REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-46/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači "Vidra", OIB 11759381478 iz Čaglina, Ulica Bana Borića 13, zastupani po Zajedničkom odvjetničkom društvu Golovrški i Samardžija iz Nove Gradiške, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 10. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika, dana 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vidra“ iz Čaglina, Ulica bana Borića 13, Požega, OIB: 11759381478, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnove naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos od 2.800,00 eura.

III Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vidra“ iz Čaglina, Ulica bana Borića 13, Požega, OIB: 11759381478, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnove naknade imovinske štete iznos od 2.242,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 329,46 EUR od dana 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 299,52 EUR od dana 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 373,81 EUR od dana 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 329,05 EUR od dana 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 276,85 EUR od dana 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 233,69 EUR od dana 1. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 361,49 EUR od dana 1. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR od dana 1. siječnja 2021. do isplate,

za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vidra“ iz Čaglina, Ulica bana Borića 13, Požega, OIB: 11759381478, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.935,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja meritorne odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je Presudom zbog ogluhe Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 1/2018-7 od 8. svibnja 2018. utvrđeno je da je nezakonito rješenje izvanredne skupštine Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vidra” iz [adresa] od 2. ruina 2012. kojim je odlučeno da PU trajno prestaje članstvo u LD „Vidra” te je na temelju te presude LD „Vidra" dužno PU priznati sva prava i obveze koje mu pripadaju na temelju članaka 14. i 15. Statuta LD „Vidra” od 14. prosinca 1997., u roku od 15 dana. Citirana presude potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž15/2018-2 od 5. rujna 2018.

1.1. Tužitelj je protuzakonito i protustatutarno isključen iz članstva tuženika odlukom od 2. rujna 2012., povodom koje je pokrenuo postupak pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu kao (tada) stvarno i mjesno nadležnom sudu za odlučivanje o zakonitosti odluke udruge o isključenju tužitelja iz članstva udruge. U prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku odbačena je tužba tužitelja, nakon Čega je tužitelj pokrenuo postupak i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske te nakon odbačaja ustavne tužbe i pred Europskim sudom za Ijudska prava u Strasbourgu. Presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu utvrđena je povreda konvencijskog prava tužitelja.

1.2. Tužitelj je protupravnim isključenjem i pravnim postupcima koje je pokrenuo pred domaćim i međunarodnim sudbenim tijelima, a koji su uslijedili radi pobijanja odluke o isključenju iz članstva udruge pretrpio i imovinsku i neimovinsku štetu koja je predmet ovoga postupka.

1.3. Tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo koja je za njega nastala vođenjem nezakonitog (bolje reći montiranog) disciplinskog postupka s ciljem trajnog isključenja tužitelja iz rada lovačke udruge. Pred cjelokupnim članstvom udruge tužitelj je lažno prokazan krivokletnikom i osobom koja je u tolikoj mjeri narušila ugled lovačke udruge "Vidra" da joj je nužno zauvijek onemogućiti sudjelovanje u radu udruge. Nedvojbeno je utjecaj nezakonitih odluka donesenih radi isključenja takav da je kod dijela članstva, a i dijela javnosti uključene u lovstvo, stvorilo pogrešnu sliku o karakteru i osobnosti te moralnosti tužitelja, što sve je nedvojbeno uzrokovalo nastup duševnih boli.

1.4. Tužitelj je pretrpio povredu prava na korištenje slobodnog vremena budući da je tužitelj za vrijeme isključenja iz članstva udruge bio onemogućen aktivno sudjelovati u lovstvu budući da bi radi toga bio primoran platiti nemali iznos upisnine u neku drugu lovačku udrugu, iako je za 2012., kada je isključen iz članstva imao uredno ispunjene sve dužne obveze s osnove članstva u udruzi. Napominje se da se iznos upisnine u lovačku udrugu iznosi između 10.000,00 i 15.000,00 kn. Također, tužitelj u razdoblju od punih 6 godina nije bio u mogućnosti sudjelovati u radu lovačke udruge u koju je uložio značajne iznose novca te nemjerljivo vrijeme i trud, a koja udruga je u koncesiji lovišta na području gdje tužitelj ima prebivalište. Tako je tužitelj sudjelovao radom i financijski u izgradnji lovačkog doma. Ističe da se u sklopu lovačke udruge "Vidra" organiziraju lovne/lovačke aktivnosti gotovo na svakodnevnoj razini, od čega je tužitelj za vrijeme za koje mu je udruga osporavala pravo na članstvo u udruzi u cijelosti bio isključen. Time je bio isključen od svih nematerijalnih beneficija skopčanih s provođenjem slobodnog vremena u prirodi i bavljenjem omiljenim hobijem, dok je i s imovinskopravnog aspekta oštećen jer je u lovstvu imanentno da se meso ulovljene divljači dijeli među sudionicima u lovu prema ustanovljenim iznosima, od čega je tužitelj od 2. rujna 2012. također isključen.

1.5. Također, nužno je napomenuti da tuženik do dana podnošenja tužbe, iako je uredno obaviješten i o ishodu postupka pred Europskim sudom i o pravomoćnom dovršetku postupka pred domaćim sudovima, osporava pravomoćnost, konačnost i ovršnost odluke o nezakonitosti isključenja tužitelja iz članstva tuženika, tako da je tuženik u izvansudskom postupku otklonio i pravo tužitelja na naknadu pretrpljene štete, a tužitelj do sada nije od tuženika zaprimio niti obavijest o tome da mu se priznaju sva prava kao članu udruge niti je primio bilo kakav poziv za sudjelovanje u radu udruge. Ukoliko tuženik nastavi ustrajati u protuzakonitom postupanju, utoliko će tužitelj biti radi zaštite svojih prava primoran inicirati postupke kojima će se sankcionirati takva ponašanja.

1.6. Po ocjeni tužitelja za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tužitelju pripada iznos pravične novčane naknade od barem 40.000,00 kuna, dok s osnove imovinske štete tužitelj ističe tužbeni zahtjev na iznos odštete od 30.000,00 kuna, a konačni iznos tužbenog zahtjeva tužitelj će istaknuti po provedenom vještačenju po vještaku za lovstvo. Slijedom iznesenoga predlaže sudu da naloži tuženiku isplatiti s osnove naknade neimovinske štete tužitelju iznos od 40.000, 00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, te isplatiti s osnove naknade imovinske štete iznos od 30.000, 00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

1.7. Tužitelj uz tužbu podnosi i prijedlog za određivanje privremene mjere temeljeći tvrdnju o očekivanom onemogućavanju naplate izvjesne tražbine tužitelja od strane tuženika, činjenicom da je tuženik već otklonio moguću odgovornost za štetu po osnovi ovog štetnog događaja, a zbog nezakonitog i nepravilnog poslovanja udruge nije isključeno pokretanje postupka likvidacije udruge, u kojem slučaju bi naplata tužiteljve dospjele tražbine bila dovedena u pitanje. Budući da se vodstvo tuženika od 2012. do podnošenja tužbe nije libilo poduzimati bilo kakve protuzakonite radnje radi otklanjana tužitelja iz rada udruge, izvjesno je za očekivati poduzimanje daljnjih koraka kojima bi tuženik onemogućio naplatu tražbine tužitelja slijedom čega je nužno određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja nekretninom tuženika za vrijeme trajanja parničenog postupka. Budući da iz gore navedenoga proizlazi da postoji opasnost da će tuženik raspolagati svojom imovinom radi onemogućavanja naplate tražbine tužitelja odnosno postoji opasnost od otvaranja postupka likvidacije tuženika zbog nezakonitog i nepravilnog rada, tužitelj na temelju odredbe čl. 344. Ovršnog zakona predlaže parničnom sudu odrediti privremenu mjeru zabrane tuženiku kao protivniku osiguranja otuđenje i opterećenje svojih nekretnina, uz upis zabrane u zemljišnoj knjizi (čl. 354. st. 1. t. 3. Ovršnog zakona.) Tužitelj dokazuje vjerojatnost postojanja svoje tražbine pravomoćnom presudom kojom je odlučeno o nezakonitosti isključenja tužitelja iz članstva tuženika te presudom Europskog suda za Ijudska prava u predmetu PU protiv Hrvatske. Stoga predlaže se sudu odrediti privremenu mjeru kojom se tuženiku kao protivniku osiguranja određuje se privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine — k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište i voćnjak u selu površine 2718 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], koja je u nadležnosti z. k. odjela Općinskog suda u Požegi, a radi osiguranja tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja, po osnovi naknade štete koja je predmet parničnog postupka Pn/2019 pred Općinskim sudom u Požegi. Nalaže se upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine iz točke I. rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije za naknadu štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva. Ističe se i prigovor nastupa zastare samog prava na sudsku zaštitu radi naknade štete obzirom da je od navodnog štetnog događaja do podnošenja tužbe proteklo više od 7 godina ( 2012-2019). Tužitelj je trebao protiv ispravno određenog štetnika, u općem zastarnom roku, eventualno ustati tužbom, a obzirom da mu je bio poznat štetnik i šteta, makar se u tom postupku, kao prethodno pitanje, odlučivalo o nekim pravnim pitanjima s učinkom ograničenim samo na taj postupak. Pro primo, predlaže se da sud odredi vrijednost predmeta spora, radi naplate sudske pristojbe, jer je očito omaškom VPS naznačen sa 50.000 kuna iako zbroj kumulativno postavljenih tužbenih zahtjeva iznosi 70.000,00 kuna.

2.2. Tužitelj pogrešno navodi da je presuda zbog ogluhe broj P-1/18, ŽS SB, od 8. svibnja 2018. potvrđena presudom Vrhovnog suda broj Gž-15/2018, od 5. rujna 2018., koju prilaže uz tužbu. Naime, točno je da je donesena presuda P-1/18 dana 8. svibnja 2018., kao što je i nesporno da je protiv takove presude tuženik uložio žalbu. Žalbeni postupak, protiv presude zbog ogluhe se ne vodi pod brojem Gž-15/18. Predmetni broj spisa Gž-15/18 odnosi se na žalbeni postupak koji se vodio povodom žalbe tuženika protiv rješenja o odbačaju prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Uz tužbu je priloženo rješenje Gž-15/18 od 5.rujna 2018. u kojem stoji: U rubrumu....Vrhovni sud...

.odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1/2018-13 od 17. srpnja 2018.....(PODBROJ 13). U Obrazloženju...Županijski sud u Slavonskom Brodu pobijanim rješenjem odbacio je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje. Dakle to nije odluka povodom žalbe protiv presude već protiv rješenja o odbačaju prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Tuženik je protiv presude zbog ogluhe uložio posebnu žalbu iz Zakonom predviđenih razloga, tako da pravomoćnost presuda zbog ogluhe (podbroj 7) nije mogla steći temeljem rješenja o odbačaju prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Tužitelj u rubricirani spis nije dostavio "presudu Vrhovnog suda”, kako pogrešno navodi u historijatu već rješenje o potvrđivanju rješenja podbroj 13, pa su predloženi dokazi ad I dijelom nepodobni za dokazivanje tvrdnji tužitelja.

2.3. Presudu Vrhovnog suda br. Gž-26/2018 od 12.12.2018. kojom se odbija žaba tuženika protiv presude zbog ogluhe P-1/201 8-7 od 8.svibnja 2018. (i kojom se potvrđuje presuda ) tuženik je primio tek 2. kolovoza 2019. Ovo je pravno relevantna činjenica jer tek od 3. kolovoza 2019. počinje teći paricijski rok, pa do njegova isteka ne postoji protupravnost, ili nezakonitost što je bitna pretpostavka za naknadu bilo kakve štete. Sve do pravomoćnog utvrđenja nezakonitosti (odnosno do saznanja tuženika 2. kolovoza 2019. za pravomoćnost i do isteka paricijskog roka) ne postoji protupravnost, već je stanje bilo u cijelosti u skladu sa pozitivnim pravom RH. Dakle, rok naloga za izvršenje činidbe, od 15 dana, iz prvostupanjske presude P-1/2018-7 nije niti počeo teći u trenutku sastava ovog odgovora na tužbu.

2.4. Činjenica da je došlo do proceduralne greške prilikom isključenja iz članstva lovačke udruge ne sadrži dovoljno "neprava” zbog kojeg bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete. Neosnovan je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koji bi se temeljio na čl. 1100. ZOO-a jer ni težina ni okolnosti slučaja to ne opravdavaju niti bi težnje tužitelja bile spojive sa naravi i svrhom tog instituta. Povrh svega, tuženik je spreman, u paricijskom roku, postupiti po nalogu presude i priznati tužitelju sva prava, ali istodobno i obveze tužitelja koje izviru iz članstva u udruzi, tj. tuženiku. Novčana satisfakcija je nepotreban vid naknade štete koji se i inače priznaje samo iznimno kad težina i trajanje to opravdavaju odnosno kada postoje kvantificirane posljedice po zdravlje tužitelja, koje su isključivo posljedica predmetne povrede. Nema osnove za dosuđenje posebne naknade nematerijalne štete oštećeniku zbog gubitka životnih radosti. Oštećenik nema pravo na naknadu nematerijalne štete zbog narušene udobnosti odnosno gubitka slobodnog vremena (čl. 200. ZOO). Nematerijalna šteta koju su tužitelji pretrpjeli zato što im stan nije dovoljno grijan, pa nisu mogli obavljati životne djelatnosti koje bi inače obavljali da je u stanu bila normalna temperatura nije oblik štete koju ZOO priznaje, pa je tužbeni zahtjev odbijen Vs, Rn-231/81 od 09. 03. 1982. PSP-21/75., vs, Rev-1253/83 od 30. OS 1984 Izv. vs, Rev-2040/82 od 02. 02. 1983. PSP-23/92. vs, Rev-2422/89 od 18. travnja 1980. Tuženik osporava da bi tužitelj pretrpio povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo koje bi uživale sudsku zaštitu vođenja disciplinskog postupka bez obzira što je povrijeđena procedura donošenja odluke o isključenju.

2.5. Pasivna je legitimacija promašena utoliko što tužitelj navodi da je cit. pred cjelokupnim članstvom udruge tužitelj je lažno prokazan krivokletnikom i osobom koja je u tolikoj mjeri narušila ugled lovačke udruge štetnik utoliko ne može biti Lovačka udruga već fizička osoba koja je izjavom pred određenim brojem ljudi povrijedila pretpostavljeno pravo na čast, ugled i dostojanstvo. Zasigurno je teško obranili tezu da je tuženik, lovačka udruga, povrijedila tužitelja i da bi ga udruga (tuženik), pred svojim članstvom, proglasila krivokletnikom itd. Nezakonita odluka nije okolnost temeljem koje bi se kod trećih stvarala slika o karakteru, osobnosti i moralnosti tužitelja. Naprotiv, to mogu bili samo izjave sudionika, što potvrđuje da je pasivna legitimacija promašena. Jedna epizoda, od prije 7 godina, u kojoj je donesena odluka o isključenju ne utječe na ocjenu osobnosti uopće, a kamo li trajno, koja bi kod relevantne javnosti izazvala stav zbog kojeg bi prava osobnosti bila toliko intenzivno povrijeđena da bi uživala sudsku zaštitu u postupku naknade štete i to protiv Udruge.

2.6. Tuženik osporava da bi povreda prava na korištenje slobodnog vremena bio pravno priznati oblik štete, kao što se osporava i da je tužitelj bio onemogućen aktivno sudjelovati u lovstvu. Naime, članstvo u nekoj od lovačkih udruga nije bitna pretpostavka za pristup lovovima. Naime, moguće je bit član Hrvatskog lovačkog saveza i baviti se lovom i izvan formalno pravnog članstva u nekoj od lovačkih udruga. Lovac može pristupati u tzv. komercijalne lovove i platiti svako sudjelovanje (i za to dobiti račune) ili može sudjelovati u lovu kao gost. Dakle, netočno je da je isključenje iz udruge tuženika, onemogućilo tužitelju da se bavi lovom kao hobijem (osim ako mu je možda oružje oduzeto upravo zbog njegove prijave policijskoj postaji Pleternica, kao u ovom slučaju, što isključuje postojanje još jedne od pretpostavki za naknadu štete, a to je uzročnost). Tužitelj nije bio onemogućen u sudjelovanjima u lovu zbog (nezakonite) odluke o isključenju već jer mu je zakonitom odlukom policije oduzeto oružje.

2.7.Tužitelj nije morao plaćati nikakvu upisninu u drugo lovačko društvo da bi tek time stekao pravo sudjelovanja u lovu. Pogotovo se osporava da bi upisnine iznosile 10- 15000 kuna kao i da bi takova informacija bila od bilo kakovog utjecaja na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava da bi od bilo kakove pravne relevantnosti, u postupku naknade štete, bili navodi da je tužitelj, dok je bio član udruge, ulagao "nemjerljiva” sredstva i vrijeme kao i daje sudjelovao u izgradnji lovačkog doma. Nedvojbeno je da se radilo o dobrovoljnom ulaganju koje nije bilo uvjetovano protučinidbom dozvoljavanja izlova u lovištu. Nikada tužitelj nije ugovarao ili predviđao opcije vraćanja ili kompenziranja uloženog rada i sredstava. Ti navodi su potpuno irelevantni. Isključenje iz rada udruge nije protupravno sve do donošenja Gž- 26/18, a tek tada se dolazi u poziciju priznavanjem prava i obveza uspostaviti stanje, za tužitelja, kakovo je bilo prije donošenja odluke o isključenju. Tuženik navodi da je degutantno je i protivno časti svih lovaca deklarirati meso odstreljenih životinja kao štetu koja je nanesena tužitelju. U svakom slučaju to su besplatni primitci. Tuženik osporava da bi tužitelj imao prebivalište na području na kojem tuženik ima koncesiju. Naime, tužitelj ima prebivalište u [adresa] gdje koncesiju na lovištu ima LD "Fazan” Ruševo. Tužitelj je i iz tog društva ranije isključen što je znakovito i za ovaj postupak i težnje tužitelja nespojive sa institutom naknade štete.

2.8. Tuženik se protivi izdavanju privremene mjere iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti koje zakon propisuje da bi takova mjera bila osnovana. Naime, niti je tužitelj učinio u dovoljnom stupnju vjerojatnom svoju tražbinu niti je dokazao konkretnu opasnost i radnju tuženika/protivnika osiguranja poduzetu na način i u okolnostima zbog koje bi takova mjera bila nužna i osnovana. Nikakve radnje tuženika pa ni likvidacija udruge nisu niti u naznakama učinjene barem vjerojatnima. Protivnik osiguranja smatra da je prijedlog neosnovan i da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje privremene mjere za osiguranje novčanih tražbina iz čl. 344. i dalje Ovršnog zakona. članak 344. st. 1. glasi: Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječi/i ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagali . Dakle, Ovršni zakon propisuje kumulativno ispunjavanje određenih pretpostavki da bi se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine mogla odredili rješenjem, a niti jedna od kumulativnih pretpostavki ne postoji. Predlaže se odbiti zahtjev za izdavanje privremene mjere kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog suda u Sl. Brodu P-2/14-2 od 4.3.2014., rješenje Vrhovnog suda RH br. Gž-7/14-2 od 2.4.2014., rješenje Ustavnog suda RH br. U-III-2956/2014 od 18.12.2014., presuda suda u Strassbourgu od 4. travnja 2017. u predmetu PU protiv Republike Hrvatske - zahtjev br. 38458/15, presuda VSRH Gž-26/2018-2 od 12. prosinca 2018., obavijest Lovačkog društva Vidra str. lista 64-65 od 4.8.2019., odluka o prestanku članstva u udruzi Lovačkog društva Vidra od 19.9.2019., opomena pred isključenje Lovačkog društva Vidra od 28.8.2019., pisani nalaz i mišljenje vještaka Dražena Degmečića od 11. lipnja 2025., saslušao je sudskog vještaka na glavnoj raspravi, pravilnik o radu skupštine Lovačkog društva Vidra, plan prihoda, rashoda, rada i lova za 2017. godinu, Pravilnik o lovnom redu, red rada i lova str. lista 178 do 182, Statut Lovačkog društva Vidra, [adresa], te ostale podneske i priloge spisu. Sud je saslušao svjedoke LU i BU, te tužitelja PU osobno u svrhu dokazivanja.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev uređen podneskom od 30.10.2025. osnovanim do iznosa od 4.742,78 eura dok ga je u preostalom dijelu zahtjeva za iznos od 2.800,00 eura odbio.

5. U postupku su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija tuženika, istaknut je prigovor zastare prava na sudsku zaštitu.

6. Rješenjem ovoga suda br. Pn 46/2019-13 od 22. ožujka 2021. sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere, koje rješenje je postalo pravomoćno dana 2.4.2021.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj bio član lovačkog društva tuženika i da je rješenjem izvanredne skupštine tuženika Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vidra” iz [adresa] od 2.9.2012. odlučeno da tužitelju trajno prestaje članstvo u LD „Vidra”

7.1. Nije sporno da se rješenjem br. P 2/14-2 od 4. ožujka 2014. Županijski sud u Slavonskom Brodu oglasio nenadležnim za postupanje i odbacio tužbu tužitelja PU kojom traži da se rješenje tuženika od 2.9.2012. kojim mu je trajno prestalo članstvo kod tuženika utvrdi nezakonitim, a iz razloga što odlučivanje u ovom predmetu ne ide u sudsku nadležnost. Ova odluka je potvrđena rješenjem VSRH br. Gž 7/14-2 od 2.4.2014., nakon čega je tužitelj pokrenuo i postupak pred Ustavnim sudom RH i u konačnici pred Europskim sudom za ljudska prava u kojem postupku je uspio jer je ovaj utvrdio povredu čl.6.st.1. Konvencije.

7.2. Presudom zbog ogluhe Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 1/2018-7 od 8.5.2018. utvrđeno je da je nezakonito rješenje izvanredne skupštine tuženika Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Vidra” iz [adresa] od 2.9.2012. kojim je odlučeno da PU trajno prestaje članstvo u LD „Vidra” i da je tuženik dužan tužitelju priznati sva prava i obveze koje mu pripadaju na temelju članaka 14. i 15. Statuta LD „Vidra” od 14. prosinca 1997., u roku od 15 dana.

7.3. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gž 26/2018 od 12.12. 2018. potvrđena je presuda zbog ogluhe Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 1/2018-7 od 8.5. 2018.

7.4. Dakle nije sporno da je tužitelj nezakonitom odlukom tuženika isključen iz članstva udruge.

8. Udruga (lovačko društvo) ima svojstvo pravne osobe i odgovara za štetu koju njezina tijela ili članovi nanesu trećima ili vlastitim članovima donošenjem nezakonitih odluka (poput nezakonitog isključenja).

9. Razlozi zbog kojih je tuženik donio odluku o prestanku članstva tužitelja, a koje tužitelj opovrgava, nisu od utjecaja na činjenicu da je odlukom suda utvrđeno da je rješenje izvanredne skupštine tuženika nezakonito. Naime svjedoci LU koji je bio lovnik društva tuženika i BU koji je bio predsjednik udruge u vrijeme isključenja tužitelja suglasno su iskazali da je razlog za isključenje tužitelja bilo iznošenje kukuruza iz "čardaka" u vlasništvu udruge i da mu je za takvo ponašanje izrečena kazna, te su na sljedećoj izvanrednoj skupštini glasali o prijedlogu za isključenje koji je stavio Upravni odbor. Odlučujući o žalbi tužitelja na ovu odluku o isključenju, raspravljali su na sljedećoj redovnoj skupštini na kojoj odlučeno o njegovom isključenju. Iskazali su i da je protiv tužitelja vođen i stegovni postupak u kojemu je stegovna komisija trebala preispitati tužitelja vezano uz pitanja verbalnih sukoba, krađe kukuruza i nedozvoljenih izlazaka u lov ali je oslobođen jer je brat tužitelja bio član komisije. Tužitelj je s druge strne iskazao da je stegovni postupak u kojemu je oslobođen vođen povodom lažnog prijavljivanja, a naknadno su kreirali krađu kukuruza što je neistina i a sve počelo kada je tužitelj prijavio člana udruge LU policiji. Sve navedeno ukazuje na poremećene odnose između članova društva, ali i da je tužitelju nezakonitom odlukom prestalo članstvo u udruzi tuženika utvrđeno je pravomoćnom presudom, iz čega proizlazi njegovo pravo na naknadu štete.

10. Tužitelj navodi da je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo koja je za njega nastala vođenjem nezakonitog disciplinskog postupka s ciljem trajnog isključenja tužitelja iz rada lovačke udruge i da je utjecaj nezakonitih odluka donesenih radi isključenja takav da je kod dijela članstva, a i dijela javnosti uključene u lovstvo, stvorilo pogrešnu sliku o karakteru i osobnosti te moralnosti tužitelja, što sve je nedvojbeno uzrokovalo nastup duševnih boli.

11. Tuženik smatra neosnovan je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koji bi se temeljio na čl. 1100. ZOO-a jer ni težina ni okolnosti slučaja to ne opravdavaju. Tuženik ističe da ne postoji objektivna povreda časti i ugleda niti dovaljan intenzitet povrede, niti uzročnost, a u odnosu na tuženika kao udrugu s ove osnove ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava navode tužitelja da nije mogao sudjelovati u komercijalnim lovovima i biti lovac u nekoj drugoj udruzi, te da se lov smatra rekreativnom aktivnošću s koje osnove mu ne pripada pravo na naknadu izgubljenog užitka.

12. Sud ocjenjuje da tuženik nije u pravu kada navodi da isključenje ne sadrži dovoljno "neprava" koje bi opravdalo pravo na naknadu štete. Odluka tuženika o isključenju je nezakonita i to je dovoljno "neprava". Isključenje iz članstva za tužitelja je puno više od sudjelovanja u lovu i radu udruge i zasigurno je kod dijela članstva udruge stvorilo negativnu sliku o tužitelju optuženom za krađu kukuruza. Tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja je iskazao da su za vrijeme trajanja disciplinskog postupka svi "pljuvali po njemu" i ružno govorili i dan danas ga boli srce kad o tome razmišlja. Iskazao je da je osramoćen jer je on govorio jedno, a udruga ga prikazivala u drugom svjetlu pred drugima. Iskazao je da on nije odlazio u drugo društvo u goste u lov jer kako će ga oni gledati kad ne može 12 godina dokazati da je bio u pravu.

12.1. Upravo o ova okolnost da su informacije bile dostupne većem krugu ljudi, ne samo iz udruge tuženika već i drugim lovačkim udrugama se lovci međusobno poznaju i druže, čime je tužitelj među kolegama lovcima stigmatiziran, te da se radi o maloj sredini, uz ostale navedene okolnosti upućuje sud na zaključak da je čin nezakonitog izbacivanja uzrokovao duševne boli kod tužitelja jer je doživio sram i poniženje i da su duševne boli i narušeni ugled izravna posljedica samog čina izbacivanja. Protiv tužitelja je prethodio izbacivanju stegovni postupak u kojemu iako je tužitelj bio oslobođen, pojedini članovi udruge objašnjavaju ovu okolnost time što je tužiteljev brat bio član komisije, koje obrazloženje je opet ponižavajuće za tužitelja. Tužitelj je poimenično naveo članove udruge koje su tako govorili, a isto tako je i govorio i saslušan pred sudom svjedok BU, predsjednik lovačkog društva tuženika u to vrijeme, da je stegovna komisija prije odluke o isključenju donijela odluku da tužitelj nije kriv ali " da je jedan član komisije bio tužiteljev brat". Tuženik navodi da nezakonita odluka nije okolnost temeljem koje bi se kod trećih stvarala slika o karakteru, osobnosti i moralnosti tužitelja već to mogu biti samo izjave sudionika, što prema tuženiku potvrđuje da je pasivna legitimacija udruge promašena. Međutim, očigledno su donošenju nezakonite odluke udruge prethodili i različiti postupci udruge kojima se uz tužitelja vezalo pitanje verbalnih sukoba, krađe kukuruza i nedozvoljenih izlazaka u lov, dakle kod trećih se stvarala slika o karakteru, osobnosti i moralnosti tužitelja u negativnom svjetlu. I to što je oslobođen u stegovnom postupku se nastojalo prikazati da je brat tužitelja utjecao na odluku. Stoga sud smatra da nije osnovan prigovor pasivne legitimacije tuženika, jer lovačko društvo ima svojstvo pravne osobe i odgovara za štetu koju njezina tijela ili članovi nanesu trećima ili vlastitim članovima donošenjem nezakonitih odluka.

12.2. U odnosu na navode tužitelja da je bio isključen i od svih nematerijalnih beneficija skopčanih s provođenjem slobodnog vremena u prirodi i bavljenjem aktivnost lova, što tuženik osporava navodeći da se mogao učlaniti u neko drugo lovačko društvo, sud cijeni istinitim iskaz tužitelja da nije bio u mogućnosti sudjelovati u radu lovačke udruge u koju je uložio značajne iznose novca te vrijeme i trud koji se ne mogu izraziti novcem, a koja udruga je u koncesiji lovišta na području gdje tužitelj ima prebivalište. Tužitelj je iskazao da se nije želio uključiti u rad nekog drugog lovačkog društva jer je to "kao da ste podstanar kraj vlastite kuće", jer je puno radio upravo u udruzi tuženika, gdje se u to vrijeme gradio lovački dom u koji je tužitelj i je financijski ulagao i sudjelovao u radnim akcijama oko gradnje lovačkog doma odnosno pratećih objekata i da se mogao učlaniti u neko drugo lovačko društvo ali upisnina u lovačko društvo iznosi oko 3.000 - 4.000 eura, zavisi o veličini udruge, a upisninu je već platio u Lovačko društvo "Vidra".

13. Stoga vodeći računa o svim navedenim okolnostima, sud je ocijenio da utvrđena težina i trajanje povrede i okolnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled dostojanstvo, sukladno čl. 1100 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) u iznosu od 2.500,00 eura, dok ga je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva s ove osnove odbio do iznosa od 5.300,00 eura, jer sud smatra da dosuđeni iznos u potpunosti ispunjava svrhu satisfakcije iz članka 1100. st. 2. ZOO.

14. U odnosu na potraživanje imovinske štete, tužitelj je naveo da se ista sastoji nemogućnosti sudjelovanja u lovu od 2012. godine na dalje i time podjeli mesa ulovljene divljači među sudionicima lova prema ustanovljenim iznosima.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja čiji su iskazi u navedenom dijelu suglasni u bitnom proizlazi da materijalna korist koju lovac ostvaruje u lovu je meso ustrijeljene divljači. Poslije lova meso se dijeli na članove koji su toga dana bili u lovu, a sudjelovati mogu samo članovi koji su ispunili financijske obveze i radne obveze, i meso se dijeli na jednake dijelove. Ovakva podjela mesa predviđena je Statutom i Programom rada i lova udruge u kojoj se to propisuje. Svi članovi društva moraju sudjelovati u radovima udruge koji obuhvaćaju rad na domu, hranilištima, čekama, prosikama, u sađenju poljoprivrednih kultura. Prije isključenja tužitelj je sudjelovao kao lovac u ovim radovima jer bez toga nema lova. Lovci skupljanju radne bodove kako bi mogli ići u lov. Nakon svakog lova sastavlja zapisnik o lovu a evidencija odstrijeljene divljači da se vodi po markicama i prema broju dobivenih markica za svaku vrstu divljači, a koje markice daje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Nakon toga se izdaje potvrdu svakome lovcu za meso koje je primio. Dio mesa ide za potrebe lovačkog saveza i humanitarnih udruga. U njihovoj udruzi nitko ne može sudjelovati kao gost ukoliko ga ne pozove lovac koji je član udruge. Jedan dio gostiju može biti besplatno u lovu, a za jedan dio se plaća sudjelovanje. Svaki član može zvati maksimalno tri gosta godišnje. Svaki lovac mora platiti članarinu i prikupiti određeni broj bodova da bi sudjelovao u lovu te posaditi ¼ jutra poljoprivrednom kulturom za prehranu divljači.

16. Obzirom je nesporno da tužitelj nije sudjelovao u lovu zbog nezakonitog isključenja, te da lovci poslije lova meso se dijeli na članove koji su toga dana bili u lovu, sud je odredio se vještačenje po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo i lovstvo s pozivom da se očituje o vrijednosti mesa mase divljači koja bi tužitelju pripadala od svakog provedenog lova u razdoblju od 2. rujna 2012. do zaključno 4. kolovoza 2019. i to ukupna masa mesa ulovljene divljači u pojedinom lovu / broj sudionika pojedinog lova i iskazati vrijednost mesa divljači po pojedinim godinama za sve vrste izlovljene divljači sukladno zapisnicima o lovu te cjenicima Hrvatskog lovačkog saveza za pojedine godine.

17. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 11.6.2025. sudski vještak Dražen Degmečić je naveo da je obzirom na odmak vremena, dokumentaciju koja je subjektivne naravi, vezana uz procjenu tjelesne mase divljači, zatim upitne procjena tjelesne mase po dobnim i spolnim razredima pojedine vrste divljači te upitne cijene mesa divljači i postojanje ili ne postojanje korektnih cijena i cjenika divljačine (mesa divljači) po traženim godinama, vještak je naveo da se odlučio za metodu procijene vrijednosti divljači koja bi pripadala svakom pojedinom lovcu u zadanom vremenskom razdoblju pa tako i tužitelju. Dakle, sukladno propisanim i izvršenim kvotama odstrela temeljem potvrđenih i ovjerenih planova gospodarenja (navedenih lovnogospodarske osnove), zatim temeljem propisane dokumentacije od strane nadležnog tijela (navedeni Zapisnici o lovu), koju su popunjavale ovlaštene osobe lovoovlaštenika (LD „Vidra“ Čaglin) te iskazanih vrijednosti divljači po vrsti te dobnim i spolnim razredima u propisanim pravilnicima (navedeni pravilnici), izvršio je postavljeni zadatak. Pojedinačne vrijednosti divljači a sukladno navedenim pravilnicima se odnose ukupno i na meso i na trofeju divljači u ovisnosti od vrste te dobnog i spolnog razreda, koje je prikazao u tablici 7 ( izračun vrijednosti divljači) po godinama za utuženo razdoblje. Procjena vrijednosti od divljači koju bi svaki pojedini lovac u predmetnom razdoblju mogao ostvariti iznosi 2.242,78 EUR. Temeljem toga procjena vrijednosti od divljači koja bi PU pripadala, jednako tako iznosi 2.242,78 EUR-a.

18. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na koji nije imao prigovora te obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, te na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.242,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od na iznos od 329,46 EUR od dana 1. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 299,52 EUR od dana 1. siječnja 2015. do isplate, na iznos od 373,81 EUR od dana 1. siječnja 2016. do isplate, na iznos od 329,05 EUR od dana 1. siječnja 2017. do isplate, na iznos od 276,85 EUR od dana 1. siječnja 2018. do isplate na iznos od 233,69 EUR od dana 1. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 361,49 EUR od dana 1. siječnja 2020. do isplate i na iznos od 38,92 EUR od dana 1. siječnja 2021. do isplate.

19. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju zbog nepotpune analize utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu postojanja tužiteljevog prava na lov i nepotpune metodologije i usporedbe u odnosu na ostale članove udruge. Niti jedan lovac koji nije podmirio financijske i/ili radne obveze ne ostvaruje niti je ostvarivao pravo na dio mesa odstrijeljene divljači. Tako i tužitelj bez financijskih i radnih obveza ne može ostvariti novčanu naknadu za to meso kao da je sve obveze podmirio kao što su ih podmirili ostali lovci kod tuženika. Povrh članarine, svaki lovac da bi imao pravo sudjelovati u lovu mora imati određeni broj „bodova“, svaki lovac mora obraditi poljoprivredne kulture za ishranu divljači u određenoj površini ili platiti protuvrijednost u novcu.

20. Kako je sud nesporno utvrdio da je tužitelj izbačen iz članstva udruge nezakonitim odlukom, čine je onemogućen u bilo kakvim aktivnostima udruge, pa i izvršenju financijskih obveza, obrade poljoprivrednih kultura i sudjelovanje u lovu, što je i osnova tužbenog zahtjeva, sud nalazi neosnovanim prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga saslušan na glavnoj raspravi održanoj dana 10.4.2026. Sudski vještak je odgovorio na sporna pitanja te naveo da je za lovnu dokumentaciju od ovlaštenika prava lova za traženi period smatrao da nije mogla biti kriterij standard koji može braniti u predmetu već je koristio dostupne podatke iz lovno gospodarske osnove koji su službeni podatci kao i ti isti podatci se nalaze i na propisanoj aplikaciji središnje lovne evidencije koja je opet propisana trenutno važećom zakonskom regulativom i ti podatci su jedino podatci koje je mogao uzeti kao standard, ni mišljenja nisu egzaktna. Podatci iz nalaza objedinjuju i odstrel i meso i učinak lova, a cjenik lova je odredio prema izvorima nabrojanima na str.145 nalaza.

20.1. Navodi tuženika da je obavijestio tužitelja da će poštivati odluku suda i pozvao tužitelja 4. kolovoza 2019. da se vrati u potpuno članstvo u udruzi ( dakle nakon što je VSRH donio odluku br. Gž 26/2018 od 12.12.2018) što podrazumijeva i plaćanje dospjelih i zaostalih članarina i drugih davanja kakva su uredno podmirivali svi ostali članovi udruge i da se tužitelj oglušio na poziv, nije platio članarine i nije se aktivno vratio u udrugu, nakon čega je udruga potom donijela novu, na statutu osnovanu i zakonitu odluku o novom isključenju, nije pravno relevantna za ovaj postupak jer je tužitelj utužio razdoblje obuhvaćeno nezakonitom odlukom tuženika, dakle za razdoblje od 2012. do 2019. Podredno, tijekom postupka tuženik nije osporavao da je tužitelj plaćao saveznu članarinu kroz utuženo razdoblje.

21. Temeljem odredbe čl. 1098. ZOO oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i naknadu izmakle koristi.

22. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio kao stručan i u skladu sa pravilima struke i na istom je utemeljio svoju odluku te na ime imovinske štete dosudio tužitelju iznos od 2.242,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate (sukladno tablici 7 nalaza i mišljenja u kojoj su naznačeni pojedinačni iznosi po godinama za različite vrste divljači).

23. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate kako je propisano člankom 29. st. 1. ZOO, tako da je sud dosudio tužitelju zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a za imovinsku štetu od dospijeća pojedinačnih iznosa pa do isplate, kako je tužitelj i tužio, a tuženik se nije protivio.

24. Sud nalazi da nije osnovan prigovor zastare jer je tužba radi naknade štete podnesena 11.7.2019., a odluka o proglašenju nezakonitom odluke o izbacivanju iz članstva udruge tužitelja je postala pravomoćna odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12.12.2018. od kada zastara počinje teći, tako je tužba podnesena unutar općeg roka zastare za naknadu štete.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).

25.1. Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela. Obzirom je tužitelj u ovom postupku uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva u visini 100 % i 62 % sa visinom tužbenog zahtjeva, tako da je odnosu na osnovu i visinu uspio sa 81 %. Tuženik je uspio 19 % sa visinom tužbenog zahtjeva i nije uspio sa osnovom što u konačnici iznosi 9,5 % pa je od postotka s kojim je uspio tužitelj oduzeo postotak s kojim je uspio tuženik, tako da je postotak koji je preostao nakon navedenog obračuna 71 % u kojem postotku je sud odmjerio naknadu ukupnih troškova tužitelju.

25.2. Sud je priznao tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe 200,00 eura, zastupanje na ročištima održanima dana 16. rujna 2019., 9. ožujka 2021., 13. siječnja 2023., 8. studenog 2023. i 10. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sastav podneska od 11. rujna 2019., podneska od 9. studenog 2021., podneska od 19. veljače 2025. i podneska od 31. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, što iznosi ukupno 2.000,00 eura, uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.500,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 226,00 eura.

25.3. S obzirom na uspjeh u parnici tužitelja od 71 % sud je priznao tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.935,46 eura.

25.4. Sud je priznao tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 eura jer je isti trošak potreban bez obzira na uspjeh stranaka u sporu tako da su tužitelju odmjereni i dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.935,46 eura.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Požegi, 22. svibnja 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

2. ZOU ČU i KU, [adresa]