Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: P-96/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Vugrin, odvjetnica iz Čakovca, protiv tuženika ADRIA OIL d.o.o., Kastav, Spinčići 38, OIB:03004159051, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, u sporu radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 15. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Petre Vugrin i zamjenika punomoćnika tuženika MC, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos naknade štete od 12.148,66 eura sa zateznom kamatom koja teče

na iznos od 1.179,15 eura od 2. siječnja 2024. do isplate,

na iznos od 625,00 eura od 2. siječnja 2024. do isplate i

na iznos od 10.344,51 eura od 9. veljače 2024. do isplate

s time da zatezna kamata teče po stopi od 12,50% godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2024., po stopi od 12,25% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 11,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. i po stopi od 10,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 4.712,18 eura sa zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome tvrdi da je 2. siječnja 2024. na benzinskoj postaji tuženika u Čakovcu (Ulica dr.RC) utočio ukupno 557,55 litara eurodizel goriva u svoje teretno vozilo marke Volvo registarske oznake [registarska oznaka], nakon čega je vozilo već nakon nekoliko cca 1 km vožnje počelo pokazivati smetnje u radu te se zaustavilo zbog kvara motora s time da se na zaslonu putnog računa pojavila obavijest da se u gorivu nalazi voda. Prema navodima tužitelja, odmah nakon događaja iz vozila je istočeno približno 20 litara goriva, pri čemu su vizualno uočene razne nečistoće (voda, hrđa i druge čestice), zbog čega je zaključeno da je gorivo bilo neispravno. Vozilo je potom odvezeno vučnom službom u ovlašteni Volvo servis u Čakovcu. Tužitelj navodi da je u ovlaštenom servisu utvrđeno kako je došlo do kvara motora i drugih oštećenja upravo uslijed korištenja nekvalitetnog odnosno neispravnog goriva. Ističe da je u servisu utvrđena uzročno-posljedična veza između neispravnog goriva i nastalog kvara na vozilu. Dalje tvrdi da je pokušao spor riješiti mirnim putem te da je više puta kontaktirao tuženika i slao mu dopise radi naknade štete, ali bez uspjeha, jer tuženik osporava svoju odgovornost, iako je u početku tuženik nudio mogućnost dogovora. Radi osiguranja dokaza, tužitelj je pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovnim brojem spisa R1-18/2024 pokrenuo postupak osiguranja dokaza u kojem je provedeno kombinirano kemijsko vještačenje spornog goriva te strojarsko-tehničko vještačenje kvara na vozilu. Tužitelj posebno ističe da je analiza goriva provedena po akreditiranom laboratoriju Croatiainspect d.o.o., koji je utvrdio da ispitivano gorivo ne zadovoljava propisane standarde kvalitete te da se nije smjelo nalaziti na tržištu. Kao glavne nepravilnosti navode se prekomjerna količina vode u uzorku i neadekvatan cetanski broj. Pozivajući se na nalaz i mišljenje strojarsko - tehničkog vještaka, tužitelj tvrdi da je kvar motora neposredna posljedica uporabe neispravnog goriva natočenog na benzinskoj postaji tuženika. Navodi i da je zbog kvara motora došlo do potrebe vuče vozila te posljedično i do oštećenja mjenjača uslijed prisilnog tegljenja vozila s neotpojenim kardanom. Tužitelj tvrdi da mu je nastala imovinska šteta koja se sastoji od: vrijednosti neupotrebljivog goriva, troška vuče vozila i troška popravka vozila u ovlaštenom Volvo servisu. Prema navodima tužitelja, ukupna šteta iznosi 12.148,66 eura, i to: 1.179,15 eura na ime troška goriva (557,55 litara utočenog goriva i 284,70 litara goriva koje se nalazilo u rezervoaru vozila), 625,00 eura na ime troška vuče, 10.344,51 eura na ime troška popravka vozila. U pravnom smislu tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik stavio u promet neispravno gorivo te da postoji neposredna uzročno-posljedična veza između neispravnog goriva i štete nastale na vozilu tužitelja. Smatra da je tuženik odgovoran za naknadu cjelokupne štete po pravilima o odgovornosti za štetu iz obveznopravnog odnosa. U kasnijem podnesku tužitelj dodatno osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu te ističe da tuženik nije dostavio nijedan dokaz kojim bi doveo u pitanje rezultate provedenih vještačenja. Tužitelj naglašava da su nalazi vještaka međusobno suglasni te potvrđuju da je gorivo utočeno kod tuženika bilo neispravno i da je upravo ono uzrokovalo kvar na vozilu. Tužitelj također navodi da je tuženik osporavao vjerodostojnost uzorka goriva, no smatra da takvi prigovori nisu osnovani, jer stanje goriva potvrđuju i vizualni pregled goriva, kao i nalazi laboratorijskog i strojarskog vještačenja. Zaključno, tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu ukupne štete sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U dokaznom postupku tužitelja predlaže:

- čitanje dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis,

- saslušanje tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika,

- pribavu podataka od Policijske uprave međimurske o uredovanju 2. siječnja 2024. ,

- saslušanje svjedoka ZC, OC, IC i VC,

- kombinirano kemijsko i strojarsko tehničko vještačenje,

- uvid u spis Općinskog suda u Čakovcu broj R1-18/2024.

3. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te osporava postojanje odgovornosti za štetu koju tužitelj potražuje. Tuženik navodi da tužitelj svoju tvrdnju o neispravnosti goriva temelji na nalazima iz postupka osiguranja dokaza, ali ističe da su ti nalazi osporeni još u izvanparničnom postupku te da na njima nije moguće utemeljiti zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze između goriva i nastalog kvara na vozilu. Kao jednu od ključnih činjenica tuženik ističe da je na predmetnoj benzinskoj postaji toga dana bilo oko stotinjak točenja goriva na agregatu na kojem je točio i tužitelj, pri čemu nije bilo drugih reklamacija niti pritužbi kupaca zbog kvalitete goriva. Tuženik potvrđuje da se tužitelj odmah nakon događaja obratio tuženiku s tvrdnjom da je gorivo bilo neispravno, ali navodi da se tuženik na te navode očitovao te osporava osnovanost takvih tvrdnji. U odnosu na kemijsko vještačenje provedeno u postupku osiguranja dokaza, tuženik tvrdi da je ono nepravilno provedeno te da su rezultati netočni. Posebno ističe da je i sam uzeo uzorak goriva iz istog spremnika s predmetne benzinske postaje te ga dostavio na analizu društvu ADRIAINSPEKT d.o.o. Prema navodima tuženika, analiza koju je proveo ADRIAINSPEKT u akreditiranom laboratoriju INA RN Rijeka pokazala je da je uzorak goriva bio u skladu s normom HRN EN ISO 590, odnosno da je gorivo bilo potpuno ispravno i da je udovoljavalo svim propisanim parametrima. Tuženik dalje osporava način uzorkovanja goriva u postupku osiguranja dokaza. Navodi da uzorak nije uzet izravno iz spremnika vozila, već pretakanjem goriva u metalne bačve, zbog čega smatra da postoji mogućnost naknadne kontaminacije uzorka. Posebno ističe mogućnost da je do onečišćenja goriva vodom moglo doći već u samom spremniku vozila tužitelja, a ne na benzinskoj postaji tuženika. Također navodi da ostaje nepoznato jesu li crijeva za istakanje i metalne bačve bili čisti i suhi te smatra da je uzorak zbog takvog načina rukovanja „diskreditiran“ kao reprezentativan uzorak goriva. Tuženik nadalje prigovara i metodologiji vještačenja. Navodi da je analiza goriva provedena prema Uredbi o kvaliteti tekućih naftnih goriva (Narodne novine broj 131/21), dok smatra da je trebala biti provedena prema standardu HRN EN 590 koji se primjenjuje za dizelska goriva. Po stavu tuženika, analiza provedena po vještaku nije obuhvatila sve funkcionalne parametre relevantne za ocjenu kvalitete dizelskog goriva, poput viskoznosti, mazivosti, korozije i plamišta, zbog čega se nalazi vještaka ne mogu uspoređivati s analizom koju je proveo ADRIAINSPEKT. Tuženik osporava i strojarsko -tehničko vještačenje kvara na vozilu, jer se ono temelji upravo na osporenom kemijskom nalazu i mišljenju. Smatra da se provedenim vještačenjima ne može dokazati uzročno - posljedična veza između goriva i kvara na vozilu te da odgovornost tuženika za štetu ne postoji. Osim osnove odgovornosti, tuženik osporava i visinu utužene štete. U kasnijem podnesku tuženik ostaje kod svih prigovora iz odgovora na tužbu te dodatno predlaže provođenje nadvještačenja po vještaku odgovarajuće struke, odnosno po vještaku za strojarstvo, promet i analizu cestovnih prometnih nezgoda. Tuženik navodi da je vještačenje u postupku osiguranja dokaza proveo vještak kemijske odnosno prehrambeno-tehnološke struke, dok smatra da je analizu trebalo provesti po vještaku specijaliziranom za strojarstvo, promet i dizelska goriva prema standardu HRN EN 590. Nadalje ističe da nova analiza uzorka goriva više nije moguća jer je uzorak uzet na benzinskoj postaji nakon isteka roka čuvanja uništen, dok za uzorak koji je dostavio tužitelj smatra da nije reprezentativan. Tuženik predlaže izvođenje dokaza saslušanjem svojih djelatnika i predstavnika ADRIAINSPEKTA radi utvrđenja urednog rada benzinske postaje, načina održavanja spremnika i pravilnosti analize goriva. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku tuženik predlaže:

- čitanje dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis,

- saslušanje svjedoka IC, BC, DC i EC,

- uvid u spis Općinskog suda u Čakovcu broj R1-18/2024,

- vještačenje po vještaku za strojarstvo, promet i analizu cestovnih prometnih nezgoda .

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid te i pročitao nalaze vještaka iz predmeta Općinskog suda u Čakovcu broj R1-18/2024, pročitao zapisnik sa zamolbenog saslušanja i to zapisnik Trgovačkog suda u Rijeci broj Pom-20/2025-5 od 17. prosinca 2025. na kojem su saslušani svjedok BC i zastupnik po zakonu tuženika CC, te je pročitan i dopis Policijske postaje Čakovec od 1. listopada 2025. (list 86 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci VC, IC, ZC i EC te je i saslušan tužitelj. Pročitana je sva dokumentacija koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

- tahografski listić (list 8 spisa),

- račun od 2. siječnja 2024. (list 9 spisa),

- račun broj 0122/75/2 od 9. veljače 2024. (listovi 10 do 11 spisa),

- tužiteljev dopis – pregled događaja (list 12 spisa),

- tuženikov dopis – odgovor na pregled događaja od 14. veljače 2024. (listovi 13 do 15 spisa),

- dopis tužitelja od 20. veljače 2024. (list 16 spisa),

- dopis tuženika od 22. veljače 2024. (list 17 spisa),

- dopis punomoćnice tužitelja od 19. ožujka 2024. (listovi 18 do 20 spisa),

- fotodokumentacija (listovi 21 do 22 spisa),

- dopis tuženika od 4. ožujka 2024. – povrat i osporavanje računa (listovi 49 do 50 spisa),

- izvještaj o ispitivanju broj 241-003 od 5. siječnja 2025. Adria inspekt d.o.o. (list 51 spisa).

6. U tijeku dokaznog postupka tuženik je odustao od svog prijedloga da se sasluša svjedok DC te posljedično sud navedeni dokaz nije izveo. Isto tako sud je na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 15. travnja 2026. odlučio da se predložena kemijska i strojarsko tehnička vještačenja neće provesti, a to iz razloga što je kod Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem predmeta R1 -18/2024 proveden postupak osiguranja dokaza u okviru kojeg su obavljena vještačenja po sudskom vještaku Bojanu Šarkanju koji je kemijske struke te i vještačenje po vještaku Aleksandru Makovcu koji je strojarsko tehničke struke. Navedeni vještaci saslušani su u ovoj parnici te sud smatra da su nalazi vještaka stručni, da su vještaci dali sudu prihvatljive odgovore na prigovore tuženika te ih posljedično sud u cijelosti prihvaća te će i u daljnjem tijeku obrazloženja se pozivati na zaključke navedenih vještaka. Uz to, a to ponajviše zbog proteka vremena, prema mišljenju suda upitno je što bi se to točno sada naknadno, nakon što je provedeno osiguranje dokaza, moglo dodatno vještačiti.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži naknadu štete od tuženika.

8. Tužitelj, dakle, tužbenim zahtjevom traži naknadu štete od tuženika u ukupnom iznosu od 12.148,66 eura.

9. Primarno sud ističe da iz dostavljene dokumentacije u spis (tu se posebno apostrofira račun izdan od strane tuženika od 2. siječnja 2024. – list 9 spisa – kao i korespondencija dopisima između stranaka – listovi 13 do 19 spisa) činjenično nije sporno da je tužitelj 2. siječnja 2024. točio gorivo na benzinskoj postaji tuženika u Čakovcu i to ukupno 557,55 litara eurodizela s time da je gorivo točeno u tužiteljevo teretno vozilo marke Volvo , reg. oznaka ČK181JP. Posljedično sud zaključuje da su stranke zasnovale ugovorni odnos iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) – ugovor o kupoprodaji – odnosno tuženik kao prodavatelj obvezao se predati tužitelju kao kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezao platiti cijenu.

10. Tužitelj činjenično tvrdi da se u gorivu koje je utočio u svoje vozilo spornog 2. siječnja 2024. nalazila voda te da je navedeno uzrokovalo da se teretno vozilo već nakon što je prešlo oko 1 km od benzinske postaje ugasilo kao i da je nastala kao posljedica vode u gorivu šteta na imovini tužitelja. Upravo ova činjenična okolnost sporna je među strankama.

11. Radi utvrđenja spornog činjeničnog supstrata koji je ranije istaknut sud je saslušao djelatnicu tuženika IC koja je izjavila da je o spornom događaju obaviještena dan nakon izvršenog točenja te je isti taj dan otišla do predmetnog kamiona gdje je bila prisutna vađenju goriva iz rezervoara te je i provela prvotni test prisutnosti vode u gorivu koji je bio pozitivan. Svjedokinja je potvrdila da se u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj R1-18/2024 nalaze fotografije koje su nastale prilikom te preliminarne provjere prisutnosti vode u gorivu.

12. Nadalje, vještak kemijske struke Bojan Šarkanj izradio je nalaz nakon što je prvotno izvršeno uzorkovanje predmetnog goriva te i gorivo odvezeno na analizu u akreditirani laboratorij za analizu goriva Croatiainspekt, kontrola kvalitete i kvantitete robe d.o.o. U bitnome nalaz potvrđuje da se u uzorku nalazila velika količina vode te i zaključno nalaz potvrđuje da se vrijednosti pojedinih elemenata iskazane u skladu sa Uredbom o kvaliteti tekućih naftnih goriva (Narodne novine, broj 131/21) i Normom HRN EN 590:2022 ne nalaza unutar propisanih graničnih vrijednosti. Iz nalaza vještaka strojarske struke Aleksandra Makovca vidljivo je da je vještak naveo detaljan kronološki tijek događaja te se tako ovdje ističe slijedeće:

- da je iz računa tuženika broj 36-117-1 od 2. siječnja 2024. koji je izdan u 16:50:07 sati vidljivo da je prodano ukupno 557,55 litara eurodizel goriva,

- da iz tahografskog listića iz predmetnog vozila proizlazi da je vozilo tog dana stajalo u intervalu od 16:25 sati pa do 16:45 sati nakon čega je nastavilo vožnju te je postiglo brzinu od preko 60 km/sat i odmah se počelo zaustavljati te je stalo oko 16:50 sati s time da je na tahografskom listiću upisana kilometraža od 519088 km u času vađenja listića,

- da se na predmetnom vozilu na displeju pojavilo upozorenje "Voda u gorivu. Ispustite je na slijedećem zaustavljanju." s time da je navedeno upozorenje se pojavilo sa stanjem kilometraže vozila 519088 km.

13. Isto tako u dokaznom postupku saslušan je VC, zaposlenik kod ovlaštenog servisera za Volvo vozila koji je izjavio da je prilikom obavljanja servisa utvrđeno da se u gorivu nalazi poprilično puno vode te da i zbog toga je izvršeno skidanje rezervoara sa vozila koji je detaljno opran te su i zamijenjeni dijelovi i to filter mrežica u rezervoaru, separator goriva i filter goriva. Također, izjavio je da neki drugi kvar na vozilu nije zamijećen, a koji bi uzrokovao unos vode u rezervoar te je i izjavio da je u servisu izvršena dijagnostika vozila te je utvrđeno da je do toga da vozilo stane na cesti došlo upravo zbog neodgovarajućeg goriva.

14. Povezujući sve ranije navedeno ovaj sud zaključuje da iz provedenih dokaza proizlazi da se u spornih 557,55 litara eurodizel goriva koje je tužitelj utočio u rezervoar svojeg vozila dana 2. siječnja 2024. na benzinskoj postaji tuženika nalazila voda te da je predmetno vozilo marke Volvo stalo na cesti upravo iz tog razloga. Budući da tuženik kao prodavatelj u skladu sa čl. 400. st. 1. ZOO-a odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca ovaj sud zaključu je da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju kao kupcu te koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa gorivom loše kvalitete. Ističe se da je u čl. 401. st. 1. t. 1. ZOO-a određeno da materijalni nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za svoju uporabu ili za promet.

15. Ovdje se sud želi referirati na tuženikove navode na temelju kojih tuženik otklanja svoju odgovornost. Ono što tuženik u bitnome tvrdi jest to da je na predmetnoj benzinskoj postaji spornog dana 2. siječnja 2024. na agregatu na kojem je tužitelj točio gorivo bilo oko stotinjak točenja te da tuženik nije zaprimio druge prigovore osim prigovora tužitelja. Nadalje, tuženik osporava nalaze vještaka iz postupka osiguranja dokaza koji je proveden te ističe da je i tuženik uzeo uzorak goriva iz predmetnog spremnika na kojem je tužitelj vršio točenje te ga dostavio 4. siječnja 2024. na kontrolu društvu za kontrolu kvalitete robe Adriainspekt d.o.o. gdje je provedena analiza te je utvrđeno da je ispitani uzorak u skladu sa normom HRN EN ISO 590 (o tome je u spis dostavljena dokumentacija u vidu izvještaja o ispitivanju od 5. siječnja 2024. – list 51 spisa). Nadalje, tuženik prigovara i načinu na koji je vršeno uzrokovanje goriva iz predmetnog rezervoara teretnog vozila tužitelja te i iznosi stav da je do onečišćenja goriva vodom moglo doći i u samom rezervoaru goriva te i prilikom pretoka goriva iz rezervoara.

16. Vezano za ove navode tuženika sud ističe da sama činjenica da prema izvještaju društva Adriainspekt d.o.o. proizlazi da je uzorak goriva koji je ispitivan uredne kvalitete ne znači nužno da se voda nije nalazila u predmetnih spornih 557,55 litara goriva koje je točio tužitelj spornog dana u svoje teretno vozilo. Ovdje ponovno sud ističe da iz drugih dokaza koji su pobrojani u točkama 11. do 13. obrazloženja proizlazi drugačiji zaključak te sud ovo sporno činjenično pitanje utvrđuje upravo kao što je navedeno u točci 14. obrazloženja. Ovdje sud dodatno želi istaknuti da je tuženik u postupku predložio saslušanje određenih osoba i to BC, zaposlenika tuženika te i AC, zastupnika po zakonu tuženika, a koje osobe su u svojim svjedočenjima opisivale koje sve sigurnosne mjere poduzima tuženik na svojim benzinskim postajama, a kako bi se spriječilo bilo kakvo onečišćenje goriva. Isto tako navedene osobe opisivale su i sustav kontrole goriva kod tuženika. Navedene osobe, međutim, nemaju neposrednih saznanja vezanih za sporno predmetno točenje goriva 2. siječnja 2024. pa tako iskazi, a uvažavajući sve ostale provedene dokaze u postupku, ne mogu po mišljenju suda dovesti do zaključka da predmetnih spornih 557,55 litara goriva nije bilo eventualno kontaminirano vodom.

17. Budući da tuženik osporava i visinu štete u dokaznom postupku provedeni su dokazi usmjereni i na utvrđenje visine štete koju je tužitelj pretrpio te i na utvrđenje okolnosti od kojih ovisi odluka o postojanju uzročno posljedične veze između štetne radnje i prouzročene štete. Primarno navodi se da tužitelj potražuje naknadu troška nabavke goriva u ukupnom iznosu od 1.179,15 eura (557,55 litara točenog goriva plus 284,70 litara goriva koje se nalazilo u rezervoaru tužiteljevog vozila), naknadu troškova vuče teretnog vozila u iznosu od 625,00 eura te trošak popravka vozila u ovlaštenom servisu u iznosu od 10.344,51 eura odnosno sumarno se traži naknada štete u ukupnom iznosu od 12.148,66 eura.

18. Prema mišljenju suda trošak naknade nabavke goriva u iznosu od 1.179,15 eura tužitelj osnovano potražuje budući da je šteta na vozilu, a što je utvrđeno u dokaznom postupku primarno vještačenjem vještaka strojarsko tehničke struke te i podredno saslušanjem svjedoka VC kao zaposlenika ovlaštenog servisa Volvo vozila, nastala upravo kao posljedica nekvalitetnog goriva koje je utočeno u rezervoar teretnog vozila tužitelja.

19. Nadalje, u okviru provedenog postupka osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem R1-18/2024 vještak strojarsko tehničke struke Aleksandar Makovec detaljno je analizirao račun koji je izdan u ovlaštenom servisu Volvo vozila na iznos od 10.344,51 eura (listovi 10 do 11 spisa). Vještak ističe da se račun sastoji od dva dijela te da prvi dio u iznosu od 1.566,26 eura (uključen PDV) se odnosi na otklanjanje posljedica nastalih korištenjem nekvalitetnog goriva, dok se drugi dio računa u iznosu od 8.778,05 eura (uključen PDV) odnosi na trošak vezan uz popravak dijelova vozila na kojima je nastala šteta zbog potrebe vuče predmetnog vozila nakon što je isto stalo na prometnici zbog prisutnosti vode u gorivu. Vještak zaključuje da je zbog vuče vozila došlo do štete na sklopu mjenjača te i na glavnoj osovini mjenjača i zupčanicima te da je posljedično bilo potrebno izvršiti zamjenu ovih oštećenih dijelova. Vještak je iznio svoj stav da je ova šteta nastala budući da je vozilo vučeno sa spojenim kardanom te i da se kardansko vratilo na samom mjestu zaustavljanja zbog razloga sigurnosti prometa i nemogućnosti pristupa nije moglo odvojiti od mjenjača pa je tako predmetno vozilo do prvog parkirališta vučeno sa neotpojenim kardanom i to cca 2 kilometra. Saslušani svjedok ZC te i saslušani tužitelj u svojim iskazima detaljno su opisali što se točno događalo u trenutku kada se vozilo zaustavilo na prometnici te su tako, u bitnome, izjavili da su policijski službenici prilikom postupanja tražili hitno uklanjanje vozila sa prometnice budući da se isto nalazilo na dijelu na kojem je uzrokovalo veći zastoj u prometu te su isto tako izjavili da otpajanje kardana prije vuče do obližnjeg parkirališna nije moglo doći na samoj prometnici zbog vrste kamiona te i nemogućnosti provedbe navedene radnje bez dovođenja u opasnost osoba koje bi to poduzimale. Ovdje sud ističe da je u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) u čl. 79. st. 2. određeno da je vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu, prometna nesreća ili drugog neopravdanog razloga prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku dužan za vrijeme kretanja izvan vozila označiti se reflektirajućim prslukom, poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila te vozilo odmah ukloniti s kolnika te je i u st. 4. propisana novčana kazna vozaču ako postupi suprotno citiranoj odredbi. Prema mišljenju ovog suda postupanje tužitelja u dijelu koji se odnosi na vuču vozila sa neotpojenim kardanom u konkretnoj situaciji bilo je opravdano budući da se vozilo nalazilo na prometnici zbog čega je otpajanje kardana otežano u smislu sigurnosti obavljanja te radnje na samoj prometnici te i budući da su policijski službenici zahtijevali što brže micanje vozila sa kolnika (a što je i obveza vozača iz gore citiranog članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama). Posljedično ovaj sud smatra da je cjelokupni iznos računa izdanog od ovlaštenog servisera u direktnoj uzročno posljedično vezi sa predmetnom štetnom radnjom odnosno u uzročno posljedičnoj vezi sa točenjem dizel goriva loše kvalitete. Isto tako i trošak vuče teretnog vozila od 625,00 eura iz istog razloga u uzročno posljedičnoj vezi je sa predmetnom štetnom radnjom.

20. Budući da je, dakle, u postupku utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom i štetne radnje (prodaja goriva loše kvalitete) te budući da u skladu sa čl. 410. st. 1. i 2. ZOO -a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ima, između ostalih prava, i pravo na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu te budući da je tuženik kao prodavatelj odgovoran za materijalne nedostatke ovaj sud zaključuje da je predmetni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan pa je u izreci presude tuženiku naloženo platiti štetu tužitelju u iznosu od 12.148,66 eura. Uz glavnični iznos tuženik je u obvezi platiti i zatezne kamate s time da u skladu sa čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Stoga tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na dospjele iznose materijalne štete s time da se stopa, budući da se u ovom predmetu radi o trgovačkom odnosu, određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena.

21. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP -a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove (vrijednost predmeta spora iznosi 12.148,66 eura):

- sastav tužbe po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV),

- sastav podnesaka po punomoćniku od 25. travnja 2025. i 13. svibnja 2025. prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 500,00 eura (uključen PDV; 2 x 250,00 eura),

- zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. svibnja 2025., 17. rujna 2025., 21. listopada 2025., 17. ožujka 2026. i 15. travnja 2026. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 eura (uključen PDV; 5 x 250,00 eura),

- zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude prema Tbr.9.t.3. Tarife u iznosu od 125,00 eura (uključen PDV),

- sastav prijedloga za osiguranje u predmetu OSČK R1-18/2024 po punomoćniku prema Tbr.11.t.1. Tarife u iznosu od 125,00 eura (uključen PDV),

- sastav žalbe protiv rješenja po punomoćniku od 17. prosinca 2024. prema Tbr.10.t.4. Tarife u iznosu od 125,00 eura (uključen PDV),

- trošak strojarsko tehničkog vještačenja u postupku osiguranja dokaza kod Općinski sud u Čakovcu R1-18/2024 u iznosu od 532,80 eura,

- trošak kemijskog vještačenja u postupku osiguranja dokaza kod Općinski sud u Čakovcu R1-18/2024 u iznosu od 1.552,50 eura,

- sudska pristojba na tužbu u iznosu od 83,94 eura,

- sudska pristojba na presudu u iznosu od 167,94 eura,

odnosno sumarno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 4.712,18 eura koji je dosuđen tužitelju u točci III. izreke presude. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude u skladu sa čl. 151. st. 3. ZPP - a.

U Varaždinu 22. svibnja 2026.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika