Poslovni broj: Us I-1558/2025-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 77, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Samobor, Mirnovečka cesta 23A, radi protjerivanja, nakon javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Dore Živković, odvjetnice u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Samobor, KLASA: UP/I-216-02/25-19/200, URBROJ: 511-19- 40-25-1 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/25-19/200, URBROJ: 511- 19-40-25-1 od 20. svibnja 2025. pod točkom I. protjeruje se iz [adresa] ŽJ, rođen **.**.1990., državljanin Bosne i Hercegovine, ovdje tužitelj. Pod točkom 2. je utvrđeno da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i dužan je dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 7 (sedam) dana računajući od prvog dana od dana dostave tog rješenja. Pod točkom 3. tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije (2) godine računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske u roku koji je određen, pri čemu je pod točkom 4. riješeno kako će se tužitelja prisilno udaljiti ako ne napusti Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen. Pod točkom 5. je određeno kako je tužitelj dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

2. Protiv osporenog rješenja tuženika tužitelj je 17. lipnja 2025. podnio tužbu pred Upravnim sudom u Zagrebu, gdje je zaprimljena pod poslovnim brojem Us I- 2299/2025.

3. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-19 od 20. lipnja 2025. pozivom na odredbu članka 11. stavak 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/2020, 21/22, 60/22,16/23, 155/23 i 36/24), pod točkom III. delegirani su Upravnom sudu u Splitu predmeti Upravnog suda u Zagrebu, među njima i predmetni spis, koji je pred ovim sudom zaveden pod poslovnim brojem Us I-1558/2025.

4. U tužbi tužitelj u bitnom ističe kako je osporeno rješenje protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) i Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23, dalje: Pravilnik). Ističe kako osporava ničim obrazloženu tvrdnju tuženika da bi tužitelj predstavljao opasnost za javni poredak i za javno zdravlje, budući da tu činjenicu utvrđuje Sigurnosno-obavještajna agencija, Nadalje, prigovara da obrazloženje osporenog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, kao i da tuženik u provedenom postupku nije postupio u skladu s odredbom članka 30. stavak 1. ZUP-a, jer da nije tražio izjašnjavanje tužitelja o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje konkretne upravne stvari, te potom procijenio i valjano obrazložio za ovaj konkretni slučaj je li postoje okolnosti koje bi opravdale donošenje rješenja o protjerivanju, a što dovodi u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja, te time i posljedično do povrede načela prava na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja te u bitnom ističe kako je pravilnom primjenom odredbe članka 189. Zakona o strancima utvrđeno kako je tužitelj radi stjecanja materijalne koristi, kršeći time pravne propise Republike Hrvatske, državljanima treće zemlje koji su prethodno nezakonito ušli i nezakonito boravili na teritoriju Republike Hrvatske , omogućio tranzit do blizine granice sa Republikom Slovenijom u koju su također namjeravali nezakonito ući. Takvim postupanjem tužitelj kako je počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnost a za što je i pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim i osuđen. Tužitelju kako je omogućeno da iznese sve činjenice koje su od značaja za postupak, a što je i potvrdio svojim potpisom na zapisniku, na sadržaj kojeg nije imao primjedbi. Predlažu tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. U sporu je održana rasprava 22. travnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika.

7. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe 500 bodova, te zastupanja na raspravi 22. travnja 2026. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova (1 bod=2,00 eura), uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

8. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS -a nije provodio budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske i određena mu je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

11. Odredbom članka 189. u stavku 1. Zakona o strancima je propisano kako se državljanima treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako: pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku; iz koristi sklopi brak ili životno partnerstvo; počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja; počini prekršaj s elementima nasilja; počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili ponavlja činjenje prekršaja. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako će se državljanina treće zemlje protjerat ako: je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine; je zbog kaznenog djela počin jenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine; je zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora; predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

12. Prema odredbi članka 192. stavak 1. Zakona o strancima rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 2. te zakonske odredbe propisano je da ako državljanin treće zemlje ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske. Prema stavku 5. te zakonske odredbe zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

13. Odredbom članka 24. stavka 1. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23, dalje: Pravilnik) propisano je kako će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 189. Zakona o strancima odredit u trajanju:

- od 3 mjeseca do 20 godina ako je državljanin treće zemlje protjeran zbog razloga nacionalne sigurnosti ili je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 8 godina ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kazna zatvora, a prethodno je bio osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 5 godina,

- od 3 mjeseca do 10 godina ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 3 godine ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, a prethodno je bio osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 1 godine,

- od 3 mjeseca do 5 godina ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 1 godine ili je ponovno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora ili je osuđen zbog pomaganja ili je osuđen zbog kaznenog djela krijumčarenja ljudima ili zbog prekršaja pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku,

- od 3 mjeseca do 3 godine ako je državljanin treće zemlje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora ili je osuđen zbog kaznenog djela ili prekršaja s elementima nasilja ili zlouporabe opojnih droga ili je ponovno osuđen zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja,

- od 3 mjeseca do 2 godine u ostalima slučajevima.

14. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti sukladno članku 189. stavak 1. podstavak 1. i 5. i 193. stavku 1. Zakona o strancima, kako je tijekom postupka saslušan tužitelj, o čemu u spisu prileži zapisnik od 20. svibnja 2025. Iz zapisnika proizlazi kako je tužitelj:

- 20. svibnja 2025. otpušten iz Zatvora u Zagrebu, gdje se nalazio na izdržavanju kazne zatvora;

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem K-669/2024-9 od 9. siječnja 2025. proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona i kažnjen je kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pri čemu mu je izrečena uvjetna osuda na način da će se šest mjeseci izrečene kazne izvršiti, dok se preostala jedna godina neće izvršiti, ukoliko tužitelj u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo;

- dana 19. studenog 2024. kod restorana brze hrane McDonalds u blizini TC Arena Zagreb, u prethodnom dogovoru s NN osobom, a sve u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za iznos od 1.500,00 eura, u osobno vozilo marke „Peugeot 508“, slovenskih nacionalnih registracijskih oznaka Lj14-DIG, preuzeo i smjestio 4 (četiri) strana državljana Narodne Republike Kine, koji su se nalazili u Republici Hrvatskoj u nezakonitom boravku. Strane državljane kako je trebao prevesti do blizine granice Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom kako bi im omogućio neovlašteni ulazak na teritorij Republike Slovenije. Dana 19. studenog 2024. u 00,20 sati u mjestu Bobovica, odvojak s autoceste A3, zaustavljen od strane policijskih službenika, a u vozilu su se nalazili strani državljani. Nakon izvršenih provjera tužitelj je zajedno sa stranim državljanima priveden u prostorije Policijske postaje Samobor na kriminalističko istraživanje, kojom prilikom je utvrđeno kako je tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, počinio kazneno djelo „Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona;

- u Republici Sloveniji ima odobren stalni boravak za što posjeduje i iskaznicu dozvole boravka Republike Slovenije serijskog broja Sl0 100315.

Na zapisniku je sadržana izjava tužitelja kako je navedeno kazneno djelo počinio radi zarade a nakon što je uhićen kako je pošteno odslužio zatvorsku kaznu. U Republici Sloveniji kako ima odobren stalni boravak, a Republiku Hrvatsku će napustiti u roku koji mu je određen. Tužitelj je zapisnik potpisao bez primjedbi na njegov sadržaj.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju, nesporno je kako je tužitelj pomagao u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku, na koji način je i počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti te je za isto proglašen krivim, čime su se ispunile pretpostavke iz citiranog članka 189. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima da se protjera. Naime, prema toj zakonskoj odredbi državljanin treće zemlje samom činjenicom da je pomagao u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku i time počinio kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske, budući da ne poštuje propise Republike Hrvatske, a što je dovoljan razlog da ga se protjera. S tim u vezi tužitelj se upućuje i na odredbu članka 10. stavak 1. točka 2. Pravilnika prema kojoj se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis, a što je tužitelj nesporno učinio u konkretnoj upravnoj stvari.

16. U pogledu izrečene mjere protjerivanja u trajanju od dvije godine, sud nalazi kako je ista izrečena u vremenskom rasponu iz članka 24. stavak 1. Pravilnika, koji je primjeren s obzirom na kazneno djelo koje je tužitelj počinio.

17. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu utemeljeni te nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka. Naime, tužitelju je tijekom upravnog postupka omogućeno izjašnjavanje o činjenicama bitnim za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, a u obrazloženju osporenog rješenja su navedeni dostatni razlozi i činjenice koji opravdavaju donošenje rješenja o protjerivanju.

18. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 22. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. ŽJ, putem opunomoćenika Alena Pešušića, odvjetnika u Zagrebu, Vlaška 77

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Samobor, Mirnovečka cesta 23A

3. u spis