REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-905/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika ZEGE RITAM j.d.o.o., OIB 33194707468, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, te umješača na srani tuženika UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sunčice Gložinić iz Zagreba, Francesca Tenchinija 2a, pod br. Ovrv-694/2023 od 24. studenog 2023. kojim je u roku od 8 dana naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 21.928,99 EUR sa zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 1.487,40 EUR s kamatom tekućom od 22. srpnja 2023., do isplate - na iznos od 1.487,40 EUR s kamatom tekućom od 22. srpnja 2023., do isplate - na iznos od 2.974,81 EUR s kamatom tekućom od 11. kolovoza 2023., do isplate - na iznos od 3.296,08 EUR s kamatom tekućom od 11. kolovoza 2023., do isplate - na iznos od 3.296,08 EUR s kamatom tekućom od 11. kolovoza 2023., do isplate - na iznos od 3.296,08 EUR s kamatom tekućom od 11. kolovoza 2023., do isplate - na iznos od 3.045,57 EUR s kamatom tekućom od 11. kolovoza 2023., do isplate - na iznos od 3.045,57 EUR s kamatom tekućom od 11. kolovoza 2023., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 241,21 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 24. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

II. Nalaže se tuženiku ZEGE RITAM j.d.o.o., OIB 33194707468, [adresa], naknadi tužitelju Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, troškove parničnog postupka u iznosu od 965,74 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 307,62 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sunčice Gložinić iz Zagreba, Francesca Tenchinija 2a, pod br. Ovrv-694/2023 od 24. studenog 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.968,44 EUR sa zateznim kamatama te se u tom dijelu utvrđuje da je tužba povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javna bilježnica Sunčica Gložinić iz Zagreba, Francesca Tenchinija 2a, donijela je rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv- 694/2023 od 24. studenog 2023.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor zbog čega je javna bilježnica proslijedila spis sudu te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje, posl. br. Povrv-230/24-3 od 6. ožujka 2024. (listovi 35. – 37. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim, te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

3. U nastavku postupka ovaj sud je donio rješenje posl. br. Povrv-905/2024-3 od 24. rujna 2024. (listovi 45. – 47. spisa) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

4. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu – listovi 28, i 29. spisa) naveo da osporava potraživanje tužitelja u cijelosti. Osporava visinu. Navodi da nije razvidno na što se odnosi utuženo potraživanje. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi.

5. Tužitelj u podnesku od 21. siječnja 2025. navodi da potražuje naknadu po osnovi korištenja poslovnog prostora u [adresa], površine 455,88 m2, sistemski broj objekta: 06631193, a kojeg je u utuženom periodu od 11/2022. do 06/2023. koristio tuženik bez valjanog pravnog osnova. Ističe da s tuženikom u utuženom periodu nije imao sklopljen ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, pa tužitelj gornju tražbinu i potražuje od tuženika s osnova naknade za bespravno korištenje. Poziva se na čl. 165. st. 1. i čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i na čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima. Predmetni poslovni prostor nalazi se u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], koja je po novoj izmjeri zbog postupka obnove zemljišne knjige upisana na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], odnosno po ranijoj zk. č. br. 3233/4, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji zk uložak je u međuvremenu utrnut. Prije je bila upisana površina od 520 m 2, a sada 455,88 m2. Tužitelj je uknjižen kao vlasnik suvlasničkog dijela E-17. Tužitelj ima pravo upravljati predmetnom nekretninom. Poziva se na čl. 5., 13. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao i čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, čl. 33. Zakona o gradu i čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Objašnjava da su općine i gradovi ostali u posjedu poslovnih prostora kojima su gospodarili do 1. siječnja 1997. dok su ti prostori bili u društvenom vlasništvu. Poziva se na pravno stajalište iz presude Rev-174/98 od 30. siječnja 2002. Navodi da tuženik koristi predmetni poslovni prostor te je nepošten posjednik jer je svjestan da koristi poslovni prostor bez valjane pravne osnove. Očevidom 17. siječnja 2014. utvrđeno je da prostor koristi Pag razvoj d.o.o. na temelju ugovora o zakupu s brisanim Kupina d.o.o. zbog čega je pokrenut postupak radi iseljenja i predaje u posjed, a koji se vodio pred ovim sudom, pod posl. br. P-2917/15. Presudom u tom predmetu naloženo je Pag razvoj d.o.o. predati u posjed predmetni poslovni prostor tužitelju te se na temelju te presude vodi ovršni postupak Ovr-3047/20. U tom predmetu odbijen je prijedlog treće osobe, ovdje tuženika za odgodu ovrhe. U tom predmetu navedeno je da je u posjedu treća osoba, ovdje tuženik. Zapisnikom od 6. ožujka 2020. zatečena je TŠ, knjigovođa tuženika koja je rekla da se tuženik nalazi u posjedu na temelju ugovora o najmu s Ledena banka j.d.o.o. i da prostor ima površinu 520 m2. Stoga je tužitelj zatražio da se u evidencije GSKG-a upišu tuženik i Ledena bajka j.d.o.o. Za razdoblje počev od ožujka 2020. do prosinca 2020. vodi se postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Povrv-474/22. Ujedno se između istih stranaka pred ovim sudom vodi postupak radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, pod posl. br. P-1624/21 i postupak radi utvrđenja, pod posl. br. P-1790/21. Navodi da je stvarna površina 455/88 m2 dok je u zemljišnim knjigama prije bila upisana površina 520 m2. Objašnjava da potražuje zakupninu za stvarnu površinu i to za studeni i prosinac 2022. u jednoj polovini dijela te isto i za svibanj i lipanj 2023. dok zakupninu u cijelosti potražuje za preostale utužene mjesece. Predlaže održati na snazi platni nalog za iznos od 21.739,71 EUR sa zateznim kamatama.

6. Tuženik u podnesku od 27. veljače 2025. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže postupak prekinuti do odluke zemljišnoknjižnog suda. Navodi da poslovni prostor ima površinu 613,42, koja površina je utvrđena u postupku povrata imovine koji je u tijeku. Ustraje kod prijedloga za prekidom postupka.

7. Tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2025. navodi da je postupak povrata obustavljen nakon upisa prava vlasništva Grada Zagreba u zemljišnim knjigama zbog čega nema razloga za prekid postupka u ovom predmetu. Površina od 455,88 m2 proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Trputca, dipl. ing. građ. od 25. veljače 2022. Tužitelj je i prije upisa bio predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

8. U podnesku od 26. rujna 2025. tužitelj predlaže održavanje na snazi platnog naloga za iznos od 21.928,99 EUR sa zateznim kamatama (listovi 247. – 249. spisa).

9. U podnesku od 7. siječnja 2026. tuženik navodi da se rješenjem od 24. srpnja 2025. kao vlasnik uknjižila Republika Hrvatska. Poziva se na čl. 116. Zakona o zemljišnim knjigama. Stoga ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran. Poziva se na čl. 194. i 195. Zakona o zemljišnim knjigama. Navodi da ugovor zaključen između tužitelja i tuženikovog pravnog prednika Esplanade-centar od 13. rujna 1994. ne daje tužitelju pravo naplaćivati naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora. Navodi da je nejasno za koju površinu tužitelj potražuje naknadu. Ističe da se dio predmetnog poslovnog prostora nalazi na adresi u [adresa], a ne na adresi u [adresa] te se radi o dvije čestice kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

10. Tužitelj u podnesku od 11. ožujka 2026. (listovi 290. – 295. spisa) navodi da je za utuženo razdoblje tužitelj bio upisan kao vlasnik. Rješenje kojim je upisana Republika Hrvatska doneseno je u srpnju 2025. i ne proizvodi učinke unatrag. Tužitelj je podnio zahtjev za ispravak rješenja, kao i prigovor na navedeno rješenje. Predmetna nekretnina bila je nacionaliziran te je u tijeku postupak povrata zbog čega valja prvenstveno primijeniti propise o naknadi. Navodi da tužitelj potražuje zakupninu za površinu od 455,88 m2 dok je u zemljišnim knjigama sada izmijenjena površina na 499,12 m2, čime tužitelj potražuje zakupninu za znatno manju površinu. Ponavlja da za studeni i prosinac 2022. te svibanj i lipanj 2023. potražuje jednu polovinu zakupnine. Ovo stoga jer je tuženik navedeni prostor u prethodno naznačenim mjesecima koristio zajedno s Ledena bajka j.d.o.o. tijekom 2022., a tijekom 2023. zajedno s Dellaro j.d.o.o. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 21.928,99 EUR sa zateznim kamatama.

11. U podnesku od 8. travnja 2026. tuženik navodi da je tužitelj djelomično povukao tužbu zbog čega potražuje troškove parničnog postupka. Osporava da je Grad Zagreb bio upisan kao vlasnik. Poziva se na čl. 165. i 166. Zakona o vlasništvu, kao i na čl. 195. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

12. Podneskom od 5. svibnja 2026. (listovi 333. i 334. spisa) miješanje je prijavio UŠ. Naveo je da on koristi već više od 20 godina dio prostora na prvom katu na temelju ugovora o dugoročnom najmu od 30. srpnja 1995. i III anexa navedenom ugovoru od 16. lipnja 1998., a koristi prostor na I. katu, ukupne površine 89,10 m2 s pripadajućim terasama, površine 39,40 m2 i južno od navedenog prostora.

13. Sud je rješenjem od 7. svibnja 2026. dopustio miješanje umješača na strani tuženika (list 344. spisa). Pritom valja navesti da je u podnesak od 5. svibnja 2026. umješač dostavio i dokaze (listovi 335. – 342. spisa), a koje dokaze sud nije koristio jer umješač preuzima parnicu u stanju u kojem se parnica u tom trenutku nalazi. Ovo stoga je umješač upravo svojoj izjavom, a ne izjavama stranaka stupa u postupak u koji se želi miješati.

14. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 14. spisa), obračun zateznih kamata (listovi 15. i 16. spisa), kamatne listove (listovi 17. i 18. spisa), zemljišnoknjižne izvatke (listovi 61. – 70. spisa), dopis tužitelja, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 28. prosinca 2022. (list 71. spisa), dopis tuženika od 31. ožujka 2021. (listovi 72. i 73. spisa), presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6492/16 od 12. veljače 2021. (listovi 75. – 82. spisa) i Pž-2475/2020- 2 od 9. rujna 2020. (listovi 91. – 97. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-2917/15 od 3. ožujka 2017. (listovi 83. – 90. spisa), prijedlog za mirno rješenje spora (listovi 98. – 100. spisa), ugovor o građenju sklopljen između tužitelja i Esplanade-centar d.o.o. (listovi 101. i 102. spisa), zapisnik od 27. veljače 2020. (listovi 107. spisa), zapisnik i fotografije od 6. ožujka 2020. (listovi 108. – 113. spisa), dopis tužitelja od 9. ožujka 2020. (list 114. spisa), opomenu GSKG-a od 28. kolovoza 2023. (list 115. spisa), dopis GSKG-a od 9. ožujka 2023. (list 117. spisa), zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (listovi 118. – 132. spisa), zemljišnoknjižne izvatke od 17. veljače 2025. (listovi 150. – 154. spisa), rješenje tužitelja od 17. listopada 2024. (listovi 162. – 167. spisa), zemljišnoknjižni izvatka od 17. veljače 2025. (listovi 150. – 154. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tomislava Trputca, dipl. ing. građ. od 25. veljače 2022. (list 171. – 196. spisa), zapisnikom o očevidu od 25. travnja 2023. (listovi 202. – 204. spisa), zapisnika tužitelja sačinjenog 17. svibnja 2023. (list 209. spisa), oglas Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ured predsjednika suda, br. Su-1810/22-4 od 4. prosinca 2023. (listovi 220. – 223. spisa), saslušao svjedoka LŠ (listovi 224. i 224. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od 31. srpnja 2025. (listovi 233. – 237. spisa) te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja (listovi 299. i 300. spisa).

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Predmet ovog spora je naknada za korištenje nekretnine i to poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], površine 455,88 m2, sistemskog broja objekta 06631193 u utuženom razdoblju počev od studenog 2022. do lipnja 2023.

17. Prema odredbi iz čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18. – dalje u tekstu: ZZKPP) po odredbama toga Zakona Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

18. Tumačenjem navedene odredbe, a s obzirom na to da je ZZKPP-om tužitelj izričito ovlašten davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu, a za koje se vode postupci povrata, sve do okončanja tih postupaka, to je time tužitelj, prema stavu ovog suda, i aktivno legitimiran za podnošenje tužbe kojom potražuje naknadu za korištenje takvih nekretnina, suprotno ustrajnom ali nedokazanom osporavanju tuženika. Valja navesti da je tijekom trajanja ovog postupka, nakon zaključenja prethodnog postupka, doneseno rješenje kojim je kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora upisana Republika Hrvatska. Protiv rješenja o upisu Republike Hrvatske tužitelj je podnio prijedlog za ispravak tog rješenja, kao i prigovor, o čemu do zaključenja glavne rasprave nije odlučeno. Ujedno valja navesti da se postupak za povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prema navodima stranaka, u trenutku zaključenja glavne rasprave još uvijek vodio. Stoga sud i dalje ostaje kod shvaćanja i primjene odredbe iz čl. 41. ZZKPP-a da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom konkretnom predmetu za utuženo razdoblje dijela 2022. i dijela 2023. od tuženika potraživati naknadu za korištenje tuđe nekretnine. Ovo posebice stoga što se postupak povrata i dalje vodi te što je stvarno stanje takvo da predmetni poslovni prostor nije preuzet od Republike Hrvatske, dok je istovremeno takvih poslovnih prostora mnogo te nije realno i životno za očekivati da će, čak i u situaciji da Republika Hrvatska pravomoćno postane vlasnikom navedenog poslovnog prostora, moći i biti u mogućnosti preuzeti poslovni prostor i pravovremeno utužiti naknadu za korištenje eventualno njezine nekretnine, odnosno ovdje konkretno poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa]. Takva neživotna situacija može jedino dovesti do toga da se ozakonjuje korištenje tuđih nekretnina od strane bespravnih korisnika i da bespravni korisnici nikome ne plaćaju naknadu za takvo što i na račun te se neosnovano obogaćuju. Navedeno sve uvažavajući da i kasnije budući vlasnik može naknadu za korištenje tuđe nekretnine potraživati od ovdje tužitelja.

19. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 14. spisa) od 2. listopada 2023. proizlazi da tužitelj ima prema tuženiku evidentirano potraživanje u sveukupnom iznosu od 23.897,43 EUR, a za razdoblje počev od studenog 2022. do lipnja 2023.

20. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za kč. br. [katastarska čestica] [adresa] dvorište i kuća, [adresa], površine 541, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da na navedenoj nekretnini postoji 17 suvlasničkih dijelova. Suvlasnički dio pod red. br. 17 odnosi se na poslovni prostor, površine 455,88 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika te je taj suvlasnički dio, a koji je i predmet ovoga spora, upisan kao vlasništvo tužitelja. Zemljišnoknjižni izvadak datiran je 17. siječnja 2025. (listovi 61. – 64. spisa). Jednako proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka datiranog 17. veljače 2025.

(listovi 150. – 154. spisa).

21. Iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu, koja je prethodno opisana, proizlazi da je tužitelj kao vlasnik upisan na temelju zapisnika br. Z- 47118/2022/11412 (listovi 65. – 70. spisa).

22. Uvidom u dopis tužitelja, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 28. prosinca 2022. (list 71. spisa) proizlazi da je za nekretninu koja je predmet spora podnesen zahtjev za povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

23. Dopisom tuženika od 31. ožujka 2021. (listovi 72. i 73. spisa) vidljivo je da je tuženik naveo da je u posjedu poslovnog prostora, koji se nalazi u [adresa], zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U dopisu stoji da se vodi ovršni postupak po prijedlogu tužitelja protiv u tom postupku ovršenika Pag razvoj d.o.o. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Ovr-3047/2020, a u kojem postupku se tuženik prijavljuje kao treća osoba. Ujedno navedenim dopisom tuženik predlaže mirno rješenje spora. Također, s prijedlogom za mirno rješenje spora od 10. siječnja 2022. tuženik se ponovno obratio tužitelju (listovi 98. – 100. spisa). U prijedlog za mirno rješenje spora sud nije posebno ulazio jer nije od utjecaja na predmet ovog spora. Ovog stoga jer stranke, s obzirom na to da se nalaze pred sudom, nisu mirno riješile spor, dok nijedna od stranaka ne navodi da bi prijedlog za mirno rješenje spora bio obvezujući za drugu stranu tj. dogovor između stranaka oko mirnog rješenja nije postignut.

24. Presudom ovog suda, posl. br. P-2917/2015 od 3. ožujka 2017. (listovi 83. – 90. spisa) naloženo je Pag razvoj d.o.o. da u roku od 30 dana iseli i preda tužitelju bez stvari i osoba poslovni prostor, ukupne površine 514,92 m2, koji se nalazi u [adresa]. Radi se o istom poslovnom prostoru kao u ovom predmetu. Navedena presuda od 3. ožujka 2017. postala je pravomoćna i ovršna jer je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2475/2020-2 od 9. rujna 2020. (listovi 91. – 97. spisa).

25. Ugovorom o pravu građenja, bez vidljivog datuma, sklopljenim između tužitelja i Esplanade centar (za kojeg tuženik navodi da je njegov pravni prednik) stranke tog ugovora su suglasno utvrdile da je tužitelj vanknjižni vlasnik zgrade u [adresa] izrađena na zk. čbr. [katastarska čestica] i dijelu 3233/2, sve k. o. [katastarska općina], prema novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedenim ugovorom tužitelj osniva pravo građenja na dijelu navedene nekretnine rekonstrukcijom dijela zgrade u neto površini od 497,55 m2, sve prema tehničkoj dokumentaciji projektnog biroa "Desab" od 1. lipnja 1994., koja je sastavni dio tog ugovora. Pravo građenja daje tužitelj Esplanade-centar d.o.o. i njegovom pravnom sljedniku na rok od 15 godina. Ugovor je potpisan po obje stranke. Iz ugovora proizlazi da je Esplanade-centar d.o.o. priznao tužitelju da je tužitelj vlasnik nekretnine u [adresa].

26. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-3047/20-21 od 1. srpnja 2021. (listovi 103. – 106. spisa) odvijen je prijedlog u tom predmetu treće osobe, ovdje tuženika, za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda, posl. br. Ovr-3047/20 od 30. studenoga 2020. Iz rješenja je vidljivo da se vodi ovrha između tužitelja, kao ovrhovoditelja, protiv Pag razvoj d.o.o., kao ovršenika, radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju. U tom predmetu tuženik iz ovog predmeta se prijavio kao treća osoba te je podnio prijedlog za odgodu ovrhe, a koji prijedlog je odbijen, kao neosnovan.

27. Uvidom u zapisnik od 27. veljače 2020. (list 107. spisa) vidljivo je da je službena osoba tužitelja HŠ obavila očevid na nekretnini iz ovog predmeta te utvrdila da se na prvom katu zgrade u [adresa], nalazi poslovni prostor, površine 520 m2. Utvrdila je da je glavni ulaz za prolaz zatvoren te je prošla kroz sporedni ulaz iz kojega je izašla ženska osoba TŠ, knjigovođa "Ritam grada" te je navela da će caffe bar biti ponovno otvoren.

28. Uvidom u zapisnik i fotografije od 6. ožujka 2020. (listovi 108. – 113. spisa) vidljivo je da je službena osoba tužitelja HŠ ponovno izašao na teren i pregledao nekretninu iz ovog spora. Ponovno je utvrdio površinu od 520 m2. Konstatirao je u zapisniku da prostor koristi tuženik kao i da je tuženik prostor iznajmio od Ledena bajka j.d.o.o. Ujedno je utvrdio da se u prostoru obavlja ugostiteljska djelatnost te da se u tom prostoru nalazi noćni klub. Prostor se sastoji od prostorije za ugostiteljstvo, sobe za sastanke, skladišta, dvije kancelarije, dva sanitarna čvora. Ujedno je službena osoba tužitelja snimila fotografije s kojih je razvidan naziv i tvrtka tuženika.

29. Dopisom od 9. ožujka 2022. (list 114. spisa) tužitelj se obraća tuženiku u pogledu poslovnog prostora iz ovoga predmeta te ga obavještava o očevidu iz ožujka 2020., kao i o utvrđenjima s predmetnog očevida. Ujedno tužitelj navodi da je Ledena bajka j.d.o.o. neposredan posjednik, a da je tuženik posredan posjednik, dok oba posjednika predmetni poslovni prostor koriste bez valjane pravne osnove.

30. Opomenom GSKG-a od 28. kolovoza 2023. (list 115. spisa) vidljivo je da se GSKG obraća tuženiku te ga obavještava o nepodmirenom dugovanju, koje odgovara u ovom predmetu utuženom potraživanju.

31. Dopisom GSKG-a od 9. ožujka 2023. (list 117. spisa) vidljivo je da GSKG obavještava Grad Zagreb da je tuženik podmirio dugovanje za veljaču 2022. u iznosu od 1.565,08 EUR i razliku za veljaču 2022. u iznosu od 40,69 EUR. Iz navedenog dopisa proizlazi da je tuženik podmirio dugovanje koje nije utuženo u ovom predmetu. Navedeni dopis sud ne može shvatiti i tumačiti kao priznanje dugovanja jer je u ovoj pravnoj stvari utuženo drugo razdoblje. Uz navedeno, iz dopisa nije vidljivo što je uopće plaćeno uplatama učinjenim 8. ožujka 2023.

32. Rješenjem tužitelja, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja od 17. listopada 2024. (listovi 162. – 167. spisa) vidljivo je da je obustavljen postupak radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske i na, među ostalim, poslovnom prostoru iz ovog predmeta. Odlučeno je na navedeni način jer je utvrđeno da ne postoje pravne pretpostavke za vođenje tog postupka. Nadalje je obrazloženo da predmetne nekretnine, na kojima Republika Hrvatska traži utvrđenje prava vlasništva, su u zemljišnoj knjizi u postupku obnove zemljišne knjige upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske i vlasništvo tužitelja, zbog čega nema zakonskog uporišta za daljnjim provođenjem postupka jer se smatra da Republika Hrvatska pravo vlasništva može ostvariti tužbom pred nadležnim sudom.

33. Iz zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnoga odjela Zagreb, br. Z-47118/2022/11412 od 22. svibnja 2023. (listovi 168. – 170. spisa) vidljivo je da na raspravu pristupio predstavnik tužitelja, predstavnik GSKG-a i predstavnik suvlasnika zgrade u [adresa]. Navedenim zapisnikom konstatirano je da je posebnim etažni dio upisan poslovni prostor, površine 455,88 m2, a koji je vlasništvo tužitelja.

34. Uvidom u nalaz i mišljenje s iskazom površina poslovnih prostora zgrade stalnog sudskog vještaka Tomislava Trputca, dipl. ing. građ. od 25. veljače 2022. (list 171. – 196. spisa) vidljivo je da je vještak opisao zgradu kao i prostore u zgradi.

35. Zapisnikom o očevidu od 25. travnja 2023. (listovi 202. – 204. spisa) vidljivo je da je osoba zaposlena kod tužitelja izašla na teren te je utvrdila da poslovni prostor koristi tuženik.

36. Jednaka utvrđenja proizlaze i iz zapisnika sačinjenog 17. svibnja 2023. (list 209. spisa).

37. Oglasom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ured predsjednika suda, br. Su-1810/22-4 od 4. prosinca 2023. (listovi 220. – 223. spisa) je objavljeno da se otvara dio zemljišne knjige za zonu 1 k. o. [katastarska općina]. Ujedno stoji da je navedeni dio osnovan u postupku obnove koji je pokrenut na temelju odluke o obnovi zemljišne knjige od 26. siječnja 2005. Navedeno je na koje se čestice odnosi, pa tako i na čestice iz ovog spora. U oglasu je naznačeno da će se istekom roka za ispravak smatrati da je dio zemljišne knjige za zonu 1 k. o. [katastarska općina] istinit i potpun pa osobe koje u dobroj vjeri postupaju s povjerenjem i uživaju zaštitu, međutim i nakon isteka roka neće se smatrati da je istinita i potpuna zemljišna knjiga glede onih uložaka, odnosno upisa u njima, kod kojih je zabilježeno da je podnesena prijava za upis ili prigovor, sve s pozivom na čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama.

38. Prema odredbi iz čl. 194. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024. – dalje u tekstu: ZZK) kad se ispravni postupak otvori, sud će otvaranje toga postupka objaviti bez odgađanja oglasom po službenoj dužnosti na e-Oglasnoj ploči, oglasnoj ploči nadležnog suda, nadležnog ureda za katastar, jedinice lokalne samouprave ili na drugi odgovarajući način. (2) Oglas iz prethodnog stavka sadrži podatak: - da je otvorena zemljišna knjiga za određenu katastarsku općinu ili njezin dio te mjesto i način uvida u nju - da se određene do tada postojeće evidencije nekretnina koje vodi zemljišnoknjižni sud zatvaraju s danom otvaranja zemljišne knjige jer je zemljišna knjiga stupila na njihovo mjesto - da će od dana otvaranja zemljišne knjige samo upisi u nju, glede nekretnina na koje se ta knjiga odnosi, proizvoditi one pravne učinke u vezi sa stjecanjem, promjenama, prijenosom i ukidanjem prava vlasništva i ostalih knjižnih prava koji su zakonom određeni za pravne učinke upisa u zemljišne knjige - da je otvoren ispravni postupak glede otvorene zemljišne knjige pa se sve osobe koje smatraju da bi trebalo u tu knjigu upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red pozivaju da stave zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave prijedloga za upise odnosno svoje prigovore postojećim upisima ili njihovu prvenstvenom redu u određenom roku za ispravak - da se, dok ne istekne oglasom određeni rok za prijave i prigovore, ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu istiniti i potpuni.

39. Prema odredbi iz čl. 195. st. 1. ZZK-a dok rok za ispravak određen oglasom ne istekne, upisi u zemljišnu knjigu ne smatraju se istinitima i potpunima, pa se nitko ne može pozivati na to da je postupao s povjerenjem u njihovu istinitost ili potpunost.

40. Zbog navedenog oglasa, u pravu je tuženik s navodima oko toga da zemljišnoknjižni izvadak u kojem je tužitelj naveden kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine nema snagu javne isprave. Međutim, sud je i dalje stava da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, sve s pozivom na prethodno obrazloženje. Navedeno stoga jer tužitelj za podnošenje tužbe u ovom predmetu čak ne mora biti ni zemljišnoknjižni vlasnik, već tužbu za korištenje tuđe nekretnine može podnijeti i predmnijevani vlasnik, kao i osoba koja je ovlaštena i dužna brinuti se o nekretninama.

41. Na glavnoj raspravi 11. lipnja 2025. sud je saslušao svjedoka LŠ (listovi 224. i 225. spisa) koji je naveo da je zaposlen kod tužitelja. Rekao je da je on sačinio zapisnik o očevidu od 17. svibnja 2023. Prilikom očevida locirao je poslovni prostor, onoga tko se u njemu nalazi, čiji je tamo predstavnik te utvrdio prisustvo TŠ. U cijelosti je ostao kod navoda koje je napisao u zapisniku. Naveo je da je konstatirao površinu od 520 m2 ali da on nije vršio faktičnu izmjeru poslovnog prostora kojeg je pregledavao.

42. Sud je prihvatio iskaz svjedoka LŠ jer je iskazivao uvjerljivo i sukladno ispravama u spisu.

43. Stoga je sud iz isprava u spisu, a posebice iz više sačinjenih zapisnika o očevidu, kao i priležećih fotografija te iskaza svjedoka LŠ, zajedno s podneskom treće osobe iz ovršnog postupka, utvrdio da se tuženik nalazi u posjedu poslovnog prostora u [adresa], odnosno da je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, suprotno osporavanjima tuženika.

44. Uz podnesak od 7. siječnja 2026. tuženik je dostavio, među ostalim, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z- 22213/2013-46 od 24. srpnja 2025. (listovi 261. – 269. spisa). Ovaj dokaz sud je uzeo u obzir jer je nastao nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu. Iz navedenog rješenja proizlazi da je dopušten upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za posebni dio nekretnine E-17, odnosno poslovni prostor, površine 499,12 m2. U rješenju stoji da je prijedlog podnesen 8. svibnja 2012. te da je u trenutku podnošenja prijedloga bila otvorena knjiga položenih ugovora. Upis prava vlasništva sud je izvršio na temelju čl. 17. st. 4. al. 1. Pravilnika. U obrazloženju stoji da se radi o državnoj imovini te je opisano sljedništvo od upisanog organa upravljanja Zavoda za socijalno osiguranje Zagreb pa do Ministarstva rada i socijalne skrbi. Zemljišno knjižni sud je donio navedene rješenje uz obrazloženje da se radi o državnoj imovini. Stoga je zemljišnoknjižni odjel dopustio upis prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnom poslovnom prostoru. Iz navedenog rješenja proizlazi i da je zemljišno knjižni sud izmijenio opis nekretnine na način da je dodao da se poslovni prostor nalazi u prizemlju i na I. katu te je izmijenio površinu sa 455,88 m2 na površinu po nacrtu od 499,12 m2 (posebice list 262. spisa). Takvo što potvrđuje i zemljišnoknjižni izvadak od 23. studenoga 2025. (listovi 272. i 273. spisa) iz kojeg proizlazi da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, da se radi o prostoru u prizemlju i na I. katu i površini od 499,12 m2.

45. Prema odredbi iz čl. 17. st. 4. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ("Narodne novine", br. 121/2013.) ako neki od vlasnika posebnog dijela nekretnine nije bio upisan u knjizi položenih ugovora kao vlasnik, niti je zatražio upis tijekom postupka povezivanja, kao vlasnik tog posebnog dijela nekretnine, koji je povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, upisat će se: – osoba za koju zemljišnoknjižni sud može utvrditi da je stekla pravo vlasništva prema odredbama ZV o pretvorbi društvenog vlasništva, ili – osoba za koju zemljišnoknjižni sud može utvrditi da na takvom posebnom dijelu ima pravo vlasništva stečeno na temelju odredaba posebnih zakona.

46. Stoga je sud iz, posebice rješenja zemljišno knjižnog odjela od 24. srpnja 2025. (posebice list 262. spisa) i zemljišno knjižnog izvatka (listovi 272. i 273. spisa) zaključio da je površina nekretnine 499,12 m2. Dakle, radi se i o većoj površini nego to tužitelj traži od 455,88 m2. Navedeno je do stvarne površine na dispoziciji tužitelja pa tužitelj svakako može tražiti i manje nego mu pripada. Valja navesti da je zemljišno knjižni izvadak na listovima 272. i 273. spisa javna isprava u smislu odredbe iz čl. 230. ZPP- a. Stoga, kao takav, ima i dokaznu snagu javnih isprava. Zbog čega sud, na temelju dokaza u spisu zaključuje da se radi o površini poslovnog prostora u [adresa] od 499,12 m2 (dok tužitelj traži površinu od 455,88 m2). Tuženik jest osporava površinu poslovnog prostora. Doduše, tuženik je sam navodio čak i veću površinu od 600 m2 (točno 613,42 m2. – list 148. spisa). Ujedno valja navesti da je tuženik prigovarao površini i tijekom iskaza saslušanog svjedoka, službene osobe tužitelja koja je izašla na očevid predmetnog poslovnog prostora. Točno je da je svjedok naveo da njegov zadatak nije bio mjerenje poslovnog prostora. Također, tuženik je površini prigovarao i prilikom nalaza i mišljenja dok zadatak stalne sudske vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke nije bilo mjerenje stvarne kvadrature poslovnog prostora. O površini poslovnog prostora sud je odlučio na temelju isprava u spisu, kao što je prethodno obrazložio. S obzirom na takve navode tuženika, tuženiku valja ukazati da je, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, morao i dokazati da je površina drugačija ili točno da je manja od površine za koju naknadu za korištenje tuđe nekretnine potražuje tužitelj od 455,88 m2. Navedeno tuženik nije dokazao zbog čega je sud odlučio primjenom odredbi o teretu dokazivanja.

47. Uz podnesak od 7. siječnja 2026. tuženik je dostavio i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2083/23-2 od 19. listopada 2023. (listovi 265. – 270. spisa), I. aneks dugoročnog ugovora o najmu od 30. srpnja 1995. (listovi 274. i 275. spis), dugoročni ugovor o najmu iz 2001. (listovi 276. – 278. spisa). S obzirom na to da je sud u ovom postupku zaključio prethodni postupak 9. svibnja 2025., to sud presudu koja je donesena u listopadu 2023., kao i ugovore iz 1998. i 2001., a koje sve isprave je tuženik dostavio tek uz podnesak od 7. siječnja 2026., nije uzeo u obzir, sve primjenom odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP-a. Jednako je sud postupio i u odnosu na dokaze koje je tuženik dostavio uz podnesak od 8. travnja 2026., pa tako prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi protiv Dellaro j.d.o.o. (listovi 305. – 317. spisa).

48. Tužitelj je dokazao da je protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela od 24. srpnja 2025. podnio zahtjev za ispravak upute o pravnom lijeku (listovi 288. i 289. spisa). Ovaj dokaz sud je uzeo u obzir jer je nastao nakon zaključenja prethodnog postupka.

49. Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je sačinila nalaz i mišljenje od 31. srpnja 2025. (listovi 233. – 237. spisa). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještakinja utvrdila da visina zakupnine za poslovni prostor u [adresa], površine 455,88 m2, u razdoblju od studenog 2022. do lipnja 2023., iznosi ukupno 30.994,97 EUR.

50. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje u podnesku od 26. rujna 2025. Naveo je da nema primjedbi. Uredio je tužbeni zahtjev na način da je predložio da se tuženiku naloži naknaditi tužitelju iznos od 21.928,99 EUR sa zateznim kamatama (listovi 247. – 249. spisa).

51. Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 7. siječnja 2026. u kojem je naveo prigovore na nalaz i mišljenje.

52. Zbog prigovora tuženika sud je pozvao stalnu sudsku vještakinju Petru Blašković na glavnu raspravu 23. ožujka 2026. na kojoj je vještakinja usmeno iznijela nalaz i mišljenje (listovi 299. i 300. spisa). Vještakinja je ostala kod nalaza i mišljenja. Objasnila je da je nalaz i mišljenje sačinila upotrebljavajući odluku Grada Zagreba o visini zakupnine u kojoj je prikazano kako se visina mijenja ovisno o površini prostora. Pritom je uzela u obzir da se nekretnina nalazi u nultoj zoni, da se radi o ugostiteljskom objektu, odnosno o ugostiteljskoj djelatnosti. Ujedno je uzela u obzir i umanjenje za 50 % s obzirom na to da se radi o dvorišnom objektu, odnosno o prostoru u dvorištu na katu. Navela je da površinu nije utvrđivala.

53. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer je sačinjen detaljno, stručno i obrazloženo, a posebice stoga što se nalaz i mišljenje može matematički i provjeriti. Ovdje valja navesti da su prigovori tuženika bili usmjereni samo na površinu poslovnog prostora dok u samu površinu financijska vještakinja nije ulazila već je nalaz i mišljenje sačinila po zadatku suda. Pritom je sud u sam zadatak naveo da se radi o površini od 455,88 m2, što je prethodno već obrazloženo.

54. Tužbeni zahtjev tužitelja, kako je postavljen u podnesku od 11. ožujka 2026., odgovara izračunu iz nalaza i mišljenja od 13. srpnja 2025. (listovi 294. i 295. u vezi s 237. spisa). Pritom su iznosi za četiri mjeseca i to za studeni i prosinac 2022. te za svibanj i lipanj 2023. umanjeni za jednu polovicu dijela. Naime, tužitelj za navedene mjesece potražuje naknadu za korištenje tuđe nekretnine umanjenu za jednu polovicu dijela zbog toga što je poslovni prostor, zajedno s tuženikom, u studenom i prosincu 2022. koristila Ledena banka j.d.o.o., a u svibnju i lipnju 2023., zajedno s tuženikom Dellaro j.d.o.o. Navedeno tuženik nije osporavao. Valja navesti da tuženik nije uopće (a posebice ne pravovremeno) isticao prigovore u pogledu omjera naknade za korištenje tuđe nekretnine koji se odnosi na njega i Ledenu bajku j.d.o.o., odnosno Dellaro j.d.o.o.

55. Prema odredbi iz čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2020, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014 – dalje u tekstu: ZV) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

56. Prema odredbi iz čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

57. Valja navesti da je sud zaključio da je tuženik u posjedu nekretnine i da je nepošten posjednik poslovnog prostora u [adresa]. Takav je zaključak sud izveo iz svih dokaza u spisu, a posebice iz više zapisnika o očevidu koji su provedeni u predmetnom poslovnom prostoru, a tijekom kojih je zatečena djelatnica i to knjigovođa tuženika, fotografija uzetih tijekom očevida iz čega je razvidno da na adresi poslovnog prostora u [adresa], posluje upravo tuženik, kao i saslušanjem djelatnika tužitelj koji je vršio očevid na licu mjesta. Navedeni zaključak suda potvrđuje i podnesak tuženika koji je tuženik, kao treća osoba, predao u ovršnom spisu koji se vodio između ovrhovoditelja, ovdje tužitelja protiv Pag razvoj d.o.o., kao ovršenika, radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, slobodnog od ljudi i trećih osoba. Upravo u tom podnesku tuženik sam navodi da se on nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Samim time, među ostalim, proizlazi i nepoštenje tuženika u posjedovanju poslovnog prostora u [adresa].

58. S obzirom na to da je u utuženom periodu vođen postupak za povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno na to da je tužitelj ovlašten u utuženom periodu (studeni 2022. - lipnja 2023.) potraživati naknadu za korištenje tuđe nekretnine, da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine, da je taj posjed bez pravne osnove, da tuženik nije platio tužitelju naknadu za korištenje tuđe nekretnine, to je tuženik dužan na temelju odredbe iz čl. 165. ZV-a platiti tužitelju utužene iznose prema izračunu iz nalaza i mišljenja u punim iznosima za razdoblje počev od siječnja do travnja 2023., a za studeni i prosinac 2022. te za svibnja i lipanj 2023. u jednoj polovici dijela.

59. Valja navesti da je prijedlog za ovrhu podnesen na iznos od 23.897,43 EUR dok je tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 21. siječnja 2025. na način da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 21.739,71 EUR. U nastavku postupka, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je u podnesku od 26. rujna 2025. postavio tužbeni zahtjev na iznos od 21.928,99 EUR. U podnesku od 10. ožujka 2026. tužitelj je postavio zahtjev na isplatu iznosa od 15.497,47 EUR. U podnesku od 11. ožujka 2026. tužitelj je postavio ponovno zahtjev za isplatu iznosa od 21.928,99 EUR. Stoga ovaj sud odlučuje o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to zahtjevu za isplatu iznosa od 21.928,99 EUR, kao na listovima 294. i 295. spisa. Na taj način se očitovao i tužitelj na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (listovi 343. i 344. spisa). S obzirom da je postupak započeo s iznosom od 23.897,43 EUR, a završio s iznosom od 21.928,99 EUR, to je sud zaključio da je tužitelj za razliku tog iznosa djelomično povukao tužbu i to za iznos od 1.968,44 EUR. O navedenom djelomičnom povlačenju tužbe sud je riješio u rješenju.

60. S obzirom na izneseno, valjalo je dosuditi iznos glavnice od sveukupno 21.928,99 EUR. Na iznose glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate od dana stjecanja do isplate jer se radi o nepoštenom posjedniku, sve primjenom odredbe iz čl. 165. st. 1. ZV-a. Iznosi dospijevaju prema izvatku iz poslovnih knjiga, nalazu i mišljenju te postavljenom tužbenom zahtjevu. Zatezne kamate su dosuđene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) i kamatnoj stopi koja se primjenjuje na ostale odnose. Ovo stoga jer se radi o potraživanju koje nije proisteklo iz trgovačkog ugovora.

61. Stoga je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u t. I. izreke presude.

62. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu: Tarife), kao i odredbi Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021, 18/2022 i 154/2022 – dalje u tekstu: Pravilnika).

63. Nadalje, u odnosu na potrebne ovršne troškove tužitelju je valjalo priznati trošak naknade javnog bilježnika u sveukupnom iznosu od 241,21 EUR na temelju čl. 5. Pravilnika unutar kojeg troška je uključen PDV-e. Na troškove su dosuđene zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

64. Nadalje, u odnosu na parnične troškove, sud je na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a dosudio tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 700,00 EUR na koji je trošak sud, također, primjenom istih odredbi dosudio zatezne kamate počev od presuđenja do isplate. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

65. S obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.968,44 EUR, to je na temelju čl. 193. ZPP-a riješeno kao u t. I. izreke rješenja.

66. Međutim, nije u pravu tuženik kada navodi da mu pripadaju troškovi parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. Ovo stoga jer je prvotno utužen iznos od 23.897,43 EUR dok je u konačnici postavljen zahtjev za platež 21.928,99 EUR. Oba zahtjeva pripadaju u isti tarifni razred po Tbr. 7.1. te je propisana isti bodovni rang i za vps, kao što je prvotno postavljen, i za vps, kao što je konačno postavljen. Zbog navedenog, za povučeni dio tužbe, tuženiku nisu nastali dodatni troškovi naprema konačno suđenog iznosa. Stoga, tuženiku ne pripadaju troškovi parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe u konkretnom predmetu.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 265,74 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana