K-482/2020-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog

44000 Sisak

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.okrivljenog ZŽ i 2.okrivljenog ĐŽ zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-1199/2020 od 12. ožujka 2020., nakon održane i zaključene javne rasprave dana 20. svibnja 2026. godine u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice Mirjane Aleksić Lavrnja, 1.okrivljenog ZŽ, 2.okrivljenog ĐŽ i oštećenika SŽ, te na ročištu za objavu presude dana 22. svibnja 2026. u odsutnosti svih, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ 1.okrivljeni ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i VŽ, djevojački Đ, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju armirač, nezaposlen, povremena zarada, očekuje zaposlenje, bez imovine, razveden, otac troje maloljetne djece, bez vojnog čina, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak.

2.okrivljeni ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan " S", sin V i UŽ, djevojački U, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju mesar, nezaposlen, bavi se prodajom vozila s prihodom mjesečno od 1.500,00 eura, bez druge imovine, vlasnik osobnog automobila marke Audi A6 2018. godište, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v i  s u

što su :

dana 3. prosinca 2019. u Pokupskom Palanjku kbr. 15, postupajući prema prethodnom dogovoru i u zajedničkoj nakani pribavljanja nepripadajuće hrastove drvne građe, demontirali drvenu dvorišnu gospodarsku zgradu dimenzija 15,65 x 6,1 x 3 metra u vlasništvu GŽ, a koju koristi njezin sin SŽ, te drvenu građu tzv. hrastove planjke uzeli i zadržali za sebe, nakon čega su iste prodali nepoznatim osobama za 822,88 eura i koji novac su podijelili na jednake dijelove, a imenovanoj vlasnici pričinili štetu u iznosu 6.636,14 eura,

II/ dakle, tuđe pokretne stvari oduzeli drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje,

III/ čime su počinili kazneno djelo protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu: KZ/11).

IV/ te se na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 1.okrivljeni ZŽ

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) GODINE

V/ a na temelju članka 228. stavak 1 KZ/11 2.okrivljeni ĐŽ se

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (osam) MJESECI

VI/ te mu se na temelju članka 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko 2.okrivljeni ĐŽ u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VII/ Na temelju članka 158. ZKP oštećeni SŽ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 eura (desettisućaeura) upućuje u parnicu.

VIII/ Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11 i članka 560. ZKP od 1.okrivljenom ZŽ i 2.okrivljenog AŽ oduzima se imovinska korist pribavljena kaznenim djelom i to kako slijedi:

IX/ Utvrđuje se da novčani iznos od 822,88 eura (osamstodvadesetdvaeura i osamdesetosamcenti) predstavlja imovinsku korist koju su 1.okrivljeni ZŽ i 2. okrivljeni ĐŽ ostvarili kaznenim djelom iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

X/ Utvrđuje se da je novčani iznos od 822,88 eura (osamstodvadesetdvaeura i osamdesetosamcenti) imovina Republike Hrvatske.

XI/ Nalaže se 1.okrivljenom ZŽ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 411,44 eura (četristojedanaesteura i četrdesetčetiricenta) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

XII/ Nalaže se 2.okrivljenom ĐŽ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 411,44 eura (četristojedanaesteura i četrdesetčetiricenta) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti

presude.

XIII/ Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP

1. i 2. okrivljenici su, svaki ponaosob, dužni platiti troškove kaznenog postupka i to troškove koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura) – svaki ponaosob, a u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-1199/2020 od 12. ožujka 2020., 1.okrivljenom ZŽ i 2.okrivljenom ĐŽ stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – krađe – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na raspravi održanoj 20. svibnja 2026. godine zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Sisku izmijenila je činjenični opis optužnice na način da je novčani iznos od 6.200,00 kuna zamijenjen iznosom od 822,88 eura, a iznos od 50.000,00 kuna iznosom od 6.636,14 eura, dok je u preostalom dijelu optužnica ostala neizmijenjena.

2. Oštećenik SŽ postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura navodeći da šteta ne proizlazi samo iz vrijednosti odvezene hrastove građe, već i iz činjenice da je gospodarski objekt u cijelosti porušen te ga je potrebno ponovno izgraditi.

3. Pozvani da se očituju o optužbi, 1.okrivljeni ZŽ i 2.okrivljeni ĐŽ izjavili su da se smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret te su priznali navode optužnice u cijelosti. Ujedno su naveli da osporavaju postavljeni imovinskopravni zahtjev.

4. U dokaznom postupku ispitani su okrivljenici te oštećenik SŽ u svojstvu svjedoka. Nadalje je pročitana uporabna dozvola Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Sisačko-moslavačke županije od 13. srpnja 2017. godine te je izvršen uvid u izvode iz kaznene i prekršajne evidencije za oba okrivljenika.

5. Okrivljeni ZŽ u svojoj obrani priznao je da je zajedno sa 2.okrivljenim ĐŽ demontirao predmetni gospodarski objekt te odvezao hrastovu građu koju su potom prodali trećim osobama za iznos od 6.200,00 kuna, koji su međusobno podijelili. Naveo je da je prije toga razgovarao s ŽŽ koji mu je rekao da slobodno odveze građu jer će u protivnom propasti, zbog čega nije provjeravao vlasništvo nekretnine. Izrazio je žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te se ispričao oštećeniku.

5.1. Okrivljeni ĐŽ u cijelosti se pridružio obrani 1.okrivljenika navodeći da je događaj tekao upravo na način kako ga je opisao ZŽ te da je i njemu bilo rečeno kako mogu slobodno odvesti predmetnu drvenu građu.

6. Kako su priznanja oba okrivljenika suglasna međusobno, kao i sa svim izvedenim dokazima, osobito iskazom oštećenika SŽ , te ostalom dokumentacijom pročitanom tijekom rasprave, sud je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo upravo na način kako im se stavlja na teret optužnicom. Stoga će sud, sukladno članku 459. stavku 7. u vezi stavka 6. ZKP/08, u nastavku obrazložiti prvenstveno odluku o kaznenopravnoj sankciji te ostale odluke sadržane u izreci presude.

7. Prilikom odmjeravanja kazne 1.okrivljenom ZŽ i 2.okrivljenom ĐŽ sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje sukladno članku 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

8. U odnosu na oba okrivljenika sud je kao olakotno cijenio njihovo potpuno i bezrezervno priznanje počinjenja kaznenog djela već prilikom očitovanja o optužbi, čime su značajno pridonijeli ekonomičnosti i brzini kaznenog postupka. Nadalje, obojica su u svojim obranama detaljno opisala način počinjenja kaznenog djela, nisu pokušavali umanjiti svoju odgovornost, iskazali su žaljenje zbog počinjenog djela te izrazili spremnost nadoknaditi štetu oštećeniku. Sud je njihovo držanje tijekom postupka ocijenio korektnim i iskrenim te je stekao dojam da su svjesni protupravnosti vlastitog postupanja. U odnosu na 1.okrivljenog ZŽ sud je cijenio što je otac troje maloljetne djece (prema vlastitom iskaz) ali u manjoj mjeri jer obzirom je razveden, nije imao podatak uzdržava li 1.okrivljenik doista svoju djecu.

9. Od otegotnih okolnosti u odnosu na oba okrivljenika sud je cijenio činjenicu da nisu postupali impulzivno niti pod utjecajem trenutačne odluke, već se radilo o unaprijed planiranom i organiziranom postupanju. Predmetni gospodarski objekt demontiran je sustavno tijekom više radnji, nakon čega je otuđena veća količina hrastove drvne građe koja je potom prevezena na drugu lokaciju i prodana trećim osobama. Takav način postupanja ukazuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti u ostvarenju protupravnog cilja. Sud je imao u vidu da su okrivljenici za otuđenu građu ostvarili relativno skromnu imovinsku korist od 822,88 eura, međutim istodobno nije mogao zanemariti da je njihovim postupanjem trajno uklonjen gospodarski objekt koji je predstavljao dio imovine oštećenikove obitelji. Iako visina ukupne štete nije mogla biti pouzdano utvrđena u ovom kaznenom postupku, nesporno je da posljedice počinjenog djela značajno nadilaze samu vrijednost ostvarene protupravne koristi.

10. Međutim, kada je riječ o 1.okrivljenom ZŽ, sud je kao izrazito otegotnu okolnost cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost. Iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da se radi o osobi koja tijekom gotovo cijelog svog odraslog života učestalo dolazi u sukob sa zakonom te je u više navrata pravomoćno osuđivana zbog različitih kaznenih djela. Posebno otegotnim sud cijeni činjenicu da je okrivljenik već ranije osuđivan upravo zbog kaznenih djela protiv imovine, odnosno zbog krađe i teške krađe, pa mu je dobro poznata zabranjenost i društvena neprihvatljivost takvog ponašanja. Sud je nadalje imao u vidu da se ne radi o izoliranom protupravnom postupanju niti o jednokratnom ekscesu u životu okrivljenika, već o osobi kod koje je kroz dulje vremensko razdoblje vidljiv kontinuitet kriminalnog ponašanja. Izrečene novčane kazne, uvjetne osude, rad za opće dobro te druge kaznenopravne sankcije nisu ostvarile svoju svrhu, budući da su nakon svake od njih uslijedila nova kažnjiva ponašanja. Upravo ta činjenica ukazuje na izrazito nepovoljne prognostičke okolnosti glede budućeg ponašanja okrivljenika. Osobito otegotnim sud cijeni činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinjeno dana 3. prosinca 2019., dakle svega nešto više od mjesec dana nakon što je 21. listopada 2019. postala pravomoćna presuda Općinskog suda u Sisku broj Kov - 260/2019 kojom je okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju na djelomično uvjetnu osudu. Dakle, okrivljenik je svjesno prekršio rok kušnje, gotovo trenutno počinjenjem terećenog djela. Takvo postupanje jasno pokazuje da ni neposredna prijetnja izvršenjem ranije izrečene kazne nije utjecala na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Naprotiv, unatoč svježem iskustvu kaznenog postupka i pravomoćne osude, okrivljenik gotovo odmah ponovno čini novo kazneno djelo radi stjecanja protupravne imovinske koristi. Sud stoga zaključuje da se svrha kažnjavanja kod 1.okrivljenog više ne može ostvariti izricanjem uvjetne osude ili neke druge blaže sankcije, već je nužno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora kojom će se ostvariti kako specijalna prevencija u odnosu na samog okrivljenika, tako i generalna prevencija prema svim građanima.

11. U odnosu na 2.okrivljenog ĐŽ sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. Naprotiv, iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da isti nije osuđivan. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da se radi o osobi srednje životne dobi koja iako formalno nezaposlen, ostvaruje prihode od preprodaje vozila, da protiv njega nisu vođeni drugi kazneni postupci te da se predmetno kazneno djelo ukazuje kao izolirani eksces u njegovom dotadašnjem životu. Stoga sud smatra da u njegovom slučaju nije potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, već da će se svrha kažnjavanja ostvariti i uvjetnom osudom uz primjereno određeni rok kušnje.

12. Sud je utvrdio da su oba okrivljenika postupala s izravnom namjerom. Naime, iz njihovih obrana proizlazi da su zajednički odlučili demontirati predmetni gospodarski objekt, preuzeti hrastovu drvnu građu te ju potom prodati trećim osobama radi stjecanja novčane koristi. Okrivljenici su bili svjesni da predmetna građa nije njihovo vlasništvo, niti su poduzeli bilo kakve radnje radi provjere stvarnog vlasnika objekta, iako su to bez ikakvih poteškoća mogli učiniti. Naprotiv, nakon što su drvenu građu odvez li, prodali su je trećim osobama te ostvareni novac međusobno podijelili, čime su jasno manifestirali volju da tuđu stvar trajno prisvoje za sebe. Takvo postupanje nedvojbeno sadrži sva subjektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

12. Uzimajući u obzir sve navedene olakotne i otegotne okolnosti, stupanj krivnje okrivljenika, način počinjenja kaznenog djela te svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, sud je 1.okrivljenog ZŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, smatrajući da jedino takva kazna može utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela te izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela. Kako je ranije rečeno sud je utvrdio postojanje izrazito naglašenih otegotnih okolnosti koje po svom značaju višest ruko nadilaze utvrđene olakotne okolnosti. Sud je pritom imao u vidu i okolnosti samog počinjenja kaznenog djela, pažljivo je razmotrio mogućnost izricanja blaže sankcije, uključujući novu uvjetnu osudu ili kraću kaznu zatvora. Međutim, imajući u vidu višestruku osuđivanost okrivljenika, činjenicu da je ranije osuđivan i zbog istovrsnih kaznenih djela, izrazitu vremensku povezanost predmetnog kaznenog djela s prethodnom pravomoćnom osudom (očito kršenje roka kušnje), te očitu neučinkovitost svih dosadašnjih kaznenopravnih reakcija, sud je zaključio da se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 kod 1.okrivljenog više ne može ostvariti blagim sankcijama. Po ocjeni suda, izricanje blaže kazne predstavljalo bi poruku da višestruko i ustrajno protupravno ponašanje ne izaziva odgovarajuću reakciju pravnog poretka. Stoga je sud, dajući odgovarajuću težinu kako ranijoj višestrukoj osuđivanosti okrivljenika tako i njegovoj izrazitoj kriminalnoj upornosti, 1.okrivljenog ZŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sud smatra da je upravo takva kazna nužna i primjerena radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, odnosno radi jačanja svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, izražavanja društvene osude zbog počinjenog djela, zaštite pravnog poretka te sprječavanja okrivljenika da ubuduće ponovno čini kaznena djela.

13. Istodobno je sud ocijenio da će se svrha kažnjavanja u odnosu na 2.okrivljenog ĐŽ ostvariti i izricanjem kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od tri godine, jer postoji osnovano očekivanje da isti ubuduće neće činiti kaznena djela i bez izvršenja izrečene kazne.

14. Oštećenik SŽ postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura navodeći da se šteta sastoji ne samo od vrijednosti odvezene drvene građe već i od činjenice da je gospodarski objekt u cijelosti uklonjen te da bi za njegovu obnovu bilo potrebno nabaviti novu građu, angažirati radnike i snositi ostale troškove izgradnje. Sud smatra da u provedenom kaznenom postupku nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi stvarnu visinu štete. Tijekom postupka nije provedeno građevinsko niti financijsko vještačenje kojim bi se utvrdila vrijednost porušenog objekta, vrijednost ugrađene građe, troškovi eventualne obnove, vrijednost rada potrebnog za izgradnju novog objekta niti drugi elementi na kojima oštećenik temelji svoj zahtjev. Nadalje, dio zahtjeva odnosi se na buduće troškove izgradnje novog objekta, što po svojoj prirodi zahtijeva provođenje dodatnih opsežnih dokaza koji bi značajno odužili ovaj kazneni postupak. Budući da podaci prikupljeni tijekom kaznenog postupka nisu pružali pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva, sud je primjenom članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećenika s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu, gdje će moći ostvarivati svoja prava i izvoditi sve potrebne dokaze radi utvrđenja pune visine eventualno nastale štete.

15. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 i članka 560. ZKP-a sud je od oba okrivljenika oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Naime, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da su okrivljenici prodali otuđenu hrastovu drvnu građu za iznos od 822,88 eura te da su ostvareni novac podijelili na jednake dijelove. Budući da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnim postupanjem, sud je utvrdio da navedeni iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je svakom od okrivljenika naložio da u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske uplati iznos od 411,44 eura.

16. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 148. stavak 1. ZKP-a u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a. Kako su okrivljenici proglašeni krivima, dužni su snositi troškove kaznenog postupka. Prilikom određivanja visine paušalne svote sud je uzeo u obzir trajanje i složenost postupka, broj održanih rasprava te imovne i osobne prilike okrivljenika, slijedom čega je svakoga od njih obvezao na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 200,00 eura, smatrajući takav iznos primjerenim okolnostima konkretnog slučaja.

U Sisku, 22. svibnja 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku na broj KO-DO-1199/2020

2. 1.okrivljenom ZŽ, [adresa]

3. 2.okrivljenom ĐŽ, [adresa]

4. Oštećeniku SŽ, [adresa]