REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1418/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 4. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, naknaditi tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, iznos od 2.038,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2023. do isplate koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.230,89 EUR sa zateznim kamatama, zahtjev za platež zateznih kamata na iznos od 2.038,73 EUR koje teku do 12. lipnja 2023., kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.038,73 EUR po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke presude do stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 408,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.174,29 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.587,50 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 13. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2023. navodi da su pravni prednik tužitelja BO, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita 17. veljače 2005. sklopili ugovor o kreditu br. 016-305/2005. Navedenim ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 90.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati pri obračunu mjesečnih anuiteta, niti je mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su se tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu korisnika kredita. Poziva se na presudu ovog suda, posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Poziva se na načelo savjesnosti i poštenja i jednake vrijednosti činidaba te Zakon o zaštiti potrošača. Objašnjava da se zapravo radi o kunskom kreditu koje je samo knjigovodstvo tuženika iskazalo kao kreditiranje u švicarskim francima. Korisnik kredita je kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U ugovoru stoji da se radi o kunskoj protuvrijednosti ali jedina valuta o kojoj su korisnik kredita i tuženik dogovarali bila je kuna. Troškove obrade kredita naplaćeni su u kunama. Svi popratni troškovi u vezi kredita naplaćeni su u kunama. Tuženik je procjenu kreditne sposobnosti korisnika kredita vršio u kunama. Tuženik je sredstva za kredit povukao iz depozita građana s kojima je raspolagao te zbog ovog kredita nije imao niti jedan franak. Tuženik je povrat kredita vezao uz kretanje CHF na svjetskom monetarnom tržištu, a pritom korisnika kredita nije niti izvijestio, niti upozorio da sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu. Radi se o anuitetnoj otplati, a što znači da korisnik kredita u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, što je dodatno omogućilo tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata povećava obvezu korisnika kredita dok je sama glavnica rasla zbog činjenice jer je bila vezana uz CHF, a čiji je tečaj rastao. Poziva se čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da se radi o unaprijed sastavljenom ugovoru po principu uzmi ili ostavi, odnosno tipskom ili adhezijskom ugovoru. Navodi da je korisnik kredita s tuženikom zaključio i dodatak 4. prosinaca 2015. Objašnjava da je cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti EUR. Time je tuženik napravio projekciju kredita kao da je kredit otpočetka bio u EUR, obračunavao je promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na eurske kredite i taj fiktivni plan otplate zatvarao sa stvarnim uplatama koje je korisnik kredita učinio do tada te je na taj način utvrđivao je li potrošač pretplatio što po kreditu ili ostao što dužan dok se nastala preplata nije vraćala potrošaču već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Korisnik kredita morao je prihvati dodatak u roku od 30 dana po čl. 19.e st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Zaključuje da korisnik kredita nije obeštećen za pretplatu nastalu uslijed jednostrano promijenjene kamatne stope i valutne klauzule, a zbog čega ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa. Tužitelj objašnjava da u ovom predmetu potražuje povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Nadalje, ističe da je s korisnikom kredita sklopio ugovor o ustupu tražbine. Nije u mogućnosti odrediti tužbeni zahtjev jer ne raspolaže s potrebnim ispravama dok i nakon pribave potrebnih isprava nužno je provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Stoga se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom ugovorne dokumentacije ali od tuženika nije primio traženu dokumentaciju. Objašnjava da je tuženik dužan čuvati isprave 11 godina nakon isteka poslovnog odnosa po Zakonu o kreditnim institucijama. Slijedom iznesenog, postavlja manifestacijski zahtjev po čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju novčanu tražbinu u domaćoj valuti sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koju novčanu tražbinu će s pojedinim iznosima odrediti kada tuženik dostavi isprave iz manifestacijskog zahtjeva te nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ističe nedopustiv tužbeni zahtjev. Poziva se na čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku. Navodi da su stranke sklopile aneks ugovoru o kreditu. Konverzijom kredita ne postoji obveza prema sadržaju građansko-pravnog odnosa. Tužitelj nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izjednačio je položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Navedeni Zakon predstavlja konačno i trajno rješenje problematike kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Poziva se na odredbe navedenog Zakona. Tužitelj je već obeštećen za iznose koje potražuje tužbom. Ističe prigovor zastare. Poziva se na čl. 226. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na praksu iz presude Rev-d 183/11-2 od 16. listopada 2013. Ne postoji pravo na vraćanje iznosa plaćenih po osnovnom ugovoru. Predlaže da sud utvrdi je li potrošak konverzijom namiren u cijelosti. Poziva se na praksu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3183/15, P-53/19, Županijskog suda u Varaždinu Gž-1654/17, Općinskog suda u Đakovu P-198/19 i P-199/19, Županijskog suda u Osijeku Gž-730/18, Županijskog suda u Karlovcu Gž-477/17 itd. Neosnovano se tužitelj poziva na presudu iz kolektivnog spora. Tužitelj nema pravnih interes za utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora. Valutna klauzula je dozvoljena. Takve odredbe su valjane. Nije dopušteno ocjenjivati ugovorne odredbe o predmetu i cijeni ako su jasne, lako razumljive i uočljive. Valutna klauzula je uočljiva, jasna i razumljiva. Poziva se na članke o rizičnosti CHF kredita. Navodi da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. Ističe da se o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo. Valutna klauzula ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Valjane su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. I te su odredbe uočljive, jasne i razumljive, o njima se pojedinačno raspravljalo te ne uzrokuju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu korisnika kredita. Predlaže provođenje financijskog vještačenja. Ističe prigovor prijeboja. Predlaže odbaciti, odnosno odbiti tužbu.

3. Tužitelj u podnesku od 14. studenoga 2023. ukazuje na primjenu odredbi čl. 80. st. 1., čl. 82. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošaču. Osporava prigovor zastare. S navedenim u vezi, poziva se na odluku Vrhovnog sud RH, posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Također, poziva se na presudu Suda EU br. C-472/20 u kojem je sud zauzeo stav da nacionalni sud u slučaju kada ugovor zbog ništetnosti glavnog predmeta ne može opstati mora uspostaviti stanje kao da ugovora nije niti bilo, drugim riječima mora proglasiti takav ugovor ništetnim, a ako bi posljedice ništetnosti bile štetne za potrošača, onda najviši nacionalni sud mora izuzećem ništetnih ugovornih odredbi omogućiti opstanak ugovora uz vraćanje svih koristi koje je nepoštena banka imala. U toj presudu sud zauzima stav da interesi potrošača moraju biti zaštićeni. Poziva se na čl. 296. st. 1. i 3., čl. 322., čl. 327. st. 1. i čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te čl. 59., čl. 81. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača. Potpisivanjem dodatka nije riješeno pitanje spornih odredbi ugovora u kojima se ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Dodacima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata već se uređuje pitanje kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama. Na ovaj predmet ne mogu se primijeniti zaključci iz oglednog postupka Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. I u oglednom postupku zauzet je stav da tužitelj ima pravni interes za podnošenje kondemnatornog zahtjeva i u slučaju konverzije. Sklapanjem dodatka o konverziji tuženik je korisniku kredita priznao samo manji dio preplate ali nije izvršio potpunu restituciju na koju tužitelj ima pravo prema presudi Suda EU br. C-118/17. Sklapanjem dodatka nije prestala izvanugovorna odgovornost tuženika na ime vraćanja stečenog bez osnove. Suprotnim postupanjem potrošač s konvertiranim kreditom diskriminiran je u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali kredit.

4. Tuženik u podnesku od 29. studenoga 2023. opisuje načelo konverzije kredita iz čl. 19.b Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju. Sklapanjem aneksa nastala je nova pravna osnova zbog čega nema govora da je tuženik nešto stekao od tužitelja bez valjane pravne osnove. Poziva se na čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Pravni prednik tužitelja je sklopio aneks o konverziji zbog čega nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

5. U podnesku od 30. travnja 2025. tužitelj odustaje od dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje ĐO (list 668. spisa).

6. Tijekom postupka sud je pročitao obavijest o ustupu tražbine (list 11. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe (list 13. spisa), aneks uz ugovor o kreditu (listovi 14. – 18. spisa), izračun konverzije (listovi 19. i 21. spisa), otplatni plan (listovi 22. i 23. spisa), obavijest o provedenoj konverziji (listovi 23. i 24. spisa), ugovor o kreditu (listovi 25. – 33. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (listovi 34. – 39. spisa), tablica kamatnih stopa (list 104., 158. – 161. spisa), opće uvjete poslovanja s građanima (listovi 105. – 110. spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima pravnog prednika tuženika (listovi 115. – 135. spisa), prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s konačnim prijedlogom Zakona (listovi 162. – 183. spisa), pisanu izjavu svjedokinje BOŠ od 24. kolovoza 2020. (listovi 190. – 194. spisa), članak iz novina 24 sata naziva "Krediti vezani uz franak su visokorizični" od 26. kolovoza 2006. (list 256. spisa), Bilten o bankama iz kolovoza 2006. (listovi 260. – 354. spisa), članak naziva "U godinu dana rata povećana za 541,00 kn" (list 362. spisa), članak iz Večernjeg lista od 9. srpnja 2005. naziva "Opasni krediti u francima" (list 565. spisa), članak na listu 587. spisa, godišnje izvješće NBH iz 1992. (listovi 363. – 480. spisa), izvadak iz glasila pravnog prednika tuženika (listovi 577. – 579. spisa), letak naziva "Krediti", članak "Stambeni krediti uz valutnu klauzuli euri ili CHF"? napisan po EO (list 581. spisa), letak naziva "Stambeni krediti za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu – EUR" (listovi 582. – 586. spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 1. rujna 2025. (listovi 675. – 685. spisa),

7. Sud je, također, pročitao i cjelokupnu sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, kao i članke mr. sc. ZO "Učinak konverzije kredita denominiranih u CHF i onih u kunama s valutnom klauzulom u CHF kroz sudsku praksu" (listovi 136. – 144. spisa) i "Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli" (listovi 552. – 567. spisa), prof. dr. sc. DO i doc. dr. sc. IO "Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse" (listovi 145. – 153. spisa) te LO i VO "Inflacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: Usporedba stanja, uzroci nastanka i izgledi za rješenje" (listovi 235. – 250. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 4. svibnja 2026. (list 797. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica te jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Tako je sud, među ostalim, odbio dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu. Ovo stoga što je obveza tuženika, koji nudi proizvod, ovdje kredit i stavlja ga na tržište, objasniti sve moguće i/ili predviđene financijsko pravne posljedice uzrokovane sklapanjem takvog ugovora, dok je istovremeno upravo obveza tuženika objasniti sve uvjete i parametre na temelju kojih potrošač može donijeti odluku oko podizanja kredita.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.269,62 EUR po osnovi razlike između anuiteta na temelju valutne klauzule i zahtjev za isplatu iznosa od 408,09 EUR po osnovi razlike između glavnice na dan konverzije, a sve na temelju preplata po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita BO te davatelja kredita, ovdje tuženika, br. 016-605/2005 od 17. veljače 2005.

11. Između stranaka nije sporno da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria Bankd d.d. Nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita BO i pravni prednik tuženika, kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu br. 016-605/2005 od 17. veljače 2005. kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita (listovi 25. – 33. spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. (listovi 14. – 18. spisa). Između stranaka nije sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.

12. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Među strankama je sporno ima li ugovor o cesiji sve potrebne elemente, odnosno je li u ugovoru o cesiji određena ili odrediva tražbina koja se prenosi. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno je li ugovor o cesiji ništetan. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj iznos od u konačnici 9.677,71 EUR sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata.

13. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja BO i tužitelja od 30. svibnja 2023. (listovi 34. – 39. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 016-605/2005 od 17. veljače 2005.

14. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 30. svibnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od istog dana (list 11. spisa) i dopisom tužitelja (list 13. spisa). Oba pismena tuženik je uredno zaprimio 9. lipnja 2023., a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na dopisima od 30. svibnja 2023.

15. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

16. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

17. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

18. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, radi se o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

19. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupiti, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 30. svibnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja.

20. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

21. Iz ugovora o ustupu od 30. svibnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj BO prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 016-605/2005 od 17. veljače 2005. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu od 30. svibnja 2023. – posebice list 34. spisa).

22. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 30. svibnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika.

23. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 30. svibnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

24. Zaključno, novčana tražbina potrošača (BO) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 016-605/2005 od 17. veljače 2005.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

25. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je, među ostalim, odlučeno da:

"Utvrđuje se da je petotužena H. A.A.B. d.d. u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena H. A. -A.-B. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena H. A. -A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene H. A. -A.-B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene H. A. -A.-B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena H. A. -A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima."

26. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., među ostalim, je odlučeno:

"Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

- u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koji glasi: Utvrđuje se da su prvotuženik Z. B. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuženik P. B. Z. d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik E. &. S. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik R. A. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik A. B. d.d. (ranije: H. A.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik O. B. H. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik S. B. d.d. (ranije: S. G.-S. B.) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima."

27. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Stoga, pogrešno tuženik smatra da se odredba čl. 502.c ZPP-a ne primjenjuje u ovom postupku. Navedena je odredba stupila na snagu 1. srpnja 2013., sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), dok je tužba u kolektivnom sporu podnesena 2012. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a, primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

29. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

30. Pogrešno tuženik smatra da se pravomoćna presuda P-1401/12 ne primjenjuje u smislu odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača jer ovaj parnični postupak nije pokrenuo osobno potrošač, već tužitelj. Kao što je već obrazloženo, ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženika koja je imao i vjerovnik pravni prednik tužitelja. Stoga se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju i svi propisi o zaštiti potrošača, kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.

31. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredaba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača navedene odredbe ne bi imale smisla.

32. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu.

33. Ugovor o kreditu sklopljen je 17. veljače 2005., dakle, u razdoblju kada je pravni prednik tuženik sklapao ugovore o kreditu denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pritom koristeći nepoštene i time posljedično ništetne odredbe jer potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

34. Tužitelj se u tužbi poziva na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a st. 1. ZPP-a).

35. Zbog navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

36. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

37. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).

38. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).

39. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).

40. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

41. Radi utvrđenja odlučnih činjenica je li sporna odredba ugovora o kreditu bila razumljiva korisniku kredita BO, kao i je li korisnik kredita s djelatnikom tuženika pregovarao oko pojedine odredbe, sud je pročitao ugovor o kreditu, kao i odlučne činjenice radi li se o unaprijed formuliranom ugovoru, sud je saslušao svjedoka BO.

42. Uvidom u pisanu izjavu svjedoka BO (listovi 642. – 644. spisa) proizlazi da je sklopio s tužiteljem ugovor o cesiji te da je 17. veljače 2005. s pravnim prednikom tuženika sklopio ugovor o kreditu. Uzeo je kredit s valutnom klauzulom u CHF jer mu je takav kredit ponuđen. Ujedno mu je ponuđena i promjenjiva kamatna stopa. Ništa mu nije objašnjeno. Nije mu rečeno da rata može toliko rasti. Njemu je bilo važno da mu se odobri kredit jer mu je bio potreban novac. Nitko ga nije upozorio na rizičnost. S pravnim prednikom tuženika nije mogao pregovarati oko pojedine odredbe ugovora.

43. Na glavnoj raspravi 29. listopada 2024. (listovi 658. i 659. spisa) sud je saslušao svjedoka BO koji je rekao da je podigao stambeni kredit za kupnju nekretnine. Nekretninu nikada nije koristio za poslovne potrebe. Bio je klijent pravnog prednika tuženika i tamo je imao otvoren tekući račun. Pravni prednik tuženika mu je rekao da može dobiti samo kredit s valutnom klauzulom CHF i da ne ostvaruju uvjete za kredit s valutnom klauzulom u EUR. Nije mu objašnjeno kretanje tečaja CHF. Nije mu objašnjena valutna klauzula. Nisu mu objašnjeni rizici dizanja takvog kredita. Ništa mu nije objašnjeno oko kamatne stope. Ugovor je pročitao prije potpisivanja i bilo mu je jasno što tamo piše ali mu nije bilo jasno ono što u ugovoru nije pisalo, pa tako i rizici. S pravnim prednikom tuženika nije mogao pregovarati oko pojedinih odredaba ugovora o kreditu. Za konverziju je čuo u medijima. Nije mu rečeno da je išta preplatio. Izrađen je neki izračun. Sklopio je dodatak.

44. Sud je prihvatio iskaz svjedoka BO jer je iskazivao uvjerljivo, životno, logično i sukladno ispravama u spisu.

45. Iz navedenog sud je zaključio da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije bila razumljiva korisniku kredita BO, kao razumno dobro informiranom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču, zbog čega je i u ovom konkretnom pravnom sporu valjalo primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u predmetu potrošačkog kolektivnog spora - dakle, valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva te se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom čega je navedena odredba nepoštena te i time ništava. Tuženiku valja navesti da zbog nedostatka dokaza sud nije ni mogao utvrditi suprotno (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

46. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 016-305/2005 od 17. veljače 2005. (listovi 25. - 33. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja BO, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, kao davatelja kredita za iznos od 90.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Namjena kredita je stambeni kredit. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke ili obrtničke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok BO, korisnik kredita, saslušan na glavnoj raspravi 29. listopada 2024. (listovi 658. i 659. spisa).

47. Uvidom u dodatak ugovoru o kreditu br. 016-305/2005 od 17. veljače 2005. (listovi 14. – 18. spisa, dalje u tekstu: dodatak) proizlazi da je između korisnika kredita BO i davatelja kredita, ovdje pravnog prednika tuženika, sklopljen navedeni dodatak na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Ugovorne stranke dodatka dogovorile su da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 20.914,06 EUR. Ujedno su utvrdili da pretplata na isti dan iznosi 0,00 HRK. Također, stranke dodatke su utvrdile da manjak na isti dan iznosi 464,50 EUR. Ugovorile su da manjak dospijeva u cijelosti istekom 30. dana od dana provedbe aneksa o konverziji, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospjelosti. Rok vraćanja kredita je 30. ožujka 2025.

48. Iz dopisa pravnog prednika tuženika, predmeta – izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 6. studenoga 2015. (listovi 19. i 20. spisa) proizlazi da se pravni prednik tuženika obratio pisanim putem pravnom predniku tužitelja BO te dostavio pregled promjena kamatnih stopa kredita u EUR, izračun konverzije kredita na dan konverzije, izvod otvorenih stavki kredita i popis sudionika u kreditu.

49. Dopisom od 2. veljače 2016. (listovi 23. i 24. spis) pravni prednik tuženika obavijestio je pravnog prednika tužitelja o provedenoj konverziji. U navedenom dopisu stoje isti podaci o nedospjelog glavnici, preplati i manjku za podmirenje kao i u aneksu o konverziji.

50. Sud nije posebno cijenio dokaze tuženika o kamatnim stopama banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom i na kredite odobrene u eurima (list 104. spisa), kao i metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom depozitnom poslovanju s fizičkim osobama pravnog prednika tuženika (listovi 111. – 114. spisa) i metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima pravnog prednika tuženika (listovi 115. – 135. spisa). Ovo stoga što, iako tužitelj podnosi tužbu po valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tijekom postupka postavlja tužbeni zahtjev samo u odnosu na valutnu klauzulu.

51. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i opće uvjete za poslovanje s građanima pravnog prednika tuženika (listovi 105. – 110. spisa). U općim uvjetima stoji da stupaju na snagu od 15. svibnja 1997. Opći uvjeti odnose se na žiroračun, tekući račun, poslovanje s štetnim ulozima građana u kunama, poslovanje s deviznim računima i deviznim štetnim ulozima građana. Nije jasno zašto tuženik dostavlja navedene opće uvjete kada se ne odnose na kreditno poslovanje, odnosno na osnovni ugovor iz ovog spisa, a to je ugovor o kreditu od 17. veljače 2005. U ovom predmetu ne radi se o pravnim poslovima koje uređuju opći uvjeti, pa se tako ne radi o žiroračunu, tekućem računu, štednim ulozima itd.

52. Svjedokinja ĐOŠ dala je pisanu izjavu, ovjerenu pred javnim bilježnikom 24. kolovoza 2020. (listovi 190. – 193. spisa) u kojoj je navela da je zaposlena kod tuženika. Istakla je da je tuženik od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., između ostalih proizvoda, imao i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tada je bila na radnom mjestu regionalnog managera za poslovanje s građanstvom kod tuženika, a zatim je radila kao voditelj tima za razvoj kreditnih, transakcijski i štednih proizvoda, u sektoru za građanstvo. Valja navesti da je svjedokinja MO bila zaposlenica tuženika u vrijeme podizanja kredita u ovom predmetu, a ovdje je konkretno davatelj kredita pravni prednik tuženika. Stoga izjava i saznanja same svjedokinje nisu od utjecaja na ugovor o kreditu sklopljen s pravnim prednikom tuženika. Svjedokinja u iskazu ne govori o poslovanju pravnog prednika tuženika, već o poslovanju samog tuženika. Uz navedeno, iskaz svjedokinje MO dan je općenito te svjedokinja nema neposrednih i osobnih saznanja o samom predmetu spora i osnovnom ugovoru o kreditu od 17. veljače 2005., konkretno o pregovorima i sklapanju ugovora između stranaka.

53. Tuženik je dostavio i članak iz Slobodne Dalmacije, objavljen 18. srpnja 2005. naziva " B može naplatiti danak" (list 255. spisa) koji navodi da su krediti u švicarcima jeftiniji ali da se preuzima rizik da se tijekom višegodišnje otplate tečaj franka poveća za 10 - 15 % a s čime da se povećaju i rate. Također, tuženik je ujedno dostavio članak iz novina 24 sata naziva "Krediti vezani uz franak su visokorizični" od 26. kolovoza 2006. (list 256. spisa) uz navode da građani dižu dugoročne kredite vezane uz CHF, a time se izlažu riziku porasta rate za 18 %, što proizlazi iz simulacija HNB-a. Dostavljen je i članak naziva "U godinu dana rata povećana za 541,00 kn" (list 362. spisa). Iz navedenog članka nije jasan datum objave te nisu jasne novine u kojima je objavljen, kako nije jasan datum objave to nije jasno ni može li se primijeniti navedeni članak na ugovorni odnos iz ovoga predmeta. Ujedno je dostavljen članak iz Večernjeg lista od 9. srpnja 2005. naziva "Opasni krediti u francima". Također, dostavlja se i članak na listu 587. spisa koji je dostavljen na način da se ne vide novine u kojima je objavljen, da se ne vidi datum kada je objavljen, pa čak ni sam naziv članka, stoga sud nikako ne može zaključiti može li se na ikoji način povezati članak s obveznim odnosom nastalim u veljači 2005. Navedeni članci nisu osporili utvrđenja iz kolektivnog spora. Uz navedeno tuženik nije ni pokušao dokazati da je s takvim člancima pravni prednik tužitelja bio upoznat ili da je, kao razuman i brižljiv potrošač, vjerovao navodima iz novina istaknutim u dva članka. Valja navesti da dostavljeni članci datiraju iz srpnja 2005. i kolovoza 2006. dok je kreditni odnos iz ovog predmeta nastao prije objavljenih članaka, a zbog čega se nikako ne može povezivati ugovor o kreditu iz veljače 2005. s upozorenjima kasnije objavljenim u novinama. Nadalje, tuženik je dostavio i Bilten o bankama iz kolovoza 2006. (listovi 260. – 354. spisa) i godišnje izvješće NBH iz 1992. (listovi 363. – 480. spisa). Ujedno je tuženik dostavio izvadak iz glasila pravnog prednika tuženika (listovi 577. – 579. spisa) u kojem je objavljen članak naziva "Kretanje tečaja CHF i EUR". Iz navedenog članka nije vidljivo kada je objavljen, zbog čega se ne može zaključiti primjenjuje li se na konkretan predmet. Nije za očekivati, a niti je svojim iskazom pravni prednik tužitelja naveo da je u vrijeme podizanja ugovora o kreditu čitao budući bilten o bankama iz sljedeće godine ili pak izvješće NBH-a sastavljenog preko desetak godina prije.

54. Iz letka naziva "Krediti" vidljivo je da u letku pravni prednik tuženika raščlanjuje stambeni kredit uz valutnu klauzulu u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta. Letak raščlanjuje četiri vrste kredita, pa čak i proizvod pravnog prednika tuženika na akciji, uz posebnu naznaku iz čega se može zaključiti da je pravni prednik tuženika upravo čak i reklamirao kredite s valutnom klauzulom u CHF kao stambene kredite. U letku nije razjašnjeno što znači valutna klauzula, a niti su potrošači informirani o riziku podizanja kredita s valutnom klauzulom u CHF.

55. Nadalje, tuženik je dostavio članak "Stambeni krediti uz valutnu klauzuli euri ili CHF"? napisan po EO (list 581. spisa) za koji nije vidljivo kada je napisan, odnosno kada je objavljen. Članak objašnjava pojam LIBOR i EURIBOR te navodi da pri donošenju odluke o tome uz koju valutu se veže kredit, osim niže kamate, treba uzeti u obzir i mogući rast tečaja. U članku je naznačeno da je teško predvidjeti kretanje tečaja, ali da treba uzeti u obzir povijesne podatke oscilacija tečaja u proteklom razdoblju. Članak završava da nije bilo većih oscilacija ni za EUR, ni za CHF, u odnosu na HRK. Iz navedenog članka, čak i da je objavljen prije sklapanja ugovora o kreditu iz ovog predmeta, i čak da se uzme u obzir da pravni prednik tužitelja, kao prosječni potrošač, jest prije sklapanja ugovora o kreditu čitao glasilo pravnog prednika tuženika, na nikoji način ne proizlazi da je podizanjem kredita s valutnom klauzulom u CHF rizično, dapače, proizlazi i da su valute EUR i CHF stabilne valute u odnosu na kunu. Valja pritom posebice uzeti u obzir da je sam pravni prednik tuženika takav članak objavio u svom glasilu.

56. Također, tuženik dostavlja letke naziva "Stambeni krediti za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu – EUR" (listovi 582. – 586. spisa). Nije jasno kako bi ovaj letak bio primjenjiv u konkretnom slučaju kada se odnosi na kredite s valutnom klauzulom u EUR dok se ovdje radi o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a pravni prednik tužitelja, saslušan kao svjedok, je izričito naveo da je njemu i njegovoj supruzi od strane djelatnika pravnog prednika tuženika rečeno da ne ostvaruje uvjete za podizanje kredita s valutnom klauzulom u EUR.

57. Sud je proveo financijsko vještačenje te je stalni sudski vještak Zrinko Ručević iz Ručević d.o.o. sačinio nalaz i mišljenje od 1. rujna 2025. (listovi 675. – 685. spisa). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da ako se promatraju samo iznosi koje je korisnik kredita više platio tada: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.4.2005.) do dana konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 9.269,62 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'k'' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika), zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 2.038,73 EUR, ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.4.2005.) do dana konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike izmeñu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 7.936,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'k'' Tabele 1 iz nalaza (svi iznosi), zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 591,97 EUR, iznos preostale glavnice na dan konverzije (30.9.2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do konverzije 30.9.2015., primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 408,09 EUR (konvertirani iznos). Pritom je tuženik je u konkretnom slučaju uzeo u obzir sve odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su regulirale način konverzije kredita denominiranih u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

58. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 18. rujna 2025. te je naveo da nema prigovora i primjedbi. Postavio je određeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 9.269,62 EUR sa zateznim kamatama koje teku po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Objasnio je da potražuje razliku između anuiteta po osnovi valutne klauzule. Na glavnicu potražuje zatezne kamate prema specificiranim iznosima, a koje kamate teku od dana nakon dana plaćenog anuiteta pa do isplate. Ujedno predlaže da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 408,09 EUR po osnovi razlike iznosa glavnice na dan konverzije sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do isplate (listovi 775. - 778. spisa).

59. U podnesku od 30. rujna 2025. (list 779. spisa) tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naveo je da je tužitelj tražio isplatu iznosa od 13.406,00 EUR, a sada traži iznos od 9.677,71 EUR.

60. Valja navesti da se ovdje ne radi o povlačenju tužbe zbog čega sud nije donio rješenje o (djelomičnom) povlačenju tužbe. Ovo stoga jer 13.406,00 EUR u tužbi predstavlja i jest vrijednost predmeta spora, a ne tužbeni zahtjev. U tužbi tužitelj nije postavio određen tužbeni zahtjev već je postavio manifestaciji zahtjev. Određeni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio tek u podnesku od 18. rujna 2025. Stoga se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe već o povlačenju manifestacijskog zahtjeva i postavljanju određenog tužbenog zahtjeva.

61. Na nalaz i mišljenje tuženik se očitovao u podnesku od 22. travnja 2026. (listovi 794. - 796. spisa) u kojem je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje već samo da iznosi prigovore pravne prirode.

62. S obzirom na to da stranke nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje, dok je nalaz i mišljenje sačinjen profesionalno, detaljno i obrazloženo te provjerljivo, to sud na temelju odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnog sudskog vještaka na usmeno iznošenje nalaza i mišljenje.

63. Na temelju odredbe iz čl. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

64. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

»IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

65. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14. i 110/15. – dalje u tekstu: ZZP), koji je važio u trenutku kada je na snagu stupio ZID ZPK/15., odredbe te glave ZZP-a ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

66. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

67. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a, a koje potom upućuju na primjenu odredbi ZOO-a.

68. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a, što će biti dodatno obrazloženo.

69. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje:

"Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?"

Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.:

"Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

70. Prvenstveno valja navesti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

71. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjima br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

72. Valja ponoviti da između stranaka nije sporno da je Dodatak sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

73. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac, odnosno nije ih formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode. Stoga je dodatak ugovoru o kreditu valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tužitelja.

74. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

75. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Ujedno je navedenom odredbom propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

76. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku, pa tako; izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, te učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također, kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije morao je biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor nije smio tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

77. S druge strane ZID ZPK/15 je dao korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki, u slučaju prihvata, obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

78. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 zaključuje se da su kreditorima, kao trgovcima, dane mnoge obveze, prethodno opisane u t. 51. obrazloženja, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane u t. 52. obrazloženja. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

79. U ovom predmetu tužitelj u tužbi činjenični supstrat temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, u nastavku postupka, na više mjesta, pa čak i prilikom postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, tužitelj izričito objašnjava da potražuje preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga sud nije ni odlučivao o potraživanju tužitelja o ništetnim odredbama o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi.

80. Zakonodavac je donošenjem ZID ZPK/15 nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

81. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

82. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

83. Ukratko, odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom, uređeno što se smatra novom glavnicom, te što se smatra i kako se obračunavaju preplate, kao i što se događa s iznosima preplate.

84. Pritom ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

85. Zbog navedenog, u odnosu na pitanje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, kao i pitanje restitucije, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a. Na primjenu ZOO- a upućuju i odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

86. Odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu u CHF su ništetne, kao što je prethodno obrazloženo. S obzirom na to da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, to tužitelju pripada restitucija po osnovi ništetnih odredbi.

87. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

88. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

89. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

90. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

91. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 18. rujna 2025. (listovi 774. - 778. spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 9.269,62 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno specificirane iznose (valutna klauzula), kao i isplatu iznosa od 408,09 EUR sa zateznim kamatama (razlika glavnice).

92. Nakon izračuna konverzije, stranke ugovora o kreditu sklopile su dodatak navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i dodatku uredile što se događa s iznosom preplate i koliko iznos preplate iznosi (iznos preplate u konkretnom predmetu, po izračunu konverzije, obavijesti o konverziji i dodatku iznosi 0,00 HRK). Nadalje, stranke su Dodatkom ugovorile koliki je preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice i to je 20.914,06 EUR. Ujedno su stranke dogovorile koliko iznosi tzv. manjak i kada dospijeva.

93. Takav dogovor stranaka suglasan je prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK- a, kao i čl. 2. ZOO-a. Time valja zaključiti da pretplate u konkretnom predmetu po izračunu konverzije, na koji je pravni prednik tužitelja pristao nije bio, suprotno upiranju tužitelja.

94. Kako pretplate nije bio, tako nije ni ostala u imovini kreditora, ovdje tuženika.

95. Zbog navedenog, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u odnosu na iznos preplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (van zateznih kamata).

96. Naime, pretplatom se sve do njenog iskorištenja nastavio otplaćivati kredit pravnog prednika tužitelja, a čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, suprotno svim upiranjima tužitelja.

97. Pritom valja navesti da razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza na temelju odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 1. toga Zakona pada na teret potrošača u slučaju ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, kao u ovom predmetu.

98. Ujedno valja navesti da je korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika, povijesni pregled općih uvjeta kreditiranja, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, povijesni pregled dnevnih tečaja primjenjivih na kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominiranje u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik (ovdje tuženik) primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZPK-a). Također, potrošaču je prije sklapanja dodatka dostavljen izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

99. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta, a što je tuženik i dokazao u ovom predmetu dostavom dopisa i pismena koje je uputio pravnom predniku tužitelja.

100. Iz navedenog sud je zaključio da su u izračunu konverzije, na koji je korisnik kredita pristao, potpisivanjem dodatka ugovora o kreditu, uračunate sve preplate nastale zbog rasta anuiteta uslijed rasta tečaja. Također, na teret potrošača po ZID ZPK/15 i dodatku pada i glavnica zbog kupovine deviza.

101. Stoga sud zaključuje da je pretplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu prestala sklapanje dodatka navedenom ugovoru. Navedeno jer su sve uplate i preplate izvršene po ništetnim odredbama uračunate prilikom konverzije kredita te su služile za daljnje otplaćivanje kredita i time su izašle iz imovine tuženika (osim zateznih kamata koje su teke na previše plaćene mjesečne anuitete – koje, a kako nisu bile obuhvaćene konverzijom – nisu izašle iz imovine tuženika).

102. Nadalje, nije u pravu tuženik kada navodi da sud mora uzeti u obzir tzv. negativne razlike. Ovo stoga jer u ovom predmetu tuženik ne podnosi protutužbi i/ili postavlja procesnopravni prigovor prijeboja u određenoj visini tzv. negativnih vrijednosti do konverzije. Tuženik ujedno ne podnosi izjavu o prijeboju zbog čega sud ne može prihvatiti stav tuženika da potraživanje tuženika prema tužitelju mora umanjiti (prebiti) sa iznosom po osnovi tzv. negativnih vrijednosti.

103. Sumarno prikazano, odbijajući dio presude sud donio je uz sljedeće zaključke:

- ZID ZPK/15 je prisilni propis,

- dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15 (navedeno između stranaka nije sporno),

- ugovorne odredbe u dodatku propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor,

- (zbog navedenog) ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe dodatka, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a,

- sklapanjem dodatka potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog dodatka,

- dodatkom su stranke sporazumno utvrdile da nema pretplate tj. da iznosi 0,00 HRK,

- sklapanjem dodatka prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

- pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF nije bilo, pa nije ni izašla iz imovine pravnog prednika tužitelja, odnosno ostala u imovini pravnog prednika tuženika i/ili tuženika,

- (zbog toga) se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu preplata po ništetnim odredbama osnovnog ugovora (iznad iznosa iz konverzije) jer je potrošač pristankom na dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a),

- po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog

- kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate

- na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos

- kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a),

- ne uzimaju se u obzir tzv. negativne vrijednosti na zatezne kamate koje su teke od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do konverzije jer tuženik nije postavio određen procesno-pravni prigovor prijeboja i/ili podnio protutužbu,

- ne uzimaju se negativne vrijednosti jer tuženik nije podnio izjavu o prijeboju,

- prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na preplate, van iznosa zateznih kamata, koje nisu bile uključene u konverziju, sud bi postupio suprotno odredbama ZID ZPK/15 (koji je ustavan), u vezi sa ZOO, te bi povrijedio načelo slobode ugovaranja (čl. 2. ZOO), kao i zajamčenu tržišnu slobodu (čl. 49. st. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.).

104. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.230,89 EUR (9.269,62 EUR – 2.038,73 EUR = 7.230,89 EUR + 408,09 EUR).

105. Slijedom iznesenog, valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

106. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

107. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje punog obeštećenja potrošača po ništetnim odredbama ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

108. ZID ZPK/15 zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. i to na način da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet te takve kamate (i sklapanjem dodatka) padaju na teret potrošača.

109. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju što se događaja sa zateznim kamatama koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015., to valja zaključiti da takve zatezne kamate nisu uračunate u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a. Slijedom iznesenog, a zbog ne postojanja uređenja po ZID ZPK/15. u odnosu na zatezne kamate, to ponovno dolazi do primjene odredbe iz čl. 4. ZZP-a, a koja i ponovno upućuju na odredbe ZOO-a. Takav pravni pristup je i pravilan jer je jedan zakon dio cjelokupnog pravnog poretka.

110. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje. Takav stav proizlazi i iz Odluke Suda EU, br. C-118/17.

111. Uz navedeno, valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi. Takav stav zauzeli su sudovi i u kolektivnim sporovima predmeta „Potrošač“.

112. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja iznad tečaja, koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (30. rujna 2015.) iznose 2.038,73 EUR.

113. Stoga, valja zaključiti da tužitelju pripada (samo) zahtjev za isplatu iznosa od 2.038,73 EUR - na ime zateznih kamata na pretplaćene iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana konverzije 30. rujna 2025.

114. Sud je odlučio prihvatiti izračun zateznih kamata na pretplaćene iznose po osnovni ništetnih odredbi, koje je utvrdio izračunom kada se položaj korisnika kredita izjednačava sa s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a ne kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Ovo stoga jer je tek sklapanjem dodatka, odnosno konverzijom, pravni prednik tužitelja pristao na odredbe dodatka, odnosno dao svoju suglasnost na kredit sa valutnom klauzulom u EUR, dok takav kredit, odnosno konkretno takvi anuiteti u razdoblju platež pa sve do konverzije nisu postojali. Postojali su samo krediti u CHF, odnosno krediti denominirani u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, odnosno postojali su samo takvi anuiteti, koje je potrošač podmirivao. Stoga, a kako je sud zaključio da se radilo o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, to potrošača, odnosno ovdje konkretno pravnog sljednika potrošača valja obeštetiti u potpunosti. Navedeno se može jedino učiniti na način da se položaj korisnika kredita izjednači sa položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a na koji način je činila i dosadašnja, ustaljena sudska praksa, po svim instancama sudovanja u Republici Hrvatskoj.

115. Sud nije prihvatio zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to od svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Naime, odluka suda već proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka. Valja navesti da bi se moglo tumačiti da pravno shvaćanje sa 7. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 13. i 20. prosinca 2022., upućuje na zatezne kamate na pretplaćene iznose uračunate u konverziji ali ovaj je sud stava da je navedeno daljnje razrađeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-586/1-14 od 21. prosinca 2022. te je jasno navedeno da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije rješavalo pitanje (koje nisu ni riješili sudovi nižeg stupnja u tom predmetu) – a to je visina, odnosno „u kojem razdoblju i u kojoj visini“ – izričito t. 34. obrazloženja navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

116. Na iznos od 2.038,73 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana nakon dana plaćanja, a koji dani plaćanja anuiteta su tablično prikazani na listovima 678. – 683. spisa, pa do dana konverzije 30. rujna 2015.

117. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

118. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača (koje nije uključeno u konverziju), odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (institut stečenog bez osnove). Valja navesti da je sud i u ovom dijelu suđenja uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca, kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a, sve da se postigne potpuno obeštećenje potrošača.

119. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

120. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

121. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

122. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

123. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

124. Takav pravni stav zauzet je (i) na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

125. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

126. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

127. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

128. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a). Stoga je i odbijen zahtjev za platež zateznih kamata iznad stope dosuđene po čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima do one koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (t. II. izreke).

129. Sumarno prikazano, presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke:

a) ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije,

b) po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a), c) ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita,

d) ZZP upućuje na primjenu ZOO-a,

e) posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a,

f) radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a,

g) opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a,

h) potrošač se po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, i) konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju,

j) navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču,

k) (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika,

l) (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate, m) takvo postupanje predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita,

n) zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

o) zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

130. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na 7. sjednici Građanskog odjela, održanoj 13. i 20. prosinca 2022., o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ 131. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama, posl. br. Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022., Rev-1359/19-8 od 17. rujna 2024. i Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025.

132. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

133. Tužitelju na uglavničene zatezne kamate pripadaju kamate od dana traženja isplate, odnosno podnošenja tužbe 13. lipnja 2023., sve primjenom odredbe iz čl. 31. st. 2. u vezi s čl. 1115. ZOO-a. Procesne kamate teku po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (t. I. izreke).

134. Tužitelju na uglavničene zatezne kamate ne pripadaju kamate po stopi iz trgovačkih ugovora jer se radi o potraživanju po osnovi ništetnih odredbi potrošačkog ugovora (t. II. izreke).

135. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. i - dalje u tekstu: Tarife). Troškove je sudio po vps- u u određeno i konačno postavljanom tužbenom zahtjevu – 9.677,71 EUR.

136. Tužitelj je tražio isplatu sveukupnog iznosa od 9.269,62 EUR + 408,09 EUR = 9.677,71 EUR, prihvaćen mu je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.038,73 EUR, a odbijen je za isplatu iznosa od 7.230,89 EUR + 408,09 EUR (7.638,90 EUR). Sud je zaključio da je tužitelj u uspio u omjeru od 21 % dok je tuženik uspio u omjeru od n79 %. Veći uspjeh od 79 % valjalo je umanjiti za manji uspjeh od 21 % iz čega se dolazi do zaključka da tuženiku, kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, treba dosuditi troškove parničnog postupka u omjeru od 58 %, sve primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

137. Stoga je tuženiku, kao potrebne za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), valjalo priznati troškove sastava odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR (ne 500,00 EUR kako traži) na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podneska od 29. studenog 2023. i 22. travnja 2026., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, te troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 29. listopada 2024. i 4. svibnja 2026., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV- e. Stoga je tuženiku valjalo ukupno priznati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, odnosno u konačnici dosuditi 725,00 EUR, što je 58 % omjera od ukupno priznatih troškova tuženiku. Na troškove postupka valjalo je dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima (t. III. izreke).

138. Tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 700,00 EUR jer bez provođenja stručnog dokaza tužitelj ne bi uspio ni sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata. Stoga tužitelju pripada trošak u iznosu od 700,00 EUR (t. IV. izreke).

139. Preostale troškove tužitelja sud je odbio jer je stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu (t. V. izreke) dok je ostale troškove odbio jer tuženik potražuje po radnji 500,00 EUR, a ne po Tarifi 200,00 EUR, odbijeni su troškovi i koji se odnose na omjer iz čl. 154. st. 2. ZPP-a kao i troškovi koji nisu potrebi za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnose na podneske od 4. listopada 2024., 30. travnja 2025. i 30. rujna 2025. (t. VI. Izreke).

140. Također, uz tužbu je tužitelj podnio manifestacijski zahtjev dok je u konačnici postavio određen tužbeni zahtjev iz čega je sud zaključio da je tužitelj povukao manifestacijski zahtjev pa je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 143,23 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana