REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2829/2019-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja EL iz [adresa] (općina Vrgorac), Podprolog 43 (ranije iz Gospića, Ulica 25. Satnije ZNG 10), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika I i II tužitelja HL, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, dana 22. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti I tužitelju DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.194,51 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.061,78 EUR od dana 06.07. 2017. pa do isplate, te na iznos od 132,72 EUR od dana 22.05.2026. pa do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti I tužitelju DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 67,69 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 29,20 EUR od 06.12.2017. pa do isplate i na iznos od 38,49 EUR od 08.12.2017. god. pa do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti II tužitelju EL iz [adresa] (općina Vrgorac), Podprolog 43 (ranije iz Gospića, Ulica 25. Satnije ZNG 10), OIB: [osobni identifikacijski broj]: a) iznos od 2.546,39 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 2.413,67 EUR od dana 05.05.2017. pa do isplate, te na iznos od 132,72 EUR od dana 22.05.2026. pa do isplate,

b) iznos od 288,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim: na iznos od 166,59 EUR od 31.03.2017. do isplate i na iznos od 121,90 EUR od 28.04.2017. do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi I i II tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.287,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.05.2026. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se II tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva.

- kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 108,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.07.2017. pa do isplate,

- kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 508,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a na ime izgubljene zarade, i

- kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 185,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 53,09 EUR od 24.12.2016. god. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 02.02.2017. god. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 09.03.2017. god. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 13.04.2017. god. pa do isplate i na iznos od 53,09 EUR od 19.04.2017. god. pa do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. I i II tužitelji u tužbi od 14.11.2019. (datum na omotu) navode da se dana 15. studenoga 2016. godine u 17,10 sati u [adresa], na kolniku Splitske ulice kod kbr. 03, dogodila se prometna nesreća u kojoj su kao suvozač i vozač stradali I-tužitelj i II- tužitelj, a koju nesreću je prouzročio KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upravljajući osobnim automobilom marke Audi, tip A4, registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasnika ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetno vozilo na dan prometne nesreće bilo je osigurano kod Jadranskog osiguranja d.d., broj police [broj police]. I i II-tužitelji su se prije podnošenja predmetne tužbe obratili tuženiku s odštetnim zahtjevima. U prometnoj nesreći I-tužitelj je zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji (dislokacija, iščašenje, nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata), a koje ozljede su smanjile njegovu opću životnu i radnu sposobnost, te je istom bila potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom navedenog, I-tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, specificirano kako slijedi: po kriteriju fizičkih boli iznos od 6.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 4.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn, odnosno ukupno 16.000,00 kn. Obzirom je tuženik dana 08. rujna 2017. god. I-tužitelju isplatio nesporni dio na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.000,00 kn, I-tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha u iznosu od 9.000,00 kn. Jednako tako, I-tužitelj osim svega gore navedenog, potražuje i naknadu s osnova imovinske štete i to za trošak liječenja prema računima koji se u prilogu dostavljaju, odnosno u ukupnom iznosu od 510,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pa do isplate.

2. Nadalje, tužitelji navode da je u predmetnoj prometnoj nesreći II-tužitelj također zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji ( srednje teška kronična radikularna lezija C7, okarakterizirana kao trajna ozljeda ), a koje ozljede su smanjile njegovu opću životnu i radnu sposobnost, te je istom bila potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom navedenog, oštećenik II-tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, specificirano kako slijedi: po kriteriju fizičkih boli iznos od 6.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 20.000,00 kn. U vrijeme nastanka štetnog događaja II- tužitelj je bio zaposlenik društva V.D.M. PROMET d.o.o., Zagreb. Zbog zadobivenih ozljeda II-tužitelj je bio na bolovanju od dana 19. prosinca 2016. godine pa do dana 31. ožujka 2017. godine te je za vrijeme bolovanja primao naknadu u iznosu manjem od onoga koji je uobičajeno primao na ime plaće, stoga isti potražuje s naslova izgubljene zarade iznos koji odgovara razlici naknade koju je primao za razdoblja bolovanja i plaće koju je isti uobičajeno primao i to u ukupnom iznosu od 6.006,10 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od: za 12. mjesec 2016. god. iznos od 863,14 kn od 15.012017. god. pa do isplate, za 1. mjesec 2017. god. iznos od 969,28 kn od 15.02.2017. god. pa do isplate, za 2. mjesec 2017. god. iznos od 2.255,20 kn od 15.03.2017. god. pa do isplate i za 3. mjesec 2017. god. iznos od 1.918,48 kn od 15.04.2017. god. pa do isplate. Jednako tako, II-tužitelj osim svega gore navedenog, potražuje i naknadu s osnova imovinske štete i to za trošak liječenja prema računima koji se u prilogu dostavljaju, odnosno u ukupnom iznosu od 1.400,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pa do isplate. Slijedom iznijetoga, tužitelji u tužbi predlažu donošenje presude kojom

-(Ad I.) se nalaže tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 9.000,00 kn odnosno sada 1.194,51 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.000,00 kn odnosno sada 1.061,78 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) od dana 06. srpnja 2017. godine pa do isplate, te na iznos od 1.000,00 kn odnosno sada 132,72 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) od dana donošenja presude pa do isplate,

-(Ad II.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 510,00 kn odnosno sada 67,69 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 220,00 kn odnosno sada 29,20 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) od 06.12.2017. god. pa do isplate i na iznos od 290,00 kn odnosno sada 38,49 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) od 08.12.2017. god. pa do isplate,

-(Ad III.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn odnosno sada 2.654,46 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 19.000,00 kn odnosno sada 2.521,73 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) od dana 05. srpnja 2017. godine pa do isplate, te na iznos od 1.000,00 kn odnosno sada 132,72 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR) od dana donošenja presude pa do isplate,

-(Ad IV.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti II-tužitelju ime izgubljene zarade iznos od 6.006,10 kn odnosno sada 797,15 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 863,14 kn odnosno sada 114,56 EUR od 15.01.2017. god. pa do isplate, na iznos od 969,28 kn odnosno sada 128,65 EUR od 15.02.2017. god. pa do isplate, na iznos od 2.255,20 kn odnosno sada 299,32 EUR od 15.03.2017. god. pa do isplate i na iznos od 1.918,48 kn odnosno sada 254,63 EUR od 15.04.2017. god. pa do isplate (sve primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR),

-(Ad V.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 1.400,00 kn odnosno sada 185,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 400,00 kn odnosno sada 53,09 EUR od 24.12.2016. god. pa do isplate, na iznos od 200,00 kn odnosno 26,54 EUR od 02.02.2017. god. pa do isplate, na iznos od 200,00 kn odnosno 26,54 EUR od 09.03.2017. god. pa do isplate, na iznos od 200,00 kn odnosno 26,54 EUR od 13.04.2017. god. pa do isplate i na iznos od 400,00 kn odnosno sada 53,09 EUR od 19.04.2017. god. pa do isplate (sve primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR),

-(Ad VI.) kojom se nalaže tuženiku naknaditi I i II tužiteljima trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27.12.2029. (datum na omotu) u bitnome navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 15.11.2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Ne spori odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, kao niti činjenicu da je I-tužitelj na dan štetnog događaja bio putnik u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Tuženik u odnosu na I-tužitelja spori visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, preko nesporno isplaćenog iznosa u visini od 7.000,00 kn s naslova cjelokupne štete, a kojim iznosom je tužena u cijelosti naknadila štetu tužiteljici povodom predmetnog ozljeđivanja. Tuženik u odnosu na II-tužitelja spori uzročnu vezu između predmetne nezgode, zdravstvenih tegoba i potrebe za odlaskom na bolovanje, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava naknadu s osnova imovinske štete za troškove liječenja u visini od 510,00 kn ( za I-tužitelja), te u visini od 1.400,00 kn ( za II-tužitelja). Nastali troškovi nisu dokazani u osnovi i visini u odnosu na I i II-tužitelje i predmetni štetni događaj. Osim toga, na tužiteljima je teret dokaza da navedene troškove nisu mogli ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja. Naime, oštećena osoba dužna je smanjiti štetu koristeći se kao osiguranik pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja. Nekorištenje pravom na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propusti da se to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije zbog koje je zahtjev odbačen, nemaju za posljedicu obvezu tuženika da naknadi tužiteljici štetu koja je nastala propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja. Tuženik osporava, osnov, visinu i uzročnu vezu s osnova potraživanja na ime izgubljene zarade u odnosu na II-tužitelja. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata u odnosu na neimovinsku štetu jer iste ne mogu početi teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko isplaćenog iznosa u odnosu na (I-tužitelja) i u cijelosti u odnosu na (II-tužitelja) uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tužitelji su u podnesku od 21.07.2021., a nakon provođenja medicinskog i financijskog vještačenja u ovom premetu, na koja vještačenja tužitelji nisu imali primjedbi, naveli da uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka za financije, tužitelji specificiraju tužbu i tužbeni zahtjev i predlažu donošenje presude kojom:

-(Ad I.) se nalaže tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 9.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.000,00 kn od dana 06. srpnja 2017. godine pa do isplate, te na iznos od 1.000,00 kn od dana donošenja presude pa do isplate,

-(Ad II.) se nalaže tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 510,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 220,00 kn od 06.12.2017. god. pa do isplate i na iznos od 290,00 kn od 08.12.2017. god. pa do isplate,

-(Ad III.) se nalaže tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 19.000,00 kn od dana 05. srpnja 2017. godine pa do isplate, te na iznos od 1.000,00 kn od dana donošenja presude pa do isplate,

-(Ad IV.) se nalaže tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 2.173,68 kn neto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.255,20 kn od 31.03.2017. god. pa do isplate i na iznos od 918,48 kn od 28.04.2017. god. pa do isplate,

-(Ad V.) se nalaže tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 1.400,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 400,00 kn od 24.12.2016. god. pa do isplate, na iznos od 200,00 kn od 02.02.2017. god. pa do isplate, na iznos od 200,00 kn od 09.03.2017. god. pa do isplate, na iznos od 200,00 kn od 13.04.2017. god. pa do isplate i na iznos od 400,00 kn od 19.04.2017. god. pa do isplate,

-(Ad VI.) kojom se nalaže tuženiku naknaditi I i II tužiteljima trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

5. Tuženik je na ročištu od 26.01.2022. naveo da prigovara uzročno posljedičnoj vezi između štetnog događaja i bolovanja II tužitelja, tj. smatra da to bolovanje nije bilo u vezi sa štetnim događajem, a da je teret dokazivanja na II tužitelju da dokaže da jest. Obzirom da II tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost uzročne veze između ozljeda i duljine trajanja bolovanja, tuženik smatra kako II tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu, a time niti da je bolovanje u uzročnoj vezi, a pak posljedično tome niti da je II tužitelju nastala šteta u visini izgubljene zarade. Nadalje, tuženik ukazuje na nalaz vještaka dr. TL od 16.07.2020. iz kojeg je razvidno da tužitelj nikada nije koristio bolovanje u pogledu štetnog događaja, te se navodi da je iskaz II tužitelja u suprotnosti sa iskazom II tužitelja koji je dao prilikom pregleda kod vještaka. Tuženik je predložio da II tužitelj u spis dostavi MR snimke II tužitelja od 21.11.2017., te da se provede radiološko vještačenje i uvid u te snimke, kao i da i II tužitelj dostavi u spis presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona, jer postoji nekontinuitet u liječenju, obzirom da prvi nalaz datira 7 dana nakon štetnog događaja, a sljedeći tek 25 dana kasnije. Također, tuženik smatra da nije razvidno iz medicinske dokumentacije, a obzirom na navode fizijatra iz nalaza od 18.10.2017. da II tužitelj nije radio RTG vratne kralježnice, dok se u nalazu od 21.01.2017. navodi kako je II tužitelj radio funkcijske snimke i EMNG nalaz. Dakle, ostaje sporno da li je tužitelj radio RTG, FSVK kao i EMNG neposredno nakon nezgode, znači prije 21.01.2017. ili nije, kada i gdje ih je radio, tko ga šalje na privatne preglede. Tuženik, a obzirom da su sporni troškovi liječenja za I i II tužitelja, navodi da I tužitelj ničim nije dokazao iznose u visini od 220,00 kn, kao i iznos od 290,00 kn, ukupno 510,00 kn, obzirom da dokumentacija o ovim troškovima nije dostavljena u spis, odnosno tuženiku. Osporava osnov i visina zahtjeva oba tužitelja jer teret dokaza je na tužiteljima, a isti nisu dokazali da troškove nisu mogli podmiriti korištenjem prava iz redovnog zdravstvenog osiguranja.

6. Tužitelji u podnesku od 25.02.2022., a očitujući se na navodi i dokazne prijedloge tuženika s ročišta od 26.01.2022., navode kako je u potpunosti neosnovan prigovor postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i bolovanja II- tužitelja, a jer iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. TL i dr. Ljiljane Kišur Stanušić od 16. srpnja 2020. god. proizlazi kako postoji direktna uzročno- posljedična veza između mehanizma nastanka ozljede i trajnih posljedica kod I i II- tužitelja. Nadalje, iz predmetnog nalaza proizlazi kako je II-tužitelj na pregled dostavio i presliku osobnog zdravstvenog kartona koji je datirao od 22. travnja 2015. god. – 21. srpnja 2017. god. u kojem je naveden samo ovaj štetni događaj, dok podatke o drugom istom ili sličnom štetnom događaju nisu pronađeni. Jednako tako, iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu vidljivo je da je u periodu kada je II-tužitelj koristio bolovanje isti obavljao fizikalnu terapiju. Nadalje, na raspravi održanoj dana 19. veljače 2021. god. saslušani su vještaci te su naveli kako je iz nalaza fizijatra za II-tužitelja vidljivo da je isti u mjesecu veljači i ožujku 2017. god. pohađao fizikalnu terapiju po uputi fizijatra s obzirom na to da su kretnje bile bolne, a napetost vratnih mišića i dalje prisutna. Iz nalaza mišljenja stalnih sudskih vještaka vidljivo je i da su fizičke boli jakog intenziteta trajale 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna, a da mu je tuđa pomoć i njega trajala bila potrebna kroz 3 tjedna. Dakle, kada se svi ovi navodi i dokazi uzmu u obzir tada je nesporno da je bolovanje u uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Nadalje, imajući u vidu da je od predmetnog štetnog događa prošlo više od pet godina logično je da se osoba ne može sjetiti svih detalja. Ono što je iz iskaza II-tužitelja nesporno je to da isti zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju nije bio radno sposoban. Na svakoj osobi je da odluči da li će zbog nekog zdravstvenog razloga koristiti slobodne dane ukoliko na iste ima pravo ili će koristiti bolovanje. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženika da II-tužitelj u spis dostavi MR snimke od 21. studenoga 2017. god. kao i presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona obzirom da postoji nekontinuitet u liječenju istog, II-tužitelj ističe sljedeće. Prvenstveno II-tužitelj ističe kako nije točno da iz nalaza fizijatra od dana 18. listopada 2017. god. proizlazi kako II-tužitelj nije radio RTG vratne kralježnice. Naime, iz predmetnog nalaza jasno je vidljivo kako je napravljen RTG kralježnice iz kojeg je vidljiva ograničena pokretljivost odnosno ventralni pomak C4 na C5 te C5 na C6 u inklinaciji te u reklinaciji C3 na C4 i C5 na C6 po 2 mm. Iz predmetnog nalaza je također vidljivo kako je isti upućen na MR C kralježnice te fizikalnu terapiju. Iz ovakvih navoda tuženika proizlazi kako isti osporava podatke iz medicinske dokumentacije. Ukoliko tuženik osporava vjerodostojnost dostavljene medicinske dokumentacije, a što se iz navoda tuženika može zaključiti, tada je na istom teret dokazivanja, a jer tužitelji ne moraju dokazivati istinitost javne isprave odnosno istinitost isprave koja je po svojoj dokaznoj snazi izjednačena s javnom ispravom obzirom ista sukladno odredbi čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku dokazuje ono što je u njoj sadržano. Nadalje, II-tužitelj je suglasan sa prijedlogom tuženika da isti u spis dostavi MR snimku od dana 21. studenoga 2017. god., a radi provođenja radiološkog vještačenja, međutim protivi se dostavi osobnog zdravstvenog kartona, budući da podaci u zdravstvenom kartonu predstavljaju liječničku tajnu, odnosno osobni podatak zaštićen Ustavom RH (čl. 37.) i Zakonom o zaštiti osobnih podataka te se njima ne može baratati u sudskom postupku, a i stoga jer je II-tužitelj svoj zdravstveni karton radi provođenja medicinskog vještačenja dostavio na uvid vještacima, a koji su uzimajući u obzir podatke iz kartona izradili svoj nalaz i mišljenje te utvrdili kako postoji direktna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i opisanih ozljeda.

7. Tuženik u podnesku od 27.09.2024. navodi da je dana 16.09.2021. II-tužitelju isplatilo na ime naknade neimovinske štete iznos od 663,61 EUR a na koju okolnost dostavlja dokaz u privitku.

8. Tužitelji u podnesku od 11.10.2024., a nakon provođenja radiološkog vještačenja u ovom predmetu, navode da nemaju primjedbi na nalazi i mišljenje vještaka radiologa, te da iz predmetnog nalaza i mišljenja jasno proizlazi kako je izravnanje fiziološke vratne lordoze izraz na MR snimkama kao i reducirana pokretljivost vratnih dinamičkih segmenata uzrokovana napetošću odnosno spazmom vratne muskulature kao posljedice predmetnog štetnog događaja. Jednako tako, tuženik je dana 16. rujna 2022. godine isplatio II-tužitelju iznos od 663,61 EUR s osnove neimovinske štete. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, isplatu od dana 16. rujna 2022. god. kao i odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022, 88/2022) i izmjenu stope zateznih kamata, I i II-tužitelj preračunavaju te uređuju tužbeni zahtjev uz primjenu fiksnog tečaja konverzije kune u euro (1 EUR = 7,53450 kn) na način da predlažu donošenje presude kojom se:

-(Ad I.) nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.194,50 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.061,78 EUR od dana 06. srpnja 2017. godine do isplate, te na iznos od 132,72 EUR od dana donošenja presude pa do isplate,

-(Ad II.) nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 67,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 29,19 EUR od 06.12.2017. god. pa do isplate i na iznos od 38,49 EUR od 08.12.2017. god. pa do isplate,

-(Ad III.) nalaže se tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.990,84 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.858,12 EUR od dana 05. srpnja 2017. godine do isplate, te na iznos od 132,72 EUR od dana donošenja presude pa do isplate,

-(Ad IV.) nalaže se tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 288,49 EUR neto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 166,59 EUR od 31.03.2017. god. pa do isplate i na iznos od 121,90 EUR od 28.04.2017. god. pa do isplate,

-(Ad V.) nalaže se tuženiku isplatiti II-tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 185,80 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 53,09 EUR od 24.12.2016. god. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 02.02.2017. god. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 09.03.2017. god. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 13.04.2017. god. pa do isplate i na iznos od 53,09 EUR od 19.04.2017. god. pa do isplate,

-(Ad VI.) kojom se nalaže tuženiku naknaditi I i II tužiteljima trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

9. Tuženik u podnesku od 21.10.2024., a očitujući se na podneska tužitelja od 11.10.2024. navodi da iz stanja spisa proizlazi da su I i II-tužitelji u tužbi potraživali od tuženika isplatu iznosa od ukupno 4.899,60 EUR-a s naslova neimovinske štete, tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade i troškova liječenja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Predmetnim podneskom od 11.10.2024. godine I i II-tužitelji su snizili tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 3.727,31 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom - povlače dio tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade i troškova liječenja (za iznos od 1.172,29 EUR-a), a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kojem povlačenju se tuženik protivi. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl.193.ZPP-a te tuženik ostvaruje pravo na troškove parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbe i to na vps od 1.172,29 EUR-a u odnosu na kojeg tuženik potražuje naknadu troškova postupka i to za radnje poduzete do povlačenja tužbe. Slijedom naprijed navedenog tužena potražuje naknadu troškova i to za sastav odgovora na tužbu od 27.12.2019., pristupa na ročišta od 05.03.2020.god., sastav podnesak od 10.09.2020., pristupa na ročište od 19.02.2021., sastav podnesak od 26.08.2021., pristupa na ročište od 25.10.2021., pristupa na ročište od 26.01.2022., sastav podnesak od 27.09.2024., te sastav ovog podnesak i to za svaku radnju 75 bodova odnosno 150,00 EUR + PDV, sveukupno 1.350,00 EUR-a + PDV ( sveukupno 1.687,50 EUR-a). Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (Pravno shvaćanje VSRH od 26.04.2021.), te je povlačenje tužbe, makar bilo i djelomično, neuspjeh tužitelja u sporu sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a. U preostalom dijelu tuženik izlaže kao tijekom postupka.

10. Na ročištu od 25.11.2024. tužitelji, a očitujući se na navode tuženika iz podneska 21.10.2024., navode da su navodi iz podneska neosnovani i to imajući u vidu odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a. Tužitelji su tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 11.10.2024. usvojiti uz naknadu parničnog troška tužiteljima. Na istom ročištu tuženik je naveo da predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

11. Kako su tužitelji u podnesku od 11.10.2024. djelomično povukli tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi (a jer su u tužbi zahtijevali isplatu u iznosu od ukupno 4.899,61 EUR, dok zahtjevom iz podneska od 11.10.2024. tužitelji zahtijevaju isplatu od ukupno 3.727,31 EUR), te kako se tuženik u podnesku od 21.10.2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, to je sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u ovoj presudi odlučivao o tužbenom zahtjevu tužitelja na isplatu postavljenom u tužbi (a kojim zahtjevom tužitelji od tuženika zahtijevaju isplatu od ukupno 4.899,61 EUR).

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev I tužitelja upućen tuženiku dana 06.07.2017. s povratnicom (list 9 – 11 spisa), medicinsku dokumentaciju I tužitelja (list 12 – 21 spisa), račun Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka broj 9733/1/1 od 05.12.2017. (list 22 spisa), račun zdravstvene specijalističke ustanove poliklinika "Vitalis", Mostar broj 7767 od 07.12.2017. (list 23 spisa), dopis tuženika upućen I tužitelju 04.09.2017. (list 24 spisa), odštetni zahtjev II tužitelja upućen tuženiku 03.07.2017. s povratnicom (list 25 – 27 spisa), medicinsku dokumentaciju II tužitelja (list 28 – 33 spisa i list 46 – 49 spisa i list 55 – 56 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad II tužitelja za razdoblje od 19.12.2016. do 31.03.2017. (list 34 – 39 spisa), isplatne liste plaće II tužitelja za razdoblje od srpnja 2016. do svibnja 2017. (list 40 – 45 i list 119 – 123 spisa), računi poliklinike dr. Petrović (list 50 – 54 spisa), potvrdu MUP-a RH, PU dubrovačko-neretvanske, PP Metković od 15.12.2016. (list 57 – 58 spisa), dopis HZZO-a od 18.03.2020. (list 83 spisa), dokumentaciju koju je pribavio vještak za financije za potrebe provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu uključujući i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između društva V.D.M. PROMET d.o.o. i II tužitelja od 01.09.2015. (list 119 – 125 spisa), zdravstveni karton I tužitelja u omotu (list 150 spisa), u MR snimke za I tužitelja od 07.12.2017. i II tužitelja od 21.11.2017. u izvorniku i na CD mediju (list 183 spisa) i u potvrdu o izvršenom plaćanju (list 209 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. TL, spec. kirurgu- traumatologu i dr. Ljiljani Kišur Stanušić, spec. neurologu od 16.07.2020. (list 90 – 93 spisa), te je vještake dr. TL i dr. JL saslušao na ročištima od 19.02.2021. (list 106 – 107 spisa) i od 25.11.2024. (list 223 – 225 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 25.05.2021. (list 115 – 117 spisa). Sud je proveo radiološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Goranu Roiću, spec. radiološke struke od 23.09.2024. (list 201 – 202 spisa). Sud je saslušao I i II tužitelje osobno (list 144 – 145 spisa).

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I i II tužitelja postavljen u tužbi djelomično osnovan.

14. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 15.11.2016. u [adresa] u kojoj su sudjelovali II-tužitelj kao vozač osobnog automobila i I-tužitelj kao putnik u osobnom automobilu, a koju prometnu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika, a isto proizlazi i iz potvrde MUP-a RH, PU dubrovačko-neretvanske, PP Metković od 15.12.2016. (list 57 – 58 spisa), pa sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i 3. (u odnosu na I-tužitelja), čl. 1072. st. 1. (u odnosu na II-tužitelja), čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. ZOO-a dužan naknaditi tužiteljima svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju su tužitelji pretrpjeli u prometnoj nezgodi od 15.11.2016.

15. Uvidom u odštetni zahtjev I tužitelja upućen tuženiku dana 06.07.2017. s povratnicom (list 9 – 11 spisa), dopis tuženika upućen I tužitelju 04.09.2017. (list 24 spisa) i u odštetni zahtjev II tužitelja upućen tuženiku 03.07.2017. s povratnicom (list 25 – 27 spisa), a isto među strankama također nije sporno, sud je utvrdio:

- da se I tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom, koji je tuženiku uputio 06.07.2017. obratio tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja,

- da je tuženik odgovorio na odštetni zahtjev I tužitelja dopisom od 04.09.2017. u kojem priznaje njegov zahtjev osnovanim do iznosa od 7.000,00 kn,

- da se II tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom, koji je tuženiku uputio 03.07.2017. obratio tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

16. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio I tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu iznos od 7.000,00 kn, odnosno sada 929,06 EUR (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn), kako niti da je tuženik II tužitelju tijekom ovoga postupka (16.09.2022.) isplatio iznos od 663,61 EUR, a isto je sud utvrdio i uvidom u potvrdu o izvršenom plaćanju (list 209 spisa).

17. Među strankama je sporno postojanje i opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege i troškova liječenja pa je sud na ove okolnosti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju I tužitelja (list 12 – 21 spisa), račun Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka broj 9733/1/1 od 05.12.2017. (list 22 spisa), račun zdravstvene specijalističke ustanove poliklinika "Vitalis", Mostar broj 7767 od 07.12.2017. (list 23 spisa), medicinsku dokumentaciju II tužitelja (list 28 – 33 spisa i list 46 – 49 spisa i list 55 – 56 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad II tužitelja za razdoblje od 19.12.2016. do 31.03.2017. (list 34 – 39 spisa), račune poliklinike dr. Petrović (list 50 – 54 spisa), zdravstveni karton I tužitelja u omotu (list 150 spisa) i u MR snimke za I tužitelja od 07.12.2017. i II tužitelja od 21.11.2017. u izvorniku i na CD mediju (list 183 spisa), sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. TL, spec. kirurgu-traumatologu i dr. Ljiljani Kišur Stanušić, spec. neurologu od 16.07.2020. (list 90 – 93 spisa), te je vještake dr. TL i dr. JL saslušao na ročištima od 19.02.2021. (list 106 – 107 spisa) i od 25.11.2024. (list 223 – 225 spisa), sud je proveo radiološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Goranu Roiću, spec. radiološke struke od 23.09.2024. (list 201 – 202 spisa), te je sud saslušao I i II tužitelje osobno (list 144 – 145 spisa).

18. Na prijedlog tužitelja, a sa zadatkom vještacima da pregledaju I i II-tužitelje, prouče njihovu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, kao i njihove zdravstvene kartone koje se tužitelji bili pozivani ponijeti na pregled kod liječnika vještaka, te da se nakon toga očituju koje ozljede su I i II-tužitelji zadobili u štetnom događaju od 15.11.2016., te da li su zbog zadobivenih ozljeda tužitelji trpili strah, fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, te da li su imali potrebu za tuđom pomoći i njegom, a ako da u kojem opsegu i intenzitetu, te da li su medicinski opravdani troškovi liječenja koje tužitelji potražuju tužbom u ovom predmetu, te koliko je medicinski opravdano bilo trajanje bolovanja II-tužitelja, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. TL, spec. kirurgu- traumatologu i dr. Ljiljani Kišur Stanušić, spec. neurologu od 16.07.2020. (list 90 – 93 spisa), koji u svom pisanom nalazu i mišljenju navode da su pregledali tužitelje, proučili njihovu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, kao i zdravstveni karton II tužitelja, te su utvrdili da je I tužitelj ŠL, rođen 1996., agronom, u predmetnom štetnom od 15.11.2016. događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu - trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu lakšeg bolnog posttraumatskog cervikalnog sindroma. Između mehanizma nastanka ozljede i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti iznose 3%, te će on u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 2 dana, srednjeg intenziteta kroz 7 dana, te slabijeg intenziteta kroz 2 tjedna. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 3 tjedna. Naruženosti nema. Liječnici vještaci navode da se listu 23. i 23. spisa nalaze računi za preglede i NMR vrata, sve u veti s ovim štetnim događajem, liječenje I tužitelj je završilo 18.05.2018., a prema iskazu I tužitelja na pregledu kod vještaka neurologa, I tužitelj nakon štetnog događaja nije koristio bolovanje nego slobodne dane.

19. Nadalje, vještaci dr. TL i dr. JL navode da je u štetnom događaju od 15.11.2016. II tužitelj ĐL, rođen 1992., strojar, zadobio laku tjelesnu ozljedu - trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Nakon završene konzervativne kirurške i fizikalne terapije zaostale su smet nje vratne kralježnice u vidu lakšeg posttraumatskog cervikalnog sindroma. Između mehanizma nastanka ozljede i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana a slabijeg intenziteta kroz 4 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna. Kasnije i sadašnje boli ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 2 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 3 tjedna. Naruženosti nema. Liječnici vještaci navode da se računi na listu 50. – 54 spisa ne mogu interpretirati jer na njima nije navedeno ime bolesnika na kojeg se odnose, kao i da, a prema iskazu II tužitelja na pregledu kod vještaka neurologa, II tužitelj nakon štetnog događaja nije koristio bolovanje nego slobodne dane i fleksibilno rado vrijeme.

20. Tužitelji nisu imali primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje po dr. TL i dr. JL, dok je tuženik u podnesku od 10.09.2020. istome prigovorio u bitnome navodeći da u odnosu na I-tužitelja tuženik nalazu i mišljenju vještaka prigovara i to ocjeni trajnih posljedica po trzajnoj ozljedi vratne kralješnice u omjeru od 3% kao i utvrđenom intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova. Tuženik ne spori da je I-tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu povredu, ali spori da bi iste dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti. Tuženik poglavito ukazuje na nalaz FSVK od 21.12.2016.god. koji isključuje mogućnost instabiliteta kao patološkog, jer se radi o pomaku C4-C5 i C5-C6 za 2 mm, a koji pomak ne utječe na funkciju vratne kralješnice, pa time i trajnih posljedica. U odnosu na II-tužitelja tuženik prigovara nalazu i mišljenju liječnika vještaka i to ocjeni trajnih posljedica po trzajnoj ozljedi vratne kralješnice u omjeru od 3% kao i utvrđenom intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova. Tuženik ukazuje na nalaz MRI vratne kralješnice od 21.11.2017.god. kao i nalaz RTG FSVK koji se ukazuje urednim jer se radi o pomaku od 2 mm u odnosu na C3-C4 i C5-C6. Bolove valja promatrati kumulativno jer nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana. Bolove valja promatrati uzimajući u obzir utjecaj analgetika (lijekovi koji uklanjaju bol), činjenicu da osoba mora ponekad i spavati, a tada nema svjesni osjet boli. Tuženik se pita koliko na dan su trajali bolovi, kako je vještak došao do svoje ocjene, u periodu u kojem vještak ocjenjuje trajanje bolova – bolovi zasigurno nisu bili prisutni 24 sata na dan, pa tuženik moli vještaka da se očituje „koliko na dan su trajali bolovi, te da nakon toga donese kumulativnu ocjenu bolova. Navodi da liječnici vještaci prilikom izrade nalaza i mišljenja nisu imali na uvid zdravstveni karton I i II-tužitelja jer ga tužitelji nisu dostavili, iako ih je sud rješenjem od 05.03.2020.god. na isto obvezao. Ustraje na dokaznom prijedlogu da Naslov obveže I i II- tužitelja na dostavu cjelokupne preslike osobnog zdravstvenog kartona, te po dostavi istog da liječnici vještaci izvrši uvid i utvrde zdravstveno stanje I i II- tužitelja prije štetnog događaja. Nadalje tuženik ustraje na dokaznom prijedlogu da sud službenim putem pribavi FSVK snimke i MRI vratne kralješnice za I i II-tužitelja te da se po dostavi istih izvede dokaz radiološkim vještačenjem na okolnost da li opisani pomak od 2 mm predstavlja instabilitet kao fiziološki pomak. Po dostavi radiološkog nalaza i mišljenja tuženik zadržava pravo na usmeno saslušanje liječnika vještaka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže usmeno saslušanje liječnika vještaka sukladno čl.260.ZPP-a a u svezi prigovora tuženika.

21. Radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, te radi očitovanja na primjedbe tuženika, sud je vještake dr. TL i dr. JL saslušao na ročištu od 19.02.2021. (list 106 – 107 spisa), te je tom prilikom vještak dr. TL naveo: ''Ja sam uz poziv za ročište primio podnesak tuženika od 10.09.2020.g., te se na isti očitujem kako slijedi. Tuženik je prigovorio na naš nalaz i mišljenje. Uglavnom prigovori su se odnosi na slijedeće vidove nematerijalne štete: trajne posljedice i ocjenu bolova. Nalaz i mišljenje smo donijeli temeljem zajedničkog pregleda oba tužitelja i spisu priležeće medicinske dokumentacije. Napominjem da nismo učinili uvid u osobni zdravstveni karton I-tužitelja, a svoj karton je II-tužitelj donio na moj pregled i u njega sam izvršio uvid, što sam i u vještačenju naveo. Ocjenu trajnih posljedica od 3% i za jednog i za drugog tužitelja donijeli smo na osnovu objektiviziranih posljedica trzajne ozljede vratne kralježnice koju su oba tužitelja zadobila. Posljedica su objektivizirane RTG FSVK snimkama, a nalaz je za oba tužitelja priključen spisu. Ukratko, kod oba tužitelja se radi o manjem instabilitetu, ali kod oboje dva dinamička vratna segmenta. Instabilitet je opisan kao dva milimetra. Kod I-tužitelja u visini C4 - C6, a kod II-tužitelja u visini od C3 - C6. Osim toga, pri pregledu smo utvrdili lakši stupanj smanjenje pokretljivosti vratne kralježnice i kod jednog i kod drugog tužitelja. Što se tiče tvrdnje o postojanju nekakvog fiziološkog instabiliteta vratne kralježnice, ja taj pojam kao dugogodišnji kirurg-traumatolog, kliničar ne poznajem, pogotovo kad se radi o mlađim osobama, dakle 20 godina i 24 godina. Tuženik je eksplicitno zahtijevao da ocijenimo trajanje bolova prema satima i minutama, po danima. No, međutim sudsko medicinska praksa to ne poznaje. Bolovi se ocjenjuju kumulativno prema iskazu tužitelja, medicinskoj dokumentaciji i našem dugogodišnjem iskustvu.'' Vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je navela: ''Ja sam slušala iskaz mog kolege vještaka dr. TL i u cijelosti sam suglasna s njim.'' Na posebna pitanja tuženika vještaku dr. TL, vještak dr. TL je odgovorio: ''Ocjena MRI snimki vratne kralježnice je u nadležnosti liječnika radiologa, s tim da postoje specijalisti koji se samo time bave. Na pitanje da li bi činjenica da u zdravstvenom kartonu I-tužitelja postoji bilješka o kakvoj patologiji, da li bi to utjecalo na moju ocjenu, odgovaram da bi u slučaju da je I-tužitelj imao ranije istu ili sličnu ozljedu. No, ponavljam, karton I-tužitelja nisam imao na uvid. Na pitanje da komentiram nalaze fizijatra za II-tužitelja iz drugog i trećeg mjeseca 2017.g., a u kojem se navodi da je funkcijski nalaz uredan, odgovaram da se ne slažem sa tvrdnjom tuženika da se u ovim nalazima navodi da je funkcijski nalaz uredan budući da je navedeno da je napetost vratnih mišića i dalje prisutna, kretnje su bile uredne, očuvane, ali bolne. Stanje je bilo poboljšano. Dakle poboljšano nije uredno. Ovaj nalaz iz veljače 2017.g. Nakon toga je upućen na daljnju fizikalnu terapiju te je pohađao kontrolu 18.03.2017.g. Citiram nalaz: "Daljnje poboljšanje, bolove i trnce u ruci nije imao, a funkcionalni status je uredan." Nažalost, iza toga imamo još jedan objektivni nalaz, a to je EMNG ruku od 18.04.2017.g. gdje je opisana kronična srednja teška ozljeda C7 korijena vratnog živca.'' Vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je navela: '' Ja sam slušala odgovore mog kolege dr. TL i suglasna sam s njegovim odgovorima.''

22. Nakon što su tužitelji dostavili MR snimke za I tužitelja od 07.12.2017. i II tužitelja od 21.11.2017. u izvorniku i na CD mediju (list 183 spisa), a na prijedlog tuženika sud je proveo radiološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Goranu Roiću, spec. radiološke struke od 23.09.2024. (list 201 – 202 spisa), sa zadatkom vještaku da očita FSVK i MR snimke I tužitelja koje su tužitelji dostavili uz podnesak od 19.11.2021. (list 150 spisa) i da očita MR snimku II tužitelja koju su tužitelji dostavili uz podnesak od 28.02.2022. (list 183 spisa). Vještak dr. Roić u svom nalazu i mišljenju navodi da uvidom u gore navedenu originalne predmetne funkcijske (FSVK) RTG tužitelja ŠL od 21.12.2016. i 30.11.2017., te MR snimke vratne kralježnice 07.12.2017. kao i uvidom u priležeću predmetnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, prema radiološkim kriterijima nalazi fiziološku pokretljivost vertebralnih vratnih dinamičkih segmenta, bez ev. znakova instabiliteta. Izravnanje fiziološke vratne lordoze izraz na MR snimkama kao i reducirana pokretljivost vratnih dinamičkih segmenata C5-C6 te C6-C7 tijekom anteklinacije i reklinacije uzrokovana je napetošću odnosno spazmom vratne muskulature kao posljedice predmetnog štetnog događaja.

23. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko radiološko vještačenje po dr. Goranu Roiću, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je provedeno stručno, savjesno i objektivno.

24. Tuženik je u podnesku od 27.09.2024. predložio saslušati vještake dr. TL i dr. JL, a imajući u vidu nalaz i mišljenje dr.Roića iz kojeg proizlazi da kod I tužitelja FSVK i MR snimke vratne kralješnice, a prema radiološkim kriterijima predstavljaju fiziološku pokretljivost bez znakova instabiliteta, što upućuje da I tužitelj s naslova istegnuća mišića vrata nije zadobio trajne posljedice.

25. Sud je na prijedlog tuženika, a radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka dr. Roića, vještake dr. TL i dr. JL saslušao na ročištu od 25.11.2024. (list 223 – 225 spisa), te je tom prilikom vještak dr. TL naveo: ''Ja sam prije današnjeg ročišta proučio prijedlog iz podneska tuženika od 27.09.2024., kao i nalaz vještaka dr. Gorana Roića od 23.09.2024., te se na iste očitujem kako slijedi. U tom podnesku tuženik tvrdi da I tužitelj nije zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Stoga, izjavljujem sljedeće. Mi smo vještačenje učinili temeljem spisu priložene medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja pri pregledu, te našeg kliničkog pregleda. Iz medicinske dokumentacije koja je moram reći dosta obimna I tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Provedeno je konzervativno liječenje te dodatna dijagnostička obrada. Toj dokumentaciji priloženoj spisu smo poklonili povjerenje. Kliničkim pregledom i iskazom I tužitelja pri istom potvrđeno je da je I tužitelj 15.11.2016. zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Isto je iskazao pri pregledu, a kliničkim pregledom vrata našao sam smanjenu pokretljivost vratne kralježnice lakšeg stupnja. S obzirom da se radilo o I tužitelju u trenutku štetnog događaja starog 20 godina, te da nismo mogli učiniti detaljni uvid u spisu priležeću dokumentaciju (nalaze magneta, odnosno snimke) nakon uvida u nalaz vještaka radiologa dr. Roića potvrđujemo naše mišljenje sa njegovim nalazom. Naime, prof. Goran Roić je decidirano u svom mišljenju naveo rediciranu pokretljivost dva vratna segmenta kralježnice kao posljedice predmetnog štetnog događaja. Stoga, nas dvoje vještaka ovdje prisutnih ostajemo u cijelosti kod našeg pisanog nalaza i mišljenja koji je potvrđen i nalazom i mišljenjem vještaka radiologa.'' Vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je navela: ''Ja sam slušala iskaz mog kolege dr. TL i mogu reći da sam u cijelosti suglasna sa njegovim iskazom, te bi na isti način odgovorila na prijedlog tuženika.'' Na posebna pitanja tuženika vještak dr. TL je odgovorio: ''Na pitanje da li vještaci dr. TL i dr. JL prihvaćaju u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka dr. Roića odgovaram potvrdno, dakle prihvaćamo. Na pitanje da ukoliko prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka dr. Roića, a iz kojeg je razvidno da kod I tužitelja nije došlo do instabiliteta, pri čemu tuženik citira njegov nalaz "bez eventualnih znakova instabiliteta", na temelju čega je kod I tužitelja došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti s naslova trzajne ozljede vratne kralježnice u omjeru od 3% odgovaram da je točno da nije došlo i do instabiliteta vratnih kralježaka, niti koštane traume. Ali, mi svoj nalaz, ponavljam, smo donijeli temeljem medicinske dokumentacije i iskaza I tužitelja pri pregledu koji se žalio na bolove, a mi mu moramo kao liječnici vjerovati, te blažim stupnjem smanjenje pokretljivosti vrata za koji smatramo da je posljedica ovog štetnog događaja. Da je kojim slučajem prof. Roić opisao instabilitet naša ocjena bi bila veća. Na pitanje da li su vještaci imali prilikom izrade nalaza i mišljenja na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju I tužitelja koja prileži spisu odgovaram da smo imali na uvid medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu.'' Vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je navela: ''Ja sam slušala odgovore mog kolege dr. TL na pitanja tuženika i mogu reći da sam u cijelosti suglasna sa njegovim odgovorima, te bi na isti način odgovorila na pitanja tuženika.''

26. Nakon saslušanja vještaka dr. TL i dr. Kišur na ročištu od 25.11.2024. tuženik je naveo da prigovara u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka dr. TL i dr. JL, jer tuženik smatra da ovi vještaci nisu korigirali svoj nalaz i mišljenje sukladno vještačenju dr. Roića, a temeljem kojeg vještačenja je utvrđeno da nema znakova instabiliteta kod I tužitelja. Tuženik ponovno apelira na nalaz i mišljenje vještaka dr. TL i dr. JL od 16.07.2020. iz kojeg je razvidno da liječnici vještaci nisu izvršili uvid u CD kojeg je donio I tužitelj na pregled jer su smatrali da nisu kompetentni interpretirati nalaz, a upravo je vještačenjem radiologa prof. Roića potvrđeno da I tužitelj u štetnom događaju nije zadobio trajne posljedice s naslova trzajne ozljede vratne kralježnice. Također, tuženik navodi, a što je i razvidno iz iskaza dr. TL, da su liječnici vještaci svoj nalaz i mišljenje temeljili na iskazu samog I tužitelja koji je iskazivao o bolnosti prilikom pregleda, dok objektivnih dokaza o ligamentarnom oštećenju vratne kralježnice u samom spisu ne postoji. Nadalje, lako ograničenje pokretljivosti vrata upravo ukazuje činjenica nalaza radiološkog vještačenja da kod tužitelja nije došlo do eventualnih znakova instabiliteta, već se radi o ograničenju u lakom stupnju koje ne može dovesti do smanjenja životnih aktivnosti. Slijedom iznesenog tuženik je predložio provesti dokaz novim medicinskim vještačenjem po spec. kirurgu i neurologu za I tužitelja. Tužitelji su se na ročištu od 25.11.2024. usprotivili gornjem dokaznom prijedlogu tuženika za određivanjem novog medicinskog vještačenja za I tužitelja, jer smatraju da su prigovori tuženika neosnovani.

27. Sud je se na ročištu od 25.11.2024. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja po spec. kirurgu i neurologu za I tužitelja, a jer za to nije bilo uvjeta iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, vještaci dr. TL i dr. JL su svoj nalaz i mišljenje izradili stručno, objektivno i na temelju brižljive analize sve raspoložive medicinske dokumentacije tužitelja koja prilieži spisu, kao i na temelju pregleda I i II tužitelja kod vještaka, te su se prilikom dva saslušanja detaljno, precizno i argumentirano očitovali na sve primjedbe tuženika, koje su na taj način otklonili kao neosnovane.

28. Sud je sud saslušao I i II tužitelje osobno (list 144 – 145 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, te usporedio međusobno kao i sa sadržajem pregledane dokumentacije, te je sud nakon ovakve analize iskaza tužitelja utvrdio da su oni iskazivali jasno, logično te suglasno sadržaju pregledane dokumentacije, kao i suglasno provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu po vještacima dr. TL i dr. JL, te je stoga sud njihovim iskazima u cijelosti poklonio vjeru.

29. Među strankama je sporno postojanje i opseg izgubljenije zarade II tužitelja, te je sud na ovu okolnost izvršio uvid u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad II tužitelja za razdoblje od 19.12.2016. do 31.03.2017. (list 34 – 39 spisa), isplatne liste plaće II tužitelja za razdoblje od srpnja 2016. do svibnja 2017. (list 40 – 45 i list 119 – 123 spisa), dokumentaciju koju je pribavio vještak za financije za potrebe provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu uključujući i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između društva V.D.M. PROMET d.o.o. i II tužitelja od 01.09.2015. (list 119 – 125 spisa) i u dopis HZZO-a od 18.03.2020. (list 83 spisa), te je sud proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 25.05.2021. (list 115 – 117 spisa). Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između društva V.D.M. PROMET d.o.o. i II tužitelja od 01.09.2015. (list 124 – 125 spisa) i u dopis HZZO-a od 18.03.2020. (list 83 spisa) sud je utvrdio da je ovdje II tužitelj dana 01.09.2015. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s društvom V.D.M. PROMET d.o.o., kao poslodavcem, Zagreb, kao i da je II tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja na privremenoj nesposobnosti za rad bio u razdoblju od 19.12.2016. do 31.03.2017. Sud proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 25.05.2021. (list 115 – 117 spisa) sa zadatkom vještaku da se očituje na okolnost visine izgubljene zarade II tužitelja, te je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, a nakon što je učinio potrebne izračune naveo da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, kao i prema spisu priloženoj dokumentaciji te dodatno pribavljenoj dokumentaciji od tužitelja, vještak mišljenja da ukupna visina izgubljene zarade II tužitelja, za razdoblje od 19. prosinca 2016. do 31. ožujka 2017., iznosi 2.173,68 kn neto, odnosno sada 288,50 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), s tim da su pojedinačni mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća, razvidni u stupcima 'e' i 'f' Tabele 2 iz nalaza vještaka.

30. Tužitelji nisu imali primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 26.08.2021., u bitnome navodeći da prigovora i to poglavito utvrđenoj visini izgubljene zarade jer II-tužitelj potražuje bolovanje za razdoblje od 19.12.2016 - 31.03.2017.god., a iz priložene dokumentacije proizlazi da je bolovanje otvoreno 34 dana nakon nezgode, što nije u uzročnoj vezi sa predmetnom nezgodom, jer prvi dan bolovanja je 19.12.2016., a ne dan nezgode 15.11.2016., te da tuženik predlaže usmeno saslušanje vještaka financijske struke sukladno čl. 260. ZPP- a. Sud je pozvao vještaka Zrinka Ručevića na ročište zakazano za dan 25.10.2021. kako bi se očitovao na primjedbe tuženika i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te je vještaku Ručeviću uz poziv za ročište dostavio i podnesak tuženika od 26.08.2021. Vještak Zrinko Ručević sudu je dana 13.09.2021. dostavio svoje očitovanje (list 143 spisa) u kojem u bitnome navodi da se prigovor tuženika ne odnosi na računski dio nalaza, već se radi o pravnom pitanju o kojem će odlučiti sud, odnosno eventualno o pitanju za vještaka druge odgovarajuće struke (npr. medicinske, ili kombinirano prometno-tehničke i medicinske ili dr.). Vještak je izračune dao upravo za razdoblje bolovanja tužitelja, na temelju jasno i detaljno obrazloženih parametara izračuna iskazanim u osnovnom nalazu, slijedom čega u cijelosti ostaje kod istoga, kao i kod danog mišljenja, a imali tužitelj pravo na isto ili ne, odlučiti će sud. Nakon primitka očitovanja vještaka Ručevića od 13.09.2021., tuženik je na ročištu od 26.01.2022. naveo da odustaje od prijedloga za saslušanjem vještaka Zrinka Ručevića, kao i od primjedbi na njegovo vještačenje, a nakon čega je sud na ročištu od 26.01.2022., a primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a i čl. 292. st. 6. ZPP-a odustao od saslušanja vještaka Zrinka Ručevića, jer je tuženik, koji je ovaj dokaz predložio, od njega odustao.

31. Sud je provedeno financijsko vještačenje u ovom predmetu u cijelosti prihvatio, jer je provedeno stručno, savjesno i objektivno, a i stranke u konačnici nisu imale primjedbi na provedeno financijsko vještačenje u ovom predmetu

32. Cijeneći ovako utvrđene činjenice, vrstu ozljede koju su zadobili tužitelji – trzajna ozljeda vratne kralježnice, način, i dužinu liječenja, a posebno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru od po 3% kod oba tužitelja i sve manifestacije tog trajnog smanjenja opisane u nalazu i mišljenju vještaka, kao i one koje su tužitelji opisali u svojim iskazima, te trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha kod oba tužitelja, sud nalazi da je I i II tužiteljima povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime im je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade I i II tužiteljima, sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljede koje su zadobili I i II tužitelji, tijeku i načinu liječenja, o zaostalom trajnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti u omjeru od po 3% kod oba tužitelja, o svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i onima koje su tužitelji opisali u svojim iskazima, jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha kod oba tužitelja, kao i da se dosuđivanjem naknade tužiteljima ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužiteljima pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao I i II tužiteljima da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti.

33. Cijeneći kako je I i II tužitelju uslijed ozljeđivanja smanjena opća životna i radna aktivnosti u omjeru od 3%, a imajući u vidu da su oba tužitelja osobe mlađe životne dobi (I tužitelj je rođen 1996. godine, a II tužitelj 1992. godine), pa je zbog očekivanog životnog vijeka I i II tužitelja za pretpostaviti da će tužitelji relativno dugo osjećati ovo smanjenje opće životne i radne aktivnosti, sud je utvrdio da I i II tužiteljima po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada svakome naknada u iznosu od po 1.000,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, način liječenja, vrstu i lokalitet ozljede, te vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i duljinu njegova trajanja, sud je utvrdio da I i II tužiteljima po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od po 1.000,00 EUR svakom tužitelju, a po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti I i II tužiteljima pripada naknada u iznosu od po 1.000,00 EUR svakom tužitelju. Dakle, I i II tužiteljima s naslova pravične novčane nakade radi pretrpljene neimovinske štete pripada iznos od po 3.000,00 EUR svakome.

34. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka sud je utvrdio da je I tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 63 sati, a II tužitelju u ukupnom trajanju od 42 sata. Sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 5,00 EUR, cijeneći domicil I i II tužitelja, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod I i II tužitelja, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, s tim da iz iskaza I i II tužitelja proizlazi da su im pomagali roditelji, besplatno. Stoga, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada I i II tužitelju s osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 315,00 EUR za I tužitelja (63 sata X 5,00 EUR) i iznos od 210,00 EUR za II tužitelja (42 sata X 5,00 EUR).

35. Dakle, I tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.315,00 EUR (= 3.000,00 EUR + 315,00 EUR). No, kako je tuženik I tužitelju prije pokretanja ovog spora isplatio iznos od 7.000,00 kn, odnosno sada 929,06 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), to je sud utvrdio da I tužitelju s ovog osnova pripada kao pravična novčana naknada daljnji iznos od 2.385,94 EUR. No, kako I tužitelj s ovog osnova zahtjeva isplatu iznosa od 9.000,00 kn, odnosno sada 1.194,51 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), to je sud I tužitelju primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a s ovog osnova dosudio iznos od 1.194,51 EUR, kako je to I tužitelj i tražio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I. glede ovog dijela zahtjeva I tužitelja.

36. Nadalje, a slijedom iznesenog, te kako je sud utvrdio da II tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.210,00 EUR (= 3.000,00 EUR + 210,00 EUR), te kako je tuženik II tužitelju tijekom ovog postupka isplatio iznos od 663,61 EUR, to je sud utvrdio da II tužitelju s ovog osnova pripada kao pravična novčana naknada daljnji iznos od 2.546,39 EUR, te je stoga sud ovaj iznos II tužitelju i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III. glede ovog dijela zahtjeva II tužitelja, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan i previsoko postavljen u ovom dijelu, odbio dio zahtjeva II tužitelja s ovog osnova u iznosu od 108,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 05.07.2017. pa do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude u točci V.

37. Sud je uvidom u račun Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka broj 9733/1/1 od 05.12.2017. (list 22 spisa) i u račun zdravstvene specijalističke ustanove poliklinika "Vitalis", Mostar broj 7767 od 07.12.2017. (list 23 spisa) utvrdio da je I tužitelj ŠL dana 05.12.2017. za specijalistički pregled u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u Makarskoj platio 220,00 kn odnosno sada 29,20 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), kao i da je I tužitelj dana 07.12.2017. platio zdravstvenoj specijalističkoj ustanovi "Vitalis", Mostar za pretragu MRI kralježnice iznos od 290,00 kn, odnosno sada 38,49 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR). Kako je provođenjem medicinskog vještačenja po vještacima dr. TL i dr. JL sud utvrdio da su troškovi liječenja opisani u računima na listu 22 i 23 spisa oni koje je I tužitelj imao u vezi sa štetnim događajem i medicinski opravdani, to je sud, a primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrdio da je opravdan trošak liječenja koji je I tužitelj imao u ukupnom iznosu od 67,69 EUR, a prema računima s lista 22 i 23 spisa, to je sud I tužitelju primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 1086. ZOO-a dosudio iznos od 67,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog računa, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

38. Kako je sud temeljem ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu, utvrdio da je II tužitelj zbog bolovanja na kojem je bio nakon predmetnog štetnog događaja izgubio na zaradi ukupan iznos od 2.173,68 kn, odnosno sada 288,50 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), to je sud II tužitelju primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 1086. ZOO-a dosudio iznos od 288,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog obroka izgubljene zarade, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III. glede ovog dijela zahtjeva II tužitelja, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan i previsoko postavljen u ovom dijelu, odbio dio zahtjeva II tužitelja po ovom osnovu u iznosu od 508,65 EUR sa zateznim kamatama, odlučivši kao u izreci ove presude u točci V. glede ovog dijela zahtjeva II tužitelja.

39. Uvidom u račune poliklinike dr. Petrović iz Vrgorca (list 50 – 54 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu u ovom predmetu, jer na ovim računima nije navedeno ime pacijenta na kojeg se odnose. Osim toga, sud je provođenjem medicinskog vještačenja po vještacima dr. TL i dr. JL utvrdio da se ovi računi ne mogu dovesti u vezu s II tužiteljem, a kako to tužitelj predlaže. Stoga, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a sud je utvrdio da II tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je imao troškove liječenja u ukupnom iznosu od 1.400,00 kn, odnosno sada 185,81 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR). Kako, dakle, II tužitelj nije dokazao da je medicinski opravdan trošak liječenja koji II tužitelj potražuje prema računima na listovima 50 do 54 spisa, a u ukupnom iznosu od 1.400,00 kn, odnosno sada 185,81 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR), to je ovaj sud, a jer nema mjesta primjeni odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a u odnosu na ovaj dio zahtjeva II tužitelja, odbio kao neosnovan ovaj dio zahtjeva II tužitelja, odlučivši kao u izreci ove presude u točci V.

40. Kako je sud utvrdio da se I tužitelj odštetnim zahtjevom od 06.07.2017. obratio tuženiku zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, a da se II tužitelj odštetnim zahtjevom od 03.07.2017. obratio tuženiku zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, to je sud utvrdio da tužiteljima primjenom odredbi čl. 29. st. 1., čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a i odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana kada su tužitelji podnijeli svoje odštetne zahtjeve tuženiku, pa je stoga i temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a sud tužiteljima na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete dosudio i zakonske zatezne kamate s tijekom kako su I i II tužitelji i tražili, odlučivši kao u izreci ove presude u točkama I. – IV. glede ovog dijela zahtjeva I i II tužitelja, dok je sud o visini stope zatezne kamate u izreci ove presude odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.

41. Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da su tužitelji djelomično uspjeli u ovom sporu s tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, i to u omjeru od 77%, a jer su tužitelji u tužbi zahtijevali isplatu iznosa od ukupno 4.899,62 EUR, a dosuđen im je iznos od ukupno 3.808,59 EUR, s tim da je tuženik predlagao tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Tužiteljima je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,91 EUR (koliko su tužitelji i platili) i na ovu presudu u iznosu od 93,00 EUR (koliko tužitelji traže), trošak medicinskog vještačenja po kirurgu i neurologu u iznosu od 583,98 EUR i financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, te trošak zastupanja I i II tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a sve umanjeno sukladno uspjehu I i II tužitelja u ovom sporu u omjeru od 77%. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužiteljima priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška odštetnog zahtjeva I tužitelja i odštetnog zahtjeva II tužitelja (Tbr. 32/1), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 28.09.2020., 21.07.2021., 28.02.2022. i 11.10.2024. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 05.03.2020., 19.02.2021., 25.10.2021., 26.01.2022. i 25.11.2024. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 1.200 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 2.400,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 600,00 EUR, to ukupno iznosi 3.000,00 EUR. Ovaj iznos uvećan za 10%, tj. za 300,00 EUR, a na ime zastupanja dvije stranke, iznosi 3.300,00 EUR. Uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja, to ukupno iznosi 4.268,97 EUR. No, ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 77% iznosi 3.287,10 EUR, pa je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužiteljima na ime naknade parničnog troška, a na ovaj iznos tužiteljima je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci IV. u odnosu na naknadu parničnog troška tužiteljima.

42. Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci VI., a sve stoga jer bi se dosuđivanjem parničnom troška tuženiku umanjio iznos naknade parničnog troška dosuđen tužiteljima, a sud je iznos naknade parničnog troška dosuđen tužiteljima već umanjio sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu. Osim toga, neosnovano tuženik smatra da ima pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na dio povučenog tužbenog zahtjeva (postavljenog u podnesku tužitelja od 11.10.2024.), a kako tuženik obrazlaže u svom podnesku od 21.10.2024. Naime, tuženik se usprotivio djelomično povlačenju tužbenog zahtjeva u istom podnesku, pa sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a i nije donio odluku o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, već je ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi. Stoga, kako do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva nije došlo, to nema niti mjesta primjeni odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a u korist tuženika.

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. I i II tužitelja – uz rješenje nalog I i II tužiteljima solidarno za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 95,45 EUR

2. Pun. tuženika