P-3155/2024-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica CP, supruga tužitelja protiv tuženika Grada Splita, Obala Kneza Branimira 17, OIB:78755598868, zastupan po generalnom punomoćniku ĐP radi utvrđenja, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 22.travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 22.svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I . Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi :

'' I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik građevine, montažnog objekta tlocrtne površine 37 m2 sa pripadajućim nadstrešnicama i betonskog platoa površine 63 m2, a sve položeno na :

- dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] ( dio ZK čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) tijelo površine 79 m2, omeđeno slovima A-B-C-H-G-A

- dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] ( dio ZK čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) tijelo površine 7 m2, omeđeno slovima E-F-G-H-E

- dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] (dio ZK čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) tijelo površine 14 m2, omeđeno slovima C-D-E-H-C.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamata na koje teku na obistinjeni iznos parničnog troška po čl.29.ZOO-a i to počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe''

II. Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev koji glasi :

'' I.Dužan je tuženik isplatiti tužitelju prometnu- tržišnu vrijednost objekta položenog na čest.zem.kat.oznake 1840 i zk.oznake 6179/1, k. o. [katastarska općina] tlocrtne površine 37 m2 iznos od 14.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos po čl.29.ZOO-a počevši od donošenja presude do isplate pos stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatana koje teku na obistinjeni iznos parničnog troška po čl.29.ZOO-a i to počevši od donošenja prvostupanjske pšresude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ''

Obrazloženje

1.1.Dana 28.kolovoza 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja ŠP protiv Grada Splita sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine oznake 6179/1,(kat. čest. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] i to objekta oznake Put Brodarice 7. Navodi da je kao vlasnik zemljišta na kojem se nalazi i izgrađen je objekt upisan Grad Split koji upis je Grad ishodio u pojedinačnom ispravnom postupku, pri čemu je ranije bilo upisano pravo korištenja Radničkog nogometnog kluba Split- Split. Kao posjednici na predmetnoj nekretnini u katastarskom operatu da su upisane fizičke osobe.

1.2.Dalje navodi da se je tužitelj prethodno obraćao Gradu Splitu radi kupnje zemljišta na kojoj je položena građevina i pripadajućeg zemljišta, na što tuženik nije pristao. Tužitelj ističe da je predmetna građevina svojevremeno bila locirana na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i da je evidentirana prije 15.veljače 1968. U građevini anagrafske oznake Put Brodarice 7 tužitelj je obavljao ugostiteljsku djelatnost putem društva JEDANAEST d.o.o. te je tuženiku na ime zakupa zemljišta na kojem je izgrađena njegova građevina dugi niz godina i to sve do 2013.plaćao zakupninu što bi značilo da je imao suglasnost Grada Splita za obavljanje za rad u ugostiteljskom objektu izgrađenom prije više od 50 godina i naknadno rekonstruiranom o trošku tužitelja. Poziva se na pravni osnov stjecanja građenjem budući je predmetni obket izgrađen prije više od 50 godina (prije 15.veljače 1968.) a time da je popravljan i održavan sve do danas. Istaknut je i alternativni zahtjev radi isplate prometne vrijednosti ugostiteljskog objekta. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kako je istaknuto u izreci presude.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio identitet utužene nekretnine s obzirom na navode tužbe.Nadalje, osporio je osnovanost tužbe navodeći da zapravo i sam tužitelj navodi da je bio zakupnik predmetnog objekta te da se bezuspješno obraćao tuženiku radi kupnje utuženog dijela nekretnine što da jasno ukazuje da tužitelj nije ni na koji način stekao vlasništvo kako potražuje.

3.U dokaznom postupku izvedeni su pregledane su i pročitane priložene isprave i to ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na dan 28.srpnja 2021., prijepis posjedovnog lista 4228, k. o. [katastarska općina] na dan 24.ožujka 2021., ispis izvoda iz kat.operata iz ZIS aplikacije za kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uvjerenje DGU, klasa 935-08/18-02/743, urbroj 541-26-01/3- 18-2 od 23.kolovoza 2018.sa prilogom izvodom iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 23.kolovoza 2018., izvodom iz posjedovnog lista 14770, k. o. [katastarska općina] od 23.kolovoza 2018.i kopijom snimke iz zraka iz 1961., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo JEDANAEST d.o.o., Split, preslik povjesnog lista br.4228 (nakon nove izmjere iz 1964.), preslik rješenja Zavoda za katastarsko-geodetske poslove od 15.prosinca 1970., spisak promjena 706/1970, preslik rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu iza pok.Katalinić Marije broj O-385/70 od 13.travnja 1970., prijepis PL broj 4228, k. o. [katastarska općina] na dan 07.ožujka 2023.,privatna fotografija predmeta spora….izveden je dokaz očevidom na licu mjestu uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Rapića i stalne sudske vještakinje za građevinarstvo i procjenu nekretnina Marije Adam Stojić koji su izradili nalaz i mišljenje. Saslušan je tužitelj kao parnična stranka te svjedokinja FP .

4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, dalje ZPP) sud je odlučio da tužbeni zahtjev kako glavni tako i alternativni nije osnovan.

5.Predmet spora jest zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva građenjem nekretnine u naravi montažni objekt povr.37m2 sa pripadajućim nadstrešnicama i betonskim platoom, površine 63 m2 koji se položeni na dijelovima čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Kao alternativni zahtjev postavljen je zahtjev za isplatu iznosa od 14.000,00 EUR na ime tržišne vrijednosti ugostiteljskog montažnog objekta.

6.Među strankama je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu odnosno ima li pravo na naknadu tržišne vrijednosti montažnog objekta položenog na zemljištu u vlasništvu tuženika, a u kojem je obavljao ugostiteljsku djelatnosti.

7. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94, 152/14., 81/15, 94/17, dalje ZV) i Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ( Narodne novine . 91/96., 124/97, 174/04, 38/09, 125/11, dalje ZZPPP).

8.Očevidom na licu mjesta neposrednim opažanjem suda te po nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Rapića utvrđeno je da predmet spora u naravi predstavlja betonski plato površine 63 m2 i montažni objekt tlocrtne površine 37 m2 sa pripadajućim nadstrešnicama.

9.U nalazu i mišljenju iz prosinca 2025. stalni sudski vještak za geodeziju Ivan Rapić na skici lista mjesta označio je predmet spora crvenom točkastom ispunom omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a identificirao ga je kao dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] (dio ZK čest. zem. [katastarska čestica]), tijelo površine 79 m2 omeđeno slovima A-B-C-H-G-A, dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] (dio ZK čest. zem. [katastarska čestica]), tijelo površine 7 m2, omeđeno slovima E-F-G-H-E, dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] (dio ZK čest. zem. [katastarska čestica]), tijelo površine 14 m2 omeđeno slovima C-D-E-H-C.

10.Prema javno dostupnim podacima putem Zajedničkog informacijskog sustava zemljišne knjige i katastar kao vlasnik čestica čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) ZU 12975, i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) ZU 9300, sve k. o. [katastarska općina] upisan je Grad Split dok je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) ZU 9956 upisana općenarodna imovina.

11.U nalazu i mišljenju od 06.veljače 2026. stalna sudska vještakinja za građevinarstvo i procjenu nekretnina Marija Adam Stojić

- u tehničkom smislu opisala je objekt kao laganu metalnu montažnu konstrukciju koji objekt nije vezan za tlo trakastim temeljima, već je postavljen i pričvršćen na betonsku podlogu odnosno temeljnu ploču. Sastoji se od čeličnog nosivog okvira s oplatom od lakih panelnih elemenata. Krov je ravni, s istaknutom konzolnom nadstrešnicom, obložen limom. Vanjske površine završno su obrađene industrijskim premazom svijetle boje. U unutrašnjosti objekta, strop je izveden kao spušteni strop, s oblogom od gipsanih ploča (ili sličnog materijala), pričvršćenih na metalnu podkonstrukciju, s ugrađenom toplinskom izolacijom od mineralne vune. Uočljivi su znakovi propadanja, izgubljena je zaštitna funkcija. Na podovima, kao i na dijelu zidnih površina, izvedena je obloga od keramičkih pločica dok je preostali dio zidnih površina završno obrađen bojanjem. Zatvori na objektu izvedeni su kao metalna rolo vrata dok su ostali zatvori izrađeni od aluminijskih profila s izolacijskim (izo) ostakljenjem. U objektu su izvedene elektroinstalacije, kao i instalacije vodovoda i odvodnje. Objekt nije priključen na javne infrastrukturne sustave, ali isti su dostupni, jer je objekt bio u funkciji ugostiteljstva. Vizualnim pregledom utvrđena je izražena površinska i dubinska korozija čeličnih elemenata, degradacija zaštitnih premaza i završnih slojeva, te tragovi dugotrajnog prodiranja vlage i oštećenja uslijed atmosferskih utjecaja. Stanje instalacija nije moguće u potpunosti ocijeniti isključivo vizualnim pregledom, no s obzirom na uočene prodore vlage, može se zaključiti da su instalacije zastarjele i djelomično neispravne. Zbog znatnog propadanja funkcionalna uloga objekta je u bitnoj mjeri narušena.

- po pitanju starosti objekta navedeno je da objekt na k. č. [katastarska čestica] nije vidljiv na aerofotogrametrijskom snimku do 15.veljače 1968., a prema usmenim informacijama iz Područnog ureda za katastar objekt na toj lokaciji prvi je put evidentiran na aerofotogrametrijskom snimku iz 1972., ali s obzirom na građevinsku narav promatranog objekta ( lagana montažna konstrukcija s mogućnošću demontaže i ponovne montaže) nije moguće potvrditi radi li se upravo o tom objektu evidentiranom iz 1972. Nadalje, navodi da je starost utvrđena, u nedostatku tehničke i projektne dokumentacije, induktivnom metodom zaključivanja na temelju zatečenog stanja, tipologije objekta, vidljvih elemenata uređenja i dostupnih saznanja. Navodi da objekt spada u kategoriju laganih konstrukcija čiji se održivi vijek trajanja korištenja procjenjuje na 20- 30 godina navodeći da se s obzirom na dotrajalost konstrukcije i elemente oplate predmetni objekt nalazi na kraju svog održivog vijeka korištenja. Prema zatečenom unutarnjem stanju i vidljim elementima unutarnjeg uređenja (pločice, stolarija i spušteni strop karakterisčni za razdoblje 1990.-tih) zaključuje da je objekt dijelom rekonstruiran 1990-tih. Zaključno, procjenjuje da je objekt izgrađen u periodu od 1977. do 1982.

- tržišnu vrijednost objekta utvrdila je primjenom troškovne metode uvažavajući faktor starosti, ekonomske zastarijelosti, tehničku i funkcionalnu istrošenost i ograničenu uporabljivost bez značajnijih ulaganja na iznos od 14.000,00 EUR.

12.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je naveo da je 1998. godine sklopio ugovor o zakupu sa Gradom Splitom te je temeljem istoga ušao u posjed ugostiteljskog objekta koji je predmet spora. Što se tiče stanja navedenog objekta, trebalo je izvršiti određene dorade i rekonstrukciju, što je i učinio zadržavši se u gabaritima površine postojećeg objekta. Jednako tako površina oko objekta, danas betonirani uređeni plato tada je bila poprilično dotrajala i " ofucana" pa je i taj dio uredio. Kompletna unutrašnjost objekta je posve izmijenjena te opremljena ponovno radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Prije njega ugostiteljsku djelatnost sa pripremom i usluživanjem hrane obavljao je ČP. Ugovor o zakupu bio je sklopljen na razdoblje od godine dana te je produživan svake godine, sve do 2013. godine,a ugostiteljska djelatnost se je obavljala preko društva Jedanaest d.o.o. koje je ugašeno 2016. godine. Uredno je plaćao zakupninu te sve troškove koji se tiču objekta. Što se tiče rekonstrukcije odnosno ulaganja, ugovorom o zakupu nije bilo regulirano pitanje ulaganja, pretpostavljao je da to tereti onoga koji radi rekonstrukciju. Navodi da je i dan danas u posjedu navedenoga objekta, kojeg smatra svojim vlasništvom. Nitko ga po isteku navedenih ugovora o zakupu nije tražio predaju objekta u posjed. Eventualno površina ispod objekta bi bila vlasništvo grada Splita. Obraćao se gradu Splitu tražeći da mu prodaju zemljište ispod objekta ili da refundiraju izvršena ulaganja. Zakupninu koju je plaćao za korištenje ovog objekta tako i za plato oko objekta koji se koristio kao štekat ugostiteljskog objekta. Navedeni objekt je i danas u prostoru i nikad nije zaprimio nikakvu obavijest ili rješenje kojim bi se nalagalo uklanjanje.

13.Svjedokinja LP iskazala je da su njeni roditelji i roditelji CP bili prijateljski povezani budući su se oboje bavili ugostiteljskom djelatnošću. Na mjestu gdje se danas nalazi sporni objekt, nekoć je u istim prostornim garabitima bio limeni objekt u kojem je njen otac obavljao ugostiteljsku djelatnosti 1970. -1996. kada se je umirovio. Objekt je na korištenje dobio od Grada Splita i svo vrijeme je upravo Gradu Splitu plaćao najam. Navela je da nakon umirovljenja oca oni kao obitelj nisu nastavili djelatnost jer je objekt bio već u trošnom stanju i zahtijevao značajna financijska ulaganja. Djelatnost je nastavio tužitelja koji je objekt obnovio na način da je stavio novi kiosk u prostornim gabaritima ranijeg u kojem je djelatnost obavljao njen otac.

14.Na nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju Ivana Rapića te vještakinje za građevinarstvo i procjenu nekretnine Marije Adam Stojić stranke nisu imale primjedbe. Navedena vještva sud prihvaća kao vjerodostojna za utvrđenje činjenica radi kojih je bilo određeno izvođenje tih dokaza.

15.Utvrđenja u nalazu i mišljenju vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina ne podržavaju tvrdnju tužitelja da je predmetni ugostiteljski objekt sagrađen prije 15.veljače 1968. Jednako tako, i iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju proizlazi isti zaključak. Naime, tužitelj tvrdi da se objekt nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i nosi anagrafsku oznaku Put Brodarice 7, a nekoć da se nalazio na kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kao takav je vidljiv na aerofotosnimku za razdoblje prije 15.veljače 1968. Iz posjedovnog lista brj 14770, k. o. [katastarska općina] razvidno je da nekretnina katastarske oznake 1781/9 predstavlja stambenu zgradu u [adresa], oznake Put Brodarice 7, površine 360m2, dok iz izvoda iz katastarskog plana proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] nalazi jugozapadno od ugositeljskog objekta. Upravo je navedena stambena zgrada objekt koji je evidentiran na uvjerenju DGU, PUK Split, klasa 934-08/18-02/743 koji je dostavio tužitelj. Vještakinja Adam Stojić navela da je predmetni ugostiteljski objekt nije vidljiv odnosno evidentiran na snimkama iz zraka prije 15.veljače 1968. Dakle, iz svega navedenog jasno proizlazi da predmetni ugostiteljski objekt nije zatečen u prostoru na dan 15.veljače 1968.

16.Nadalje, prema vještvu Marije Adam Stojić na lokaciji gdje se danas nalazi sporni objekt prvi put je objekt evidentiran na aerofotogramtrijskom snimku iz 1972. Vještakinja se nije mogla izjasniti radi li se predmetnom objektu s obzirom na građevinsku narav (lagana montažna konstrukcija s mogućnošću demontaže i ponovne montaže) objekta. Međutim, o navedenom je moguće zaključiti i iz daljnjeg dijela vještva u kojem se navodi da predmetni objekt predstavlja laganu montažnu konstrukciju koja se nalazi na kraju svog održivog vijeka korištenja pri čemu je tipični vijek korištenja laganih konstrukcija takvog tipa 20-30 godina. Time je za zaključiti da je predmetni ugositeljski objekt mogao biti postavljen u prostor najranije 1996. godine, što bi bilo u suglasju sa iskazom svjedokinje GP kada navodi da je 1996. njen otac ČP prestao sa obavljanjem ugostiteljske djelatnosti u limenom objektu u čiji prostornim garabaritima je tužitelj nastavio istu djelatnosti potpunom obnovivši objekt na način da je umjesto već dotrajalog limenog objekta stavio novi montažni objekt. Točno vrijeme postavljanja sadašnjeg montažnog objekta naveo je sam tužitelj. Isti je iskazao da je ušao u posjed predmeta spora te izvršio renovaciju tijekom 1998.godine kada je zaključen i ugovor o zakupu sa Gradom Splitom.

17.Iskaz svjedokinje GP u suglasju je i sa vještvom u dijelu vremena prvotnog postavljanja objekta. Naime, svjedokinja je navela da je njen otac počeo sa ugostiteljskom djelatnošću 1970. - tih kad je i prema službenom snimku prvi put evidentiran objekt na tom lokalitetu.

18.Dakle, zaključno sud utvrđuje da je objekt koji je zatečen u prostoru na dan očevida postavljen 1998. od strane tužitelja radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, i to na mjestu ranijeg limenog objekta iz 70-tih godina prošlog stoljeća u kojem je ugositeljsku djelatnost obavljao ČP. Nadalje, iz provedenog vještačenja po vještaku za geodeziju današnji objekt predstavlja metalnu montažnu konstrukciju koja nije vezana trajno za tlo trakastim temeljima već je postavljen i pričvršćen na betonsku podlogu odnosno temeljnu ploču.

19.Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo površine ispod objekta zajedno sa pripadajućom terasom stekao građenjem, čak i u primjeni pravnih pravila OGZ.

20.U prvom redu za navesti je da pravna osnova tužiteljevog posjeda bio ugovor o zakupu sa Gradom Splitom, a ne prijenos ugovorne pozicije ranijeg zakupnika ČP koji je također bio u ugovornom odnosu sa Gradom Splitom kako je to navela svjedokinja GP. Jednako tako, objekt u kojem je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost, a zatečen je u prostoru pri očevidu tužitelj je postavio u peridodu od 1996.-1998.godine očito kada sklopio ugovor o zakupu sa Gradom Splitom. Utoliko je pozivanje na primjenu pravnih pravila OGZ neosnovano. Jednako tako, sud smatra neosnovanim pozivanjem na primjenu instituta stjecanja prava vlasništva građenjem. Stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu je izvorno stjecanje vlasništva na temelju zakona do kojeg dolazi kada neka fizička ili pravna osoba (graditelj) izgradi zgradu na tuđem zemljištu bez pravne osnove, ako su ispunjene određene subjektivne pretpostavke, a regulirano je odredbama članaka 152.-154. ZV-a.

21.U konkretnom slučaju ne radi o građevini koja je trajno i čvrsto povezana sa zemljištem u vlasništvu tuženika. Kako je vještakinja Marija Adam Stojić utvrdila radi se montažnoj laganoj kontrukciji koja nije vezan za tlo trakastim temeljima već je postavljen i pričvršćen na betonsku podlogu odnosno temeljnu ploču. Primjena instituta stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu isključena je već uslijed činjenice da se radi o objektu kojeg je moguće demontažom ili na neki drugi način premjestiti u prostoru i odvojiti od zemljišta vlasnika.

22. Međutim, stjecanje prava vlasništva osnovom na koju se tužitelj poziva isključeno je primarno zbog pravnog odnosa tužitelja i tuženika po kojem je tužitelj imao pravo korištenja nekretnine. Naime, nesporno je da se je tužitelj nalazio u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem ugovora o zakupu predmeta spora. Na pravno isti način objekt je koristio i raniji zakupnik ČP. Dakle, nesporno je da je nekretnina koja je predmet zakupa zemljište u vlasništvu tuženika koji je ugovorom o zakupu dan tužitelju na korištenje. Dakle, ugovor o zakupu ne prenosi vlasništvo, već daje zakupniku pravo korištenja stvari u skladu s ugovorom, a svakako zakup nije osnovan pravni temelj po kojem bi zakupnik mogao građenjem na tom zemljištu steći i vlasništvo zemljišta ispod objekta.

23.Slijedom navedenog odlučeno je kako je istaknuto u točki I.izreke rješenja.

24.Što se tiče novčanog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje tržišnu vrijednost ugostiteljskog objekta za istaći je sljedeće.

25.Pravo na naknadu za ulaganja kod zakupa ovisi o ugovornim odredbama i suglasnosti vlasnika, a zakonski okvir ne propisuje opće pravo zakupnika na naknadu za ulaganja.

26.Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da ugovor o zakupu nije sadržavao nikakve odredbe kojim bi se zakupniku priznavala naknada za izvršena ulaganja. Nadalje, tužitelj je naveo da je kompletno renoviranje objekta izvršio o svom trošku jer je smatrao da trošak obnove treba teretiti onog koji renoviran stvar. O navedenom ulaganju svjedoči i svjedokinja GP kada pojašnjava da je stari limeni objekt u kojem je do tad ugostiteljsku djelatnost obavljao njen otac zamijenio tužitelj postavivši i montirajući (tada) novi objekt.

27.U navedenom objektu tužitelj je obavljao ugostiteljsku djelatnost u narednih 15 godina čime je korist od tog investicijskog ulaganja posredno kroz prihode od djelatnosti ubirao primarno tužitelj kroz svo to vrijeme. Vještakinja je procijenila preostalu tržnu vrijednost objekta u iznosu od 14.000,00 EUR uz napomenu da je objekt pri kraju održivog vijeka navevši da su nužna ulaganja radi dovođenja u stanje funkcionalnosti.

28. Ono što proizlazi iz dokaznog postupka jest da stranke iz ugovora o zakupu nisu niti u pisanom obliku, a niti u usmenom ugovorile obvezu tuženika naknaditi tužitelju troškove ulaganja u predmetni poslovni prostor pa tužitelj nema pravo na naknadu tržišne vrijednosti predmetnog montažnog objekta osobito imajući u vidu da se radi o '' laganoj montažnoj konstrukciji s mogućnošću demontaže i ponovne montaže'' koju tužitelj kao vlasnik ima pravo odnijeti, kako to proizlazi iz ciljnog tumačenja odredbe čl.21.ZZPPP- a prema kojoj zakupnik nakon prestanka zakupa ima pravo ius tollendi odnosno pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u poslovni prostor, ako se time ne oštećuje poslovni prostor i ako mu to ulaganje zakupodavac nije priznao kroz smanjenje visine zakupnine.

29.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II.izreke presude.

U Splitu, 22.svibnja 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Podnosi se ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku

- u spis