Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

Kutina

Poslovni broj: Pn-25/2025.-21.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Mateja Radočaj odvjetnica iz Čazme protiv tuženika Lovačkog društva "Šljuka", Popovača, Gornja Jelenska, Ribnjača 51., (OIB 27548401404) kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić odvjetnik iz Popovače, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Šljuka" Popovača da tužitelju TD isplati, na ime naknade imovinske štete, iznos od 3.107,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.974,60 eura teče od 8. ožujka 2025. i na iznos od 132,96 eura od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja TD za iznos od 595,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III.Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "Šljuka" Popovača da tužitelju TD naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.883,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po istoj kamatnoj stopi teče od 22. svibnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 16. lipnja 2025. tužitelj navodi da je 10. rujna 2024. u 5,25 sati u Gornjoj Jelenskoj, Jelengradska 1., na njegovo osobno vozilo marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] naletjela srna koja je iskočila iz putnog jarka, da je na vozilu oštećen prednji desni dio, da je srna odbačena u odvodni kanal uz rub kolnika i da su oštećenja na vozilu popravljena za što je plaćeno 3.703,23 eura. Predlaže da se naloži tuženiku da mu, na ime naknade štete, isplati iznos od 3.703,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. ožujka 2025. do isplate uz nadoknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije budući da se šteta dogodila na javnoj cesti u naselju, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi od 14. travnja 2026. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 3.107,56 eura. Međutim, tuženik se protivio smanjenju radi čega je odlučeno o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u potvrdu PP Kutina od 2. listopada 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, izvid štete, foto dokumentaciju, račun od 15. siječnja 2025., 7. ožujka 2025. i 5. lipnja 2025., saslušanjem svjedoka HD, SD, PD, RD, ŠD, saslušanjem tužitelja vještačenjem po vještaku prometne struke Brod – promet d.o.o. Slavonski Brod.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Među parničnim strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

7.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je u svojoj izjavi naveo da se 10. rujna 2024. oko 6,00 sati svojim vozilom kretao Jelengradskom ulicom u Gornjoj Jelenskoj, da je u jednom trenutku, njemu s desne strane, izletjela srna ili košuta i udarila u automobil, da je kolnik bio mokar, da je bio mrak i magla i da je vozio brzinom od 45 km/h. Svjedokinja HD u svojoj izjavi je navela da je u jednom trenutku, dok je tužitelj vozio Jelengradskom ulicom, na prednji poklopac motora vozila s desne strane skočila košuta.

8.Svjedoci SD, OD i RD u svojim su izjavama naveli da nisu bili očevici štetnog događaja, ali da ime je poznato da je došlo do naleta vozila tužitelja na divljač na mjestu gdje obično divljač prelazi cestu i da je okolni teren obrastao šikarom odnosno šumom. Svjedoku GD nisu poznate bilo kakve okolnosti štetnog događaja.

9.Dalje je na okolnosti nastanka štete izveden i dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke Brod – promet d.o.o. Slavonski Brod, a čiji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvaćeno kao objektivno i stručno budući da je detaljno i uvjerljivo obrazloženo, a zatim dodatno razjašnjeno prilikom usmenog saslušanja vještaka. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da se događaj u prometu dogodio 10. rujna 2024. u noćnim uvjetima vožnje u Gornjoj Jelenskoj, Jelengradska ulica 1., kao djelomični frontalni ulazni nalet osobnog automobila BMW 318 D registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao TD na divljač (srnu) koja se osobnom automobilu kretala od desna prema lijevo, da nisu bili ispunjeni prometno tehnički uvjeti za naselje (red kuća i prometni znak ime naseljenog mjesta), da je naletna brzina osobnog automobila na divljač bila 40 – 50 km/h, da je postavljen prometni znak opasnosti bez dopunske ploče, da nije poznat točan položaj prometnog znaka u odnosu na mjesto naleta, da se prometni znak odnosi na mjesto udaljeno 150-250 m od položaja prometnog znaka i da je u noćnim uvjetima vožnje pri korištenju putnih svjetala ograničenog bočnog dometa i pri kretanju divljači od desna prema lijevo divljač za vozača bila prometno tehnički iznenadna zapreka bez mogućnosti izbjegavanja pri čemu korištenje kratkog svjetla nije negativno utjecalo na mogućnost pravovremenog uočavanja divljači.

10.Temeljem izjava tužitelja i svjedoka, a koje sud prihvaća kao istinite budući da su logične, uvjerljive, međusobno se dopunjuju i uz to potvrđene mišljenjem vještaka te temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužitelj vozio brzinom od 45-50 km/h, da je šteta na vozilu tužitelja nastala kada je divljač iznenada naletjela na vozilo njemu s desne strane i da tužitelj nije imao vremenske mogućnost izbjeći udar. Pri tome se napominje da je vještak naveo u svom nalazu i mišljenju, a isto je utvrđeno i uvidom u priloženu fotodokumentaciju, da se štetni događaj dogodio izvan naselja koje je člankom 2. stavak 1. točka 24. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) definirano kao prostor na kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili s obiju strana ceste dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta (iz priloženih fotografija je vidljivo da je s obje strane ulice šikara i šuma). Iz tog proizilazi da je tužitelj vozio brzinom znatno nižom od brzine dopuštene člankom 54. stavak 1. točka 3. istog zakona te se može smatrati da je upotrijebio povećanu pažnju s obzirom na stanje ceste, uvjete vožnje i mogućnost naleta divljači. Radi toga sud smatra da na strani tužitelja nije bilo doprinosa nastanku štete.

11.Kako je tijekom postupka utvrđeno da je šteta nastala radi iznenadne pojave divljači na cesti, divljač se u takvim okolnostima smatra opasnom stvari. Slijedom toga odgovornost tuženika procjenjuje se temeljem člana 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) kojim je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Člankom 1064. istog zakona propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da gospodari lovištem kroz koje prolazi Jelengradska ulica. Slijedom toga se smatra da je divljač u njegovom vlasništvu na što upućuje i činjenica da su članovi tuženika uklonili uginulu srnu. Dakle, tuženik je kao vlasnik opasne stvari odgovoran za štetu koju je ta opasna stvar uzrokovala tužitelju. Pri tome se napominje da tuženik tijekom postupka nije dokazao da šteta ne potječe od divljači odnosno opasne stvari u njegovom vlasništvu.

12.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor nedostatak pasivne legitimacije navodeći da je do štete došlo na kolniku Jelengradska ulice, a ne u lovištu kojim gospodari tuženika.

13.Prigovor tuženika nije osnovan. Odgovornost vlasnika opasne stvari temelji se na njegovom vlasništvu i ne ovisi od toga gdje je opasna stvar nanijela štetu. Dakle, utvrđena činjenica da je do štete došlo na cesti nije od značaja za pasivnu legitimaciju tuženika.

14.Među parničnim strankama dalje je sporna i visina štete.

15.Vještak prometne struke u svom nalazu i mišljenju je naveo da je šteta na osobnom automobilu prema izvidu štete djelomično otklonjena prema računu za popravak u neovlaštenom servisu od 7. ožujka 2025. u iznosu od 2.974,60 eura, a da prema izvidu štete nije otklonjen dio u iznosu od 132,96 eura.

16.Kako je utvrđena odgovornost tuženika za nastalu štetu i visina štete odlučeno je kao u izreci presude, a temeljem članka 1045., stavak 3., članka 1046. i članka 1085. stavak 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima. Uz glavnu tražbinu tuženik je obvezan da tužitelju isplati i zakonsku zateznu kamatu koja teče na otklonjeni dio štete teče od 8. ožujka 2025. (račun za popravak je od 7. ožujka 2025.), a na neotklonjeni dio štete od 22. svibnja 2026. kao dana presuđenja. Odluka se temelji na članku 29. i 1089. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

17.Prijedlog tuženika da sud tužbu odbaci iz razloga što tužitelj nije postupio po članku 82. stavak 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18., 32/19., 32/20.) nije prihvaćen.

18.Člankom 82. stavak 1. Zakona o lovstvu bilo je propisano da za štete iz članka 78. točka 1. i 2. tog zakona oštećenici su dužni u roku od 7 dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od 7 dana odgovoriti oštećeniku. Navedeni stavak prestao je važiti 1. ožujka 2025. temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-3251/2023. od 8. listopada 2024. U navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo stajalište da se navedenom odredbom nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika i ograničava njegovo pravo na pristup sudu. Člankom 58. stavak 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu propisano je da se u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda. Dakle, kako ovaj postupak nije pravomoćno dovršen ne primjenjuje se članak 82. stavak 1. Zakona o lovstvu radi čega se sud nije upuštao u ocjenu je li u roku koji je propisan ukinutom odredbom tužitelj izvijestio tuženika o nastanku štete.

19.Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odštetnog zahtjeva 200,00 eura, sastav tužbe 200,00 eura, sastav dva podneska po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na tri ročišta po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura, pristojbu na tužbu 41,74 eura, pristojbu na presudu 41,74 eura i troškove vještačenja 400,00 eura. Nakon usklađenja podnesenih troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime sastava odštetnog zahtjeva priznat iznos od 200,00 eura (Tar.br.36.), sastava tužbe iznos od 200,00 eura (Tar.br.7.1.), sastava podneska od 18.9.2025. i 5.2.2026. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 22.9.2025., 4.11.2025. i 14.4.2026. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime sudske pristojbe na tužbu iznos od 41,74 eura, pristojbe na presudu 41,74 eura i na ime troškova vještačenja 400,00 eura. O zahtjevu za naknadu za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude za sada nije moguće odlučiti budući da je neizvjesno hoće li tužitelj i pristupiti na to ročište.

20.Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva s 83,91% što znači da je njegov ukupan uspjeh u sporu 91,95%. Tuženik u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva nije uspio u sporu, a u pogledu visine je uspio sa 16,09% te je njegov konačan uspjeh u sporu 8,04%. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.883,45 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 22. svibnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika