Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-88/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Hrastić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Kally & Partneri, d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 5. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Andreje Fosin, odvjetnice iz Varaždina i zamjenika punomoćnika tuženice Matije Šabijana, odvjetnika iz Varaždina, na ročištu za objavu i uručenje presude 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 238-50-4198233 od 20. lipnja 2007. sklopljen između tužiteljice ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora, i solemniziran 21. lipnja 2007. po javnom bilježniku Kruni Radašiću, javnom bilježniku iz Ludbrega pod poslovnim brojem OV-6724/07 i to:

-dio toč. 2. koji glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

-dio toč. 3. koji glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“

-dio toč. 7. st. 1. koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“

II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, na ime ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, isplatiti tužiteljici ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], novčani iznos od 3.034,22 EUR (slovima: tritisućetridesetčetirieuradvadesetdvacenta) sa zateznom kamatom

-na iznos od 2,03 EUR od 31.07.2007. do isplate

-na iznos od 2,03 EUR od 31.08.2007. do isplate

-na iznos od 2,03 EUR od 30.09.2007. do isplate

-na iznos od 2,03 EUR od 31.10.2007. do isplate

-na iznos od 19,02 EUR od 30.04.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 31.05.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 30.06.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 31.07.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 31.08.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 30.09.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 31.10.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 30.11.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 31.12.2008. do isplate

-na iznos od 6,54 EUR od 31.01.2009. do isplate

-na iznos od 8,13 EUR od 29.02.2009. do isplate

-na iznos od 16,10 EUR od 31.03.2009. do isplate

-na iznos od 16,90 EUR od 30.04.2009. do isplate

-na iznos od 13,98 EUR od 31.05.2009. do isplate

-na iznos od 12,12 EUR od 30.06.2009. do isplate

-na iznos od 13,18 EUR od 31.07.2009. do isplate

-na iznos od 13,98 EUR od 31.08.2009. do isplate

-na iznos od 13,58 EUR od 30.09.2009. do isplate

-na iznos od 12,25 EUR od 31.10.2009. do isplate

-na iznos od 14,64 EUR od 30.11.2009. do isplate

-na iznos od 16,37 EUR od 31.12.2009. do isplate

-na iznos od 18,36 EUR od 31.01.2010. do isplate

-na iznos od 18,89 EUR od 29.02.2010. do isplate

-na iznos od 22,21 EUR od 31.03.2010. do isplate

-na iznos od 21,28 EUR od 30.04.2010. do isplate

-na iznos od 23,00 EUR od 31.05.2010. do isplate

-na iznos od 29,77 EUR od 30.06.2010. do isplate

-na iznos od 28,84 EUR od 31.07.2010. do isplate

-na iznos od 39,19 EUR od 31.08.2010. do isplate

-na iznos od 35,88 EUR od 30.09.2010. do isplate

-na iznos od 32,56 EUR od 31.10.2010. do isplate

-na iznos od 40,52 EUR od 30.11.2010. do isplate

-na iznos od 47,16 EUR od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 43,44 EUR od 31.01.2011. do isplate

-na iznos od 45,57 EUR od 29.02.2011. do isplate

-na iznos od 42,78 EUR od 31.03.2011. do isplate

-na iznos od 44,11 EUR od 30.04.2011. do isplate

-na iznos od 57,38 EUR od 31.05.2011. do isplate

-na iznos od 58,70 EUR od 30.06.2011. do isplate

-na iznos od 69,33 EUR od 31.07.2011. do isplate

-na iznos od 64,42 EUR od 31.08.2011. do isplate

-na iznos od 57,65 EUR od 30.09.2011. do isplate

-na iznos od 56,10 EUR od 31.10.2011. do isplate

-na iznos od 55,84 EUR od 30.11.2011. do isplate

-na iznos od 43,67 EUR od 31.12.2011. do isplate

-na iznos od 61,68 EUR od 31.01.2012. do isplate

-na iznos od 64,54 EUR od 29.02.2012. do isplate

-na iznos od 60,22 EUR od 31.03.2012. do isplate

-na iznos od 61,15 EUR od 30.04.2012. do isplate

-na iznos od 62,21 EUR od 31.05.2012. do isplate

-na iznos od 62,47 EUR od 30.06.2012. do isplate

-na iznos od 62,47 EUR od 31.07.2012. do isplate

-na iznos od 60,22 EUR od 31.08.2012. do isplate

-na iznos od 57,17 EUR od 30.09.2012. do isplate

-na iznos od 60,22 EUR od 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 61,54 EUR od 30.11.2012. do isplate

-na iznos od 60,48 EUR od 31.12.2012. do isplate

-na iznos od 56,24 EUR od 31.01.2013. do isplate

-na iznos od 59,82 EUR od 29.02.2013. do isplate

-na iznos od 59,82 EUR od 31.03.2013. do isplate

-na iznos od 62,08 EUR od 30.04.2013. do isplate

-na iznos od 47,48 EUR od 31.05.2013. do isplate

-na iznos od 54,52 EUR od 30.06.2013. do isplate

-na iznos od 55,31 EUR od 31.07.2013. do isplate

-na iznos od 56,90 EUR od 31.08.2013. do isplate

-na iznos od 59,42 EUR od 30.09.2013. do isplate

-na iznos od 58,09 EUR od 31.10.2013. do isplate

-na iznos od 59,42 EUR od 30.11.2013. do isplate

-na iznos od 60,22 EUR od 31.12.2013. do isplate

-na iznos od 73,36 EUR od 31.01.2014. do isplate

-na iznos od 61,94 EUR od 29.02.2014. do isplate

-na iznos od 61,81 EUR od 31.03.2014. do isplate

-na iznos od 60,75 EUR od 30.04.2014. do isplate

-na iznos od 59,16 EUR od 31.05.2014. do isplate

-na iznos od 59,63 EUR od 30.06.2014. do isplate

po kamatnoj stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, na ime ništetne odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, isplatiti tužiteljici ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 318,50 EUR (tristoosamnaesteuraipedesetcenti) sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2007. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužiteljici ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 724,59 EUR sa zateznom kamatom po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne stope NBH za 5 % poena, od 1. kolovoza 2008. do 31.07.2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to s osnove promjene kamatne stope:

-na iznos od 4,39 EUR od 30.11.2007. do isplate

-na iznos od 4,39 EUR od 31.12.2007. do isplate

-na iznos od 4,39 EUR od 31.01.2008. do isplate

-na iznos od 4,39 EUR od 29.02.2008. do isplate

-na iznos od 4,39 EUR od 31.03.2008. do isplate

-na iznos od 4,39 EUR od 30.04.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 31.05.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 30.06.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 31.07.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 31.08.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 30.09.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 31.10.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 30.11.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 31.12.2008. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 31.01.2009. do isplate

-na iznos od 8,77 EUR od 29.02.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.03.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.04.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.05.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.06.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.07.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.08.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.09.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.10.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.11.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.12.2009. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.01.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 29.02.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.03.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.04.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.05.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.06.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.07.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.08.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.09.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.10.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.11.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.01.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 29.02.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.03.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.04.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.05.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 30.06.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.07.2011. do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 31.08.2011. do isplate

-na iznos od 9,89 EUR od 30.09.2011. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.10.2011. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.11.2011. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.12.2011. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.01.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 29.02.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.03.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.04.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.05.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.06.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.07.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.08.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.09.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.11.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.12.2012. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.01.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 29.02.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.03.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.04.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.05.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.06.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.07.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.08.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.09.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.10.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.11.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.12.2013. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.01.2014. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 29.02.2014. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.03.2014. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.04.2014. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 31.05.2014. do isplate

-na iznos od 8,58 EUR od 30.06.2014. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, te se utvrđuje da tuženica Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, nema tražbinu prema tužiteljici ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnove tzv. negativne razlike u iznosu od 11,80 EUR sa zateznom kamatom na iznos od:

-2,36 EUR od 1. prosinca 2007. do isplate

-2,36 EUR od 1. siječnja 2008. do isplate

-2,36 EUR od 1. veljače 2008. do isplate

-2,36 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate

-2,36 EUR od 1. travnja 2008. do isplate.

VI. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.462,60 EUR (tisućučetiristošezdesetdvaeurašezdesetcenti), sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 14. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnom navodi da je 20. lipnja 2007. kao korisnica kredita s tuženicom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 238-50-4198233, na temelju kojeg joj je tuženica odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 16.477,94 CHF po srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita, radi kupnje osobnog vozila FIAT GRANDE PUNTO, na rok otplate od 84 mjeseci, uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, ugovorenu redovnu promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice, te uz ugovorenu jednokratnu naknadu od 3,30% od iznosa kredita. Tužiteljica dalje u tužbi navodi da je Ugovor o kreditu pripremila i sastavila tuženica, da joj je ponuđen samo Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, da je kamatna stopa u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje, ali je tuženica istu jednostrano mijenjala temeljem Odluke o visini kamatne stope, time da joj tuženica nije dostavila Odluke temeljem kojih je jednostrano povisivala kamatnu stopu. Navodi da su joj odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu bile potpuno nerazumljive i nejasne, zbog čega iste smatra nepoštenima, posljedica čega je znatna neravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu na štetu tužiteljice. Navodi da joj je jedino bilo jasno da joj je kredit odobren na 84 anuiteta i da je anuitet u vrijeme sklapanja Ugovora iznosio 1.050,00 kn. Tvrdi da je tuženica prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije kao potrošača uopće informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, budući da je Ugovor o kreditu potpisala u auto kući Prikratki u Koprivnici, gdje je kupila osobno vozilo, zbog čega smatra da je tuženica postupala protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 322. i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tužiteljica se u tužbi poziva na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je između ostalih banaka, i ovdje tuženica, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovarala valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je na taj način tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Poziva se i na pravna utvrđenja iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je i ovdje tuženica, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navodi da je odredba Ugovora o kreditu kojom je određena naknada 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, protivna odredbama čl. 4. i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja jer joj nije bilo omogućeno da o istom pregovara s tuženicom, posljedično čemu smatra i tu odredbu Ugovora o kreditu ništetnom. Konačno, tužiteljica u tužbi navodi da je Ugovor o kreditu u cijelosti otplatila 26. lipnja 2014.

3. Podneskom od 14. studenog 2025., nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja po sudskoj vještakinji ĐG, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev, te je temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) i čl. 190. st. 3. ZPP, a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud odlučio kao u izreci rješenja koje je sastavni dio ove presude, odnosno prihvatio je preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužiteljice od 14. studenog 2025. Navedeno zbog toga što tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, odnosno prije nego joj je dostavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje, posljedično čemu je konačan tužbeni zahtjev postavila nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

4. U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, navodi da se tužiteljica neosnovano poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13.06.2014., kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., iz razloga što su navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, zbog čega smatra da je na svakom pojedinom potrošaču zadatak da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da mu je prilikom sklapanja konkretnog ugovora o kreditu bilo uskraćeno pravo na informaciju radi donošenja informirane odluke. Navodi da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci tuženice, tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, posljedično čemu da iste nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, S tim u vezi ističe da je u čl. 9. Ugovora o kreditu navedeno da je tužiteljica upoznata ne samo s općim aktima tuženice, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu i na tzv. ulaznu naknadu), da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, da je javni bilježnik objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, a slijedom čega proizlazi da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu raspolagala svim potrebnim informacijama, da je u cijelosti i potpuno razumjela sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te je na njih pristala, da je tuženica sa svoje strane poduzela sve moguće mjere kako bi tužiteljici prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci tuženice, u onoj mjeri u kojoj je to tuženici u danom trenutku bilo poznato, da je tuženica poštivala sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužiteljica donijela promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti Ugovor o kreditu, i to sa svim njegovim odredbama, da je tužiteljica imala stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni Ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, da su odredbe ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi prilikom prvog korištenja kredita (ulazna naknada) bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, da je u ugovoru o kreditu potpuno jasno navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade od 3,30% od iznosa kredita, a koja je ugovorna odredba definirana suglasnošću volja ugovornih stranaka, da tuženica ima pravo na navedenu naknadu upravo iz razloga što je kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita. Konačno tuženica navodi da su sporne odredbe dovoljno jasne i razumljive, odnosno uobičajene za Ugovor o kreditu, te se poziva na odredbu čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, tuženica ističe prigovor zastare, te osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka u ovom postupku.

5. Povodom prigovora mjesne nenadležnosti, ovaj sud se rješenjem poslovni broj P - 88/2021-7 od 6. veljače 2023. oglasio mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, te je odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Koprivnici kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Povodom žalbe tuženice protiv navedenog rješenja Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž -958/2023-2 od 4. svibnja 2023. ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio ovom sudu na daljnje nadležno postupanje, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj P - 88/2021-12 od 6. veljače 2023. odbio prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan, utvrdivši primjenom čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležnim sud prebivališta tužiteljice.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Kontrolni ispis unosa korištenja (list 9 spisa), Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), Otplatni plan (list 15-18 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 19-23 spisa), zadužnicu (list 34 spisa), suglasnost (list 36 spisa), ponudu za kupnju motornog vozila (list 43 spisa), zahtjev za kredit (list 44 spisa), dopis tuženice od 23. listopada 2013. (list 45 spisa), nalaz stalne sudske vještakinje ĐG od 6. studenog 2025. (list 232-245 spisa), očitovanje sudske vještakinje ĐG na podnesak tuženika (list 269-271 spisa) te je saslušao tužiteljicu.

7. Valja napomenuti da je tuženica na ročištu održanom 12. svibnja 2025. odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje ZG i javnog bilježnika Krune Radašića, iz kojeg razloga sud navedene svjedoke nije saslušao.

8. Temeljem čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kreditu broj 238-50-4198233 od 20. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (toč. 7.), jednostrano promjenjiva kamatna stopa (toč. 2.) i u dijelu kojim je ugovorena tzv. ulazna naknada (toč. 3.), a koje odredbe tužiteljica smatra nepoštenim u smislu čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 102. ZZP/07 i čl. 322 i čl. 247. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), kao i zahtjev za isplatu s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 724,59 EUR s osnova preplate zbog jednostrane promjene kamatne stope, u iznosu od 3.034,22 EUR s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF i u iznosu od 318,50 EUR s osnova naknade za obradu kredita, sve sa zateznom kamatom. Pritom se tužiteljica poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

10. Prije svega, ovdje valja navesti da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03) budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 20. lipnja 2007., odnosno u vrijeme važenja ZPP/03.

11. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu;

- da se Ugovorom o kreditu tuženica kao kreditor obvezala tužiteljici kao korisnici kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.477,94 CFH po srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita,

- da je toč. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice;

- da je toč. 3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, a koja naknada se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupnju vozila marke Fiat, tip vozila: Grande Punto, godina proizvodnje: 2006.,

- da je toč. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF, važećem na dan dospijeća.

12. Između stranaka je sporno jesu li toč. 2., toč. 3. i toč. 7. Ugovora o kreditu u gore navedenim dijelovima ništetne u smislu čl. 81., 82. i čl. 87. st. 1. ZZP/03, a posljedično tome da li tužiteljica osnovano potražuje od tuženice iznose koje joj je platila temeljem navedenih ugovornih odredbi, pri čemu tuženica osporava pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. navodeći da se tom presudom pruža pravna zaštita na apstraktnoj razini, osporava da su sporne odredbe nepoštene i ništetne, te ističe prigovor zastare, te osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka.

13. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

14. Odredbama čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom , ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formu lirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je ovdje tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedi la kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Odredbom čl. 502.a ZPP propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

19. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Polazeći stoga od odredbe čl. 502.c ZPP, ovaj sud je prvenstveno na temelju uvida u Ugovor o kreditu i na temelju iskaza tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP/03, a koje svojstvo tuženica tijekom postupka nije uspjela osporiti. Naime, iz iskaza tužiteljice koji je ista dala na ročištu održanom 5. svibnja 2026., proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba radi kupnje osobnog vozila isključivo za osobne potrebe, te da se u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (a niti kasnije) nije bavila nikakvim poduzetničkim poslovnim aktivnostima, da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije imala registriran obrt niti poslovne udjele u trgovačkim društvima, a osobno vozilo bilo je upisano na ime tužiteljice u prometnoj dozvoli. Kako je dakle tuženica samo paušalno, bez ikakvih argumenata, tužiteljici osporavala status potrošača, te nije dokazala svoje tvrdnje da se tuženica ne smatra potrošačem u smislu čl. 3. ZZP/03, to je sud odbio dokazni prijedlog tuženice da putem Obrtnog registra pribavi podatak o tome da li je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu imala registriran obrt, odnosno da se službenim putem pribavi podatak od trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj da li je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu imala poslovne udjele u nekom od trgovačkih društava kao i da se službenim putem pribavi podatak da li je osobno vozilo financirano ugovorom o kreditu tužiteljica unijela u imovinu obrta, odnosno trgovačkog društva, odnosno da je na ime istog koristila bilo kakva prava u kontekstu poreznih propisa, dok je iskaz tužiteljice sud prihvatio kao vjerodostojan i životan. Stoga je ocjena suda da su neosnovani navodi tuženice kojima osporava tužiteljici status potrošača , a posljedično tome, neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženici. S tim u vezi, valja navesti da sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe , a u ovoj pravnoj stvari tuženica prema ocjeni ovoga suda nije dokazala da tužiteljica nema svojstvo potrošača.

21. Sud je nadalje utvrdio da je Ugovor o kreditu sklopljen 20. lipnja 2007., odnosno unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je toč. 2. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice, te da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF, važećem na dan dospijeća, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe toč. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženice, te toč. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF, važećem na dan dospijeća. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, time da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, budući da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete . Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim po tuženici osporene učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu. Također valja napomenuti da je u konkretnom slučaju irelevantno i što se radi o kreditu za kupnju vozila, budući da učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. nije ograničen na stambene ili neke druge određene kredite.

22. Imajući stoga u vidu pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kao i iskaz tužiteljice, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i životan, obzirom na način kako je ista iskazivala na ročištu, a iz kojeg iskaza proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila isključivo radi kupnje osobnog vozila isključivo za osobne potrebe, da joj je u auto kući Prikratki u Koprivnici u kojoj je kupila vozilo, ponuđen jedino kredit uz valutnu klauzulu u CHF te joj je tamo i predan na potpis unaprijed sastavljen po tuženici Ugovor o kreditu, te da nije imala mogućnosti mijenjati bilo koju odredbu Ugovora o kreditu, da je tužiteljici bilo jedino jasno da joj je kredit odobren na rok od 7 godina uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje, da joj je anuitet u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu iznosio 1.050,00 kn, te da je tuženica iznos kredita isplatila direktno na račun auto kuće Prikratki, to je ocjena ovoga suda da tužiteljica u konkretnom slučaju bila u mogućnosti procijeniti ekonomske posljedice sklapanja Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci tuženice. Naime, protivno tvrdnji tuženice, ista nije bila niti u mogućnosti tužiteljicu obavijestiti o parametrima i rizicima spornih ugovornih odredbi budući da tužiteljica niti nije potpisivala Ugovor o kreditu kod tuženice, već je isti potpisala, kao što je ranije navedeno, u auto kući Prikratki u Koprivnici. Nadalje, sud je povjerovao tužiteljici da od strane djelatnika auto kuće Prikratki u Koprivnici nije bila upozorena na eventualne rizike sklapanja takvog Ugovora, niti je bila upoznata s parametrima na temelju kojih se mijenjala kamatna stopa, jer je općepoznato da djelatnost auto kuća nije sklapanje ugovora o kreditu, već prodaja osobnih vozila, zbog čega je tuženica prema ocjeni ovoga suda bila dužna inzistirati da tužiteljica potpiše Ugovor o kreditu u poslovnim prostorijama tuženice, gdje joj je ista bila dužna dati potpune obavijesti u vezi predmetnog Ugovora, te je upozoriti na sve eventualne posljedice sklapanja takvog Ugovora o kreditu.

22.1. U odnosu na tzv. ulaznu naknadu, tužiteljica je navela da joj djelatnik auto kuće nije objasnio na što se odnosi naknada od 3,30%, da je ta naknada bila ustegnuta od strane tuženice prije nego je kredit bio isplaćen na račun auto kuće Prikratki, te da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu, odnosno neposredno prije podnošenja tužbe, iz medija saznala da je takva odredba ništetna. Zaključno, tužiteljica je navela da od strane djelatnika auto kuće Prikratki niti od strane javnog bilježnika nije bila upozorena na mogućnost (i rizik) da tečaj CHF može u odnosu na kn toliko narasti da joj se anuitet povisi s početnog iznosa od 1.050,00 kn na 1.500,00 kn do 1.600,00 kn. Stoga da nije bila upozorena da je valuta CHF bila "valuta utočišta" te da HNB ne štiti tečaj kn prema tečaju CHF, dok je u odnosu na ugovorenu promjenjivost kamatne stope tužiteljica navela da joj nije bilo objašnjeno što to znači, niti je bila upozorena na parametre koji utječu na promjenjivost kamatne stope, time da joj tuženica nije dostavljala Odluke o promjenama kamatne stope.

23. Obzirom na gore navedeno, sud je utvrdio da su tužiteljici kao prosječnom potrošaču bile nerazumljive sporne ugovorne odredbe isključivo zbog izostanka odgovarajućih obavijesti od strane tuženice, odnosno zbog nemogućnosti pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama. Iskaz tužiteljice nije proturječan niti dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženica bilo kakvim dokazom osporila vjerodostojnost iskaza tužiteljice, posljedično čemu sud zaključuje da tuženica nije dokazala da je prije sklapanja Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirala tužiteljicu o parametrima promjene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Stoga ovaj sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, zadužnicu, suglasnost, Ugovor o kreditu i zahtjev za kredit.

24. U odnosu na isticanu ništetnost toč. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu, sud je na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu i iskaza tužiteljice utvrdio da je tuženica predmetnu naknadu ustegnula od iznosa kredita prije nego je isti isplatila na račun auto kuće Prikratki, te da tužiteljici nije bilo objašnjeno na što se predmetna naknada odnosi i zbog čega istu mora platiti, a kako joj je u auto kući predan na potpis unaprijed sastavljen Ugovor o kreditu, to i prema ocjeni ovoga suda, tužiteljica doista u odnosu na tu odredbu Ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovaranja s tuženicom. I taj dio iskaza sud u cijelosti prihvaća, obzirom da ga tuženica nije ničim osporila, te nije proturječan dokumentaciji koja se nalazi u spisu. S tim u vezi, valja navesti da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje ĐG od 6. studenog 2025. proizlazi da je naknada za obradu kredita obračunata i naplaćena tuženici dana 26. lipnja 2007. u iznosu od 318,50 EUR. Slijedom navedenog, temeljem čl. 81. ZZP/03 u vezi čl. 87. ZZP/03, sud je ocijenio da sporni dio toč. 3. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu, a posljedično tome i ništetnu odredbu Ugovora, obzirom da o istoj tužiteljica i tuženica nisu pojedinačno pregovarale, a tuženica nije u smislu čl. 81. st. 4. ZZP/03 dokazala da je o spornom dijelu toč. 3. Ugovora pojedinačno pregovarala s tužiteljicom. Zbog navedenog sud je utvrdio da je sporna odredba Ugovora o kreditu suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da je ista uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, budući da je temeljem iste tuženica naplatila tužiteljici na ime naknade obrade kredita iznos od 318,50 EUR, dok s druge strane tuženica temeljem iste ugovorne odredbe nije imala nikakvu obvezu prema tužiteljici, odnosno ista nije tužiteljici niti obrazložila koji joj je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji je eventualno bio namiren ugovorenom naknadom. Također, prema ocjeni suda potpuno je nerazumljiva tvrdnja tuženice da iznos ustegnut iz odobrenog iznosa kredita na ime tzv. ulazne naknade nikada nije prešao iz imovine tužiteljice u imovinu tuženice, odnosno da tuženica nikada nije primila iznos ulazne naknade, zbog čega da nisu ispunjene pretpostavke stjecanja bez osnove, a ista je protivna i nalazu sudske vještakinje koja je u svojem nalazu i mišljenju decidirano navela da je tuženica naknadu za obradu kredita obračunala i naplatila tužiteljici u iznosu od 318,50 EUR. Navedeno tim više, što je punomoćnik tuženice na ročištu 5. svibnja 2026. naveo da tuženici nije poznato da čiji je račun predmetna naknada uplaćena, dok je tužiteljica takvu tvrdnju tuženice osporila, navodeći da je tuženica na iznos ulazne naknade koju je isplatila sebi umjesto tužiteljici, od tužiteljice naplatila kamatu kao na iznos preostalog iznosa kredita koji je isplaćen auto kući, pa ukoliko tuženica smatra da je predmetni iznos predstavljao iznos koji ona nije naplatila i koji nije ušao u njezinu imovinu, tada ne bi imala ni osnove naplaćivati zateznu kamatu na taj iznos tijekom otplatnog razdoblja trajanja vraćanja kredita.

24.1. Gore navedenom valja dodati kako tuženica, koja je nedvojbeno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o pravu na jednokratnu naknadu i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazala opravdanost ugovaranja naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita (3,30%) koji je naplatila u trenutku odobravanja kredita. Nadalje, osim što u toč. 3. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženica u ovom postupku nije dokazala (niti obrazložila) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu, pa je ostalo nejasno koji troškove ili usluge tuženice su obuhvaćeni ugovorenom naknadom, odnosno troškovima obrade kredita.

24.2. S tim u vezi, valja navesti da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C- 224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi:

„3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“,

pa primjenjujući isto na konkretan slučaj u kojem tuženica nije dokazala koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, ovaj sud nalazi nišetnom toč. 3. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita od 3,30%, posljedično čemu je pod toč. I. izreke ove presude utvrdio ništetnom navedenu odredbu Ugovora o kreditu, dok je pod toč. III. izreke obvezao tuženicu vratiti tužiteljici plaćeni iznos po tom osnovu od 318,50 EUR temeljem čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO sa zateznom kamatom primjenom čl. 1115. ZOO jer je tuženica nepoštena stjecateljica novčanog iznosa koji je primila temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstila u Ugovor o kreditu.

25. Slijedom svega gore iznesenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženica u ovom postupku nije dokazala da je prije sklapanja Ugovora o kreditu neposredno informira la tužiteljicu o parametrima promjene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i od utvrđenja iz toč. 24. ovog obrazloženja u odnosu na dio toč. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, sud je zahtjev tužiteljice s osnova utvrđenja ništetnosti dijelova odredbi toč. 2., toč. 3. i toč. 7. Ugovora o kreditu ocijenio osnovanim, a posljedično tome ocijenio djelomično osnovanim i zahtjev tužitelj ice s osnova stjecanja bez osnove, obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi sadržanih u toč. 3. i toč. 7. Ugovora o kreditu od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora. Valja napomenuti da u preostalom dijelu sud predmetni Ugovor o kreditu nije ocijenio ništetnim, obzirom da isti sadrži jasne, lako uočljive i potpuno razumljive odredbe, a slijedom čega temeljem čl. 87. st. 2. ZZP /03 predmetni Ugovor o kreditu u preostalom dijelu i nadalje ima učinak i obvezuje ugovorne strane.

26. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženici, potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem, kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga je prigovor zastare tuženice neosnovan u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužiteljice s osnove preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF jer je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužiteljica je tužbu podnijela 24. veljače 2021., pa kako se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO, to od 14. lipnja 2018. do 24. veljače 2021., to nedvojbeno nije proteklo pet godina.

26.1. Također, nije osnovan niti prigovor zastare tuženice u odnosu na preinačeni dio tužbe, iz razloga što je u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva, kojim se potražuje isplata preplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu na temelju stečenog bez osnove uslijed ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, za ocjenu prigovora zastare odlučan dan kada je podnesena tužba, a ne kad je ista preinačena, slijedom čega u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara. U vezi navedenog zauzeo je pravno stajalište Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

26.2. Nije osnovan niti prigovor zastare restitucijskog zahtjeva s osnove nepoštene odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, obzirom da zastara u odnosu na isti počinje teći od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. poslovni broj: Su- IV-47/2020-2, posljedično čemu tražbina tužiteljice koja se odnosi na povrat naknade za obradu kredita nije u zastari.

26.3. Tuženica tijekom postupka ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije, ne navodeći razloge zbog čega smatra da u ovom postupku nije aktivno legitimirana, pa imajući u vidu da su tužiteljica i tuženica sklopile Ugovor o kreditu, to je prema ocjeni ovoga suda tuženica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, zbog čega gore navedeni prigovor sud nalazi u potpunosti promašenim.

27. Međutim, sud nalazi osnovanim prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužiteljice s osnova preplate zbog promjenjivosti kamatne stope, budući da je zastara tražbine s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., te je nastupila istekom općeg zastarnog roka prije podnošenja predmetne tužbe, odnosno 14. lipnja 2019.

28. Imajući u vidu osnovanost prigovora zastare u odnosu na tražbinu tužiteljice s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj Odluci tuženice, sud je odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude.

29. Odluku o visini tražbine tužiteljice sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje ĐG od 6. studenog 2025., Očitovanju iste vještakinje na podnesak tuženika od 18. studenog 2025. kao i dokumentaciji koja prileži spisu.

30. Naime, iz nalaza stalne sudske vještakinje ĐG od 6. studenog 2025. proizlazi da je tužiteljica tuženici zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, više platila iznos od 3.034,22 EUR, pri čemu jasno naznačuje preplatu po svakom pojedinom anuitetu s danom uplate istog, kao i da je tužiteljica tuženici isplatila temeljem toč. 3. Ugovora o kreditu naknadu u iznosu od 318,50 EUR, dok je u očitovanju na podnesak tuženika vještakinja navela da su negativne tečajne razlike uključene u izračun u Nalazu (vidljive kao negativni brojevi u koloni 7 tabele 2), posljedično čemu je prijeboj za manje plaćene iznose po toj osnovi u Nalazu već izvršen.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje ĐG budući da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa i naknade za obradu kredita, pri čemu stranke u odnosu na matematički izračun vještakinje nisu imale prigovora. U odnosu na prigovor tuženice sadržan u podnesku od 14. studenog 2025., sud ističe da se radi o pravnom pitanju valjanosti spornih ugovornih odredbi, time da valja napomenuti da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, te je izračun izrađen primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate , ispravan obračun. Stoga je sud odlučio kao pod toč. II. I III. izreke presude.

32. Konačno, kako je tuženica podneskom od 14. studenog 2025. pod toč. V. specificirala prigovor radi prijeboja u odnosu na tzv. negativnu razliku, ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sudska vještakinja se očitovala i na prigovor prijeboja tuženice, navodeći u očitovanju da su negativne tečajne razlike, odnosno negativna razlika za razdoblje kad je tečaj CFH bio niži od tečaja u vrijeme plasiranja kredita uključene u Nalazu (vidljive kao negativni brojevi u koloni 7 tabela 2), posljedično čemu su manje plaćeni iznosi uzeti u obzir prilikom obračuna po sudskoj vještakinji, a čemu tužiteljica nije prigovarala. S tim u vezi, valja navesti da promjenom tečaja CHF u odnosu na kunu na niži tečaj od početnoga, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju bilo što stekla ili zadržala bez pravne osnove, zbog čega tuženica ne može imati s te osnove bilo kakvu tražbinu prema tužiteljici. Stoga je odlučeno kao pod toč. V. izreke.

33. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO.

34. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Nadalje, prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženica kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenom stjecateljicom, to je valjalo istoj naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate sukladno nalazu stalne sudske vještakinje ĐG.

35. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, kojom je propisano u slučaju ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

36. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23. i 107/25.; dalje u tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 5. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 14. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 13. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 12. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 129,32 EUR primjenom Tar. br. 1. toč. 1. i Tar. br. 2. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) i trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.779,32 EUR.

37. Tužiteljica je u ovom postupku glede osnova uspjela u omjeru od 100 %, a glede visine u 82,23%, pa kada se njezin uspjeh glede osnova i visine zahtjeva podjeli sa 2 proizlazi da je uspjeh tužiteljice u ovom postupku 91,1%. Tuženica nije uspjela u pogledu osnova tužbenog zahtjeva kojeg je tijekom cijelog postupka osporavala, no u pogledu visine njezin uspjeh iznosi 17,77%, pa kada se taj njezin uspjeh podjeli sa 2 (osnov + visina) proizlazi da je njezin uspjeh 8,9%. Obzirom na navedeno, kada se od postotka tužiteljice od 91,1% oduzme postotak uspjeha tuženice od 8,9%, proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 82,2%, te joj u tom omjeru i pripadaju osnovani i opravdani troškovi koje je ovaj sud utvrdio u ukupnom iznosu od 1.779,32 EUR, te je tužiteljici valjalo dosuditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.462,60 EUR sa zateznom kamatom od donošenja ove presude i rješenja do isplate.

38. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Gordana Hrastić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice – Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega

2. P unomoćnicima (odvjetnicima) tuženice iz Odvjetničkog društva Kally & Partneri d.o.o. iz Zagreba