REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-812/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u ostavinskom postupku iza pok. ĐG, s posljednjim prebivalištem u [adresa], rođene **.**.1930. a umrle **.**.2002., državljanke Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi ŠG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Markač Greif & partneri j.t.d., Zagreb, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1989/2026-25 od 20. ožujka 2026., 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ŠG te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1989/2026-25 od 20. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog nasljednika ŠG od 12. listopada 2025. za ukidanjem klauzule pravomoćnosti na rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-5946/2002 od 15. veljače 2002., kao nedopušten.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija nasljednik ŠG zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud pogrešno zaključio da je kao nasljednik sudjelovao u ostavinskom postupku i dao nasljedničku izjavu, obzirom da suprotno proizlazi iz dokaza koje je predložio. Ističe da sud nije na pravilan način mogao zaključiti da je kao nasljednik u postupku naknadno pronađene imovine potpisao na isti način nasljedničku izjavu kako je to učinio na nasljedničkoj izjavi od 10. listopada 2002., jer za to nema stručna znanja a nije proveo dokaze koje je predložio i to prvenstveno grafološko vještačenje. I nadalje ostaje kod svojih tvrdnji istaknutih u prijedlogu i to da je u vrijeme održavanja ročišta kod suda prvog stupnja dana 10. listopada 2002. bio hospitaliziran. Smatra da je sud pogrešno primijenio i odredbu članka 232. Zakona o nasljeđivanju, jer nije sudjelovao u postupku i nije mu dostavljeno rješenje o nasljeđivanju, pa je pogrešan zaključak suda da je vezan pravomoćnošću tog rješenja. Također tvrdi da je potpuno irelevantna činjenica proteka vremena od održavanja ročišta u ostavinskom koji je proveden 2002. pa do dana podnošenje njegova prijedloga. Navodi da je sud bio dužan ispitati vjerodostojnost potpisa, stvarnu prisutnost nasljednika ostavinskom ročištu, kao i pravilnost dostave, a što nezakonito nije učinio, već je prijedlog odbio bez utvrđenja tih činjenica, čime je počinio i bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pa obzirom da je odluka donesena bez rasprave o odlučnim činjenicama te bez izvođenja predloženih dokaza, da nema razloge o odlučnim činjenicama pa se stoga ne može ispitati. Obzirom na navedeno, predlaže da su drugog stupnja njegovu žalbu uvaži, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak radi odlučivanja o prijedlog za ukidanjem klauzule pravomoćnosti.

3. Sa žalbom nasljednika postupljeno je sukladno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN).

3.1. U svom odgovoru na žalbu nasljednika, VG kao zakonska nasljednica sada pok. CG istoj se u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

4. Žalba nasljednika ŠG nije osnovana.

5. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi činjenično stanje, i to:

- da je zakonski nasljednik sada pok. ĐG, njen sin ŠG, **.**.2025. sudu prvoga stupnja dostavio prijedlog za ukidanjem klauzule pravomoćnosti na rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-5946/2002 od 15. studenoga 2002. navodeći u osnovnom da mu to rješenje nikada nije dostavljeno, da je za njega saznao tek u trenutku smrti svoga braka CG (koji je preminuo **.**.2025.), da je na ostavinskoj raspravni koja je kod suda prvoga stupnja održana 10. listopada 2002. krivo navedena njegova adresa i to u [adresa], što nije bila njegova adresa već adresa njegova brata, a ta kriva adresa navedena je i u dostavnoj naredbi, da on nije bio prisutan na toj ostavinskoj raspravi i da nije dao nasljedničku izjavu sadržaja kakva je konstatirana na tom zapisniku jer je u to vrijeme bio hospitaliziran - od 7. listopada 2002. do 18. listopada 2002., pa kako mu rješenje o nasljeđivanju nikada nije dostavljeno, predlaže ukidanje klauzule pravomoćnosti na istom i njegovu ponovnu ali sada na ispravnu dostavu na adresi u [adresa], kako bi mogao izjaviti pravni lijek;

- da je ostavinski postupak iza pok. ĐG proveden pred sudom prvoga stupnja u predmetu poslovni broj O-5946/2002, u kom je 10. listopada 2002. održana rasprava na koju su pristupili, kako je to konstatirano na sudskom zapisniku, sinovi ostaviteljice CG i ŠG (konstatirani su njihovi JMBG-ovi i adrese, i to za oba nasljednika adresa u [adresa]);

- da je na istom ročištu - nakon što je sastavljeno rodoslovlje i utvrđeno što čini ostavinsku imovinu, nasljednik ŠG dao svoju nasljedničku izjavu kojom se prihvatio svog dijela nasljedstva temeljem zakona i ustupio ga svom bratu CG, koji se potom prihvatio svog djela nasljedstva koji mu pripada temeljem zakona ali i ustupljenog dijela, koje dane nasljedničke izjave su potpisane po nasljednicima;

- da je sud na istom ročištu objavio rješenje o nasljeđivanju te nasljednikom iza pok. ĐG proglasio CG u cijelosti, istodobno sud je konstatirao da je rasprava zaključena a da će odluka - objavljeno rješenje o nasljeđivanju, uslijediti pismeno, te je također konstatirao da se prisutni nasljednici odriču prava na žalbu, zapisnik je potom potpisan po uređujućem sucu i prisutnim nasljednicima;

- da je pismeni otpravak objavljenog rješenja uslijedio 15. studenoga 2002., pri čemu je navedeno da je pouka o pravnom lijeku kao nepotreban ispuštena, jer je istodobno konstatirano - obzirom su se stranke odrekle prava na žalbu, da je rješenje pravomoćno 15. studenoga 2002.;

- da je rješenje od 15. studenoga 2002. sud predlagatelju pokušao dostaviti na adresu u [adresa], u dva navrata, koja dostava se vratila neuručena uz naznaku „obaviješten nije podigao“ te je dostava izvršena na način da je rješenje stavljeno na oglasnu ploču suda te je dostava izvršena 13. veljače 2003.;

- da je u istom ostavinskom predmetu 17. travnja 2009. održana rasprava kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić, radi rasporeda naknadno pronađene imovine ostaviteljice na koju raspravu su pristupili također sinovi ostaviteljice te je nakon utvrđenja naknadno pronađene ostavinske imovine nasljednik ŠG dao nasljedničku izjavu kojom se prihvaća svog zakonskog nasljednog dijela na istoj te ga ustupa svom bratu CG koji se prihvatio kako svog zakonskog dijela nasljedstva tako i ustupljenog mu, pri čemu su dane nasljedničke izjave potpisane po nasljednicima, nakon čega je javni bilježnik objavio rješenje o raspredu naknadno pronađene imovine ostaviteljice na koje su se prisutni nasljednici odrekli prava na žalbu, a pismeni otpravak objavljenog rješenja uslijedio je 20. svibnja 2009., koje je ŠG uručeno putem njegova brata CG, na istom je konstatirano da stranke nemaju pravo na prigovor jer su se odrekle toga prava;

- da je uz svoj prijedlog za ukidanjem klauzule pravomoćnosti nasljednik dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je u vremenu od 7. listopada pa do 18. listopada 2002. bio hospitaliziran u Kliničkoj bolnici Dubrava.

5.1. Polazeći od gornjih činjenica, sud prvoga stupnja predmetnom rješenjem prijedlog nasljednika odbio je kao nedopušten, uz obrazloženje u osnovnom da smatra istinitim činjenice utvrđene u sudskom spisu, da je predlagatelj bio stranka u postupku u kom se odrekao prava na žalbu na objavljeno rješenje o nasljeđivanu, koje je u tom trenutku steklo svojstvo pravomoćnosti, slijedom čega ga više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima, pa činjenica da pismeni otp ravak tako objavljenog i pravomoćnog rješenja nije uredno dostavljen nasljedniku kao predlagatelju nije od utjecaja na njegovu pravilnost i zakonitost.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita.

6.1. Činjenice bitne za odluku o prijedlogu nasljednika kao predlagatelja pravilno su utvrđene i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

6.2. Sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je predmetno rješenje razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne bi moga ispitati njegova pravilnost i zakonitost.

7. Suprotno žalbenim navodima nasljednika sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je polazeći od sadržaja sudskog zapisnika sastavljenog dana 10. listopada 2002.

- koji predstavlja javnu ispravu sukladno odredbi članka 230. stavak 1. ZPP, zaključio da je istinito ono što je utvrđeno sudskim zapisnikom, odnosno da je ŠG sudjelovao kao stranka u ostavinskom postupku koji je vođen po smrti njegove majke, u kom je dao nasljedničku izjavu koja je po njemu potpisana - jednako kao i sudski zapisnik, istodobno se odričući prava na žalbu na objavljeno rješenje o nasljeđivanju, kojim trenutkom je ono postalo pravomoćno, i kao takvo se više ne može pobijati redovnim pravnim sredstvima. Pritom, činjenica da mu pismeni otpravak tog rješenja nije dostavljen, odnosno nije mu pravilno dostavljen (rješenje je dostavljeno putem oglasne ploče suda uz prethodno pokušanu ali neuspjelu dostavu na adresi na kojoj nasljednik nije prijavljen), nema utjecaja na njegovu pravilnost i zakonitost kao niti na činjenicu nastupa njegove pravomoćnosti, jer je sadržaj toga rješenja nasljedniku bio poznat već u trenutku njegova objavljivanja, nakon čega se nasljednik odrekao prava na izjavljivanje žalbe na rješenje. I da je rješenje uredno dostavljeno nasljedniku on na isto ne bi mogao izjaviti žalbu obzirom je na rješenju konstatirano da je uputa o pravnom lijeku „Kao nepotrebno ispuštena“, a što je posljedica činjenice da su se nasljednici odrekli prava na žalbu na objavljeno rješenje o nasljeđivanju.

8. Sud je odluku kao što je predmetna, mogao donijeti bez održavanja rasprave, a okolnosti na koje nasljednik ukazuje u svojoj žalbi - da kao nasljednik uopće nije prisustvovao raspravi koja je održana 10. listopada 2002. i da potpis na nasljedničkoj izjavi danoj toga dana nije njegov, sadržajno predstavljaju razloge kojima se osporava istinitost utvrđenih činjenica javne isprave odnosno konkretno sudskog zapisnika, a prema sadržaju odredbe članka 230. stavka 3. ZPP dopušteno je dokazivati da sadržaj javne isprave ne odgovara istini, ali to u posebnom kontradiktornom postupku – parničnom postupku, pri čemu je teret dokazivanja na onome koji poriče istinitost isprave. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja nasljednik ima mogućnost da u posebnom parničnom postupku dokazima koje je istakao u svom prijedlogu dokazuje tvrdnje koju ističe u prijedlogu za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju koje je donijeto iza pok. ĐG i to da nije sudjelovao u ostavinskom postupku odnosno ostavinskoj raspravi koja je 10. listopada 2002. održana pred sudom prvoga stupnja.

9. Suprotno žalbenim navodima nasljednika sud prvoga stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 323. stavak 5. ZN pravilno je zaključio da je ŠG bio uredno pozvan na ostavinsku raspravu koja je kod suda prvog stupnja održana 10. listopada 2002. i na njoj je sudjelovao, pa je stoga vezan pravomoćnošću rješenja koje je na istoj raspravi donijeto, a ukoliko isti tvrdi suprotno, a tvrdi, što ponavlja i u svojoj žalbi, sukladno odredbi članka 236. u vezi s člankom 232. stavkom 4. ZN svoje pravo kao ostaviteljičin nasljednik može ostvariti samo u parničnom postupku koji će pokrenuti, što konačno ukazuje na zaključak da te i takve osobe nemaju mogućnost tražiti ukidanje klauzule pravomoćnosti na donesenom rješenju o nasljeđivanju, jer bi to značilo ponovno provođenje ostavinske rasprave, koja mogućnost je isključena odredbom članka 236. ZN.

10. Ostali žalbeni navodi nasljednika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

11. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP u vezi odredbe članka 175. stavka 2. ZN žalbu nasljednika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli-Pola 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić