Poslovni broj: Us I-3027/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Toniju Marinkoviću, odvjetniku u Splitu, 114. brigade 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, Split, OIB: 36162371878, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) KĐ, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/I-211-03/25-07/3637, Urbroj: 511-12-19-25-3 od 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-211-03/25-07/3637, Urbroj: 511-12-19-25-3 od 20. studenog 2025. (dalje: osporavao rješenje) tužitelju se ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], izdana u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, s rokom važenja od 14. listopada 2025. do 14. listopada 2028., koju je isti dužan dostaviti tuženiku u roku od 8 dana od dana zaprimanja tog rješenja.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da mu je u poštanskom sandučiću ostavljeno osporavano rješenje tuženika te da pretpostavlja da je to učinjeno 8. prosinca 2025. Smatra da dostava nije bila uredna. U tužbi se navodi da se osporavano rješenje tuženika pobija iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe se da činjenično stanje uopće nije utvrđeno jer da tuženik isključivo citira zakonske propise bez da utvrđuje činjenice i činjenično stanje supsumira pod materijalno pravo. Prvenstveno se ističe da tužitelju nije dana nikakva mogućnost da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari odnosno važnim za donošenje odluke o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole. Obrazloženje i utvrđenje tuženika u navedenom smislu tužitelj osporava kao nezakonito a to stoga jer da se u konkretnom slučaju radi o takvim stečenim pravima tužitelja o kojima nije moguće odlučiti bez prethodnog izjašnjavanja same stranke. U navedenom smislu ukazuje se na odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/2009, 110/2021; dalje u tekstu: ZOUP), a koje odredbe se i citiraju. Osporavanim rješenjem da se u pravne interese tužitelja zadire u tolikoj mjeri da predmetno rješenje ne samo da ima negativne učinke na tužiteljeve pravne interese već da i pogubne učinke i dalekosežne posljedice na egzistencijalne, ekonomske i životne interese čitave obitelji tužitelja. Naime, tužitelj da se svojim radom uzdržava. Isti da je zaposlen u trgovačkom društvu Pardus d.o.o., [adresa] iz [adresa] čija djelatnost je međunarodna trgovina drvom. Tužitelju da je neophodna vozačka dozvola jer da većinu svojih poslovnih aktivnosti obavlja na poslovnim putovanjima u inozemstvu u svojstvu obilaska poslovnih partnera, sklapanja novih poslova, kontrole robe itd. Svako oduzimanje vozačke dozvole da bi prouzročilo kako njemu tako i obiteljskoj firmi veliku financijsku štetu. Samim time istome da je nemoguće svakodnevno obavljanje posla bez upotrebe motornog vozila odnosno isti da neće biti u mogućnosti svakodnevno izvršavati svoje poslove koji ovise o upotrebi i korištenju motornog vozila. I sama egzistencija tužitelja da ovisi o tome može li upotrebljavati motorno vozilo ili ne, te da će ga ovakvo negativno rješenje tuženika sasvim sigurno dovesti u egzistencijalne probleme. Prilikom zadiranja u ovako bitna prava i interese stranaka upravna tijela, konkretno MUP, da ne mogu provesti upravni postupka, a da pri tome tužitelju (stranci) nisu dali mogućnost prethodnog izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stoga da nije bilo moguće pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje isključivo i samo na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela. Prethodni prigovor tužitelja da nije samo puki prigovor procesno-pravne prirode nego da se radi o nezakonitosti u postupanju tuženika (MUP-a) koja da je rezultirala pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, te konačno nezakonitim rješenjem. U konkretnom slučaju da je tužitelju omogućeno očitovanje (a nije), isti da bi istakao i sporio navodno pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu na koje se tuženik (MUP) poziva, a koje da su rezultirale negativnim bodovima. Naime tužitelju da uopće nisu poznate predmetne presude koje se navode u spornom rješenju te da se ne sjeća da bi mu ijedna od navodno pravomoćnih presuda iz osporavanog bila uredno dostavljena. Stoga da se rješenje tuženika temelji na presudama za koje tužitelj nije imao saznanja da uopće postoje, koje da u odnosu na tužitelja nisu mogle steći svojstvo pravomoćnosti. Nadalje već samim čitanjem spornog rješenja tuženika da se mogu uočiti elementarne kontradiktornosti iz kojih se ovaj prigovor tužitelja ukazuje opravdanim i osnovanim. Ističe se naime da ne postoji pouzdani dokaz da je tužitelju presuda dostavljena s povratnicom, preporučeno, elektronički ili na drugi zakoniti način. Bez uredne dostave presuda da ne može steći pravomoćnost u odnosu na tužitelja. Samo navođenje „pravomoćno dana…“ da nije dokaz pravomoćnosti. Tuženik da je bio dužan imati dokaz o urednoj dostavi presuda, a isti da nije naveden ni dostavljen. Iz tog razloga presude da nisu mogle proizvesti negativne bodove radi čega da su negativni bodovi nezakonito evidentirani. Stoga da je bilo nužno tužitelju omogućiti izjašnjavanje u tijeku upravnog postupka. Ukazuje se i na načelo utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8. ZOUP-a, a koje načelo da je grubo prekršeno jer da materijalna istina ne može biti utvrđenje koje navodi da bi jedna presuda postala pravomoćna prije, nego li je uopće donesena. Tužitelj uz tužbu prilaže presliku svoje osobne iskaznice kao dokaz radi usporedbe originalnog i stvarnog potpisa tužitelja s potpisima koji se eventualno nalaze na dostavnicama ili drugim dokumentima na koje bi se tuženik mogao pozvati. Svrha priloženog dokaza da je utvrditi: odgovaraju li navodni potpisi na dostavnicama uopće tužitelju, je li tužitelj uistinu preuzeo presude na koje se tuženik poziva, može li se uopće smatrati da je tužitelju uredno dostavljena bilo koja od presuda koje su korištene kao temelj za dod jelu negativnih bodova. Priloženi dokaz da omogućuje sudu da, u slučaju potrebe, provede grafološko vještačenje ili jednostavnu vizualnu usporedbu potpisa, što da je bitno za pravilno utvrđivanje činjenica vezanih uz dostavu, a time i za valjanost navodne pravomoćnosti presuda. Ukazuje se i na to da je ustaljena sudska praksa samog tuženika (MUP-a) bila da se u dosadašnjim postupcima oduzimanja vozačke dozvole uvijek pozove stranku sukladno čl. 30. ZOUP-a i istoj omogući izjašnjavanje prije oduzimanja vozačke dozvole, a o čemu da bi se uredno sastavljao zapisnik kao javna isprava. U ovom konkretnom predmetu tužitelja da se stavilo u nejednaki položaj na način da ga se nije pozvalo na nikakvo prethodno izjašnjavanje te da se istoga time stavilo u nejednaki položaj u odnosu na sve druge stranke u ovakvim upravnim postupcima. Ovakvim postupanjem tužitelja da je prekršen je čl. 14. Ustava RH, kao i čl. 3. Ustava RH. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje da ima za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.1.Tužitelj, pozivajući se na sve gore navedene razloge, predlaže da se sukladno čl. 42. Zakona o upravnim sporovima (NN 36/2024; dalje ZUS) donese odluka kojom se odgađa izvršenje osporavanog rješenja. Ponavlja se da bi tužitelju izvršenjem osporavanog rješenja nastupila nenadoknadiva šteta posebice u pogledu prestanka rada i otkaza koji su izgledni, a tužitelj da će u slučaju uspjeha u sporu imati zahtjev za naknadom štete koje će Republika Hrvatska uz pripadajuće kamate i troškove trebati platiti iz Državnog proračuna. Ističe i da u konkretnom predmetu odgoda izvršenja nije protivna javnim interesima.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni navodi u cijelosti su neosnovani i neutemeljeni. U bitnome ističe da je osporavano rješenje tužitelju dostavljeno sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega se prigovor tužitelja o neurednoj dostavi ukazuje neosnovanim. Nadalje, tuženik u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te dodatno ističe da je radi točnih i vjerodostojnih podataka na kojima se mora temeljiti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, u postupku od nadležnih policijskih postaja zatražena dodatna provjera točnosti evidentiranih negativnih prekršajnih bodova, koja je temelj za donošenje pobijanog rješenja, te da je po izvršenoj provjeri potvrđeno da je svih 15 negativnih prekršajnih bodova prikupljeno temeljem navedenih pravomoćnih odluka o prekršajima, točno evidentirano. Vezano za nepozivanje tužitelja na izjašnjavanje tuženik ukazuje na odredbu članka 49. stavak 1. ZUP-a, a koju odredbu i citira. Tuženik navodi da je primijenio kogentnu pravnu normu tj. odredbu članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da je uvidom u službene evidencije ispravno primijenio odredbu članka 49. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku kada je osporavano rješenje donio bez saslušanja tužitelja, jer da je isto deklaratorne naravi, pa da se stoga prigovor tužitelja ukazuje neosnovanim. Nadalje vezano za tužbene navode koji se odnose na pravomoćnost presude o prometnim prekršajima tuženik ističe da on ne određuje rokove pravomoćnosti, niti stavlja klauzule pravomoćnosti na sudske odluke, već da samo primjenjuje kogentnu pravnu normu sadržanu u članku 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kada se određena osoba pojavi u evidenciji osoba koje su prikupile negativne prekršajne bodove temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka kojima je odlučeno o prometnim prekršajima. Presude temeljem kojih je tužitelju izvršen upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciji, da su dostavljene tuženiku s iskazanim klauzulama pravomoćnosti koje je računao i iskazao sam sud. Stoga, ukoliko tužitelj smatra da mu neka odluka iz prekršajnog pos tupka nije dostavljena, isti da može izvan upravnog spora drugim pravnim putem utvrđivati pravomoćnost takvih odluka. Takvo preispitivanje da nije dužnost tuženika niti suda u ovom upravnom sporu. Primjena odredbe članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da je kogentna pravna norma koja se primjenjuje na one osobe, u konkretnom slučaju na tužitelja, kao najteža sankcija koju propisuje Zakon kao posljedicu počinjenih prometnih prekršaja po pravomoćnim prekršajnim odlukama. Nadalje tuženik navodi da ni ostali navodi tužbe koji se odnose na egzistencijalne, ekonomske i životne interese tužitelja ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da je tuženik dužan primjenjivati kogentnu pravnu normu čl. 286. Zakona, neovisno i životnoj situaciji tužitelja ili članova njegove obitelji. Tuženik zaključno navodi da je iz svega izloženog vidljivo kako je u provedenom postupku koji je prethodio donesenom osporavanom rješenju činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog prava te da se u postupku vodilo računa o pravilima postupka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbije kao i prijedlog o odgodi izvršenja osporavanog rješenja.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24 – dalje: ZUS).

4.1.Tužitelj je na raspravi po zamjeniku svog opunomoćenika naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi.

4.2.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustao pri svim navodima iz odgovora na tužbu.

5.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza pribavom i uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj: Pp-9758/2023 te istom priležeće dostavnice te grafološkim vještačenjem, jer je sud ocijenio da izvođenje tih dokaza suvišno i nepotrebno, jer se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

7.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je sukladno odredbi članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], izdana u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj.

9.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelju osporavanim rješenjem tuženika vozačka dozvola ukinuta i oduzeta, po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19., 42/20, 85/22, 133/23, 145/24 – dalje ZoSPC), s obzirom da je tužitelj u razdoblju od dvije godine i to od 10. srpnja 2024. do 8. kolovoza 2025. prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova.

10.Prema odredbi članka 286. stavka 1. ZoSPC pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani. Stavkom 4. istog članka propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stavkom 10. istog članka propisano je da osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

11.Člankom 2. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj: 156/2008) propisano je da se na Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, u podsustavu Poslovi prometa, vodi evidencija o prekršajima iz područja sigurnosti prometa na cestama i prometnim nesrećama, a sukladno članku 9. istog Pravilnika, negativni prekršajni bodovi evidentiraju se po primljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, ukoliko nije bilo izjavljenog pravnog lijeka, u broju propisanom za pojedini prekršaj.

12.Iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj u razdoblju od dvije godine i to od 10. srpnja 2024. godine do 08. kolovoza 2025. prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova i to: 3 negativna prekršajna boda temeljem članka 53. st. 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp-9758/2023-3 od 11.04.2024. godine, pravomoćne dana 10.07.2024. godine, proglašen krivim za prekršaj iz članka 53. st. 1

., kažnjiv po članku 53. st.4. ZoSPC; 12 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 282. st. 12. i temeljem članka 53. st. 10. ZoSPC, budući da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp-5920/2025-3 od dana 14.07.2025. godine, pravomoćne dana 08. kolovoza 2025. godine, proglašen krivim za prekršaje iz članka 282. st. 1., kažnjiv po članku 282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te za prekršaj iz članka 53. st. 1., kažnjiv po članku 53. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

13.Odredbom članka 53. stavak 10. ZoSCP propisano je da se vozaču motornog vozila u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka.

14.Odredbom članka 53. st. 11. ZoSCP propisano da se vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 4. ovoga članka.

15.Odredbom članka 282. stavak 12. ZoSCP propisano je da se vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 9. ovoga članka.

16.S obzirom na podatke spisa predmeta te citirane zakonske odredbe, osporavano rješenje tuženika je, po ocjeni ovoga suda, pravilno i zakonito, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

17.Naime, iz svega prethodno izloženog je razvidno da je tužitelj sa dvije gore označene pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu kažnjen za gore citirane prekršaje te da mu je s osnova istih presuda a temeljem gore citiranih odredbi ZoSPC upisano ukupno 15 negativnih prekršajnih bodova, sve u razdoblju od dvije godine (od 10. srpnja 2024. do 8. kolovoza 2025.). Stoga je pravilno i zakonito tuženik pozivom na odredbu članka 286. stavka 4. ZOSPC, po službenoj dužnosti, donio osporavano rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja.

18.Odredbe ZoSPC su kogentne naravi, ne podliježu odmjeravanju niti odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela (niti od strane upravnog suda), neovisno o osobnim, obiteljskim i drugim okolnostima stranke. Vozači se, naime, sami izlažu riziku ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole ako u propisanom razdoblju počine prometne prekršaje dovoljno ozbiljne za primjenu relevantnih zakonskih odredbi. Riječ je o odredbama kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, i to smanjivanjem rizika da u tom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise.

19.Uzevši u obzir sve izloženo navodi tužitelja koji se odnose na njegove poslovne i obiteljske prilike nisu od utjecaja za rješavanje ove upravni stvari a jednako tako ni navodi tužitelja koji se odnose na pravomoćnost gore navedenih presuda Općinskog suda u Splitu. Naime, tvrdnjama tužitelja da mu te presude nisu bile uredno dostavljene i tražeći od suda provođenje grafološkog vještačenja, tužitelj zapravo osporava pravomoćnost tih odluka. Međutim, upravni sud u upravnom sporu nije ovlašten ispitivati jesu li bile ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde o pravomoćnosti, već prije svega utvrđuje nalaze li se u spisu predmeta upravnog postupka odluke o prekršajima i imaju li pečat s klauzulom pravomoćnosti. Ako je nadležno tijelo već donijelo odluku i ako je na toj odluci nadležno tijelo iskazalo pravomoćnost smatra se da se radi o pravomoćnoj odluci o prekršaju sve dok sud ili tijelo koje je odlučilo u tom predmetu ne ukine klauzulu pravomoćnosti. Upravni sud u upravnom sporu ne može kao prethodno pitanje riješiti ono pitanje o kojem je pravomoćno odlučilo nadležno tijelo. Stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim pribavljati spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-9758/2023 te pregledavati dostavnice priležeće istom kao ni provoditi dokaz grafološkim vještačenjem pa su ti dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni kao suvišni za donošenje odluke u ovom sporu.

20.Nije osnovan ni prigovor da u konkretnom slučaju tužitelju nije dana mogućnost izjašnjavanje te da je povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a. Naime, u konkretnom slučaju je pravo stanje stvari utvrđeno temeljem službenih podataka i gore navedenih presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu. Tuženik pri tome pravilno ukazuje na odredbu članka 49. stavak 1. ZUP-a kojom je propisano da ukoliko se u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, nije potrebno posebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih inte resa.

21.Slijedom svega navedenog, ovaj sud osporavano rješenje cijeni pravilnim i zakonitim. Naime, u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjen materijalni propis na temelju kojeg je riješena ova upravna stvar. Osporavano rješenje je u dostatnoj m jeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. ZUP-a. Tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

23.Tužitelj je predložio da se sukladno članku 42. stavku 2. ZUS-a donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

24.Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

25.Dakle, za određivanje odgodnog učinka, trebaju biti kumulativno ispunjeni svi zakonom određeni uvjeti.

26.Kada se imaju u vidu sva prednja utvrđenja te posebno činjenica da se u konkretnom slučaju radi o primjeni kogentnih propisa kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, i to smanjivanjem rizika da u tom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise te da je zahtjev tužitelja odbijen to je ovaj sud, obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavak 2. ZUS-a, odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.

27.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 22. svibnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.