Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-1662/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupan po Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i Partneri iz Zagreba protiv tužene GM (ranije ABC) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Povrv-187/2024 od 16. rujna 2025., dana 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Povrv-187/2024 od 16. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe pod posl. br. Povrv-187/2024 od 03.09.2025. kojim je tužitelj obvezan na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi da je pravna osoba s javnim ovlastima sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ( NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje Zakon o HRT-u), da poslovi u vezi naplate pristojbe predstavljaju „javne poslove“, odnosno poslove „javne vlasti“, pa da je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18, 51/23, dalje ZSP) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nema status pravne osobe sa javnim ovlastima u postupcima za naplatu RTV pristojbe, pa da se na njega u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a.

6. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Također je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe.

8. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva od tužene kao vlasnika, odnosno posjednika radijskog i televizijskog prijamnika, na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, naplatu mjesečne pristojbe u smislu čl. 34. i 35. Zakona o HRT-u.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

10. Hrvatska radiotelevizija je prema čl. 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga, te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Nadalje definicija sadržaja i funkcije javnih usluga Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbom čl. 9. Zakona o HRT-u prema kojoj se javna usluga HRT-a sastoji u pružanju programskih obveza koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.

11. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti ( već usluga ), niti je u propisane javne usluge tužitelja uvrštena naplata mjesečne pristojbe, već ista predstavlja jedan od izvora prihoda ( pored komercijalnih ) kojim tužitelj financira navedene programske javne usluge tj. obveze i to na temelju ugovora sa Vladom RH sukladno odredbi čl. 13. Zakona o HRT-u.

12. Dakle, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge, odnosno usluge koje su od interesa za zajednicu, ( emitira programski sadržaj koji ispunjava demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost), međutim navedeno ne znači automatski da time ima i javnu ovlast jer ista podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti.

13. Navedenom u prilog posebno ukazuje činjenica da se sukladno čl. 33. Zakona o HRT-u djelatnost ovrhovoditelja financira, pored javnih prihoda i komercijalnim prihodima. Isto tako obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građene Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama jer obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.

14. Slijedom navedenog, a kako dakle tužitelj ne obavlja javnu ovlast ( već pruža javne usluge ), niti se naplata RTV pristojbe može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se na tužitelja ne primjenjuje naprijed citirana odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a posljedično čemu je pravilno pobijanim rješenjem odbijen prigovor tužitelja.

15. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović