REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-974/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, koju zastupa odvjetnik Juraj Marinić iz Osijeka, protiv tuženika ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 22. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62,53 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznos:

- 10,90 eura od 6.3.2025. do isplate;

- 11,05 eura od 6.4.2025. do isplate;

- 10,26 eura od 6.5.2025. do isplate;

- 10,26 eura od 6.6.2025. do isplate;

- 9,96 eura od 6.7.2025. do isplate;

- 10,10 eura od 24.8.2025. do isplate, po stopi uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 144,91 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 3.11.2025. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je tuženik vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Orahovica i to kčbr. [katastarska čestica] površine 809 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Grad. Navodi da je tuženik u razdoblju od 5.3.2025. do 23.8.2025. trošio električnu energiju za predmetno obračunsko mjerno mjesto br. 220259637, bez važećeg ugovora o opskrbi i to nakon smrti pok. ZG koji je kod tužitelja evidentiran kao ugovorni kupac za to obračunsko mjerno mjesto. Poziva se na čl. 24. i 26. Pravilnika općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22, 134/24 i 19/25), te navodi da je tuženik propustio prijaviti promjenu vlasništva na obračunskom mjernom mjestu tužitelju kao opskrbljivaču električne energije i taj propust ide na teret tuženika kao novog vlasnika.

Također se poziva na čl. 3. i čl. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21, 83/23, 17/25) sukladno kojem se tuženik smatra krajnjim kupcem, koji je sukladno odredbi čl. 42. st. 2. istog zakona obveznik plaćanja električne energije.

Stoga tužitelj upravo od tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine potražuje plaćanje računa za predmetno obračunsko mjerno mjesto u razdoblju od ožujka do kolovoza 2025. godine i predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 62,53 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude. Također potražuje i naknadu parničnog troška za zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u potpunosti prihvaća odgovornost za nastali utuženi dug, iako navodi da nije bio svjestan nastanka istog, jer da nije stigao nakon rješenja o nasljeđivanju „prebaciti“ račune za struju na svoje ime. Također navodi da mu se čini da je utuženi iznos previsok za 6 mjeseci. Moli da mu se dodatni troškovi umanje na najmanju moguću mjeru, koja je primjerena i dostave podaci o iznosu i broju računa kako bi izvršio uplatu.

3. Prvenstveno valja reći sukladno da se u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), radi o sporu male vrijednosti.

Odredbom čl. 461 a ZPP-a je propisano da su u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica. Također je st. 4. tog članka propisano da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sukladno st. 9. tog članka sud je stranke upozorio o sadržaju naprijed navedenih odredaba još u rješenju od 4.11.2025. godine.

3.1. U konkretnom slučaju prijedloga za održavanje ročišta nije bilo, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije i to Izvoda iz poslovnih knjiga (list 5 spisa), zemljišnoknjižnog izvatka (list 7-10 spisa) i računa (list 29-40 spisa).

4. Analizirajući nesporne činjenice, te dostavljenu dokumentaciju koju je sud cijenio kao vjerodostojnu, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, tuženik ne osporava da je on vlasnik obračunskog mjernog mjesta koje je ranije glasilo na ZG, na kojem je utvrđen utuženi dug. Stoga se tuženik smatra krajnjim kupcem i obveznikom plaćanja isporučene električne energije i naknada u smislu odredaba čl. 3. i 42. Zakona o tržištu električnom energijom (NN 111/21, 83/23 i 17/25).

6. Visinu potraživanja koju tuženik samo paušalno osporava (navodeći da mu se čini kako je „previše 60,00 eura za 6 mjeseci), sud je utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i račune za razdoblje od veljače 2025. do srpnja 2025. godine.

7. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je tužitelj dokazao svoje potraživanje, a tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je isto podmirio, to je sud ocijenio kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 62,53 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude. Naime, tuženik s obzirom da račune nije podmirio u roku dospijeća (koji je također utvrđen uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i račune), nalazi se u zakašnjenju u smislu odredbe čl. 183. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje: ZOO), dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu, kako to propisuje odredba čl. 29. ZOO-a.

8. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a, a ista se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i uspjeh tužitelja u istom. Naime, tužitelju je priznat i dosuđen trošak jednokratne naknade za zastupanje sukladno Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje: Tarifa), u iznosu od 100,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 25,00 eura, te plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 eura (koliko je tužitelj platio), te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 144,91 euro.

8.1.Tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

8.2. Tužitelju nije priznat trošak uvida u katastar i pribave zk. izvatka u smislu Tbr. 36. Tarife, jer se radi o podacima dostupnim putem interneta, a upravo na taj način je tužitelj iste i pribavio (ispis iz BZP-a).

U Zagrebu, 22. svibnja 2026. godine

Sudac:

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku