Poslovni broj: Psp-122/2025-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Bežovanu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Marković I partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1a protiv tuženika HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Rajiću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 22.02.2024. godine samovlasnim činom smetala prvotužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljicu UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u mirnom posjedu nekretnine upisane u Općinski građanski suda u Zagreb Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul.: [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 5, POMOĆNA ZGRADA I DVORIŠTE, VČ 300m2, koja se nalazi na adresi [adresa], na način da je samovlasno ušla u dvorište nekretnine na adresi [adresa], te vičući i vrijeđajući prvotužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tražila da je se pusti u kuću te na taj način uznemirila tužitelje u njihovom mirnom posjedu te joj se zabranjuje svako takvo slično ili buduće smetanje tužitelja u posjedu nekretnine ."

II. Nalaže se prvotužitelju GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelju UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji tužbom zahtijevaju posjedovnu zaštitu na temelju članka 22. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) te traži da sud rješenjem utvrdi kako je tuženik smetao tužitelje u mirnom posjedu nekretnine upisane u Općinski građanski suda u Zagreb Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul.: [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 5, POMOĆNA ZGRADA I DVORIŠTE, VČ 300m2, koja se nalazi na adresi [adresa], na način da je samovlasno ušla u dvorište nekretnine na adresi [adresa], te vičući i vrijeđajući prvotužitelja GČ, tražila da je se pusti u kuću te na taj način uznemirila tužitelje u njihovom mirnom posjedu. Naime, tužitelj tvrdi da je 22. veljače 2024. tuženica je smetala tužitelje u mirnom posjedu njihove nekretnine na adresi [adresa], na način da je bez ikakve obavijesti i najave, kao nepoznata, došla na adresu nekretnine, samovlasno ušla u dvorište nekretnine, te vičući i vrijeđajući prvotužitelja tražila da je se pusti u kuću. Naime, tuženica je navedenog dana došla na adresu tužitelja pozvonila na sva zvona kuće, drugotužiteljica, koja stanuje u prizemlju, je prva reagirala na zvono tako što je odškrinula vrata, ali nakon što je vidjela nepoznate ljude vrata je odmah zatvorila. Nakon toga prvotužitelj, budući je tuženica pozvonila na sva zvona, izlazi na prozor prvog kata i viđa nepoznatu ženu te s njom započinje konverzaciju. Tuženica je odmah počela vikati da je ona vlasnik nekretnine i da je se pusti unutra. Nakon što prvotužitelj isto odbija uraditi budući tuženicu prvi put vidi ista mu govori da je obična seljačina, idiot i primitivna budala. Tuženica sva uznemirena uz svoje galamljenje hoda po dvorištu te pada preko žardinjere koju tom prilikom oštećuje. Nakon toga uzima telefon i zove policiju. Drugotužiteljica je nakon što se u strahu zatvorila u kuću čula kako tuženica viče da je se pusti u kuću, a usput vrijeđa prvotužitelja, njenog brata, a što je sve prestrašilo i uznemirilo.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istinitost svih činjeničnih i osnovanost svih pravnih tvrdnji tužbe, osporava istinitost i autentičnost te vjerodostojnost svih (navodnih) isprava dostavljenih u spis ovog predmeta od strane tužitelja. Tuženik navodi da tuženik nikada nije smetao posjed tužitelja na bilo koji način, kako (navodno) tuženikovo postupanje opisano u tužbi, sve kada bi se isto i odvilo na način prezentiran u predmetnoj tužbi (a što tuženik osporava), ne bi imalo obilježja smetanja posjeda, da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, i to prvenstveno iz razloga iskonstruiranosti činjeničnih tvrdnji predmetne tužbe, da su tužitelji vremenski prekludirani pri postavljanju predmetnog tužbenog zahtjeva, da tužitelji nisu aktivno legitimirani ostvarivati predmetni zahtjev i da tužitelji nisu legitimirani ostvarivati predmetni zahtjev u odnosu na tuženika.

3. Ovaj sud je donio rješenje posl.br. Psp- 30/2024-22 od 17. ožujka 2025. kojom je u točki I. odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženica HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 22.02.2024. godine samovlasnim činom smetala prvotužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljicu UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u mirnom posjedu nekretnine upisane u Općinski građanski suda u Zagreb Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul.: [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 5, POMOĆNA ZGRADA I DVORIŠTE, VČ 300m2, koja se nalazi na adresi [adresa], na način da je samovlasno ušla u dvorište nekretnine na adresi [adresa], te vičući i vrijeđajući prvotužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tražila da je se pusti u kuću te na taj način uznemirila tužitelje u njihovom mirnom posjedu. Zabranjuje se tuženici svako takvo ili slično buduće smetanje tužitelja u posjedu predmetne nekretnine iz točke I. ovog rješenja, pod prijetnjom novčane kazne." Točkom II. izreke naloženo je prvotužitelju GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelju UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. naknaditi tuženiku ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. do isplate. Točkom III izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika ĆČ, Perušić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. pa do isplate.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv točke III. rješenja, a prvo i drugotužitelj su podnijeli žalbu protiv rješenja u cijelosti.

5. Povodom žalbe Županijski sud u Šibeniku donio je rješenje poslovni broj Gž - 544/2025-2 od 1. kolovoza 2025. kojim je u točki I. odbijena djelomično žalba prvo i drugotužitelja, te je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-30/2024-22 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženici zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje tužitelja - pod prijetnjom novčane kazne. Točkom II je uvažena žalba tuženice i djelomično žalba prvo i drugotužitelja, te je ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-30/2024-22 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženica počinila opisani čin smetanja posjeda na način pobliže naveden u izreci i kojim joj se zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje, te pod točkom II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Točkom II odlučeno je da će o trošku žalbenog postupka odlučit prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

6. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: potvrde (list 5 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 6-7. 17-18 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 19-23 spisa), dopisi tuženika sa povratinicama (list 24-38 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 48- 51 spisa), saslušani su prvotužitelj (list 58-59 spisa), drugotužitelj (list 59-60 spisa), tužena (list 60-61 spisa), svjedoci DČ (list 67-68 spisa), ĐČ (list 68-69 spisa), IČ (list 75-76 spisa).

7. Sud nije izveo dokaz saslušanjem KČ, budući da je isti preminuo u trenutku kada se zbio predmetni događaj, niti je izveo dokaz saslušanjem TČ, budući da je saslušanje navedenog svjedoka tuženik predložio nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud nije izveo dokaz saslušanjem policijskog službenika AČ, budući da je isti na uredovanje došao nakon samog čina koji je predmet ovog postupka te je o okolnostima nakon dolaska na uredovanje iskazivao svjedok IČ, također policijski službenik. Sud smatra da bi se izvođenjem navedenog dokaza nepotrebno odugovlačio ovaj postupak pri čemu sud iz navedenog dokaznog prijedloga ne bi mogao utvrditi između stranaka sporne činjenice.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP-a).

9. Iz iskaza stranaka proizlazi da između njih nije sporna činjenica da :

- su tužitelji u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i

- da je tužena ušla u dvorište predmetne nekretnine i pozvonila na vrata kuće.

10. Između stranaka je sporno da li je tužena vikala i vrijeđala prvotužitelja.

11. Iz iskaza prvotužitelja u bitnome proizlazi da se događaj se dogodio u veljači 2024. u popodnevnim satima, ne sjeća se točnog datuma. Sjedio je u sobi svoje kuće te je gledao televiziju, čuo je nekakvo lupanje i zvono, da živi na prvom katu kuće, stoga je otišao na prozor koji se nalazi na ulaznoj strani kuće da vidi tko to zvoni. Nakon otvaranja prozora vidio je u dvorištu dvije osobe, mušku i žensku, da je ženska osoba bila kod vrata, a muška osoba stajala je iza nje u dvorištu, na njegov upit tko je ona i što treba ženska osoba je odgovorila da je ona vlasnica kuće i da ju pusti u kuću i da ju uvede u posjed, da je prvotužitelja ta izjava šokirala, obzirom da u toj kući živi 59 godina i da mu nepoznata osoba tako nešto kaže, da je rekao da to nije moguće i da ne postoji mogućnosti da ju pusti u kuću, iz razloga što se radi o nepoznatim osobama, a on živi sam, da svakodnevno gleda na televiziji upozorenja da se u kuću ne puštaju čak i najavljene osobe, da je nakon toga ta ženska osoba krenula je sa uvredama, da mu je rečeno da je "idiot", "seljačina", "primitivac", "patuljasta budala" , da se ta osoba nije derala ali da se radilo o pojačanom tonu, da je nakon toga ta osoba priprijetila da će zvati policiju, da je prilikom hoda unazad ta ženska osoba pala je preko žardinjere u kojima je posađeno cvijeće i tom prilikom je potrgala rub žardinjere te je tu njihov kontakt prestao. Nakon nekog vremena čuo je zvono, došla je policija, policija mu je rekla da izađem van što je i učinio, da je dao policajcima osobnu iskaznicu te su oni upisali podatke, a on je policajcima rekao da je samac i da ne može u kuću puštati bilo koga, da je nakon razgovora policija otišla te da je otišao u svoj stan i da se loše osjećao zbog te strašno neugodne situacije, da se nakon komunikaciju s tuženicom i nakon što je čuo lupanje i zvonjavu, osjećao prestrašeno i jadno. Na daljnji upit kako se danas osjeća s obzirom na taj događaj, iskazao je da da ima zdravstvene posljedice, da je išao liječniku, pio je lijekove, i ima nesanicu i noćne more, da da mu se život pretvorio u pakao. Na upit da li je osjećao strah kada su u dvorištu bili tuženica i druga osoba iskazao je da je osjećao strah jer ne zna tko je u pitanju, a radi se o nepoznatim osobama.

12. Iz iskaza drugotužiteljice u bitnome proizlazi da se navedeni događaj dogodio 22. veljače 2024. u četvrtak, u popodnevnim satima, oko 15 sati , da je to popodne spavala, i probudilo ju je lupanje i zvonjava, da joj se krevet nalazi u dnevnom boravku i da je potrebno proći dnevni boravak, dio hodnika, otvoriti vrata od stubišta, izaći na stubište, sići stepenicama, doći do podesta i ponovno sići stepenicama do ulaznih vrata, da je automatski otključala ulazna vrata, jer je mislila da se dogodilo nešto nekome od susjeda, kada lupa i zvoni, da su pred vratima bile dvije osobe, ženska osoba na vratima je vikala: "Pustite me u kuću", a da je ona brže zatvorila vrata i zaključala ih i otišla sam k bratu na kat, da je njen brat je bio na katu na prozoru i od tamo su vidjeli dvije osobe, da je njen brat je rekao: "Što trebate", a gospođa je izjavila: "Ja sam vlasnik ove kuće", na što je njen brat rekao: "Neće tako biti gospođo", na što je ta gospođa rekla: "Što ti znaš budalo primitivna", tada se gospođa kretala unazad i gledala je gore, zbog čega je pala preko žardinjere, prije tog pada je gospođa rekla da će zvati policiju i uzela mobitel, da je tada otišla u prizemlje u svoj stan, preko prozora je vidjela da je došla policija, nakon toga više nisam izlazila van jer se uplašila, da se nakon navedenog događaja, njezino zdravlje urušilo, postala je psihijatrijski pacijent, da je zbog tog događaja doživjela šok, da je nakon događaja imala proljev, povraćala, te je završila na hitnoj, gdje je tjedan dana bila na infuziji, da zbog navedenog događaja ne voli izlaziti iz kuće, da je prije sadila cvijeće i boravila u vrtu, a sada to ne radi, da su postavili kamere ispred kuće. Na poseban upit punomoćnice tuženice kako se sjeća točno izgovorenih riječi kada je iskazivala da je bila u stanju šoka, iskazujem da se točno sjeća navedenih riječi, budući da je stvarala navedenu kuću s roditeljima te da ju je snažno pogodilo to što je tužena došla i izjavila da je ona vlasnica kuće, a koju je vidjela prije toga vidjela na sahrani svoga nećaka s leđa. Na poseban upit punomoćnika tuženice da li je poznavala tuženu od prije, drugotužena je odgovorila da nije, da ju je vidjela na sahrani nećaka s leđa, znala je da ima plavu kosu, a na sahrani je na leđima imala "mrežasti ruksak".

13. Iz iskaza tuženice proizlazi da je 22. veljače 2024. u popodnevnim satima, po ostavinskoj raspravi nakon smrti njezinog supruga, koji je umro uslijed suicida, ostavivši za sobom zajedničko dijete koje je u trenutku smrti imalo 2 mjeseca, a koji događaj je bio 23. listopada 2023. Nakon ostavinske rasprave, ona je kao nasljednik imovine iza svog pokojnog supruga i majka djeteta koje je također nasljednik te imovine, krenula obilaziti istu, da su obiteljski odnosi teško narušeni i opterećeni psihijatrijskom problematikom, da je tog dana došla u pratnji svoga oca, TČ, kako bi točku po točku vidjeli koja imovina pripada njoj i njenom djetetu, da je nosila pod rukom bajaderu, te su otac i ona smatrali da će biti dočekani od strane rodbine njenog pokojnog muža sa nekakvom lijepom riječi o njemu ili interesom za malo dijete koje je u tom trenutku bilo staro 6 mjeseci, da su doista ušli u dvorište krotko i pristojno kako bi pozvonili, nisu ništa lupali ni kucali, budući da postoji zvono, pričekali su neko vrijeme, na što je prvotužitelj izašao na prozor, ona je iskoračila unazad kako bi mogla vidjeli njega, a on ju je pitao tko je na što je rekla: Moje poštovanje, ja sam HČ, mama NČ, na što joj je gospodin sa ciničnim izrazom lica rekao EČ, tko je taj, kopile, da ju je pitao: što je po obrazovanju, je li kurva, da je stajala u šoku, prvotužitelj joj je počeo govoriti: kako te nije sram, znaš li ti što je moj otac rekao za ovu kuću. Tuženica je iskazala da je bila u stanju šoka i da ju je prvotužitelj pljunuo, u jednom kratkom trenutku je svjedočila i drugotužiteljica koja je zlurado i sa smiješkom u trajanju od možda 10-ak sekundi, ne zna točno. Shvativši, da nema mogućnosti nikakve komunikacije, tuženica se okrenula i spotaknula na svoje hlače trapez kroja, dakle nije se spotaknula o žardinijeru, nakon čega je nazvala policiju, koja policija je došla, da bi treća osoba ZČ, a koja živi u toj kući i uživa njihov suvlasnički dio, verbalno napadao nju i njenog oca u prisustvu policije. Iskazala je da su tužitelji bili uznemireni činjenicom pristojne zvonjave na vratima zbog činjenice da uživaju tuđe vlasništvo, odnosno oni ometaju naš posjed. Na poseban upit suda iskazala je prethodno nije imala ključeve navedene kuće, niti je bila u njoj, da nije niti znala gdje se nalazi ta kuća, da prema njenom saznanju treći kat kuće, pripadao je RČ, koja je imala dva sina, G i U, pri čemu je U njezin pokojni nevjenčani suprug, zbog nekakvih obiteljskih odnosa U i H dobivali su mjesečno po 50 eura za uživanje toga trećeg kata kuće, nakon Ivičine smrti, stvari se mijenjaju i njoj to nije prihvatljivo, smatra da njeno dijete nije dužno uzdržavati nekoga, da nema saznanja da je njen pokojni suprug imao ključeve navedene kuće i do ostavinske rasprave nije znala da ima nekretninu u Zagrebu, da se došla navedenog dana upoznati sa nekretninom koja je u njenom suvlasništvu, imajući u vidu, činjenicu da dolazi starijim ljudima i čineći to na civiliziran način i servilan način. Iskazuje da je pozvala policiju, i u slučaju da je ona bila nasilna, tada joj ne bi bilo u interesu zvati policiju.

14. Iz iskaza svjedoka DČ, susjeda tužitelja u bitnome proizlazi da se sjeća događaja koji se dogodio krajem veljače ili u ožujku ove godine , da je bio na balkonu sa sjeverne strane kuće na adresi [adresa] te je dobro vidio predmetni događaj, da je kuhao ručak te je u jednom trenutku izašao na balkon kako bi zapalio cigaretu, terasa je na katu, dok se događaj dogodio u dvorištu na ulazu u kuću na adresi [adresa], da je jedna gospođa došla na ulazna vrata sa fasciklima u rukama te je lupala rukama i nogama po ulaznim vratima te je zvonila na vrata, da se radilo se o glasnom i neuobičajenom događaju jer je navedena gospođa vikala "Otvorite, otvorite ja sam vlasnik ove kuće" , da je otprilike 2 metra od gospođe stajao jedan gospodin koji je imao brkove, koji je nešto govorio toj gospođi, i da nije mogao točno čuti što je on njoj govorio, nakon toga je postao znatiželjan te se nagnuo i gledao što se događa, GČ koji se nalazi na prvom katu dakle, u istoj razini na kojoj sam se i on nalazio otvorio je rolete te je pitao "Oprostite što trebate?", da je navedena gospođa vikala: "Otvorite, otvorite ja i moje dijete smo vlasnici ove kuće", na što joj je GČ odgovorio pitanjem: "Tko ste vi, ja vas ne poznajem, niti vaše dijete", a nadalje rekao je da nije on ključar pa ne može puštati u kuću nepoznate osobe, nakon toga je krenula kulminacija u kojoj je gospođa rekla da je ona akademski obrazovana osoba, da ga sram bilo kako ne poznaje dijete, da je neobrazovan, nekulturan i seljačina mala, na to joj je GČ odgovorio da po priloženom vidi da je akademski obrazovana osoba, ta ženska osoba je i dalje mahala papirima te je govorila da je ona vlasnik i da će zvati policiju , na to je GČ odgovorio vrlo pristojno da on nema ništa s njom i da je njezino pravo da zove policiju , da je nakon toga ta žena zvala na telefon i hodala uslijed čega je pala preko žardinjere. Nakon toga je izašla na ulicu i ispred ulaza u dvorište te je tamo sjedila tako da nitko ne može ući ni izaći te je nešto zvala na mobitel, nakon toga je došla policija, gospodin GČ je tamo plakao i razgovarao sa policijom, a te detalje nije osobito pratio, nakon toga je došao ĐČ koji je dalje vodio razgovore sa policijom i g. GČ i smirivao g. GČ. Iskazujem da g. GČ tako rastresenog nikad u životu ni je vidio. Na poseban upit punomoćnika tužitelja u kojem trenutku je izašao g. GČ, iskazao je da je izašao u trenutku kada je došla policija, da se navedeni događaj odgovara da se dogodio u poslijepodnevnim satima, da ne zna ime i prezime ženske osobe o kojoj je iskazivao jer ju u životu nije vidio.

15. Iz iskaza svjedoka ĐČ, nećaka prvotužitelja i sina drugotužiteljice u bitnome proizlazi da se sjeća događaja koji se dogodio 22. veljače 2023. oko 15 sati, da je došao ispred kuće na adresi [adresa], gdje je vidio policijski auto te je prepoznao auto od rođaka, Opel Insignia, gospićke registracije, sive boje , da je prošao pored jedne gospođe koju je vidio na sprovodu svog pokojnog bratića te je došao do svog ujaka GČ koji je razgovarao sa dvojicom policajaca , da je ujak bio rastresen, plakao je, da je naslutio o čemu se radi te je zamolio ujaka da uđe u kuću, da je sa policajcima obavio kraći razgovor jer je manje-više sve već bilo gotovo, nakon toga je ispratio policajce i pitao što se događa jer je bio u nevjerici budući da je zatekao svog ujaka, čovjeka od 70 godina, nakon toga je ušao u kuću, vidio majku koja se tresla, nije imala boje na licu, nije imala sjaja u očima i imala je plikove po licu, pitao ih je što je bilo, ujak je hodao uokolo i rekao je da ovakvo omalovažavanje u životu nije doživio, pitao je majku i ujaka da idu psihijatru jer sam vidio da nisu dobro, međutim to pitanje uopće nije došlo do njih budući da su bili izuzetno rastreseni , da je tamo bio i njegov otac, a koji se nije miješao u navedenu priču, međutim isto je bio uzrujan, te ga je pitao što mu to šeće po trbuhu, da su stalno u nekim strahovima do danas, da je mama usahnula i da to više nije ista osoba, da su stavili kamere i svjetla sa senzorom. Iskazuje da mu je naknadno DČ ispričao cijeli tijek događaja te da je istim šokiran i da se taj problem mogao riješiti na način da se nazove, dogovori sastanak, a ne ovako. Na daljnji upit punomoćnika tuženika iskazao je da su mu majka i ujak kasnije rekli tko je osoba koja je došla ispred kuće toga dana, da je to gospođa koja je bila na sprovodu od njegovog bratića te su utvrdili da se radi o partnerici njegovog pokojnog bratića.

16. Iz iskaza svjedoka IČ, policijskog službenika proizlazi da se sjeća nekih dijelova svojega uredovanja na adresi [adresa], u [adresa] 22. veljače 2024. da se sjeća da je HČ sa prebivalištem u [adresa] prema navodima živjela sa jednom osobom koja je preminula, da sa navedenom osobom ima i dijete i da je nasljeđivanjem naknadno utvrđeno da je naslijedila dio kuće i okućnice na adresi [adresa], da je prema navodima ĆČ ista došla na adresu [adresa], gdje ju je dovezao njezin otac i da je ista pokucala na vrata te da su osobe koje su joj otvorile vrata bile nesuradljive u smislu da su odbili uopće razgovarati o tome, da bi se radilo o njezinoj nekretnini, te su ju odbili pustiti u kuću. Iskazujem da smo u kući zatekli jednu osobu za koju pretpostavljam da je vlasnik nekretnine, radilo se o muškoj osobi staroj oko 65 godina, a koji je naveo da je nejasno kako bi ta osoba mogla naslijediti kuću kada uopće nije provedena ostavinska rasprava iza njegovog oca. Isti je odbio bilo kakvo puštanje u kuću i razgledavanje iste te je zamolio da na njihovu adresu nitko ne dolazi jer se radi o njihovoj kući. Na poseban upit suda da li je HČ u trenutku njihovog dolaska na bilo koji način uznemiravala tužitelje, odnosno da li je ista bila napasna i glasna, svjedok je odgovorio da nije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok iskazuje da je u trenutku dolaska policijskih službenika HČ bila u autu koji je bio parkiran nasuprot kuće na cesti te da je ista tek po dolasku policijskih službenika izašla iz auta. Na daljnji upit gdje je bilo tužitelj u tom trenutku odgovara da je osoba o kojoj je iskazivao, u trenutku dolaska policijskih službenika, bila u kući. Na daljnji upit da opiše kako je tužitelj reagirao u trenutku dolaska policijskih službenika, navodi da tužitelj u trenutku dolaska policijskih službenika nije htio otvoriti vrata i isti je bio nesuradljiv, odnosno isti nije htio odgovarati na pitanja policijskih službenika , iskazao je da isti nije htio pustiti u kuću niti policijske službenike, da je naknadno predao policijskim službenicima dokumente te je izjavljivao da ne želi nikoga na navedenoj adresi, da se radi o njihovoj obiteljskoj kući i da nema govora da netko može naslijediti dio kuće. Na poseban upit da li je tužitelj djelovao uznemireno iskazao je da nije liječnik, da je tada prvi put vidio tužitelja, pa ne zna kako se isti inače ponaša, međutim njegova reakcija nije bila uobičajena u odnosu na druga takva postupanja. Na poseban upit punomoćnika tuženika tko je sve bio prisutan u trenutku kada je došao na navedenu adresu, osim tužitelja, tužene i njezinog oca, iskazao je da nitko drugi prema njegovim saznanjima nije bio prisutan i da on ne zna tko je još sve bio u kući, a da je na ulici zatekao osobni automobil sa gospićkim registracijama, u kojem je bila tužena na suvozačkom mjestu, a na vozačkom je bio muškarac za kojeg pretpostavlja da je njezin otac.

17. Valja navesti da su iskazi prvotužitelja, drugotužitelja i svjedoka DČ suprotni iskazu tužene u odnosu na sporne činjenice da li je tužena vikala i vrijeđala prvotužitelja. Međutim valja navesti i to da je drugotužiteljica iskazivala da je tužena prvotužitelju rekla: „što ti znaš budalo primitivna“ dok nije iskazivala o tome da bi tuženica vrijeđala prvotužitelja na način da mu je rekla da je idiot, seljačina i patuljasta budala, dok je DČ iskazao da je tuženica rekla prvotužitelju da je neobrazovan, nekulturan i seljačina mala. Tuženica je s druge strane iskazivala da ju je vrijeđao prvotužitelj, a da ona njega nije vrijeđala. Bitno je za iskazati i to da prvotužitelj nije iskazivao o tome da tuženica vikala, već da je se radilo o pojačanom tonu.

18. Sud smatra da su iskazi prvotužitelja, drugotužitelja i svjedoka DČ i tuženice svi djelomično neistiniti te su dani kako bi svaka stranka uspjela u postupku, a treba navesti i da je svjedok DČ kao neposredni susjed tužitelja moguće zainteresiran za uspjeh tužitelja u sporu. Iskaz DČ sud cijeni izrazito subjektivnim i neživotnim. Isti je i prepričavao cijeli događaj ĐČ, sinu drugotužiteljice i nećaku prvotužitelja.

19. Nadalje, sud smatra da iskaz svjedoka ĐČ nije relevantan budući da je isti došao do mjesta događaja tek nakon dolaska policije. Sud u svakom slučaju smatra da je iskaz ĐČ izrazito subjektivan i usmjeren na uspjeh tužitelja u parnici.

20. U smislu svega navedenog sud smatra da se predmetni događaj dogodio na način da je tuženica došla u dvorište kuće na adresi [adresa] u [adresa], te da je zahtijevala od prvo i drugotužitelja da je uvedu u posjed predmetne nekretnine, a što su isti nedvojbeno odbili pri čemu je došlo do prepirke između stranaka.

21. Sud smatra da je istinit iskaz svjedoka IČ, policijskog službenika koji nije ni na koji način zainteresiran za ishod postupka u ovoj pravnoj stvari, međutim isti nema neposrednih saznanja o cjelokupnom događaju, budući da je isti došao na poziv tuženice, nakon što je sam događaj koji je predmet ovog postupka prestao, međutim isti je iskazao da je tuženica u trenutku kada je došao na mjesto događaja nije bila naprasna i glasna, dok je prvotužitelj imao neuobičajene reakcije, nije bio suradljiv i nije htio niti policijske službenike pustiti u kuću. Valja navesti i to da iz iskaza stranaka nedvojbeno proizlazi da je tuženica pozvala policiju, a nelogično je da bi ista zvala policiju da je ona vikala i vrijeđala tužitelje.

22. Županijski sud u Šibeniku u drugostupanjskoj odluci posl.br. Gž -544/2025-2 obrazlaže da: “smetanje posjeda može biti poduzeto kao faktična radnja, ali i verbalno. Potonje će, međutim, biti samo ako upotrijebljene riječi sadrže prijetnju koja je takva da kod posjednika stvara opravdani strah zbog toga što je iz okolnosti vidljivo da postoji ozbiljna opasnost po život, tijelo ili druga znatnija dobra te kod druge osobe proizvede posljedicu – promjenu u faktičnom korištenju nekretnine zbog takve prijetnje, a o čemu pobijano rješenje nema razloga (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP).“ Slijedom citiranog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda, ovaj sud smatra da eventualno upotrjebljene riječi od strane tužiteljice koje bi proizlazile iz iskaza prvotužitelja da je „idiot, seljačina i patuljasta budala“, odnosno iz iskaza DČ, da je tuženica prvotužitelju rekla : „da je neobrazovan, nekulturan i seljačina mala“ ne sadrže nikakvu prijetnju, a osobito ne onakvu koja bi kod posjednika izazvala opravdani strah zbog toga da bi postojala ozbiljna opasnost po život, tijelo i druga znatnija dobra, a osobito zbog navedenih riječi, koje ne predstavljaju prijetnju već uvredu, nije došlo do bilokakve faktične promjene korištenja nekretnine. Naime, iz iskaza policijskog službenika IČ nedvojbeno proizlazi da je tuženica dolazak policije dočekala u svojem automobilu koji je bio parkiran na cesti nasuprot predmetne kuće.

23. Odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/02, 114/01, 79/06, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZV) propisano je: "Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja".

24. Odredbom čl. 22. ZV-a propisano je: (st.1) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. (st.2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

25. Odredbom iz čl. 441 ZPP-a propisano je da raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

26. Posjed je smetan ako je oduzet ili uznemiren. Oduzet je kad je potpuno prestala faktička vlast dotadašnjih posjednika. Oduzimanje posjeda stvari ima svoj korealet u stupanju posjeda iste stvari od strane osobe koja je posjed oduzela.

27. Posjed je smetan i ako je uznemiren, ako posjednikova faktička vlast u nekom pogledu je ili nekom dijelu ograničena tuđom faktičkom vlašću u pogledu istog objekta, ali nije sasvim isključen.

28. Činom smetanja posjeda ta osoba samovlasno izvršava, mijenja postojeće posjedovno stanje. Riječ je o činu koji uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje. Faktička vlast dotadašnjeg posjednik nestaje, ili se smanjuje, biva ograničena, a ujedno se uspostavlja nova faktička vlast drugoga koji je poduzeo čin smetanja ili se njegova već od ranije postojeća faktička vlast širi, odnosno oslobađa od ranijih ograničenja.

29. Uvažavajući prednje nužno je navesti da čin, radnja, koja nije sposobna da promijeni postojeće posjedovno stanje nije čin smetanja posjeda.

30. Osim toga nužno je istaknuti da autor čina smetanja posjeda ne mora uvijek imati volju uspostaviti svoju faktičku vlast i time negirati tuđu vlast, već je dovoljno da se njegova volja svodi na svijest da zadire u tuđu faktičku vlast, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari. Naime, činjenice ulaska u dvorište kako bi se pozvonilo na vrata stanovnicima kuće ne predstavlja čin smetanja ili uznemiravanja posjeda. Nadalje, činjenica da je tuženik zahtijevao od tužitelja da ga uvedu u posjed kuće, a da su tužitelji isto odbili, bez ikakvih posljedica, također ne može predstavljati smetanje posjeda. Nadalje, eventualno vikanje ili vrijeđanje prvotužitelja od strane tužene u konkretnom slučaju ne sadrže nikakvu prijetnju, a osobito ne onakvu koja bi kod posjednika izazvala opravdani strah zbog toga da bi postojala ozbiljna opasnost po život, i tijelo i druga znatnija dobra, a osobito zbog navedenih riječi koje ne predstavlja ju prijetnju nije došlo do bilokakve faktične promjene korištenja nekretnine. Riječi koje prvotužitelj i DČ tvrde da je tuženica izjavila prvotužitelju mogu eventualno predstavljati uvredu, ali zbog navedene utvrde ne može doći do faktične promjene korištenja nekretnine, niti je do iste došlo, budući da tužitelji nisu dopustili tuženici ulazak u kuću, a ista je nakon toga otišla iz dvorišta kuće te se sjela u automobila parkiran na drugoj strani ulice, gdje je dočekala dolazak policije. Imajući u vidu gore navedeno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

31. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka tuženiku temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tuženiku je uz primjenu članka 155. i Tbr. 7. stavak 2. OT-a dosuđena jednokratna naknada za zastupanje u iznosu od 500,00 Eura za četiri radnje i to sastav podneska od 16. travnja 2024., i 22. listopada 2024. te pristup na ročišta od 2. rujna 2024. i 21. listopada 2024., tužitelj ima pravo na naknadu za daljnje radnje i to: za zastupanje na ročištima od 17. prosinca 2024., 27. siječnja 2025 i 13. travnja 2026 te za sastav podneska od 27. veljače 2026, za svaku u iznosu od 100,00 Eura temeljem Tbr. 7. stavak 2. OT-a te za sastav žalbe u iznosu od 200,00 Eura temeljem Tbr. 10. stavak 2. OT-a, odnosno ukupno 1.100,00 Eura uvećano za PDV po stopi od 25% što sveukupno iznosi 1.375,00 Eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na naknadu teče od dana donošenja rješenje do isplate i to po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021.)

32. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 125,00 Eura kao neosnovan, budući da sastav podneska od 15. studenog 2024. nije bio nužan za vođenje ovog parničnog postupka.

33. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o žalbi odlučuje županijski sud.