za zakup poslovnog prostora i 5.250,00 kn na ime duga za utrošak električne energije. Povrh toga, da je oštećenik optuženika zvao 37 puta na koje se pozive ovaj nije javljao, da je dolazio u mesnicu i opominjao ga glede izvršavanja preuzete ugovorne obveze te da je optuženik samovoljno napustio poslovni prostor mesnice u srpnju 2010., da ga o tome nije obavijestio, da mu je vratio samo jedan od dva ključa te da je vidio da je otvorio drugu mesnicu u Sinju, da je oštećenik platio dug HEP-u nakon čega je struja uključena. Kada se navedena činjenica dovede u vezu s parničnim postupkom koji je oštećenik morao pokrenuti da bi došao do svog potraživanja, da ista ukazuje na postojanje prijevarne namjere kod optuženika kao odgovorne osobe u TD "Benja" d.o.o.
7.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je nakon pozorne ocjene sadržaja iskaza ošt. OŽI, ali i materijalnih dokaza u spisu (izjava OŽI od 17. srpnja 2010., podneska Credo banke d.d. u stečaju Split, spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj Pu P-6201/2015 te iskaza optuženika koji je osporavao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, analizirajući svaki iskaz posebno te sve iskaze u njihovoj međusobnoj vezi, pri čemu je dao ocjenu i proturječnih dokaza na pravilan i zakonit način utvrdio kako nije na nedvojben način utvrđeno da je opt. OŽ počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. KZ/97.
7.2. Naime, kada se obrana optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela i u kojoj ustraje da je kao direktor TD "Benja" d.o.o. Sinj s oštećenikom 6. listopada 2009. u Sinju zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora – mesnice, a 9. listopada 2009. i Aneks ugovora s cijenom zakupa od 550,00 eura, da je u poslovnom prostoru poslovao oko pola godine, koji je zakup nakon plaćenih u dva navrata po 600,00 eura te 7.500,00 kn nastavio plaćati oštećeniku na ruke kada je ovaj dolazio kod njega u mesnicu, da je dolaskom toplijeg vremena rashladni sustav lošije radio, da oštećenik nije htio uložiti u opremu a niti je njemu dozvolio da napravi određene adaptacije u mesnici, što je bio povod da napusti poslovne prostorije početkom svibnja 2010. kada je oštećeniku vratio ključ, otvorio drugu mesnicu u [adresa], a da je prethodno registrirao obrt za uzgoj stoke i trgovinu "[obrt]" dovede u vezu s iskazom svjedokinje HŽ koja je kod optuženika radila kao spremačica, čijem je iskazu sud povjerovao i koja je posvjedočila da bi pred vikend, koncem mjeseca oštećenik dolazio u mesnicu kada bi sjeo za stol s optuženikom, u kojim prigodama su razgovarali o plaćanju zakupa te da bi vidjela kako bi OŽI brojao novac za stolom gdje je sjedio sa optuženikom, kada bi ona u pravilu izašla iz mesnice jer nije htjela slušati razgovore, da su uređaji u mesnici bili pomalo zastarjeli i dotrajali, da je nastavila raditi kod optuženika i u drugom prostoru gdje su uređaji bili noviji i bolji, da joj je optuženik uredno plaćao za obavljeni posao, da je obrt za uzgoj stoke i trgovinu "[obrt]", [adresa] optuženik registrirao 26. svibnja 2010. (što korespondira s navodima iz njegove obrane da je početkom svibnja napustio poslovni prostor oštećenika, a da je na računu obrta u lipnju registriran prvi promet), tada je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije nedvojbeno i van svake razumne sumnje utvrđeno da je optuženik zaključio Ugovor o zakupu s oštećenikom s već unaprijed stvorenom namjerom da taj zakup ne plati te da za svoje TD "Benja" d.o.o. Sinj pribavi nepripadnu imovinsku korist. Napose, činjenica da je oštećenik pokrenuo parnični postupak jer se nije mogao naplatiti s obzirom je društvo "Benja" d.o.o. prestalo postojati i u kojem postupku je TD "OŽ" obvezano oštećeniku isplatiti novčani iznos od 24.937,00 kn i 5.250,00 kn s kamatama na ime neplaćene električne energije nije od odlučnog utjecaja kod utvrđivanja prijevarne namjere optuženika. Uz to je za primijetiti kako u činjeničnom opisu nije navedeno vrijeme počinjenja kaznenog djela koje bi se odnosilo na vrijeme trajanja zakupa, već je naveden samo početak poslovnog odnosa (1. listopad 2009.), a koji je poslovni odnos, temeljem zaključenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora trebao trajati do 30. rujna 2014., a što evidentno nije. Napose, u odnosu na neplaćenu električnu energiju, štetu ne trpi oštećenik nego elektrodistributer (HEP), kako to također ispravno zaključuje prvostupanjski sud.
7.3. S obzirom na prethodno navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice dajući pri tome jasne i dostatne razloge, a ovaj sud kao drugostupanjski nije utvrdio da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje na bilo koji način dovedeno u sumnju. Pri tome ovaj sud prihvaća i razloge zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje HŽ koja nije imala razloga neistinito svjedočiti s obzirom je ista u međuvremenu prestala raditi u mesnici optuženika, a povrh toga je i sama iskazala kako nije željela prisustvovati razgovorima između optuženika i oštećenika kada bi ovaj koncem mjeseca, kada se uobičajeno plaća zakup, dolazio u mesnicu, o čemu je prvostupanjski sud u točki 16. iznio jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 22. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
