Poslovni broj: Us I-2281/2025-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja MARINE KAŠTELA d.o.o. Kaštel Gomilica, Cesta dr. Franje Tuđmana 213, OIB: 91193992241, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kačić&Brbora Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi procjene utjecaja na okoliš, nakon javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja Ivane Mršo, odvjetnice u OD K i J i generalnog opunomoćenika tuženika KĐ, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda pod brojem 39 Su-414/2025-2 od 21. studenoga 2025., objavljene 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-03/22- 08/07, URBROJ: 517-04-1-2-25-24 od 1. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 62,00 (slovima: šezdeset dva) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-351-03/22-08/07, URBROJ: 517- 04-1-2-25-24 od 1. kolovoza 2025. pod točkom I. odbačen je zahtjev nositelja zahvata trgovačkog društva MARINE KAŠTELA d.o.o. Kaštel Gomilica, ovdje tužitelja, za procjenu utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac-Sustipan, Grad Kaštela, Splitsko-dalmatinska županija. Pod točkom II. je određeno kako će se to rješenje objaviti na internetskim stranicama tuženika.

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je pred ovim sudom pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 18. rujna 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi kronologiju upravnog postupka, te ističe kako su zaključci tuženika iznijeti u obrazloženju osporenog rješenja, a u kojem se tuženik u bitnom pozvao na utvrđenja iz presude ovog suda pod poslovnim brojem UsI-687/2024-8 od 23. listopada 2024. u cijelosti promašeni i neosnovani, te nisu u skladu sa zakonom. Naime, tužitelj ističe kako se u navedenoj presudi utvrđuje kako je u konkretnom slučaju sanirano područje bivše tvornice Jugovinil uvjet za izgradnju luke nautičkog turizma, a ne prethodno pitanje. Dakle, sud da utvrđuje kako nije postojala procesna pretpostavka odnosno da nije postojao Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) predviđen razlog zbog kojeg bi bilo moguće prekinuti postupak procjene utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac-Sustipan, pa je poništeno ranije rješenje tuženika Klasa: UP/I-351-03/22-08/07, Urbroj: 517-05-1-2- 24-20 od 6. veljače 2024. Navedena presuda ovog suda kako daje obrazloženja procesnih razloga predviđenih ZUP-om zbog kojih se može odrediti prekid postupka, ne ulazeći pri tom u pretpostavke za pokretanje i vođenje postupka procjene utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac-Sustipan, a kako to pogrešno i neosnovano tuženik pokušava prikazati. Tuženik kako se u obrazloženju osporenog rješenja poziva samo na dio obrazloženja navedene presude, međutim, da pogrešno tumači ono što je u obrazloženju zapravo navedeno. Mišljenja je kako su sanacija područja bivše tvornice Jugovinil i izgradnja luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac – Sustipan dva usko povezana zahvata, pa se propisani upravni postupci za oba zahvata mogu realizirati usporedno, štoviše, smatra kako je životno logično da se razmatraju u istoj studiji utjecaja na okoliš te da se u istom postupku procjene utjecaja na okoliš donesu mjere zaštite okoliša i zdravlja ljudi, kako tijekom izvođenja sanacije područja tako i tijekom izgradnje luke nautičkog turizma. Navedeno kako proizlazi i iz uputa Savjetodavnog stručnog povjerenstva (dalje: Povjerenstvo) danih za dopunu Studije o utjecaju zahvata na okoliš iz travnja 2022., nakon održane prve sjednice Povjerenstva. Zaključak stručnog Povjerenstva kako je bio da predmetnoj Studiji treba dorada, a ne da ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka procjene utjecaja na okoliš. Ističe kako je životno nelogično da Povjerenstvo već po primitku Studije o utjecaju zahvata na okoliš ne bi utvrdilo kako ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje i vođenje postupka procjene utjecaja na okoliš. Iz navedenog kako jasno i nedvojbeno proizlazi kako se upravni postupci za oba zahvata, sanaciju lokacije bivše tvornice Jugovonil te izgradnju luke nautičkog turizma mogu realizirati usporedno, odnosno da postoje zakonske pretpostavke za pokretanje i vođenje postupka za procjenu utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac-Sustipan, Grad Kaštela, Splitsko- dalmatinska županija. Sanacija područja te izgradnja luke nautičkog turizma, obzirom na međusobni utjecaj i dijeljenje lokacije kako su dva usko povezana zahvata i logično je da se razmatraju u istoj studiji utjecaja na okoliš i da se kroz isti postupak donesu mjere zaštite okoliša i zdravlja ljudi tijekom izvođenja zahvata. Napominje kako je Plan sanacije, koji se odnosi na cijelo područje bivše tvornice Jugovinil, odobren od Ravnateljstva civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova, rješenjem KLASA: 542- 02/20-30/1, URBROJ: 511-01-300-20-4 od 28. svibnja 2020., uz ispunjenje određenih uvjeta. Nadalje, ističe kako je Ministarstvo unutarnjih poslova prihvatilo da će Plan sanacije biti sastavni dio Studije utjecaja na okoliš kao i da su predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova uključeni u Povjerenstvo u postupku procjene utjecaja na okoliš. Stoga, smatra kako je tuženik trebao dati svoju ocjenu utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac-Sustipan, Grad Kaštela, Splitsko-dalmatinska županija, a prema Studiji utjecaja na okoliš sačinjenoj po društvu EKO INVEST d.o.o. Zagreb, te u istom postupku donijeti mjere zaštite okoliša i zdravlja ljudi, kako tijekom izvođenja sanacije područja tako i u postupku izgradnje luke nautičkog turizma, odnosno nastaviti postupak procjene utjecaja na okoliš. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i da sud naloži tuženiku da nastavi s postupkom procjene utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma u Kaštel Sućurac – Sustipan, Grad Kaštela, Splitsko-dalmatinska županija, po zahtjevu tužitelja kao nositelja zahtjeva, podredno predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod činjenica iznijetih u pobijanom rješenju, te ističe kako su tužbeni navodi tužitelja paušalni, očito pogrešni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Osporava navod tužitelja kako bi se radilo od dva usko povezana zahvata, te ističe kako je na prvoj sjednici održanoj 31. siječnja 2023. u Kaštelima Povjerenstvo zaključilo da Studija zahtijeva određene dopune temeljem iznesenih primjedbi članova Povjerenstva. Nadalje, iz pisanih primjedbi predsjednika Povjerenstva danim nakon 1. sjednice Povjerenstva, kako je pod točkom 1. navedeno: „Sanacija lokacije bivše tvornice Jugovinil na kojoj se nalaze rezidui s povišenom koncentracijom prirodnih radionuklida je prethodno pitanje koje se kao takvo ne može razmatrati u Studiji. Radi se o dva odvojena zahvata – zahvatu sanacije lokacije i zahvatu izgradnje luke nautičkog turizma, pri čemu je sanacija cjelokupnog područja čiji je prostorni obuhvat veći od obuhvata marine preduvjet za njezinu izgradnju. U skladu s navedenim korigirati odgovarajuća poglavlja u Studiji.“ Iz navedenog kako nedvojbeno proizlazi da se zahvat sanacije lokacije bivše tvornice Jugovinil i zahvat izgradnje luke nautičkog turizma ne mogu razmatrati u istoj studiji o utjecaju na okoliš. Navedeno da je potkrijepila i članica Povjerenstva imenovana ispred Ravnateljstva civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova, koja je na sjednici naglasila da se obuhvat sanacije i obuhvat Studije ne preklapaju te da je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo suglasnost na Plan sanacije za cijelo područje bivše tvornice Jugovinil koje je puno veće od područja buduće marine. Članica je na sjednici istaknula da je Plan sanacije povezan s vlasništvom (korisnik-posjednik), jer je sanaciju dužan provesti vlasnik te da parcijalna sanacija nije opravdana i nije prihvatljiva. Zaključno je navela je da su Plan izgradnje marine i Plan sanacije ustvari dva zahvata te da iz Studije nije jasno kad počinje koji zahvat i da nisu obrađeni njihovi utjecaji. Iznijeto kako je sadržano i u pisanim primjedbama članice koje su sadržane u zapisniku od 1. sjednice Povjerenstva. Tuženik dalje citira pisane primjedbe članice Povjerenstva, a iz kojih kako je nesporno da se radi od dva odvojena zahvata čiji se utjecaji procjenjuju u zasebnim postupcima. Zaključno, tuženik ističe kako niti Plan sanacije lokacije bivše tvornice Jugovinil niti Odobrenje Plana sanacije Ministarstva unutarnjih poslova (Klasa: 542-02/20-30/1, Urbroj: 511-01-300-20-4 od 28. svibnja 2020.) nisu sadržani u Studiji o utjecaju predmetnog zahvata na okoliš koju je izradio ovlaštenik Eko Invest d.o.o. iz Zagreba u travnju 2022. i koja je dostavljena članovima Povjerenstva uoči održavanja 1. sjednice. Ujedno, ističe kako se bez sanacije navedenog područja ne može nastaviti postupak procjene utjecaja na okoliš predmetnog zahvata, a koji stav je izrečen i u naprijed navedenoj presudi ovog suda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 22. travnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja opetovao istaknuo kako je pobijano rješenje nezakonito budući da se u istom ne navodi koja točno zakonska pretpostavka za pokretanje postupka nedostaje. Stoga da je nesporno kako nema razloga za odbacivanje zahtjeva tužitelja, a čega kako je svjestan i sam tuženik. Ustraje u navodima kako se radi o dva zahvata koja su odvojena, međutim, usko povezana, pa se upravni postupci koji se odnose na te zahvate mogu odvijati usporedno. Ujedno, opunomoćenik tužitelja je predložio da se u svojstvu svjedoka saslušaju JĐ, predsjednik Povjerenstva u predmetnom postupku procjene utjecaja na okoliš i ŽĐ, voditelj izrade Studije, a na okolnost samog postupka procjene utjecaja na okoliš, kojem prijedlogu se usprotivio generalni opunomoćenik tuženika.

5. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, te zastupanja na raspravi 22. travnja 2026., svaka radnja 500 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

6. Generalni opunomoćenik tuženika je popisao trošak jedne dnevnice od 30,00 eura, te trošak povratne autobusne karte (prosječni iznos) na relaciji Zagreb – Split - Zagreb od 32,00 eura, na koju okolnost je sudu predočio putni nalog broj 381/2026.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije provodio, budući da je utvrđeno činjenično stanje dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi primjena materijalnog prava. Naime, tužitelj u bitnom prigovara kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta postupanju tuženika u smislu odredbe članak 41. stavak 2. ZUP-a, odnosno odbacivanju zahtjeva tužitelja za procjenu utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac – Sustipan, Grad Kaštela, Splitsko-dalmatinska županija.

10. Navedenom zakonskom odredbom je propisano kako kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

11. Iz spisa predmeta proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja kao nositelja zahvata, kojeg je u ime tužitelja podnijelo društvo EKO INVEST d.o.o. Zagreb, za provođenje postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za zahvat „Luka nautičkog turizma Kaštel Sućurac – Sustipan“, a sukladno Zakonu o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) i Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš („Narodne novine“, broj 61/14 i 3/17), koji je kod nadležnog tijela zaprimljen 4. travnja 2022. Tim zahvatom je predviđena izgradnja luke nautičkog turizma ukupne površine oko 15,1 hektara, obuhvat zahvata planirane luke proteže se dijelom obalnog pojasa u Kaštel Sućurcu u dužini od oko 750 m (5,2 ha kopnene površine) te na površini akvatorija neposredno ispred spomenute obalne linije na površini od oko 9,9 ha. Projektirani kapacitet marine iznosi 285 vezova unutar zaštićenog akvatorija marine koji štite vanjski lukobrani. Zahvatom je predviđena gradnja duž obalnog pristana na čitavoj obalnoj fronti luke s glavnim i sekundarnim lukobranom. Lokacija predmetnog zahvata da se nalazi i na području bivše tvornice Jugovinil u naselju Kaštel Sućurac, unutar Grada Kaštela u Splitsko -dalmatinskoj županiji, na lokaciji k. č. [katastarska čestica] (dio), 6733/2, 6695 i 6694 u katastarskoj općini K. O. [katastarska općina]. Izgradnja je planirana na području bivše tvornice Jugovinil, koja je otpočela s radom 1949., te je od samog početka koristila termo -energanu na ugljen u kojoj su se stvarale znatne količine pepela i šljake. Uz zahtjev je dostavljena Studija o utjecaju zahvata na okoliš koju je izradila tvrtka Eko Invest d.o.o. Zagreb.

12. Nadalje, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je osporeno rješenje tuženika doneseno nakon presude ovog suda pod poslovnim brojem UsI-687/2024-8 od 23. listopada 2024. Navedenom presudom poništeno je rješenje tuženika (ranije:

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprava za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom) KLASA: UP/I -351-03/22-08/07, URBROJ: 517-05-1-2-24-20 od 6. veljače 2024., kojim pak rješenjem je pozivom na odredbu članka 55. ZUP-a pod točkom I. bio prekinut postupak po zahtjevu nositelja zahvata, ovdje tužitelja, u postupku procjene utjecaja na okoliš luke nautičkog turizma Kaštel Sućurac-Sustipan, Grad Kaštela, Splitsko-dalmatinska županija; pod točkom II. je tužitelju, kao nositelju zahvata, naloženo da u roku od jedne godine od izvršnosti rješenja pokrene izradu projekta sanacije kojom će detaljno razraditi model i tehnologija sanacije, ograničenja u korištenju sanirane lokacije nakon provedene sanacije kao i mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja osoba koje će provoditi sanaciju; pod točkom III. izreke rješenja je određeno kako će se postupak nastaviti nakon što Ravnateljstvo civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova izda potvrdu o provedenoj sanaciji lokacije bivše tvornice Jugovinil u Kaštelima te suglasnost na završnu radiološku karakterizaciju; pod točkom IV. je određeno kako će se to rješenje objaviti na internetskim stranicama tuženika. Sud je ocijenio kako nije bilo mjesta prekidu postupku u smislu odredbe članka 55. ZUP-a, budući da navedena zakonska odredba pretpostavlja postojanje pravnog pitanja, odnosno postojanje samostalne pravne cjeline, koje je prema svojoj prirodi takvo da se bez njegovog prethodnog rješavanja ne može riješiti konkretna upravna stvar, a o čemu da se ne radi u predmetnoj upravnoj stvari. Naime, zaključak je ovog suda kako sanacija područja bivše tvornice Jugovinil predstavlja materijalno-pravnu činjenicu koju tek treba ostvariti, odnosno ista predviđa radnje uklanjanja izvora ionizirajućeg zračenja ili smanjivanje njegove veličine (u smislu aktivnosti ili količine), koje je potrebno izvršiti po provedenom postupku i tek nakon sanacije predmetnog područja je moguće izvršiti procjenu mogućih značajnih utjecaja zahvata na sanirani okoliš, dakle, sanirano područje bivše tvornice Jugovinil je uvjet za izgradnju luke nautičkog turizma, a ne prethodno pitanje.

13. Tuženik je u ponovnom postupku odbacio zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 41. stavak 2. ZUP-a, ocijenivši kako nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka. Pri tome se tuženik pozvao na obrazloženje ovog suda iznijeto u obrazloženju spomenute presude.

14. Sud je suglasan s utvrđenjem tuženika kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka, budući da je utemeljeno na pravnom shvaćanju ovog suda iz naprijed navedene presude, prema kojem prije sanacije onečišćenog područja bivše tvornice Jugovinil, odnosno prije sanacije šljake, nije moguće izvršiti procjenu utjecaja novog zahvata na okoliš. Navedeno predstavlja materijalno-pravnu činjenicu koju tek treba ostvariti, slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje postupka, pa je zahtjev tužitelja pravilno odbačen, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

15. Slijedom iznijetog sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbom članka 6. i 10. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05 ) priznao zatraženi trošak tuženika. Tuženiku je priznata naknada troška vezanog uz dolazak službene osobe tuženika na raspravu 22. travnja 2026., u iznosu prosječne cijene povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb prema opće dostupnim mrežnim podacima u iznosu od 32,00 eura, te trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eura, a sukladno odredbi članka 7. stavak 2. točka 19. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17 do 157/25), odnosno ukupno 62,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude , a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

U Splitu, 22. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. MARINE KAŠTELA d.o.o. Kaštel Gomilica, Cesta dr. Franje Tuđmana 213, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kačić&Brbora Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Radnička cesta 80, Zagreb

3. u spis