REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5323/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kajkić, odvjetnik u OD Markač- Greif & partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CCO i tuženice osobno uz punomoćnicu Zoricu Škopić, 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

"I. Utvrđuje se da je tuženica UC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nedostojna za nasljeđivanje ostaviteljice pok. EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1947., a umrle **.**.2019..

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju CC naknaditi tuženici ZC troškove postupka u iznosu od 796,87 EUR (sedamstodevedesetšest eura i osamdesetsedam eurocenti) sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je rješenjem ovog suda posl.br. O- 7935/2019 od 15. srpnja 2024. upućen pokrenuti parnicu protiv tuženice radi utvrđenja njene nedostojnosti za nasljeđivanje iza pok. EC. Navodi da je ostaviteljica

- pok. EC iz [adresa] (preminula **.**.2019.) je majka tuženice i supruga tužitelja. Tuženica nije dostojna za nasljeđivanje ostaviteljice, odnosno jer se o svojoj pok. majci nije brinula niti joj je pružala nužnu i potrebnu pomoć. Naime, ostaviteljica je posljednje godine svog života bila u teškom stanju te nije mogla samostalno funkcionirati, a osobito nekoliko mjeseci pred sam kraj svog života kada se njeno zdravstveno stanje pogoršalo i kada je bila u teže pokretnom i nepokretnom stanju. Ostaviteljici je nedvojbeno i nužno bila potrebna pomoć u takvom stanju koje je bilo opasno za njen život i zdravlje, a što potvrđuje i činjenica da je sam tužitelj zbog svog lošeg zdravstvenog i općeg stanja bio smanjenih i ograničenih mogućnosti u pružanju pomoći ostaviteljici. Međutim, iako je nedvojbeno znala za stanje ostaviteljice i samog tužitelja, tuženica ne samo da n ije pomagala svojoj majci već ju uopće nije kontaktirala. O nebrizi tuženice dodatno govori činjenica da je tuženica ostaviteljicu i tužitelja onemogućila u ikakvom kontaktu s njihovim unucima (djeca tuženice), zbog čega je ostaviteljica iskreno patila, a što je dodatno negativno utjecalo na njeno stanje. Naposljetku tuženica čak nije došla na sprovod svojoj majci. Povrh navedenog, tužitelj napominje da su on i ostaviteljica bili žrtve nasilničkog ponašanja supruga tuženice, prilikom kojeg nasilja tuženica nije pružila nužnu pomoć ostaviteljici pa je i zbog navedenog tuženica nedostojna naslijediti ostaviteljicu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu svih troškova postupka.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, čini nespornim da je tužitelj upućen u ovu parnicu rješenjem Naslovnog suda broj O-7935/2019 od 15. srpnja 2024., te da je ostaviteljica EC majka tuženice i supruga tužitelja, međutim osporava da bi bila nedostojna za nasljeđivanje pok. majke, te ističe da činjenični navodi u tužbi sadrže neodređene i paušalne navode koji se ne mogu podvesti pod zakonske razloge nedostojnosti, tim više što je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje nedostojnosti za (zakonsko) nasljeđivanje, a ne isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva. Tako se u tužbi ni ne navodi da bi tuženica odbila pružiti ostaviteljici nužnu pomoć ili je ostavila bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje, pa je nejasno na kojem činjeničnom supstratu tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Tuženica ističe da nije bila u kontaktu sa ostaviteljicom i tužiteljem od 2009. godine, što ne predstavlja zakonski razlog nedostojnosti za nasljeđivanje. Također, tuženica nije znala za zdravstveno stanje ostaviteljice, niti ju je tužitelj o tome obavijestio, što uostalom ni ne tvrdi u tužbi. Isto tako, tužitelj nije obavijestio tuženicu niti da je ostaviteljica bila na bolničkom liječenju, jednako kao što je nije obavijestio da je ostaviteljica umrla. Iz medicinske dokumentacije ostaviteljice, koju je tužitelj dostavio uz tužbu, proizlazi da je ostaviteljica bila na bolničkom liječenju od 4. do 18. listopada 2019., nakon čega je otpuštena u Dom za umirovljenike, da bi **.**.2019. umrla, pa se ne može tvrditi da ista nije bila zbrinuta, odnosno da je bila u prilikama u kojima joj je bila potrebna nužna pomoć, a koju joj tuženica nije htjela pružiti. To se uostalom u tužbi ni ne tvrdi, već se paušalno navodi da tuženica o majci nije brinula niti joj pružala nužnu i potrebnu pomoć, što nije zakonski razlog nedostojnosti za nasljeđivanje. Isto tako, tuženica ističe da nije točno da bi onemogućila tužitelja i ostaviteljicu u kontaktu s unucima (svojom djecom), jer su upravo ostaviteljica i tužitelj prekinuli svaki kontakt s tuženicom i njezinom obitelji, u prilog čemu govori i okolnost da nikada nisu poduzimali nikakve radnje, a osobito ne pravne radnje kako bi ostvarili susrete i druženja s unucima, a na što su zakonski imali pravo. Konačno, tuženica osporava da bi tužitelj i ostaviteljica bili žrtve nasilničkog ponašanja od strane sada pokojnog supruga tuženice, a osobito da prilikom tog nasilja tuženica nije pružila nužnu pomoć ostaviteljici. Radi se o paušalnim i činjenično neodređenim navodima, koje tuženica odbacuje kao neosnovane u cijelosti. Tuženica nikada nije bila ni prekršajno ni kazneno kažnjavana za nasilje prema ostaviteljici i tužitelju, što tužitelj jako dobro zna. Budući da tuženica nije bila obvezna uzdržavati svoju majku, kojoj uostalom uzdržavanje nije bilo ni potrebno jer je bila u boljoj financijskoj situaciji od tuženice, niti se u tužbi tvrdi da bi se ostaviteljica nalazila u kakvoj opasnosti za život ili zdravlje u kojoj bi joj tuženica bila dužna pružiti nužnu pomoć, jednako kao ni da bi tuženica došla u situaciju da je napusti kao nemoćnu osobu, tuženica ističe da nije ispunjen zakonski razlog nedostojnosti za nasljeđivanje, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži nadoknadu troškova postupka.

5. Tijekom postupka sud je pročitao Rješenje ovog suda posl. broj O-7935/2019 od 15. srpnja 2024. (list 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju pok. EC (list 9-12 spisa), izvedeno je saslušanje stranaka (list 32-34 spisa) te je priklopljen spis ostavine O-7935/19.

6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedostojnosti tuženice za (zakonsko) nasljeđivanje iza njezine pok. majke EC jer se, prema navodima tužitelja, teže ogriješila u obvezi njezinog uzdržavanja, nije joj htjela pružiti nužnu pomoć odnosno ostavila ju je bez pomoći u prilikama koje su bile opasne za život ili zdravlje, u smislu čl. 125. t. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje u tekstu: ZON).

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da je tužitelj suprug, a tuženica kći pok. EC, da je tužitelj u ostavinskom postupku koji se vodi iza smrti EC upućen u ovu parnicu radi utvrđenja nedostojnosti tuženice za nasljeđivanje, da tuženica nije bila u kontaktu sa ostaviteljicom i tužiteljem od 2009 ., da tuženica nikada nije bila ni prekršajno ni kazneno kažnjavana za nasilje prema ostaviteljici i tužitelju, da ostaviteljica i tužitelj nikada nisu pokretali sudski postupak radi ostvarenja kontakta s djecom tuženice (unucima).

8. Sporna je osnova zahtjeva, dakle je li tuženica bila u zakonskoj obvezi uzdržavati svoju majku EC (ostaviteljicu), a ako je bila u obvezi, je li se svojim držanjem odnosno ponašanjem teže ogriješila u toj obvezi, je li ostaviteljica bila u prilikama koje su bile opasne za njezin život ili zdravlje i u kojima joj je bila potrebna nužna pomoć tuženica, a koju joj tuženica nije htjela pružiti.

9. Polazeći od navedenog, izvedeno je saslušanje stranka. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je živio sa suprugom pok. EC u zajedničkoj kući, da je u trenutku smrti bila vlasnica više nekretnina, da je primala mirovinu na osnovu koje su zajedno s njegovom mirovinom mogla dostojanstveno živjeti, u životu im ništa nije nedostajalo, uredno su plaćali sve režijske troškove i imali smo dovoljno sredstava za svoje osobne potrebe. Sredstva od prodaje stana 2017. utrošili su za izgradnju kuće u [adresa] u kojoj su zajednički živjeli. Tuženica se nije financijski ogriješila o uzdržavanju svoje majke, već emocionalno. Bili su svi zajedno u dobrim odnosima sve do unazad 15 ili 20 godina, kada su se jednom prilikom uputili do tuženice doma, a njezin suprug je bacio posuđe na njih, nakon čega su pozvali policiju koja je tada uredovala i od tada su oni prekinuli svaki kontakt s njom. Nakon tog incidenta prvi put je vidio svoju kćer tek na ročištu za ostavinu iza pokojne supruge. Nakon navedenog incidenta tužitelj i ostaviteljica željeli su ostvariti kontakt s unucima, ali nakon savjetovanja u Centru za socijalnu skrb, nisu poduzimali daljnje pravne korake u tom smjeru budući bi u tom slučaju ostvarivali kontakt sa zetom i tuženicom.

9.1. Nadalje, tuženica u svom iskazu u bitnome navodi da joj je poznato da je ostaviteljica (majka) bila vlasnica određenih nekretnina, ne zna koliku je mirovinu ista primala, ali zna da je cijeli život radila u Krašu i primala plaću. Koliko joj je poznato, njezina majka je do svoje smrti živjela u kući u [adresa] s tužiteljem te joj nije bila potrebna posebna pomoć. S vremena na vrijeme interesirala se kod susjeda o svojim roditeljima, i povratno je dobila informaciju da su joj roditelji dobro. Nije bila na sprovodu ostaviteljice jer je saznala za njezinu smrt tek nakon sprovoda preko bivšeg dečka njezine kćeri čija baka je živjela u blizini njezinih roditelja i koja je vidjela osmrtnicu. Kada je bio sporni incident nije bila doma, te ne zna što je točno bilo, a informacije je dobila od policajke. Nakon toga, kontaktirala je svoju majku i pokušala razriješiti tu razmiricu, međutim majka (ostaviteljica) joj je rekla da ne želi više imati kontakt sa njom. Nije htjela dalje uspostavljati kontakta sa svojim roditeljima jer joj je s vremena na vrijeme dolazio Centar za socijalnu skrb na vrata, pretpostavlja po prijavi ostaviteljice, a da navodno tuče svoju djecu, stoga se na to odlučila radi vlastitog mira.

10. Sud ocjenjuje iskaze stranaka suglasnim, iskrenim, uvjerljivim, međusobno se nadopunjuju, u skladu su s dokumentacijom u spisu (zapisniku o utvrđenju ostavinske imovine kao i zk izvacima - list 5-15 ostavinskog spisa) stoga ih sud prihvaća.

10.1. Iz suglasnih iskaza stranka sud izvodi zaključak da su stranke bile u dobrim odnosima do incidenta koji je bio prije 15-20 godina, nakon čega su ostaviteljica i tužitelj prekinuli kontakt s tuženicom, da je ostaviteljica za života dostojanstveno živjela, radila je i ostvarivala plaću, a kasnije je primala pristojnu mirovinu na osnovu koje je mogla zajedno s mirovinom tužitelja pristojno živjeti, imala je u vlasništvu nekretninu – kuću u kojoj je živjela s tužiteljem, na temelju svojih primanja uredno su tužitelj i ostaviteljica plaćali sve režijske troškove, drugim riječima rečeno, ostaviteljica nije oskudijevala u osnovnim životnim potrebama, dapače bila je financijski zbrinuta odnosno ostaviteljica je imala dovoljno sredstava za život. Tužitelj izričito i nedvosmisleno u iskazu potvrđuje da se tuženica nije financijski ogriješila o uzdržavanju svoje majke - ostaviteljice. Osim toga, tuženica je nakon spornog incidenta pokušala razriješiti razmiricu, međutim ostaviteljica je ta koja nije željela više imati kontakt s tuženicom. Prema tome, ostaviteljica i tužitelj su inicirali prekid kontakta sa tuženicom, na što je ona naknadno pristala radi "vlastitog mira".

11. Sukladno čl. 125. t. 4. ZN-a nedostojan je naslijediti na temelju zakona onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje. Nadalje, sukladno čl. 292. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalju u tekstu: ObZ) punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.

12. Iz citiranih odredbi proizlazi da prilikom ocjene je li osoba nedostojna za nasljeđivanje u slučaju težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja je quaestio facti i ovisi o nizu okolnosti kako na strani davatelja tako i na strani primatelja uzdržavanja, a uvijek će postojati kada je ostaviteljeva egzistencija bila ozbiljno ugrožena, a obveznik uzdržavanja zna za takvo stanje i prema svojim mogućnostima je u stanju ispunjavati tu obvezu, ali je svjesno ne ispunjava. Samo pak propuštanje ili uskrata davanja uzdržavanja može predstavljati razlog za isključenje nužnih nasljednika od prava na nužni dio temeljem odredbe iz čl. 85. st. 1. točka 1. ZN-a, ali ne i razlog nedostojnosti za nasljeđivanje iz čl. 125. točka 4. ZN-a, dakle, puka okolnost što tuženica nije doprinosila za uzdržavanje ostaviteljice nema značenje težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja, kao razloga nedostojnosti za nasljeđivanje, jer za postojanje "težeg ogrješenja" o obvezu uzdržavanja na strani davatelja uzdržavanja moraju postojati i druge okolnosti koje bi ukaziva le na svjesno izbjegavanje i onemogućavanje ispunjenja obveze uzdržavanja, kao što bi na primjer bilo u slučaju napuštanja posla ili poduzimanja drugih radnji davatelja uzdržavanja usmjerenih na kršenje obveze uzdržavanja (tako i VSRH Rev 2312/07, ŽS Slavonski Brod Gž-286/25 od 9. svibnja 2025. i ŽS Varaždin Gž-1153/17 od 8. siječnja 2018.).

12.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da egzistencija ostaviteljice nikada nije bila ozbiljno, životno ugrožena, jer je ista nakon umirovljenja imala primanja - mirovinu, u (su)vlasništvu kuću u kojoj je živjela, dovoljno sredstava za dostojanstven život te ni u čemu nije oskudijevala, dakle bila je financijski situirana. Prema tome, nije ni postojala zakonska obveza tuženice uzdržavati ostaviteljicu, u smislu čl. 292. ObZ-a. Osim toga, s obzirom da su prekinuti kontakti između ostaviteljice i tuženice (nesporno među strankama), čak i da ostaviteljica nije bila financijski situirana, kod tuženice ne bi postojala svijest (umišljaj) o potrebi uzdržavanja ostaviteljice.

12.2. Nadalje, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se ostaviteljica našla u prilikama koje su bile opasne za njezin život ili zdravlje i u kojima joj je bila potrebna nužna pomoć tuženice, a koju joj tuženica nije htjela pružiti. Iz medicinske dokumentacije ostaviteljice proizlazi da je ostaviteljica bila na bolničkom liječenju od 4. do 18. listopada 2019., nakon čega je otpuštena u Dom za umirovljenike, a kratko vrijeme nakon toga je umrla (10. studenog 2019.), iz čega se izvodi zaključak da je bila zbrinuta te da nije bila u situaciji u kojoj joj je bila neophodna pomoć, a budući da ostaviteljica i tuženica nisu bile u kontaktu, čak i da tomu nije bilo tako, očito da ostaviteljica osobno ili posredstvom tužitelja nije tražila pomoć tuženice pa stoga tuženica nije bila ni u prilici pružiti pomoć ostaviteljici. Koliko su bili narušeni odnosi između ostaviteljice i tužitelja te tuženice govori i činjenica da tuženica nije isprva znala da joj je majka (ostaviteljica) umrla kao ni da je bio sprovod, već je to naknadno saznala preko trećih osoba.

12.3. Polazeći od navedenog, tuženica nije bila u zakonskoj obvezi uzdržavati ostaviteljicu pa se stoga nije ni ogriješila u istoj obvezi niti se ostaviteljica našla u situaciji koja bi bila opasne za njezin život ili zdravlje pa da bi joj bila potrebna nužna pomoć tuženica, a s obzirom da ostaviteljica nije kontaktirala tuženicu, tuženica joj nije bila u prilici pomoći, slijedom čega je sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. ZN-a. Navodi tužitelja da se tuženica ogriješila na "emocionalno uzdržavanje" što sud tumači kao pomirenje narušenih odnosa nakon dugog niza godina, valja reći da se ne radi o zakonskim pretpostavkama nedostojnosti za nasljeđivanje iz ZN-a.

13. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan stoga je valjalo odlučiti kao u točki I izreke.

14. Tuženica je uspjela u sporu u cijelosti stoga se odluka o trošku temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 1.321,00 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

15. Tuženici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 150,00 EUR, zastupanja na ročištima 13. svibnja 2025., 17. prosinca 2025. i 11. ožujka 2026. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 150,00 EUR te trošak pristupa na ročište od 5. studenoga 2025. (Tbr 9. toč. 5. OT) 37,50 EUR što ukupno iznosi 637,50 EUR, a uz PDV iznosi 796,87 EUR.

16. Tuženici su dosuđene zakonske zatezne kamate na troškove postupka od 22. svibnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP -a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

17. Slijedom navedenog, o troškovima postupka valjalo je odlučiti kao u točki II izreke presude.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 22. svibnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.;

- tuženici po pun.