Poslovni broj: P-1071/2019-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slobodanu Cvijiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, pisarnica u Puntu, protiv tuženika 1. RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Šutalo i Marko Šutalo iz Valpova, radi poništenja ugovora o darovanju i radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice a u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između tuženika RĐ kao darodavatelja i tuženice SĐ kao daroprimatelja, ovjeren kod javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka pod brojem: OV-8492/16 od 23.09.2016., čiji predmet darovanja je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarska zgrada i dvor od 59 m[2] .

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, da u zemljišnim knjigama na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u g.t. 5 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarska zgrada i dvor od 59 m[2] , briše upis prava vlasništva u predmetu pod posl. brojem Z-22554/2016 te da na istoj nekretnini upiše vlasničko stanje koje je bilo prije tog upisa."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da ugovor o darovanju sklopljen između tuženika RĐ kao darodavatelja i SĐ kao daroprimatelja gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje potraživanja tužiteljice prema tuženiku RĐ iz točke II pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Krku posl. br. P-438/2012 od 16. lipnja 2014. u iznosu od 11.670,75 HRK / 1.548,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama čiji je tijek određen u ovršnoj ispravi.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 1.062,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženici naknade trošak zastupanja na ročištima 4. veljače 2020. i 4. studenog 2020. u iznosu od ukupno 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 28. rujna 2016. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj iznosi da je prvotuženik LĐ bio upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je sa drugotuženicom SĐ, svojom suprugom, zaključio ugovor o darovanju nekretnine na kojem je potpis prvotuženika ovjeren 23. rujna 2016., kojim joj je darovao navedenu nekretninu, a prijedlog za uknjižbu podnesen je istog dana pod poslovnim brojem Z-22554/16. Presudom Općinskog suda u Krku poslovnog broja P-438/2012 od 16. lipnja 2014., pravomoćnom 16. ožujka 2016. i ovršnom 4. svibnja 2016., da je naloženo tuženiku RĐ da sa zida zgrade tužiteljice ukloni naslonjeni zid izgrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.670,75 kn / 1.548,97 EUR u roku od 15 dana. Prvotuženik da do danas nije izvršio obveze po presudi. Rješenjem CZSS Valpovo od 28. prosinca 2011. obitelji tuženika da je priznato pravo na pomoć za uzdržavanje od 16. prosinca 2011. koje je prestalo 1. siječnja 2014. a prvotuženik da se kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vodi kao nezaposlena osoba, iz čega da proizlazi da prvotuženik zbog materijalnog stanja nije u mogućnosti tužiteljici isplatiti iznos koji mu je naloženo isplatiti presudom. Tražbina tužiteljice da je dospjela, a prvotuženik da nema dovoljno sredstava za ispunjenje novčane tražbine tužiteljice, a zbog provedbe ugovora o darovanju nekretnine u zemljišnim knjigama naplata dospjele tražbine s osnova parničnog troška tužiteljice ovrhom na nekretnini da ne bi bila moguća. Darovanjem nekretnine prvotuženik LĐ da je poduzeo pravnu radnju na štetu tužiteljice kao vjerovnika. Zaključeni ugovor o darovanju besplatno je raspolaganje poduzeto u korist bračnog druga pa da se smatra da je prvotuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljici, a nije potrebno dokazivati da je drugotuženici to bilo ili moglo biti poznato. Točkom I. tužbenog zahtjeva traži poništaj ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog između prvotuženika i drugotuženice a točkom II. naložiti zemljišnoknjižnom odjelu brisanje upisa prava vlasništva drugotuženice i uspostavu prijašnjeg stanja. Potražuje i parnični trošak.

2. Sudac koji je ranije postupao u predmetu donio je presudu zbog ogluhe poslovnog broja P-2603/2016-5 21. prosinca 2016., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-197/2017-3 od 19. travnja 2018. jer nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331b ZPP-a koje moraju biti kumulativno ispunjene odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza priloženih tužbi. Također je Županijski sud u Sisku ukazao da iako tužbenim zahtjevom tužiteljica traži poništenje ugovora o darovanju nekretnine kojeg su sklopili tuženici, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pa da tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno činjeničnim navodima tužbe, a slijedom toga i njezinom pravnom osnovom.

3. Tuženici se u podnesku od 24. listopada 2018. protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ponavljaju navode iz žalbe da tužiteljica nije ovlaštena zahtijevati poništenje ugovora o darovanju, jer poništenje ugovora mogu zahtijevati samo stranke koje su ga sklopile. Predlažu odbacivanje tužbe podredno odbijanje, ističući i da Ovršni zakon brani prodaju nekretnine ako glavnica tražbine ne prelazi 20.000,00 kuna / 2.654,46 EUR.

4. U podnesku od 29. listopada 2018. tužiteljica iznosi nove činjenice pa sada navodi da prvotuženik nije ispunio obvezu uklanjanja zida iz presude, a da tužiteljica ima pravni interes da se na temelju pravomoćne i ovršne presude u ovršnom postupku provede uklanjanje zida, a to da je moguće samo ako je prvotuženik upisan kao vlasnik, kako bi mogao biti stranka u ovršnom postupku, jer da se ovrha ne može provesti protiv drugotuženice koja nije obvezana pravomoćnom i ovršnom presudom. Sada tvrdi da je darovanjem osujećena ovrha uklanjanja zida, jer tuženik više nije upisani vlasnik. S obzirom da su tuženici bračni drugovi da se smatra da je drugotuženica znala da se poduzetim raspolaganjem osujećuje ovrha uklanjanjem zida i time nanosi šteta tužiteljici.

5. Podneskom od 13. prosinca 2018. tužiteljica preinačuje tužbeni zahtjev pa tužbenim zahtjevom u točki I. traži utvrđenje da ugovor o darovanju zaključen između tuženika gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje prvotuženikove obveze da ukloni zid, a u točki II. da je drugotuženica dužna dopustiti da tužiteljica provede ovrhu uklanjanjem zida.

6. Tuženici su se preinaci protivili u podnesku od 6. veljače 2019. ističući da je tužiteljica izmijenila i činjenični i pravni osnov tužbenog zahtjeva. Predlažu da sud preinaku ne dopusti. Opreza radi ističu da za pružanje pravne zaštite tužiteljici nisu ispunjeni zakonski uvjeti jer tužiteljica traži pobijanje pravnih radnji svog dužnika radi ispunjenja nenovčane tražbine, a da je odredbom čl. 66 st. 1 ZOO-a dopušteno pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika samo ako vjerovnik prema dužniku ima dospjelu novčanu tražbinu.

7. Podneskom od 22. ožujka 2019. tužiteljica navodi da je darovanjem prvotuženik spriječio ovrhu radi uklanjanja zida, kao i ovrhu na nekretnini radi naplate dospjele novčane tražbine tužiteljice. S obzirom da je upitno hoće li tužiteljica moći provesti ovrhu na nekretnini radi dospjele novčane tražbine to da je postavila tužbeni zahtjev kako bi barem mogla ostvariti dospjelu nenovčanu tražbinu radi uklanjanja zida. Postavlja uz zahtjev od 13. prosinca 2018. i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pa traži utvrđenje da ugovor o darovanju gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje potraživanja tužiteljice u iznosu od 11.670,75 kn / 1.548,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Na ročištu 2. travnja 2019. navodi da s obzirom na protivljenje tuženika preinaci ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je postavljen u samoj tužbi i kod eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva iz podneska od 22. ožujka 2019.

9. Tuženici u podnesku od 15. travnja 2019. navode da se protive preinaci tužbe isticanjem novog zahtjeva uz postojeći postavljen u tužbi. Ističu da dopuštanje preinake ne bi bili niti svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama obzirom na zabranu iz čl. 80b Ovršnog zakona zbog koje tužiteljica svoju novčanu tražbinu u iznosu od 11.670,75 kn / 1.548,97 EUR ne bi mogla ni naplatiti ovrhom na nekretninama tuženika, što znači da ni prihvaćanjem tužbenog zahtjeva očekivani učinak pobijanja iz čl. 70 ZOO ne bi bio ostvaren.

10. Tužiteljica pak smatra da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te dodaje da će možda ipak jednog dana realizirati svoju tražbinu s obzirom na činjenicu učestalih izmjena propisa.

11. Tuženici u podnesku od 4. studenog 2020. ističu da tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa da preinaka tužbe na glavnoj raspravi nije dopuštena a u podnesku od 21. kolovoza 2025. ističu da se eventualni zahtjev može postaviti samo u tužbi i samo onda kad je taj zahtjev u vezi s tužbenim zahtjevom, a o postojanju međusobne veze između tužbenog i naknadno postavljenog eventualnog zahtjeva nije moguće zaključiti iz sadržaja spisa.

12. Valja reći da prijašnji sudac nikada nije zaključio prethodni postupak pa bi preinaka bila učinjena prije zaključenja prethodnog postupka. Iako je sud rješenjem dopustio preinaku tužbe na ročištu 6. svibnja 2026. stav je suda da se niti ne radi o preinaci, jer Zakon o parničnom postupku govori o preinaci tužbe a ne tužbenog zahtjeva, a tužiteljica već u tužbi iznosi upravo činjenice sukladno kojima postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

13. Od dokaza pročitana je samo dokumentacija priložena spisu jer se radi o pravnom pitanju pa su ostali dokazni prijedlozi odbijeni.

14. Tužbeni zahtjev postavljen u tužbi na poništaj ugovora o darovanju i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stana valjalo je odbiti kao neosnovan jer tužiteljica nije ugovorna stranka tog ugovora, pa nije aktivno legitimirana za poništenje ugovora jer legitimaciju za podnošenje tužbe za poništaj ugovora ima samo ugovorna strana u interesu koje je pobojnost ustanovljena, u skladu s odredbom članka 331. Zakona o obveznim odnosima što tužiteljca nije. Osim toga, budući da tužiteljica nikad nije bila u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava vlasništva predmetne nekretnine, to tužiteljica nije ovlaštena tražiti ni brisanje uknjižbe koja je, po osnovi darovnog ugovora, provedena u zemljišnoj knjizi, i uspostavu ranijeg stanja upisa.

15. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužba je odbačena , jer tužiteljica prema ocjeni ovog suda nema pravni interes za deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da ugovor o darovanju zaključen između tuženika gubi učinak u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice u iznosu od 11.670,75 kn / 1.548,97 EUR, a budući da je samim Ovršnim zakonom, u čl. 80 b st. 1, propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, što ovdje nije slučaj. Iz navedenog razloga predmetna nekretnina ne predstavlja dio dužnikove imovine iz koje tužiteljica može namiriti svoje potraživanje. Pravdanje pravnog interesa hipotetskom mogućnošću izmjene propisa nije dovoljno, pravni interes mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.

16. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti izgubila spor pa je dužna tuženicima naknaditi trošak postupka a koji se odnosi na zastupanje po odvjetniku i to trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR temeljem Tbr. 10. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu Tarifa), trošak sastava tri obrazložena podneska i to podneska od 24. listopada 2018., podneska od 6. veljače 2019. trošak kojeg je zatražen u samom podnesku i podneska od 4. veljače 2020. i to u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak temeljem Tbr. 8 toč. 1 Tarife, pa trošak ukupno iznosi 850,00 eura, na koji iznos je temeljem Tbr. 46 Tarife obračunat PDV koji iznosi 212,50 eura pa ukupan trošak kojeg je tužiteljica dužna naknaditi tuženicima iznosi 1.062,50 EUR.

17. Tuženicima nije priznat zahtjev za naknadom troška za ostale podneske jer nisu bili nužni za vođenje postupka a s obzirom da se radi o pravnim pitanjima.

18. Tužiteljici nije priznat njezin zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištima 4. veljače 2020. i 4. studenog 2020. bez obzira na uspjeh u sporu za koja je trošak potraživala na ročištu 6. svibnja 2026. tvrdeći da su ta ročišta odgođena zbog krivnje tuženika odnosno uslijed prekasnog dostavljanja podnesaka, iz razloga što je taj trošak tužiteljica trebala odmah zatražiti na tim ročištima, a također i s obzirom da se radi o iznošenju pravnih stavova u tim podnescima pa se punomoćnik tužiteljice o navodima tih podneska mogao odmah očitovati i nije bilo nužno odgađati ročište.

U Krku 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Tina Gorički

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.