Pr-626/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DĐ, [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Marija Skejića, odvj. u Splitu i zamj. pun. tuženika Kristina Šain Reljanović, odvj. u Splitu, a po objavi presude dana 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 24.03.2016. do 30.06.2020. godine u ukupnom iznosu od 12,88 kn/1,71€ zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,88 kuna / 1,71 € teče od 15. veljača 2020. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."

2. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.031,25 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 24.ožujka 2021.god. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na otvorenim izvorima zračenja Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Radni odnos tužiteljice da je reguliran Zakonom o radu , Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja , Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR ) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da nezdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 22.rujna 2022.god., isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti temeljem dodataka na plaću, te naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 112,88 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.2. Tužiteljica je podneskom od 22.rujna 2022. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koje prihvaća ovaj sud kao stručno i objektivno, tako da sada potražuje isplatu iznosa od 12,88 kuna / 1,71 Eur bruto po osnovi dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja u utuženom razdoblju sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, po osnovi dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja.

2. Na ročištu održanom 29. travnja 2022. tuženik je iskazao da priznaje osnov potraživanja za razdoblje od 01. travnja 2020., za razdoblje nakon 01. travnja 2020. tuženik je istakao kako od tada obračunava i isplaćuje dodatke i na prekovremeni rad, pa je osporio osnov potraživanja nakon navedenog dana kao i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik se podneskom od 7.listopada 2022. usprotivio preciziranom tužbenom zahtjevu ističući kako je vidljivo da je tuženik tužiteljici s osnova dodatka na prekovremeni rad za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom te s osnova dodatka na plaću s osnova otežanog uvjeta rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi pripada iznos od 0,0kn. Slijedom navedenog, tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti jer je osnov tužbenog zahtjeva samo neobračunavanje dodataka na prekovremeni rad. Eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje da nemaju veze sa neobračunavanjem dodatka na prekovremeni rad pa da nisu predmet tužbenog zahtjeva. Tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti.

3. Sud je izveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista za tužiteljicu za utuženo razdoblje te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove Daliboru Krklecu. Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu je odlukom broj Pr-5299/21 od 14. prosinca 2022. usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice obvezavši tuženika na isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovi korištenja godišnjeg odmora za utuženo razdoblje u iznosu od 12,88kn ili 1,71 eur. Presudom je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.437,57kn ili 323,51 eur.

4. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu je Odlukom br. Gžr 69/23 od 15. svibnja 2025., ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

5. U nastavljenom djelu postupka tužiteljica je ustrajala u postavljenom tužbenom zahtjevu ističući da postoje brojne odluke viših sudova u kojima je radniku priznato pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje neovisno i neisplaćenim dodacima.

6. U nastavljenom djelu postupka tuženik je u bitnome isticao kako je iz vještva dip. oec. Krkleca izrađenog za potrebe postupka pod posl. broje Pr-5299/21 proizlazi kako u utuženom razdoblju tužiteljica nije imala prekovremenih sati na koje joj tuženik nije isplatio dodatak za otežane uvjete rada. Razlika između naknade plaće koju bi tužiteljica ostvarila i naknade plaće koju je ostvarila po osnovi naknade za godišnji odmor u razdoblju od 24. ožujka 2016. do 30. lipnja 2020. da je ukupan iznos 12,88kn bruto. Dakle, iz dokaza koje prileže spisu da proizlazi kako tužiteljica nije ostvarila niti jedan sat prekovremenog rada, stoga da joj nisu mogli biti isplaćeni dodaci na prekovremene sate pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Podneskom od 11. kolovoza 2025. da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev na način da mijenja utuženo razdoblje sada na razdoblje na 01. rujna 2018. do 21. prosinca 2020. potražujući iznos od 1.200,00 eura. Tuženik se protivi preinaci, ističući kako je tužiteljica raspolagala činjenicama dana 22. rujna 2022. pa da je tada mogla specificirati tužbeni zahtjev na način kao što je specificirala podneskom od 11. kolovoza 2025. Tuženik je istakao prigovor neodređenosti tužbenog zahtjeva. Glede zahtjeva vezanih za primopredaju službe i covid nagradu tuženik ističe da tužiteljica u ovom postupku nije potraživala s tih pravnih osnova, stoga kako bi navodi iz podneska bili irelevantni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, podredno tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja.

Tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužiteljici odbiti, ističući kako razlika u naknadi za godišnji odmor za siječanj 2020. od 1,71 eur nije nastala kao pogreška u obračuna pa nije relevantna za rješenje u ovoj pravnoj stvari. Naime, kako tužitelj tužbenim zahtjevom ne potražuje razliku naknade plaće koja je razlika nastala kao posljedica pogreške u računici.

7. U nastavljenom dijelu postupka sud je izveo dokaz vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Marijanu Joviću te je izveden dokaz pregledom dokaza izvedenih u prvoj fazi postupka.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

10. Kao sporno trebalo je utvrditi pripadali tužiteljici pravo na isplatu iznosa od 12,88kn/1,71 eur i to s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovi korištenja godišnjeg odmora za utuženo razdoblje od 24. ožujka 2016. do 30. lipnja 2020.

11. Slijedom upute Županijskog sud u Zagrebu iz Odluke Gžr69/23 od 15. svibnja 2025. sud je pozvao vještaka dipl. oec. Vladimira Krkleca radi nadopune i pojašnjenja vještva od 30. kolovoza 2022. godine.

11.1. Dopisom od 08. listopada 2025. vještak dipl. oec. Vladimir Krklec, zbog zdravstvenih razloga zamolio je da ga se izuzme iz vještačenja u ovom postupku. Suglasnošću stranaka za izvođenje dokaza vještačenja po vještaku financijske struke imenovan je vještak dipl. oec. Marijan Jović.

12. Angažirani vještak dipl. oec. Marijan Jović u vještvu od 26. veljače 2026. iskazao je kako je dopunu izvršio po nalazu i mišljenja vještaka Dalibora Krkleca. Nadalje, kako smatra da je vještak dipl. oec. Dalibor Krklec vještvo izradio točno te sukladno s obračunskim platnim listama. Nadalje, kako tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila prekovremeno pa da ne postoji neplaćeni dodaci na plaću. Međutim, kako je evidentno da je u siječnju 2020. isplaćena niža naknada za godišnji odmor od pripadajuće u bruto iznosu od 12,88kn ili 1,71 eur. Vještak je izričito iskazao da je navedena razlika od 12,88kn ili 1,71 eur nastala zbog pogrešno utvrđenog iznosa od strane tuženika koji da nije utemeljen na prosječnom prosjeku iz prethodnog perioda. Dakle, navedeni iznos da nije posljedica uvećanja plaće zbog neplaćenih dodataka na plaću.

13. Slijedom prednjih utvrđenja polazeći od nesporne činjenice da u utuženom razdoblju od 24. ožujka 2016. do 30. lipnja 2020. tužiteljica nije radila prekovremeno, (što su utvrdili angažirani vještaci dipl.oec. Krklec, te u nadopuni mišljenja i dipl. oec. Jović).

Vještak Jović iskazao je kako je iznos od 12,88kn ili 1,71 eur posljedica pogrešno utvrđenog iznosa od strane tuženika, te da nije utemeljen na tromjesečnom prosjeku iz prethodnog perioda. Dakle, kako iznos od 12,88kn ili 1,71 eur nije posljedica uvećanja plaće zbog neplaćenih dodataka na plaću pa nije niti predmet tužbenog zahtjeva.

Na koncu, predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je zahtjev za isplatom razlike s osnova dodataka za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanima, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada, i to za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude kao i neisplaćene bruto razlike za godišnji odmor i bolovanje za sve odrađene sate tj. sate odrađene u prekovremenom radu.

Kako tužiteljica nije ostvarila niti jedan prekovremeni sat dodaci na prekovremene sati nisu joj mogli biti isplaćeni.

Zahtjeva za isplatu iznosa od 1,71 eur, s osnova razlike u naknadi za godišnji odmor baš za siječanj 2020. nije od značaja za predmet ovog spora u kojem je tužiteljica od podnošenja tužbe kao i tijekom postupka potraživala isključivu razliku zbog pogrešno obračunate plaće proizašle iz neplaćenih prekovremenih sati, kao što je navedeno. Kako iznos od 1,71 eur predstavlja razliku nastalu kao posljedica pogreške u računici o čemu se jasno izjasnio dipl. oec. Jović, tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo je odbiti pa je zato odlučeno kao pod toč. 1 izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te se punomoćniku tuženika se obistinjuje parnični trošak za sastav podnesaka od 24.9.2025 i 9.3.2026. po 150,00 eura, za pristup na ročišta održana 6.10.2025., 16.2.2026., 11.5.2026. po 150,00 eura te za pristup na ročište za objavu presude 75,00 eura, tako bi punomoćniku tuženika pripadao parnični trošak u iznosu 825,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 206,25 eura ime pripadajućeg PDV-a tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 1.031,25 eura. Na dosuđeni iznos punomoćniku tuženika pristoji i pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teće od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbe o izmjeni ZOO-a, kao što je odlučeno pod toč. 2. izreke presude.

U Splitu, 22. svibanja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis