REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-759/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ismet Krupić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Dobrašin, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-119/2025-12 od 10. travnja 2026., 22. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-119/2025-12 od 10. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Utvrđuje se da je tuženica ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetala tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem i mirnom suposjedu stana u [adresa], stambena zgrada broj [broj] [adresa] i dvorište u površini od 607 m[2] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak +blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m[2] , s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m , sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m na način da je 05.09.2025. izvršila promjenu brave na ulaznim vratima stana pa se slijedom toga nalaže tuženici da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju preda jedan set ključeva od ulaznih vrata stana te se tuženici zabranjuje takvo ili slično smetanje.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 704,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
V. Odbija se prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere koji glasi:
„Nalaže se tuženoj kao protivniku osiguranja da izvrši povrat izvađenog cilindra u bravu na ulaznim vratima stana u [adresa], stambena zgrada broj [broj] [adresa] i dvorište u površini od 607 m[2] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak+blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m[2] , s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m[2] , sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m[2] te na taj način omogući tužitelju kao predlagatelju osiguranja korištenje stana kao doma. Ova privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka u ovoj pravnoj stvari.“.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom točku I., III. i IV. izreke navedenog rješenja pobija tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka . Ističe da je prema članku 355. Zakona o parničnom postupku, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio. Tuženica smatra da je naslovni sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor i činjenicu posljednjeg stanja odnosno činjenicu tužiteljevog suposjeda. Tužitelj u ovom postupku ničime nije dokazao svoj (su)posjed; u cijelom postupku Tužitelj nije predložio niti jedan dokaz na okolnost svog navodnog daljnjeg suposjeda stana u razdoblju počevši od lipnja 2025., ni da je njegovo izbivanje iz stana bilo samo privremene naravi, a ako je u navedenom periodu bio zaposlen u inozemstvu, to je mogao vrlo lako dokazati. Nije dostavio niti jedan jedini dokaz da je u predmetnom razdoblju podmirivao bilo kakve troškove vezane za predmetni stan, bilo režijske troškove bilo troškove bankovnog kredita kojim je stan kupljen, ni predložio niti jednog jedinog svjedoka koji bi iskazom potvrdio makar dio činjenica koje Tužitelj iznosi u ovom postupku. Činjenice da se u stanu i dalje nalaze neke tužiteljeve stvari te da je tužitelj zadržao ključeve stana ne čine osobu posjednikom slijedom čega je naslovni sud pogrešno utvrdio da je tužitelj i dalje bio suposjednik stana odnosno pogrešno je utvrdio činjenice vezane za posljednje stanje posjeda. U tom kontekstu, činjenično su netočna utvrđenja naslovnog suda kako je tuženica promjenom brave tužitelja isključila od dotadašnjega suposjeda. Iz odredbi članka 444. Zakona o parničnom postupku jasno je da je naslovni sud počinio bitnu povredu parničnog postupka time što je u izreci rješenja propustio odrediti rok za izvršenje radnje koju je naložio tuženici, slijedom čega je rješenje nezakonito i neprovedivo. Obzirom na navedeno, predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja podmiriti joj troškove parničnog postupka. Tuženica potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
4. Tužitelj u svom odgovoru na žalbu ističe da tuženica uporno naznačuje adresu na kojoj tužitelj ne stanuje. Točno je da je tužitelj stanovao na adresi u [adresa], prije nego što je stupio u vezu s tuženicom , nakon kupnje stana, tužitelj je odjavljen s navedene adrese i prijavljuje se na adresu stana na kojem je uknjižen s dijelom 1/2, na adresi u [adresa], koja je navedena u uvodu rješenja suda. Tvrdnja tuženice da nije dokazao svoj posjed stana u suprotnosti je s materijalnim dokazima u spisu, pa relativizira e-mail poruke poslane od strane tuženice tužitelju. Povezujući materijalne dokaze vezane za kupnju stana, Ugovor o kupoprodaji stana, prijavu tužitelja na adresu iz osobne iskaznice iz tužbe, ključevi o kojima piše i u svom iskazu iznosi tužena, nedvojbeno se izvodi zaključak, da je tužitelj bio u suposjedu stana s tuženicom. Obzirom na navedeno, predlaže odbiti žalbu tuženice.
5. Žalba tuženice nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, i to stana na adresi u [adresa], stambena zgrada broj [broj], [adresa] i dvorište u površini od 607 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak + blagavaonica, kuhinja, kupaonica, WC, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m[2] , s parkirališnim mjestom oznake PM4, a terenu neto korisne površine 2,88 m , sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m , te da je tuženica smetala tužitelja u posjedu istog na način da je 5. rujna 2025. izvršila promjenu brave na ulaznim vratima stana pa se slijedom toga nalaže tužen ici uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju preda jedan set ključeva od ulaznih vrata stana, te se tuženoj zabranjuje takvo ili slično smetanje pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura.
7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužitelja, osim u dijelu izricanja novčane kazne, što u žalbenom postupku nije sporno. Ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), iskaza saslušanih svjedoka, oca tužiteljice LE i UE proizlazi da imaju određena saznanja o odnosima između stranaka, te da tužitelja nakon lipnja 2025. nisu vidjeli u spornom stanu , pri čemu svjedok LE crpi to saznanje prema pričanju tuženice i nasumičnim pogledom po stanu, kada je po zamolbi kćeri došao prozračiti stan pri čemu je zamijetio da nema tužiteljevih stvari u stanu, iako nije gledao u ormare vezano za stvari tužitelja, dok svjedokinja UE na navedeno ukazuje iz pričanja s tuženicom te stoga što je znala boraviti u stanu tuženice tijekom različitih doba dana. Navedeno potvrđuje i svjedokinja NE koja zna da stranke ne žive zajedno i da tužitelja nakon lipnja 2025. više nije vidjela u zgradi.
7.1. I iz iskaza stranaka proizlazi da su živjeli u izvanbračnoj zajednici u predmetnom stanu koji su kupili 2022. Ocjenjujući korespondenciju između stranaka iz koje proizlazi da su stranke dogovarale oko termina kada će tko od njih tijekom lipnja 2025. boraviti u [adresa], pri čemu je tuženica obavijestila tužitelja o terminima kada će ista biti izvan [adresa] tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2025., a tužitelj obavijestio tuženicu da ne zna točan datum povratka, već da će isto znati nekoliko dana prije, sud zaključuje da neovisno o tome što tuženik nakon lipnja nije boravio u spornom stanu, te što je uzeo dio stvari takvim postupanjem nije suprotno navodima tuženice napustio suposjed stana. Upravo je tuženica promjenom brave tužitelja isključila od dotadašnjega suposjeda te mu bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, jer tužitelj više nije mogao ući stan, a što je isti potvrdio u svom iskazu. Smatra neosnovanim navode tuženice kojima tužitelju osporava suposjed stana, tvrdeći da je u lipnju 2025. napustio suposjed stana jer više nakon tog vremena nije dolazio u stan zbog čega je u rujnu 2025. zamijenila brave na ulaznim vratima stana i o tome ga obavijestila. To iz razloga jer su se u stanu nalazile tužiteljeve stvari, stranke su imale ključeve predmetnog stana, što ih čini suposjednicima predmetne nekretnine , te je tuženica promjenom brave u potpunosti isključila tužitelja od dotadašnjeg suposjeda.
7.2. Cijeneći odredbu članka 441. ZPP-a, uz odredbu članka 20. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), kojom je propisano da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, i odredbu članka 21. ZVDSP-a, utvrdio da je tužitelj pravodobno zatražio posjedovnu zaštitu. Obzirom da je tužitelj došao do saznanja o promjeni brave na ulaznim vratima stana 5. rujna 2025., kada mu je tuženica poslala e-mail da je promijenila bravu na ulaznim vratima stana, spakirala njegove stvari i tražila ga da ih preuzme. S obzirom na to da je tužba za smetanje posjeda podnesena 22. rujna 2025., zaštita posjeda je u skladu s gore citiranim propisom zatražena unutar subjektivnog roka od 30 dana. Prema odredbi članka 10. stavka 6. ZVDSP-a kada isti posjed stvar ili prava ima više osoba one su suposjednici, dok je odredbom članka 22. stavka 1. ZVDSP-a propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su potpuno isključili iz dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Tijekom postupka sud je utvrdio da su stranke bile u suposjedu stana zbog čega je tužitelju, kao suposjedniku, obzirom na to da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica smetala tužitelja u mirnom suposjedu stana na način da ga je promjenom brave na ulaznim vratima u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda, pružena zaštita suposjeda.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.
8.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.
8.3. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
9. Iz provedenih dokaza proizlazi jasno, da je tužitelj bio u suposjedu predmetnog stana koji je posjed i vršio osim kada je poslovno boravio u [adresa]. U okviru ovog postupka nije bilo potrebno primijeniti odredbe Zakona o prebivalištu, obzirom je, kako se i prvostupanjski sud poziva, člankom 441. ZPP-a propisano raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda se ograničava samo na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed. Obzirom i da iz priloženog kupoprodajnog ugovora za predmetni stan proizlazi da je kupljen od strane tužitelja i tužene, svakog u 1/2 dijela, kao i da je nakon toga vršen zajednički posjed tog stana od 2022., kao i iz e-maila tuženice od 5. rujna 2025., da obavještava tužitelja da je brava na stanu zamijenjena, njegove stvari spakirane i da može poslati nekoga po njih, te da prilikom preuzimanja stvari se izbjegne njegov pokušaj ulaska u stan, te iz toga obavijest tužitelja punomoćniku-odvjetniku da se nalazi poslovno u [stranoj državi]. Pri tome nije ni bilo osnove za utvrđenje na koje se stvari tužitelja to odnosi, kao što i svjedoci nisu ni mogli vidjeti stvari tužitelja u stanu, kada nisu posebno provjeravali gdje se one nalaze, za što i nisu bili ovlašteni.
10. Stoga, kod činjenice da je tužitelj bio u suposjedu navedenog stana, te da je tužena nesporno promijenila bravu na stanu na način da tužitelj više u taj stan ne može pristupiti, proizlazi da je isključen na takav način od dotadašnjeg suposjeda stana, te je stoga njegov zahtjev pravilno i prihvaćen. Prema odredbi članka 24. ZVDSP-a, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed od drugih suposjednika ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg posjeda, što i proizlazi iz provedenog postupka. U odnosu na žalbene navode tužene, da se ne podudaraju navodi kada je tužitelj boravio u inozemstvu, ne mogu se prihvatiti. I iz priložene poruke, kojom tuženica pita tužitelja da napiše točne periode kada neće biti u [adresa] i tužitelj na to odgovara (12. lipnja) da navečer danas dolazi i ostaje nekih tjedan dana, te da računa da ga do kraja ljeta nema, možda dođe na kratko o čemu će je obavijestiti, dok tužen ica navodi da je nema u [adresa] od 19. do 23. lipnja, od 13. do 20. srpnja te od 9. do 17. kolovoza. Time se ne može zaključiti da se pisana korespondencija odnosi na boravak u [adresa] a ne u predmetnom stanu, obzirom nije utvrđeno da bi boravili u nekom drugom mjestu, osim u predmetnom stanu.
11. Samovlast je zabranjena kako to proizlazi iz članka 20. ZVDSP-a, pa tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed - ovdje suposjed. U odnosu na veličinu suvlasničkih udjela, što je očito sporna činjenica, odlučiti će se u drugom pokrenutom postupku.
12. U odnosu na žalbene navode da nije određen rok za predaju ključeva, isti nisu osnovani. Odredbom članka 22. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sudska se zaštita stoga odnosi na utvrđenje smetanja i uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo, pa stoga, vezano i za ovršni postupak, na koji se poziva tužena, nema obveze navođenja roka za predaju ključeva.
13. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženice, a potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, sve prema odredbi članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavkom 1. ZPP-a.
14. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je, budući da sa žalbom nije uspjela, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 22.svibnja 2026.
Sutkinja:
Biljana Bojanić
