Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-1197/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika INOPLAN d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 57934878801, zastupanog po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku iz Rijeke, radi radno – prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nije dopuštena i zakonita tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. koju je tužiteljica zaprimila 20. listopada 2023. te da radni odnos tužiteljice nije prestao pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala na temelju ugovora o radu od 1. ožujka 2019. sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana 22. svibnja 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2019. bila zaposlena kod tuženika na obavljanju poslova radnog mjesta kuhara. Dana 20. listopada 2023. tužiteljica je zaprimila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. u kojoj se navodi kako, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uvjetovane skrivljenim ponašanjem tužiteljice i kršenjem obveza iz ugovora o radu, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tako tuženik u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. navodi kako je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu kuhara, odnosno izrade jela na roštilju u objektu brze prehrane i da je tijekom rada više puta usmeno upozoravana na pridržavanje dužne pažnje pri izradi jela, a na što da se ista oglušila što je utjecalo na stagnaciju i pad poslovanja. Tuženik navodi kako je tužiteljica 5. listopada 2023. izradila ćevape u lepinji na način da je to jelo prepekla dovevši ga do nejestivosti i takvo dala gostima, dakle svjesno i namjerno pričinila štetu. Također, navodi tuženik kako tužiteljica učestalo koristi svoj mobilni telefon, odlazi na WC, puši cigarete i sl. Isto tako, tuženik navodi kako tužiteljica često kasni na posao i ranije odlazi s posla. Protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava (prigovor na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu) i to 24. listopad 2023. preporučenom pošiljkom tuženiku na koji isti, do dana pisanja ove tužbe, nije odgovorio niti se na bilo koji način očitovao. Navode i razloge u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. tužiteljica osporava u cijelosti. Ukoliko je tužiteljica doista „radnica” kakvom ju je opisao tuženik u od luci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023., zašto je radni odnos trajao više od četiri godine? Zašto je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme? Teško je zamisliti da bi itko tolerirao onakvo ponašanje radnika kakvim ga opisuje tuženik. Istina je dijametralno suprotna onome što iznosi tuženik u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. Tužiteljica je nekada kasnila na posao uz dopuštenje nadređene, MĐ koja joj je rekla da bolje da dođe malo kasnije pa ju u to vrijeme zamjenjuje druga kolegica nego da ide na bolovanje. Sve je to tužiteljica nadoknadila te je znala raditi i po cijeli dan kada nije imao tko raditi. Napominje se kako su u ugostiteljskom objektu postavljene kamere pa ukoliko je istina što piše tuženik u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tada bi, zasigurno, tužiteljica dobila otkaz puno prije. Od količine posla tužiteljica je zaista poslužila gostu izgorenu lepinju, no to svakako nije razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Na rad tužiteljice, odnosno kvalitetu poslužene hrane nikada nitko od gostiju nije imao primjedbu, a očito niti tuženik za kojega je tužiteljica radila pet godina. Osim poslova navedenih u ugovoru o radu, tužiteljica je obavljala i druge poslove poput rezanja luka i sličnih dodataka jelima, čišćenje cjelokupnog ugostiteljskog objekta, terase i vanjskih i unutarnjih zaleđivača i hladnjaka s mesom i povrćem. Za navode iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. tuženik nije ponudio nikakve dokaze. Apsurdnost ide čak toliko i da se u odluci navodi kako je poslodavac „omogućio Zaposlenici da iznese svoju obranu uz upozorenje da mogućnost otkaza zbog teške povrede radne obveze, koje povrede radnih obveza nije mogla opravdati”?!. Tužiteljica izričito osporava da joj je tuženik omogućio iznošenje obrane budući bi ista, da joj je to bilo omogućeno, svakako argumentirano osporila sve navode iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. Tužiteljica je zbog događanja na poslu i ponašanja direktora tuženika (deranje na radnom mjestu, vrijeđanje i prijetnje) zatražila liječničku pomoć radi čega je ista privremeno nesposobna za rad, odnosno nalazi se na bolovanju, a koje je, na temelju stručno – medicinske ocjene privremene nesposobnosti za rad osiguranika od 23. listopada 2023., medicinski opravdano (anksiozna, tjeskobna, intrapsihički tenzionirana, voljno nagonski snižena, nereguliran san, košmarni snosi, psihički status nije kompenziran). Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 151/22 i 64/23, dalje u tekstu: ZoR), u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Ne bi trebalo biti sporno kako je u ovoj pravnoj stvari teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na tuženiku koji nije, ni na koji način, dokazao njegovo postojanje. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese sljedeću odluku kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su u cijelosti neosnovani tužba i tužbeni zahtjev iz sljedećih razloga. Odluka poslodavca o izvanrednom otkazu od 17. listopada 2023. godine je opravdana i donesena u skladu sa čl. 116. Zakona o radu. Naime, istu je odluku tuženik bio prisiljen donijeti iz razloga što je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca, nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa je detaljno opisana u samoj odluci otkazu od 17. listopada 2023. godine, a sastoji se prije svega u tome što je tužiteljica svoje osnovne radne zadatke koji se sastoje pripremi hrane, pečenju ćevapćića u lepinji obavila na način da je to što je napravila nejestivo i poslodavcu nanosi izravnu štetu. Tužiteljičina je obveza iz radnog odnosa da napravi ćevape na roštilju na način ne samo da ta hrana bude jestiva, nego da bude ukusna i pripremljena tako da gosti ugostiteljskog objekta budu zadovoljni, da u toj hrani uživaju i da se ponovno vrate. Tuženik je razvio prepoznatljivi brand pod nazivom McChevap koji prije svega uključuje ćevapćiće određenog standardnog okusa koji konzumenti mogu očekivati prilikom svake konzumacije. Tako tuženik veliku pažnju polaže i trudi se da hrana uvijek ima ujednačenu, izvrsnu, kvalitetu, što postiže nabavkom mesa i drugih namirnica, te izradom ćevapćića u svom pogonu za preradu mesa, kao i pečenjem ćevapćića određeno vrijeme, na određenoj temperaturi, ravnomjernim okretanjem itd. Tužiteljica je imala detaljne upute kako i na koji način ćevapćiće treba peći i pripremati, te je znala kako to činiti, jer je taj isti posao obavljala preko četiri godine. Njezin rad u te četiri godine nije bio bez primjedbi, te ju je tuženik često opominjao i morao davati upute i nadzirati, no tužiteljica je uz upotrebe dužne pažnje znala napraviti korektnu hranu koja je udovoljavala standardu koji je upostavio tuženik, pa je to odgovor na pitanje iz tužiteljičine tužbe zašto ju je tuženik držao zaposlenu na predmetnom radnom mjestu od 2019. godine. Tužiteljica je, kako je navedeno u odluci o otkazu dana 05. listopada 2023. godine napravila nejestive, zagorene ćevapčiće i lepinje, koje ne samo da ih je takvima napravila, nego je, iako svjesna da se radi o zagorenom, nejestivom, a svakako neukusnom jelu izdala kupcu. Dakle, jedno je izraditi takve nejestive ćevapčiće, što se uz upotrebu dužne pažnje nije smjelo desiti, a drugo je takve očito zagorene i pougljenjene ćevapčiće dati kupcu na konzumaciju. Tužiteljici koja je zadužena za pečenje ćevapčića i koja kako sama navodi u tome ima iskustva, nije moglo biti nepoznato da to što je napravila ne valja, da će gost biti nezadovoljan, i da će to nanijeti štetu poslodavcu, odnosno, ugostiteljskom objektu u kojem je radila. Takovo postupanje tužiteljice pokazuje da ona ne samo da je 05. listopada 2023. godine postupala sa krajnjim nemarom ili grubom nepažnjom, nego sa neizravnom, a ako ne i izravnom namjerom da nanese štetu tuženiku. Da je tome tako tužiteljica je pokazala kada joj je sljedeći dan 06. listopada 2023. godine tuženik predočio o kakvoj se šteti radi i da se gost tuženika pobunio zbog nejestivih ćevapčića. Naime, tužiteljica je odbila prihvatiti svoju pogrešku, te je štoviše tvrdila da je ona dobro napravila hranu. Ista se nije niti pokušala opravdati već je bila drska prema poslodavcu i verbalno napala tuženikova direktora da će ona “raditi kako hoće i da se njoj neće tako prigovarati” S obzirom na to poslodavac samo zbog toga nije imao druge nego donijeti odluku po čl. 116. ZOR-a. Nadalje, tuženik je pregledom nadzornih video snimki utvrdio, kako je navedeno u odluci o otkazu, da tužiteljica priprema hranu na način da za to vrijeme koristi mobilni telefon i ostavlja hranu na roštilju bez nadzora, te istu ostavlja na roštilju bez nadzora duže vremena kada odlazi na WC, pušiti cigaretu itd, pa s obzirom na to čudi da ranije nije došlo do incidenta kao 05.10.2023. godine. Slijedom toga, te s obzirom na sve okolnosti koje se nastavno iznose, nastavak radnog odnosa sa tužiteljicom nije bio moguć. Naime, tužiteljica je zaposlena u 3. mj. 2019.g. na radno mjesto kuhara - izrade jela na roštilju, u ug. objektu poslodavca, iako po struci nije kuhar, ali obzirom svatko može naučiti sve ako hoće, odlučeno je istoj dati šansu posebice iz razloga što se žalila da je nezaposlena, da je imala loše poslodavce, da je podstanar i sl. Na neodređeno je zaposlena 16.03.2020.g., 3 dana prije „lock downa“ zbog Covida, iz razloga što je poslodavac uvijek bio i više nego pošten, pa nije želio kao mahom svi drugi poslodavci radnicima dati otkaze, već upravo suprotno sve koji su bili na određeno prijavio na neodređeno kako bi im sačuvao radna mjesta, dapače u ožujku digao osobni kredit kako bi radnicima (njih 13) isplatio plaće. Radno mjesto na kojem je tužiteljica zaposlena podrazumijeva rad na roštilju, rezanje lepinja, rezan je luka, čišćenje objekta tijekom i nakon posla. Uvijek u smjeni rade dva djelatnika, a sveukupni dnevni posao oduzima pola radnog vremena. Radi se o objektu veličine 15 m2 pa je u odnosu na čišćenje, na što se poziva u svojoj obrani, bespredmetno komentirati, a vezano za čišćenje hladnjaka i zamrzivača, hladnjake je obrisala 2 puta godišnje, dok se zamrzivači sami odleđuju, dok inače čišćenje spada u redovni posao, što ista jako dobro zna i na što je voditeljica uporno skretala pažnju obzirom se radi o ugostiteljskom objektu koji se mora održavati, ali se ni na isto predmetna nije baš previše obazirala. Vezano za samu izradu jela na roštilju tužiteljica je vrlo često griješila na način da je jelo pekla puno duže nego se smije (umjesto 8 po 20 min) jer tako izgubi sočnost i ukus te se doslovce uništi, i to zato jer ona smatra da to tako treba i zato jer u međuvremenu „surfa“ po mobitelu . Mnogo puta je istoj skretana pažnja na izradu jela, na što bi se nakon odlaska poslodavca i voditeljice oglušila i opet po starom. Vrlo često su stizale primjedbe na rad iste i vrlo često ju se usmeno upozoravalo, ali bi uvijek nalazila izlike pa bi poslodavac u dobroj vjeri „nasjedao“ na izlike i prelazio preko grešaka, sve do dana 05.10.2023.g. kada je definitivno ista pret jerala u svom nemaru te očito s namjerom prepekla puna dva roštilja ćevapa i lepinja i svjesna toga iste prodala gostima koji su na to negodovali, jelo bacili i odlučili da nikada više neće doći u naš ug. objekt. Tuženik prodaje jela od mljevenog mesa, to mu je to jedina i osnovna djelatnost, odnosno, od toga živi i na tome gradi svoj brend. AĐ pola svoga radnog vremena provodi u ispijanju kave, pušenju, marendama, boravcima na toaletu i „surfajući“ na mobitelu. Obim posla je takav da se sve odradi za cca 3 sata, tako da preostala 3 sata umjesto da se upravo odradi nešto korisno, očisti, napravi, redovno bi predmetna vrijeme provodila na terasi s kavom, cigaretom i mobitelom. Ista je usmeno upozoravana da ne koristi mobitel dok se radi, ali č im poslodavac ode sve je opet po starom. (foto poruke gošće objekta). Činjenica je da je poslodavac u ovo vrijeme gdje je vrlo teško naći novog radnika tolerirao stvari da teku kako je navedeno, posebice iz razloga što je u objektu poslodavca na Kukuljanovu puno više posla gdje mora biti svakodnevno prisutan pa fizički ne može nadzirati dva objekta, iako poslodavac nije mogao očekivati da će tužiteljica napraviti to što je napravila 05. listopada 2023. godine. Tako poslodavac niti voditeljica objekta, koja je u to vrijeme radila na Kukuljanovu, nisu često dolazili osobno u objekt na Turkovu gdje radi predmetna, pregledavali snimke, niti dolazili koliko bi trebalo uzdajući se u poštenje radnika i smatrajući da bi svoj posao trebali obavljati savjesno i odgovorno, ali očito upravo stoga kada su neki radnici bez kontrole umjesto da pošteno rade posao za koji su plaćeni, koriste dobrotu, lakovjernost poslodavca i slobodu pa krše osnovna prav ila rada i uzuse i počinju raditi što hoće, samo ne ono što treba. Vezano za učestalo kašnjenje tužiteljice na rad u listopadu 2023. godine što je dokumentirano na snimkama videonadzora, potpuno je neistinita obrana da je tužiteljica kasnila uz dopuštenje voditeljice da je bolje da kasni nego da ide na bolovanje, jer isto nema nikakvog smisla, niti je ista ikada tražila dopuštenje da kasni, niti kašnjenje ima veze s bolovanjem, niti je iala razloga da kasni jer stanuje 5 minuta pješice od objekta, već je takvim svojim ponašanjem samo činila stres i štetu svojoj kolegici koja iz kolegijalnosti nije o tome izvijestila poslodavca. Upravo je tužiteljica najviše od svih djelatnika koristila bolovanja i to i po mjesec dana uzastopce. Vezano za navode o njenom radu „po cijeli dan“ ista je u 4 godine radila svega par dana prekovremeno, a što bi poslodavac uredno platio, kao što je uvijek plaćao svaku minutu rada i nerada, božićnice, uskrsnice, naknade za GO, dar za Sv. Nikolu, dakle sve što je trebao i što nije trebao, upravo zato da radnici budu zadovoljni i sretni, što je i sama tužiteljica često komentirala navodeći da nikada nije manje radila, a bila bolje plaćena i imala bolje poslodavce. (rekapitulacija po godinama s brojem dana bolovanja i prekovremenih sati). Vezano za novinski članak Kulta plava kamenica razvidno je iz samog naslova, a nastavno i iz tekstualnog dijela, da su pohvaljeni proizvodi iz objekta na Kukuljanovu, što je radnici jako dobro poznato. Ista nije nikada radila niti jedne minute u objektu na Kukuljanovu, pače ne zna ni gdje je Kukuljanovo, ni gdje se nalazi objekt ni kako izgleda, pa je potpuno nejasno zašto se poziva na novinski članak koji nema baš nikakve veze s njom i s objektom na Turkovu, što više nemoralno da prisvaja tuđe zasluge. Navedena fotografija predmetne koju je novinar Plave kamenice objavio je uzeta s FB stranice Mc Chevapa koju uređuje poslodavac, a ista potječe od dana 23.07.2020.g., a na kojoj se nalaze još razne fotografije oba objekta i zaposlenika. (fo to s FB s datumom stavljanja). Direktor tuženika, vrlo rijetko obilazi radnike, već isto čini voditeljica MĐ koja je s radnicima u čestom, bliskom kontaktu, radi s njima, mijenja ih kada su na bolovanjima i godišnjim odmorima, međutim zgrožen njenim ponašanjem i štetom koju je počinila, potpuno izgubivši vjeru u radnicu dana 06.10.23. direktor poslodavca NĐ je došao u objekt kako bi istoj ponovno usmeno obrazložio njene greške, omogućio joj da da obrazloženje, upozorivši je na mogućnost budućeg otkaza zbog skrivljenog ponašanja, na što se ista nije niti pokušala opravdati već je počela histerizirati i verbalno napala poslodavca da će raditi kako hoće i da se njoj neće tako prigovarati, te napustila objekt. Poslodavac se nikada ni na koga nije derao, dapače, sa svim radnicima ima vrlo korektan odnos, u odnosu na tužiteljicu čak takav da se istoj pomagalo da pronađe kuću kontaktirajući prijateljicu iz djetinjstva koja posjeduje poduzeće za trgovanje nekretninama, do pronalaska autohemaničara, do toga da je poslodavac osobno njenog partnera svojim vozilom vozio u Klanu gdje je tražio posao jer nisu imali vozilo, a posebice su lažne tvrdnje da bi istu vrijeđao ili joj prijetio. U objektu su toga dana bili svi djelatnici koji tome mogu svjedočiti, naravno osim HĐ koja je njena kćerka, a koju je poslodavac na zamolbu njene majke da je slabo plaćena u Intersparu gdje je tada radila i gdje joj nije dobro, da im se pomogne i sl., također zaposlio u najboljoj vjeri i s najboljim namjerama. Za istaknuti je da je tužiteljica od dana 07.10.23., iako je rasporedom rada trebala raditi, zajedno sa svojom kćerkom, prestala dolaziti na posao, nepotrebno je za komentirati da je naprasni nedolazak 2 od 4 djelatnice doveo do bitnog poremećaja procesa rada kod poslodavca. Nedolazak na posao je naknadno opravdala bolovanjem, dok se preko drugih radnika došlo do saznanja o tome da ona i kćerka planiraju neke zabave. Kako je poslodavac upoznat s činjenicom da je kćerka tužiteljice članica KUD-a pretragom Interneta – You tube je utvrđeno da su iste tijekom bolovanja sudjelovale u muzičkim događajima i to dana 07.10.2023. u Zagrebu i dana 14.10.2023.g. u Sloveniji, Škofja Loka, dakle tijekom bolovanja obilaze zabave ne mareći za posao, a niti su se poslodavcu ijednom javile pa ni SMS porukom. Smatramo da nije normalno da radnik provede 15 dana na bolovanju, da se u međuvremenu zabavlja, a da poslodavca niti jednom ne kontaktira te da istoga dovede u situaciju da ne može organizirati daljnji posao. Tužiteljica je jako često griješila u radu i isto tako često usmeno upozoravana na greške, na što bi se oglušila i ponovno radila po svom, ne prihvaćajući sugestije i naputke koje bi dobivala od poslodavca, što je utjecalo na lošije recenzije i puno lošije poslovanje od onog u drugom objektu poslodavca, pa je poslodavac nakon mnogo pokušaja da svoje ponašanje tužiteljica promijeni, nakon događaja od dana 05.10.2023.g. kada je ista definitivno pretjerala uništivši preko 20 porcija ćevapa koje je izgorila i upropastila, donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu jer je izrada ćevapa u lepinji jedino na čemu se temelji poslovanje poslodavca i posao predmetne koji ista ne zna kvalitetno obavljati. 13 zaposlenih živi od navedenih ugostiteljskih objekata i upravo ćevapa u lepinji stoga poslodavac itekako mora voditi brigu o svome poslovanju i boriti se za svakoga gosta jer dolazak u ugostiteljski objekt nije obaveza već želja gosta pa kada se jednom iznevjeri više se neće vratiti, stoga je nedopustivo da se radnica, upravo nakon toliko godina rada, ponaša i uzima posao zdravo za gotovo redovno kršeći radne obveze. Nakon uručenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu predmetna je podn ijela tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad pa je poslodavac dana 28.11.2023.g. u najboljoj vjeri donio Odluku o stavljanju van snage Odluke o izvanrednom otkazu, temeljem koje Odluke je poslodavac podnio HZMO zahtjev za stornom prekida rada te pozvao istu da se vrati na rad 04.12.2023.g. Dana 01.12.2023.g. od strane odvjetnika tužiteljice poslodavac je obaviješten da je tužiteljica izjavila da se predomislila, da se neće vratiti kod poslodavca na rad i da će povući tužbu, slijedom čega je dana 04.12.2023.g., po upućenom zahtjevu HZMO sa zamolbom za stornom zahtjeva za ponovnom prijavom radnice, isti zahtjev storniran, obzirom da je tužiteljica izjavila da se neće vratiti, niti se vratila na rad. (zahtjevi HZMO). Isto tako je za napomenuti da se predmetna tijekom rada kolegicama „hvalila“ kako ona odmah tuži ako nije po njenom i kako bi „izvukla“ odštetu, da je tako tužila bivšeg poslodavca, bivšeg partnera, susjeda i sl., što svakako govori o kakvoj se osobi radi. Zbog ponašanja radnice poslodavac je zatražio medicinsku pomoć liječnice obiteljske medice koja je konstatirala da je zadobio akutnu reakciju na stres te odredila medikamentoznu terapiju lijekovima za umirenje. (izlist e-zdravstveno). Svojim nesavjesnim radom, redovnim kašnjenjem na posao i po sat vremena, neurednim izvršenjem posla i naloženih zadaća, odbijanjem rada po naloži poslodavca, ponašanjem nje same kao osobe, što je dovelo i do poremećaja međuljudskih odnosa, poslodavac je izgubio povjerenje u radnicu zbog čega daljnji radni odnos nije moguć. Slijedom toga, kako su ostvarene sve pretpostavke iz čl. 116. ZOR-a za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, odluka tuženika od 17. listopada 2023. godine je pravilna, valjana i zakonita, pa se predlaže da Sud provede predložene dokaze, te nakon provedenog postupka donese presudu kojom u cijelosti odbija tužbeni zahtjev i tužiteljicu obvezuje na naknadu parničnih troškova.

3.Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to: Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.10.2023. (list 5), prigovor na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 7), potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (list 9), dostavnice i potvrda o primitku (list 11), prijava o prestanku osiguranja (list 12), anex ugovora o radu od 30.3.2020. (list 13), dodatak 4. ugovora o radu od 15.3.2020. (list 14), dodatak 6. ugovora o radu od 31.3.2023. (list 15), dodatak 7. ugovora o radu od 1.7.2023. (list 16), dodatak 8. ugovora o radu od 1.7.2023. za HĐ (list 17), odluka o utvrđivanju razmjernog dijela godišnjeg odmora i isplate naknade od 30.10.2023. (list 18), potvrda o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa (list 19), potvrda o dostavi dokumentacije i odjavi tužiteljice (list 20), nalaz specijaliste (list 21), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 24), novinski članak (list 26-31), odluka od 28.11.2023. (list 37-38), e-mail pun. tuženika pun. tužiteljice od 28.11.2023. (list 39), odluka od 5.12.2023. (list 42), fotografije (list 50-92), CD (list 99), izjava (list 104), preslika poruke (list 105), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 110-114), z.z. tuženika (list 114-115), preslika poruke u boji (list 116-117), saslušana je svjedokinja EĐ (list 121-123), i KĐ (list 123-124), svjedokinja HĐ (list 129- 131), MĐ (list 132-133), svjedok VĐ (list 133-134), pregledana je CD snimka (list 137-139).

4.Sukladno članku 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

5.Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila djelatnik tuženika na radnom mjestu kuhara te da joj je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2023. izvanredno otkazan ugovor o radu od 1. ožujka 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i kršenje obveza Ugovora o radu.

6. Sporno je da li je odluka o otkazu dopuštena te da li je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad.

7.Odredbom članka 116. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR-a) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obaveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz ) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8.Sukladno odredbi članka 133. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, te ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9.Utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu prava - prigovor iz radnog odnosa podnesen 24. listopada 2023. čime je vidljivo da je podnesen u zakonom predviđenom roku. Budući je tuženik o navedenom zahtjevu nije odlučio te je tužiteljica podnijela tužbu dana 14. studenog 2023., ista tužba je podnesena unutar zakonom propisanog roka.

10.Uzevši u obzir težinu posljedica koje izvanredni otkaz radnog odnosa ima na interes stranke tj. radnika kojem se otkaz daje zakon je propisao da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u određenom kratkom roku – od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se takav otkaz temelji. S obzirom da se radi o prekluzivnom roku, ako poslodavac radniku otkaže izvanrednim otkazom ugovor o radu nakon proteka toga roka izvanredni otkaz je ništetan. Poslodavac bi mogao na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi temeljiti redoviti otkaz ugovora o radu ili tražiti da sud raskine ugovor o radu. Za početak tijeka toga roka prema sudskoj praksi uzima se dan kada je osoba ovlaštena odlučiti o davanju otkaza saznala za činjen icu na kojoj se temelji otkaz ugovora o radu. U navedenom roku poslodavac mora samo donijeti odluku o izvanrednom otkazu ali ne mora je u tom roku i dostaviti radniku kojom se odluka o otkazu daje.

11. U odluci o otkazu tuženik navodi da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu budući je počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz razloga što je 5.10.2023. izradila čevape u lepinji koji proizvod predstavlja bazu poslovanja na način da je isto jelo prepekla dovevši ga do nejestivoga takvog dana gostima na što je gošća negodovala navela da je jelo morala baciti da neće nikada više doći, te je tako narušila kvalitetu hrane i kontinuirano svojom nepažnjom i nemarom narušila ugled poslodavca. tuženik također navodi da je tužiteljica koristila mobitel, napuštala jelo, odlazila pušiti tj. da nije sa dužnom pažnjom obavljala taj posao, također navodi da je ista i kasnila 2.10.,5.10.6.10., a što je isto razlog za otkaz i što predstavlja kršenje iz radnog odnosa i uništava ugled ugostiteljskog objekta, a na što je tužiteljica također upozoravana. Tuženik da je tužiteljici omogućio iznošenje obrane 6.10.2023. , ali ista naveden povrede radne obveze nije opravdala.

12.Izvanredni otkaz omogućuje prekid radnog odnosa bez obveze poštivanja otkaznog roka i ova vrsta otkaza predviđena je za slučaj nastupa takve okolnosti zbog koje nije razumno očekivati od stranaka da nastave izvršavati međusobna prava i obveze do prestanka radnog odnosa istekom otkaznog roka . To znači da je ova vrsta otkaza ugovora o radu predviđena u slučaju kada radnik počini težu povredu radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, ako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome je potrebno da povreda radne obveze svojom težinom , a osobito važna činjenica svojom okolnošću opravdava trenutni prestanak radnog odnosa.

13.Iz provedenih dokaza posebno iz saslušanja tužiteljice kao stranke, z.z. tuženika, i svjedokinje MĐ kao i dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je tužiteljica kod tuženika radila duže vremensko razdoblje, po navodima tužiteljice 4 i pol godine I sam z.z. tuženika navodi da tijekom tog razdoblja nije imao značajnijih primjedbi na rad tužiteljice. Prvi problem da je nastao kad su tužiteljici zagorili "čevapi i lepinja" iz kojeg razloga je išao pregledavati snimke pa je onda utvrdio da je tužiteljica i kasni, a što je sve navedeno u odluci o otkazu kao razlog za otkazivanje ugovora o radu. Supruga z.z. tuženika i voditeljica MĐ navela je, kao i z.z. tuženika da zapravo pravi razlog otkaza i nisu bili otkazni razlozi navedeni u odluci o otkazu već činjenica što se tužiteljica nije pojavila na poslu idućeg radnog dana pa da onda nisu imali izbora nego joj dati otkaz. Dakle, tuženik je tužiteljici dao otkaz radi nedolaska na posao navevši da je to radi povrede radne obveze, a očito je i sam tuženik bio svjestan toga da navedeni otkazni razlozi nisu osnova za izvanredni otkaz ugovora o radu kada je svoj otkaz stavio van snage i pozvao tužiteljicu da dođe na rad.

14.Odredbom članka 117. st. 1. propisano je da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

15.Kako je tuženik tužiteljici dao otkaz zapravo zbog privremene nenazočnosti na radu, a ne iz otkaznih razloga koje je naveo u odluci o otkazu njegova odluka o otkazu je nedopuštena jer je protivna čl. 116. i 117. st 1. Zakona o radu.

16.Osim što je tužiteljici dan otkaz iz drugih razloga iz kojih je tuženik istoj namjeravao dati otkaz (sam je naveo da je to učinjeno jer nije došla na posao) niti sami razlozi u odluci o otkazu ne opravdavaju donošenje izvanredne odluke o otkazu jer nakon 4 i pol godine rada kod tuženika bez većih primjedbi ili bilo kakvih pismenih opomena tuženik nije imao opravdavanje za dati tužiteljici otkaz kod prve pogreške - "zagoreni čevapi i lepinja" iako je to osnovana djelatnost tuženika jer time nikako nije mogao biti toliko narušen ugled poslodavca niti mu je prouzročena znatna imovinska šteta koja bi kao opravdanje imala najtežu posljedicu za tužiteljicu , izvanredni otkaz ugovora o radu bez prava na otkazni rok. Navedena kašnjenja na posao kao i druge povrede koje se spominju u odluci vidljivo je da se odnose točno na razdoblje u kojem se dogodila i povreda u vidu "izgorenih čevapa" pa je očito da je tuženik navedene povrede spomenuo samo kao opravdanje i dodatno terećenje tužiteljice prilikom donošenja odluke o otkazu, a isto tuženiku očito nije bilo od značaja pogotovo iz razloga što je i sam naveo da je tužiteljica to radila u kontinuitetu, a radila je kod njega 4 i pol godine bez ranijih primjedbi. Nije ispunjena niti okolnost da zbog te teške povrede kada bi i bila takva, radni odnos više nije moguće jer je sam tuženik stavio van snage svoju odluku i pozvao tužiteljicu da se vrati na rad čime je sam dokazao da može nastaviti rad sa tužiteljicom ukoliko bi ista to prihvatila.

17.Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 116. i 117. Zakona o radu odlučeno je kao u točci I. izreke.

18.Odredbom članka 124. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložit će vraćanje radnika na posao. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

19.Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a., te tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku na temelju odredbe Tbr.7.t.2. OT-a pripada jednokratna nagrada za najviše 4 radnje u visini od 250 bodova, a za svaku dalju radnju pripada nagrada u visini od 50 bodova. Stoga je tužiteljici priznato 500,00 eura za sastav tužbe, podneska od 14.4.2024., pristupa ročištu 15.4.2024. i pristupa ročištu u prosincu 2024., te pristupa na ročište 8.4.2025. 100,00 eura, pristupa na ročište 7.10.2025. 100,00 eura, i pristupa na ročište 14.4.2026. 100,00 eura, odnosno ukupno 800,00 eura uvećano za 25 % PDV -a ukupno 1.000,00 eura.

U Rijeci, 22. svibnja 2026.

S u d a c:

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1.Pun. tužitelja

2.Pun. tuženika