REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-971/2026-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli u pravnoj stvari predlagatelja NC, [adresa]-vychod, 25081 [adresa] i protustranke ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno na adresi u [adresa] ,zastupane po punomoćniku Nini Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, radi donošenja odluke o povratku maloljetnog djeteta NCF, rođenog **.**.2024. u [adresa], Republika Češka, zastupanog po posebnoj skrbnici ČC, mag.iur. zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, temeljem odredbi Haške konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, nakon održane rasprave, 22. svibnja 2026.

r i j e š i o je

I. Nalaže se povratak maloljetnog ZCF, rođenog **.**.2024. u [adresa], Republika Češka, s prebivalištem u [adresa], 25081 N, [adresa], trenutno u Republici Hrvatskoj, na adresi [adresa], u Republiku Portugal, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se protustranci KC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da predlagatelju SC plati trošak postupka u iznosu od 923,51 EUR (slovima: devetstodvadesettri eura i pedesetjedan cent), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je, posredstvom Središnjeg tijela, podnio ovome sudu 24. travnja 2026. zahtjev temeljem Haške konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, 1980. ( u daljnjem tekstu: HK 1980 ).

1.1. U prijedlogu se ističe da predlagatelj traži povratak maloljetnog djeteta NCF, rođenog **.**.2024. u Republici Češkoj iz koje ga je odvela njegova majka PC, supruga predlagatelja.

1.2. Predlagatelj ističe da su on i protustranka zajednički izvršavali roditeljsku skrb i zajedno živjeli na adresi u [adresa], 25081 N, [adresa] i to od rujna 2024. sve dok protustranka nije odvela dijete. S tim u vezi dodaje da je protustranka 11. srpnja 2025. sa svojim ocem i maloljetnim djetetom otišla automobilom u Republiku Hrvatsku, a s kojim putovanjem je on bio suglasan jer su protustranka i njezin otac usmeno obećali da će se protustranka s djetetom vratiti. Međutim, oko 1. kolovoza 2025. protustranka je navela da se neće vratiti i da će ostati trajno stanovati s djetetom u Republici Hrvatskoj. Tada je predlagatelj otišao u Republiku Hrvatsku i tijekom boravka nije uspio privoliti majku djeteta da se s djetetom vrati, a nakon tjedan dana od njegova odlaska natrag u Republiku češku, majka djeteta se neočekivano predomislila i zamolila predlagatelja kao oca da dođe u Republiku Hrvatsku po dijete i nju i vrati ih u Republiku Češku. Isto tako, u to vrijeme se predlagatelj kao otac obratio UMPODu (Uredu za međunarodnu pravnu zaštitu djece) i prijavio nezakonito zadržavanje djeteta od strane majke središnjem tijelu u Češkoj. Majka, ovdje protustranka se naknadno vratila i roditelji su obnovili život u zajedničkim kućanstvu pa otac nije rješavao prethodnu situaciju. No, ističe se da je pronašao i da je majka u to vrijeme bez njegova znanja i suglasnosti ishodila potvrdu o prijavi prebivališta za dijete te vjerojatno putovnicu i rodni list.

1.3. Predlagatelj ističe da je protustranka 28. studenog 2025. u poslijepodnevnim satima, dok je on bio na poslu, spakirala stvari maloljetnog djeteta, uzela kolica i s djetetom napustila prebivalište u mjestu [adresa], a potom obavijestila oca da je otišla i da ne želi navesti svoje mjesto boravka. Predlagatelj je 8. prosinca 2025. saznao da je predlagateljica s djetetom preselila u Republiku Hrvatsku bez njegova pristanka i znanja.

1.4. Nadalje, predlagatelji ističe da je djetetovo posljednje uobičajeno boravište prije nezakonitog odvođenja u [adresa] bilo u Republici Češkoj jer je cjelokupan život djeteta bio u Republici Češkoj (dijete je živjelo sa roditeljima, išlo u vrtić, ostvarivalo osobne odnose sa rodbinom i sl. ).

1.5. Slijedom navedenog, predlagatelj smatra da su ispunjeni svi uvjeti propisani HK 1980. za povratak nezakonito odvedenog maloljetnog djeteta u Republiku Češku.

1.6. Podneskom od 11. svibnja 2026. predlagatelj je predložio donošenje rješenja kojim će mu se omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom na način da se isti osobni odnosi ostvaruju putem video poziva u 16,00 sati, u trajanju od 15 minuta te svaki vikend; subotom i nedjeljom, od 9-19:30 sati za koje potrebe će otac dolaziti u Republiku Hrvatsku, sve na način da otac dolazi po dijete i vraća ga na adresu majke, ispred ulaza u zgradu, na javnoj površini, te da se zabranjuje protustranci Z Konupkova odvođenje djeteta izvan granica Republike Hrvatske, kao i da joj se nalaže oduzimanja svih osobnih isprava djeteta koje služe za prijelaz državne granice. O navedenoj mjeri će se obavijestiti nadležna policijska uprava radi evidentiranja zabrane izdavanja i oduzimanja svake osobne isprave koja služi za prijelaz državne granice u evidencijama zabrana i zaštitnih mjera te će se zabrana napuštanja područja Republike Hrvatske registrirati u državnom i prekograničnom informacijskom sustavu, a o kojim mjerama je odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protustranka je dala svoje očitovanje na prijedlog na ročištu održanim kod ovoga suda 19. svibnja 2026. u kojem navodi da se u cijelosti protivi prijedlogu predlagatelja te predlaže isti odbiti zbog psihičkog i fizičkog nasilja predlagatelja nad protustrankom. Temeljem čl. 13. HK 1980, stavka 1) podstavka a i b, protustranka inzistira da se odbije prijedlog jer otac nije ostvarivao skrb u trenutku majčinog odlaska s djetetom. Ističe da joj nije prihvatljiv povratak u Republiku Češku jer tamo nema svoju bližnju obitelj, a ne želi se vratiti u kućanstvo predlagatelja, no svakako je za mirno rješenje spora.

2.1. U svojem iskazu protustranka je navela da se protivi prijedlogu predlagatelja opisanom u točki 1.6. ovog obrazloženja rješenja navodeći pritom da se ne želi vratiti u Republiku Češku kao i da predlagatelj može vidjeti dijete dva do tri puta u mjesecu po sat vremena ako dođe u Republiku Hrvatsku, a pozivom dva puta tjedno.

3. U ovom je postupku sud maloljetnom djetetu imenovao posebnu skrbnicu u skladu s odredbom čl. 6. st.1. i st. 2. točke d Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece ("Narodne novine", broj 99/18) jer je procijenio kako interes roditelja djeteta ne znači nužno predstavljanje i njezinog najboljeg interesa. Dijete ima pravo na oba roditelja u jednakoj mjeri i samom odlukom da postanu roditelji, predlagatelj i protustranka trebali su prihvatiti model međusobnog odnosa u kojem će interes njihovog djeteta biti ispred svih ostalih osobnih interesa.

3.1. Podneskom od 18. svibnja 2026. posebna skrbnica je navela da iz materijalne dokumentacije kojom raspolažem proizlazi da dijete ima uobičajeno boravište u [adresa], kao i da je iz države odvedeno bez suglasnosti oca, ovdje predlagatelja. U odnosu na prijedlog predlagatelja za donošenje privremene mjere radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, poziva na stranke da pokušaju postići sporazum oko istog. Naime, dijete je niske kronološke dobi te je svakako u interesu djeteta da ne izgubi emocionalnu povezanost i kontakt s ocem, stoga predlaže odrediti osobne odnose oca s djetetom do okončanja predmetnog postupka.

3.2. Nakon saslušanja stranka, posebna skrbnica je podneskom od 20. svibnja 2026. navela da iz iskaza stranaka proizlazi da dijete od rođenja stanuje u [adresa]. Također proizlazi da stranke imaju zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na dijete, da je protustranka odvela dijete iz Češke bez suglasnosti predlagatelja, kao i da predlagatelj nije dao svoju suglasnost da dijete bude zadržano na prostoru Republike Hrvatske. Također, iz dostavljene odluke Suda u Češkoj razvidnoj je i da je u odnosu na protustranku izrečena zabrana putovanja s djetetom izvan Republike Češke bez suglasnosti oca. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je i sama protustranka izjavila da ne postoji nikakva ozbiljna opasnost da bi povratak djeteta u Češku izložio dijete fizičkoj ili psihičkoj traumi ili bi povratkom dijete bilo dovedeno u nepovoljniji položaj, smatra kako je prijedlog predlagatelja za povratak djeteta osnovan i predlaže isti usvojiti.

4. Sud je dokazni postupak proveo u skladu sa čl.18. Zakona o provedbi Haške konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, 1980 (u daljnjem tekstu Zakon o provedbi HK 1980) te je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu (list 1-320 spisa), a na ročištu održanim kod ovoga suda 19. svibnja 2026. izveden je dokaz saslušanja stranaka (list 302-308 spisa).

5. Zahtjev predlagatelja je osnovan.

6. S obzirom je ovaj zahtjev postavljen u skladu sa HK 1980. sud je utvrđivao prvenstveno da li su ispunjeni svi preduvjeti za primjenu iste.

6.1. S tim u vezi se dodaje da je maloljetno dijete u dobi od dvije godine te je prije podnošenja zahtjeva živjelo u [adresa], državi ugovornici, slijedom čega se HK 1980. primjenjuje u ovom postupku jer se primjenjuje na djecu do 16 godina starosti u smislu odredbe čl. 4. HK 1980.

6.2. Nadalje, a imajući u vidu da protustranka (majka djeteta) nije sporila da je posljednje uobičajeno boravište djeteta prije odvođenja u [adresa] bilo u Republici Češkoj, sud je utvrđivao postojanje uvjeta propisanih čl. 3. HK 1980.

6.3. Iz iskaza same protustranke, ali i iz navoda u podnescima predlagatelja i njegovom iskazu proizlazi da su stranke kao roditelji maloljetnog djeteta živjeli zajedno u bračnoj zajednici u kojoj je rođeno **.**.2024. maloljetno dijete , te da nema odluke o uređenju sadržaja roditeljske skrbi i da otac od odvođenja djeteta u Republiku Hrvatsku, otežano s djetetom ostvaruje osobne odnose putem video poziva, kao i da, prema češkom pravu roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, proizlazi i da su ispunjeni i uvjeti propisani čl.3. HK 1980.

6.4. Imajući u vidu da je maloljetno dijete u Republiku Hrvatsku dovedeno 28. studenog 2025., a zahtjev za njegov povratak predlagatelj je podnio u prosincu iste godine, ispunjeni su i uvjeti iz čl.12. HK 1980.

7. Imajući u vidu utvrđenja iz točke 6. ovog obrazloženja rješenja proizlazi da je neosnovan u cijelosti prigovor predlagatelja iz podneska od 30. travnja 2026. kojim ističe apsolutnu nenadležnost ovoga suda za postupanje u smislu odredbe čl. 8. i 9. u vezi čl. 10. Uredbe Vijeća Europe (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenog 2023. te iako navodi da se neće upuštati u raspravljanje do odluke suda u odnosu dok se ne odluči o prigovoru nenadležnosti, a potom se upušta u raspravljanje, sud je proveo postupak i u ovoj odluci odlučio o prigovoru nenadležnosti s obzirom na rokove propisane za vođenje postupka i hitnost postupka.

7.1. Naime, na stjecanje roditeljske skrbi primjenjuje se mjerodavno pravo propisano Haškom Konvencijom o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece, 1996. ( u nastavku HK 1996 ) na koju direktno upućuje i Uredba Bruxelles II ter i temeljem koje se primjenjuje mjerodavno pravo uobičajenog boravišta djeteta, u konkretnom slučaju Republike Češke. Pri tome se ističe da se podnošenjem zahtjeva po HK 1980., uobičajeno boravište maloljetnog djeteta u [adresa] nije moglo ustaliti bez obzira na protek vremena od njezinog zadržavanja u Republici Hrvatskoj.

7.2. Slijedom navedenoga, predlagatelj je bio ovlašten podnijeti predmetni zahtjev u smislu čl. 3. HK 1980. Sud je obvezan primjenjivati Uredbu ( EU ) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece ( u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles II ter) koja direktno upućuje na primjenu odredbi HK 1980. koja se primjenjuje u Republici Češkoj i u Republici Hrvatskoj, kao i naprijed spomenuta Uredba Bruxelles II-ter.

7.3. Sud ističe da se u ovom postupku odlučuje o povratku protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta u kojem se mogu izricati i mjere osiguranja, dok se o roditeljskoj skrbi odlučuje u posebnom postupku pred nadležnim sudom, a za koji postupka je odlučno uobičajeno boravište djeteta, dok kod otmice to nije slučaj. (O tome i u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-851/2022-2 od 15. rujna 2022.).

7.4. U odnosu na ovdje podneseni zahtjev za vraćanje, za navesti je da iz sadržaja Haške konvencije o otmici, dopunjene u dijelu nadležnosti odredbama Uredbe Vijeća br. 2201/2003 o nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u bračnim predmetima te pitanjima roditeljske odgovornosti (Uredba br. 1347/2000-Uredba Brussels II bis), proizlazi da se zahtjev za predaju djeteta podnosi sudovima države „utočišta“, odnosno države u koju je dijete prema navodima podnositelja zahtjeva nezakonito odvedeno ili zadržano. Navedeno stoga što su upravo sudovi u zemlji u kojoj se dijete trenutno nalazi, u boljem položaju brzo i učinkovito izvršiti odluku o predaji (ako ona bude donesena). Haška konvencija o otmici stoga tijelima države otmice daje nadležnost samo za odlučivanje o zahtjevu za povrat djeteta (u državu njegova uobičajenog boravišta), dok o pitanjima roditeljske odgovornosti nadležnost zadržavaju sudovi državne članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije nezakonitog odvođenja ili zadržavanja (čl. 10. Uredbe Brussels II bis). Da o zahtjevu za predaju djeteta odlučuje sud države u koju je dijete odvedeno, dodatno proizlazi i iz odredbe čl. 12. HK 1980, kojom je propisano da ako sudsko ili upravno tijelo u zamoljenoj državi ima razloga vjerovati da je dijete odvedeno u drugu državu, može prekinuti postupak ili odbaciti zahtjev za povratak djeteta, a jednako tako i iz izričitog naslova odredbe čl. 9. Zakona o provedbi HK 1980, koji govori o postupanju po zahtjevu za povratak djeteta iz Republike Hrvatske.

8. Slijedom čega je prigovor nenadležnosti koji ističe predlagatelj, a koji je sam pokrenuo ovaj postupak, neosnovan.

9. Sud nije utvrdio niti postojanje razloga navedenih u čl. 20. HK 1980. ( kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda koje se procjenjuju prema pravnom poretku Republike Hrvatske).

9.1. Uvidom u priloženu dokumentaciju, iskaz stranaka te očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured [adresa], ovaj sud nije zaprimio do dana pisanja ovog rješenja obavijest iz koje bi proizlazilo da se protiv predlagatelja vodi postupak pred nadležnim tijelom u Republicu Češkoj ili Republici Hrvatskoj, a sama protustranka u svojem iskazu navodi da su u svim pokrenutim postupcima njezine prijave odbačene.

10. Također, sud je utvrdio kako nije postojao sporazum roditelja o odvođenju maloljetnog djeteta iz Republike Češke u Republiku Hrvatsku, a nije postojala niti odluka nadležnog tijela koja bi majci omogućila samostalno odlučivanje o preseljenju djeteta. Stoga isto predstavlja nezakonito odvođenje.

10.1. Naime, iz dopisa Središnjeg tijela Češke proizlazi da je donesena odluka Regionalnog suda u Pragu kojom se protustranci kao majci zabranjuje napuštanje Češke Republike s djetetom, te se time ukazuje da majka nije imala ovlasti napustiti Češku u trenutku kada ju je napustila. Iz odluke Regionalnog suda u Pragu posl.br. 32 Co 69/2026-177 od 10. ožujka 2026. proizlazi da je promijenjena odluka Okružnog suda Prag – istok od 5. prosinca 2025. ref 3 Nc 2654/2025-34 te da je donesena privremena mjera kojom se majci zabranjuje putovanje s maloljetnim djetetom izvan Republike Češke bez suglasnosti oca, a koja odluka je na snazi do donošenja konačne odluke u postupku utvrđivanja djetetovog prebivališta.

10.2. Primjenom odredbi dostavljenih od strane Središnjeg Tijela, a koje se odnose na potvrdu središnjeg tijela Češke Republike o zakonodavstvu te države koje se primjenjuje u stvarima na temelju Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice (Haag, 25. listopada 1980.) na temelju Zakona br. 89/2012 zb., Građanskog zakona proizlazi da protustranka nije dokazala da roditeljska skrb nije jednako povjerena obama roditeljima, niti da je otac ovdje predlagatelj lišen roditeljske skrbi.

10.3. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 13. st.1. a) HK 1980 kako ih to neosnovano ističe protustranka.

11. Majka djeteta protivi se povratku djeteta pozivajući se i na postojanje uvjeta propisanih čl. 13.st. 1. točkom b) HK 1980, navodeći postojanje obiteljskog nasilja koje je ekonomski i verbalno provodio predlagatelj u odnosu na nju, a u prisutnosti djeteta. Stoga je sud pročitao svu dokumentaciju koju je dostavila protustranka ali i svu dokumentaciju koju je dostavio predlagatelj, a koja je prevedena na hrvatski jezik.

11. Iz iskaza predlagatelja proizlazi da je dijete vidio u Republici Češkoj 28.studenog 2025. u jutro, kada je dijete još bilo u zajedničkom kućanstvu kao i protustranka. To jutro je otišao na posao, a protustranka je uzela dijete i otišla s njim u šetnju. Uobičajeno je potom zvao oko 15-16 sati na telefon da čuje dijete jer se on tada budi i htio ga je i vidjeti, no protustranka se nije javljala na telefon niti odgovarala na poruke. Njegova majka mu je rekla da se protustranka nije vratila iz šetnje, a potom je dobio poruku od protustranke da je otišla i da se neće vratiti niti želi reći gdje se nalazi s djetetom. Dodaje da je bilo je nekoliko situacija gdje su se protustranka i on znali posvađati, ali nikada s povišenim tonom u prisutnosti djeteta.

11.1. Prije tog događaja, predlagatelj opisuje i da se dogodila situacija u kojoj se igrao s djetetom, a protustranka je prekinula igru i uzela dijete te je prijetila da će zvati policiju. Nakon što je ponovo uzeo dijete iz ruku protustranke, ona je nazvala policiju i rekla na engleskome da ju je muž napao, razgovarala je s policajcima na engleskom jeziku. U kuću su došli policajci koji su rekli da razumiju engleski jezik i da ih je protustranka informirala da nije došlo do nasilja. Poslije je protustranka iskazivala da ju nisu razumjeli iako su oni govorili engleski jezik. Zbog nastale situacije zvao je protustrankinog oca dođe po nju i odvede ju kod sebe kako bi se ona malo primirila. Pristao je da to bude na 2 tjedna, jer su protustranka i njezin otac rekli da će se vratiti. U ta dva tjedna protustranka nije odgovarala na poruke već je telefonski nazvala i protekom tog vremena rekla da se neće vratiti. Tada je on kontaktirao nadležno tijelo u Češko UMPOD koji su rekli da moram prikupiti dokumentaciju kako bih mogao pokrenuti postupak, a koja dokumentacija bi se odnosila na taj događaj te su mu rekli da bi trebao s majkom sklopiti i sporazum o uzajamnim odnosima. Protustranci je tada već nudio drugo stanovanje koje bi plaćao samo da se vrati, no ona je odbijala vratiti se govoreći mi pritom da bi došlo do razvoda. Kada je prikupio dokumentaciju javila se protustranka koja je rekla da se ispričava i da bi se vratila nazad te da dođe po nju i dijete. Otišao je u Hrvatsku, prespavao jednu noć i vratio se s njom i djetetom 1. rujna 2025. u Češku. Ona je tada bila jako susretljiva, ispričala se zbog svojih postupaka i prihvatila je činjenicu da nije u redu to što je napravila. Nakon toga počele su opet nesuglasice, predlagala je razvod, a kada su bili veći razmjeri svađe onda je prije tila policijom i socijalom. Svađe su bile isključivo verbalne i nije bilo nasilja, a događaj koji se opisuje u češkoj odluci je bio kada se s njom posvađao, ona je vidjela njegovu majku i počela vikati da je loše odgojila dijete, on je tada u jednoj ruci tada držao telefon, a u drugoj nju za bok i tražio ju da se ispriča njegovoj majci te ju pogurao prema njoj, a ona je tada odglumila da je pala. Nikada nije niti jedan postupak pokrenut za uređenje roditeljske skrbi dok su živjeli skupa niti za nasilje dok za nasilje u Republici Hrvatskoj nije siguran je li pokrenuta bilo kakva prijava.

11.2. Predlagatelj ističe da je brinuo o djetetu od njegovog rođenja, ni je dao suglasnost majci da ode u Hrvatsku s djetetom, tražio je da se vrati te nikad nije bio nasilan prema djetetu niti u prisutnosti djeteta, a kada bi se svađao s protustrankom i dijete bi bilo prisutno nikada nisu povisivali glasove.

11.3. U odnosu na viđanje djeteta ističe da otkako je dijete u Republici Hrvatskoj vidio ga je svega par puta preko video poziva koji nisu bili kvalitetni, te je uz pomoć njegove punomoćnice to promijenjeno i od ožujka preko videopoziva čuje i vidi dijete. Tek je u ožujku 2026. shvatio da se protustranka s djetetom nalazi u [adresa], a do tada nije znao gdje je. Slao je poruke i zvao kako bi vidio dijete, tek mu je nakon nekoliko pokušaja protustranka odgovorila i dala točne datume kad može vidjeti dijete putem video poziva. Misli da bi mu majka onemogućila da vidi dijete, pogotovo sad kada zna gdje su.

11.4. Navodi i da je posjetio protustranku u [adresa], ali protustranka nije htjela pustiti dijete van. Bila je prisutna susjeda koja je izrazila namjeru da će zvati policiju. Nakon toga mu je dopustila da se pola sata igra s djetetom, a potom se prestala javljati na pozive i poruke. Dodaje i da je protustranka pokazala svoje nekonzistentno ponašanje tijekom zajedničkog života i dok su bili u [adresa] kada je iskazala da želi počiniti samoubojstvo zbog čega je došao s posla i bio s njom, a poslije je to sve bagatelizirala. Htio bih jamstva za sigurnost djeteta jer je par puta vikala na dijete. On je bio preko godinu dana tada s njom i djetetom doma i prestao raditi. Prije toga je imao dobre poslove pa je imao ušteđevinu i mogao je to financirati. To se sve događalo 2 mjeseca nakon djetetovog rođenja. Nisu uspjeli promijeniti ništa niti odlaskom na savjetovališta jer je protustranka i to odbijala.

12. Iz iskaza protustranke proizlazi da je napustila zajedničko kućanstvo 28. studenog 2025. bez da je prethodno razgovarala s ocem djeteta i bez da je dobila njegovu suglasnost za odlazak. To je napravila jer je trpjela od njega fizičko nasilje, a od njegovog oca i verbalni napad. Do studenog 2025. nije bio fizički nasilan prema njoj, ali 9. studenog 2025. ju napao tako da joj je uletio u sobu dok je presvlačila dijete i prigovarao zašto dijete gleda crtić jer mu to može štetiti mozgu. Navodi da spava odvojeno od predlagatelja. Ne sjeća se što su si govorili, ali se sjeća da ju je on primio za bok i agresivno bacio na pod. Dijete je to vidjelo, prijavila sje policiji, a oni su rekli da ne znaju mogu li po tome postupati i da se otac može eventualno udaljiti na 7 dana. To joj nije odgovaralo jer je bila u kućanstvu s njegovim roditeljima koji su ju optuživali da je nestabilna, pa je odustala. Nisam tada ništa poduzimala više jer sam bila svjesna da nemam gdje otići s djetetom. U razgovoru sa svojom majkom odlučila se vratiti u Hrvatsku bez znanja predlagatelja.

12.1. Protustranka smatra da predlagatelj nije samostalno brinuo o djetetu, ne može ni reći je li ga dijete voli, zna da dijete pozitivno reagira kada ga vidi. Navodi da je uglavnom sama bila s djetetom jer je predlagatelj izbivao, te je sama financirala sve oko djetetas porodiljnom naknadom, on nikada nije ništa za dijete dao. Otišla je u Hrvatsku kako bi zaštitila dijete i sebe, prijavila je predlagatelja u policijsku postaju [adresa] za nasilje, a dobila je sad obavijest da oni neće postupati po prijavi i da se može žaliti, no to nije učinila.

12.2. Protustranka ističe da se boji predlagatelja, te da nije bilo u srpnju 2025. nije bilo fizičkog nasilja, ali bilo je emocionalnog zlostavljanja. Vratila se predlagatelju nakon srpnja 2025. jer je htjela da budu skupa kao obitelj, nije razmišljala o razvodu, ali situacija je bila loša. Tražila je od predlagatelja da osigura sve da se više ne ponove te situacije, tražila je da se zaposli, ali on je to odbijao i tražila je da se odsele od njegovih, te da imaju svoje kućanstvo, a on je to sve osporavao. Navodi da joj nije bio potpora, dok potvrđuje sve što je naveo predlagatelj oko događaja u srpnju i studenom 2025.

12.3. U odnosu na viđanje predlagatelja s djetetom, navodi da je točno da ju je više puta molio da vidi dijete, ali da nije vjerovala da dolazi s dobrom namjerom i bilo ju je strah da će joj uzeti dijete koje s njom ima blizak odnos i djetetu bi bilo šok da bude od nje odvojeno.

12.4. Protustranka ističe da ako bi se odlučilo da mora se vratiti s djetetom u Češku poštivala bi tu odluku, što se tiče odluke češkog suda ni je znala da je ista donesena i da nije smjela preći granicu Češke, no ako se vrati, nema gdje biti jer ne želi biti kod predlagatelja s kojim se ne želi dogovarati oko roditeljske skrbi već bi htjela da to bude sudskim putem određeno.

12.5. Protustranka ističe da ima zajedničku roditeljsku skrb s predlagateljem, nikakvi postupci nisu u tijeku za to, a on nije dao suglasnost da bude u Hrvatskoj s djetetom i da dijete zadrži. Ne postoji nikakva ozbiljna opasnost da bi povratak u Češku izložio dijete fizičkoj opasnosti niti postoji opasnost da bi dijete bilo izloženo psihičkoj traumi ili bilo dovedeno u nepovoljan položaj ako bi došlo u Čašku osim ako bi bilo odvojeno od nje jer tada bi dijete doživjelo traumu i bilo bi ugroženo. Dijete spominje oca i htjelo bi ga nazvati pa ona to i napravi, a dijete ne zna što se događa i kaže muda tata radi.

12.6. Proustranka ističe da ima pomoć majke koja ju je par puta posjetila u Češkoj i koja je s djetetom provela preko ljeta mjesec dana u 2025. Nakon njezinog sadašnjeg dolaska s djetetom u Hrvatskoj je bila 2 mjeseca pa je otišla u Englesku raditi i sada se vratila. Dijete ovdje ima stabilnost, to ja procjenjuje ona kao majka. Dodaje i da je s djetetom prvo bila kod njezinog oca u [adresa], a sada su u [adresa] kod njezine majke koja ima veći stan s terasom pa je procijenila da je to bolje za dijete. Nakon [adresa] nije nigdje drugdje išla. Dijete govori hrvatski i uči češki, to ona s njim vježba puštajući mu crtiće i preko poziva s ocem. Protivi se da otac svaki dan priča s djetetom na telefon jer njezino dijete još malo, protivi se i da svaki vikend viđa dijete s obzirom na našu situaciju. Pristaje da ga vidi u mjesecu 2-3 dana po sat vremena ako dođe u Hrvatsku, a pozivi dva puta tjedno.

13. Uvidom u sve fotografije, priloženu dokumentaciju te iskaze stranka, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 13. st.1. točka a) i b) HK 1980, odnosno nije utvrđeno da ponašanje predlagatelja koje je opisala protustranka ima elemenata obiteljskog nasilja prema maloljetnom djetetu koje bi za dijete predstavljalo opasnost po njegovo psihičko stanje ili da bi bilo dovedeno u fizičku opasnost povratkom u Republiku Češku.

13.1. Naime, isticanje nasilja u obitelji nije sam po sebi dovoljan da bi se utvrdilo postojanje ozbiljne opasnosti za dijete, a kako je navedena situacija opisana u Vodiču HCCH ( Haške konferencije) za uspješnu primjenu HK 1980 i to upravo u pogledu čl.13. st.1.točke b). Upravo se u navedenom vodiču ističe da tvrdnje o ozbiljnoj opasnosti koje proizlaze iz nasilja u obitelji mogu poprimiti različite oblike , pa tako protustranka može, između ostalog, tvrditi da ozbiljna opasnost proizlazi iz djetetove izloženosti nasilju u obitelji koje "napušteni roditelj" vrši nad "roditeljem otmičarom". U nekim situacijama ozbiljna opasnost za dijete može se temeljiti i na potencijalnoj šteti koju bi "napušteni roditelj" mogao prouzročiti roditelju otmičaru nakon povratka, među ostalim ako takva šteta može znatno narušiti sposobnost roditelja otmičara da se brine za dijete. S tim u vezi se dodaje da je specifičan fokus analize ozbiljne opasnosti u takvim slučajevima utjecaj nasilja u obitelji na dijete po njegovu povratku u državu uobičajenog boravišta i pitanje doseže li takav utjecaj visok prag iznimke ozbiljne opasnosti u kontekstu razmatranja kao što su priroda, učestalost i intenzitet nasilja, ali i okolnosti u kojima će se ono pojaviti. U predmetu Č protiv K, 2000 WL 190576 (N.D.Ill.), 2. kolovoza 2000., Okružni sud Sjedinjenih Država za Sjeverni okrug države Illinois, Istočni odjel (SAD) (referenca u INCADAT-u: HC/E/USf 465), je zaključeno da povijest zlostavljanja koje je napušteni roditelj vršio nad roditeljem otmičarom nije predstavljala ozbiljnu opasnost za njihovo dijete jer je dijete bilo prisutno samo u dvjema prilikama u kojima je napušteni roditelj bio nasilan prema roditelju otmičaru te zato što su nakon odvođenja djeteta roditelji bez poteškoća dogovorili posjete i nije bilo dokaza da je napušteni roditelj zlostavljao ili uznemiravao roditelja otmičara.

13.2. Iz iskaza stranaka proizlazi da dijete je bilo prisutno dvjema situacijama u kojima su se stranke svađale i u kojoj je, prema tvrdnjama protustranke, predlagatelj ju srušio na pod, a u drugoj odgurnuo te da su nakon toga roditelji živjeli zajedno i dijete je ostvarivalo kontakte s ocem, pa i nakon odvođenja djeteta u Republiku Hrvatsku, a majka se ne protivi niti da se isti odnosi nastave i dalje osim što se protivi većem opsegu ostvarivanja osobnih odnosa.

13.3. Protustranka zamjera predlagatelju njegov pristup prema njoj, pri tome ističe da je dijete njezino, a ne zajedničko, te sama procjenjuje njezin utjecaj na dijete i njezinu povezanost s djetetom dok pritom zanemaruje povezanost djeteta s ocem i te kako se odrazio odlazak iz Češke bez suglasnosti oca na dijete i je li navedeno dovelo dijete u nepovoljni položaj.

14. U smislu odredbe članka 135. (članka 141.) Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014., dalje u tekstu: Ustav), međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska postala je od 8. listopada 1991. stranka spomenute Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. Također, Konvenciju je ratificirala i Češka čiji je državljanin predlagatelj.

14.1. Naime, ciljevi postavljeni HK 1980 , potpisnice koje su među ostalim Republika Češka i Republika Hrvatska, a koja se primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte (članak 4. stavak 1.) su:

- osigurati što brži povratak djece protupravno odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici, uz dosljedno poštivanje prava na skrb o djetetu i pravo na kontakte prema pravu jedne države ugovornice u ostalim državama ugovornicama (članak 1.),

- poduzimanjem po državama ugovornicama svih odgovarajućih mjera na svojem državnom području za ostvarivanje ciljeva, u najbržem mogućem postupku (članak 2.).

14.2. Odvođenje ili zadržavanje djeteta prema HK 1980 (istovjetno članak 7. stavak 2. Konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece od 19. listopada 1996. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 5/2009.), članak 2. točka 11. Bruxelles II ter , članak 2. stavak 2. Zakona o provedbi) smatra se protupravnim:

- ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi, ustanovi ili nekom drugom tijelu, zajednički ili pojedinačno, dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja (članak 3. stavak 1. točka a/) i

- ako se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno, ili bi se bilo ostvarivalo da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja (članak 3. stavak 1. točka b/).

14.3. Pravo na skrb iz točke a) stavka 1. članka 3. može se posebice steći na temelju zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke, odnosno na temelju sporazuma koji prema pravu te države ima pravni učinak (članak 3. stavak 2. HK 1980).

14.4. Odredbom članka 14. HK 1980 je ugovoreno da pri utvrđivanju je li došlo do protupravnog odvođenja ili zadržavanja u smislu članka 3. sudska ili upravna tijela države kojoj je podnesen zahtjev mogu izravno primijeniti pravo i sudske ili upravne odluke, bez obzira na to jesu li službeno priznate ili ne u državi djetetovog uobičajenog boravišta, bez potrebe provođenja posebnih postupaka za dokazivanje tog prava ili za priznavanje stranih odluka koji bi se inače primjenjivali.

14.5. Cilj Zakona o provedbi HK 1980 jest osiguranje žurnog povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta te ostvarivanje kontakata djeteta s odvojenim roditeljem i s drugim osobama kojima to pravo pripada, vodeći računa o poticanju roditeljskog sporazumijevanja te zaštiti najboljeg interesa i dobrobiti djeteta (članak 3.), pri čemu su tijela iz članka 4. Zakona o provedbi osobito dužna paziti na zaštitu prava i dobrobiti protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta (članak 7. stavak 1.) i mišljenje djeteta uzeti u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti (članak 7. stavak 3.).

15. Odredbama Zakona o provedbi HK 1980 je među ostalim propisano:

- o zahtjevu za povratak protupravnog odvedenog ili zadržanog djeteta odlučuje Općinski građanski sud u Zagrebu (članak 14. stavak 1.), po pravilima izvanparničnog postupka (članak 15. stavak 1.), primjenom općih odredbi posebnih izvanparničnih postupaka sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljsko-pravni odnosi …, osim ako Zakonom o provedbi nije drugačije propisano (članak 15. stavak 2.), te odgovarajućom primjenom odredbi zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako se pojedina pitanja u postupku ne mogu riješiti prema pravilima izvanparničnog postupka (članak 15. stavak 3.);

- postupak je žuran (članak 16. stavak 1.);

- sud poduzima sve potrebne mjere kako bi odluku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta donio unutar roke od šest tjedana (članak 16. stavak 2.), a stranke su dužne dati svoj doprinos u razrješenju činjeničnog stanja kako bi se postupak završio u roku predviđenom člankom 16. stavkom 2. (članak 16. stavak 3.);

- sud u postupku radi povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta može donositi odluke i bez održavanja usmene rasprave (članak 18. stavak 1.);

- sud po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su važne za odluku o zahtjevu za povratak djeteta te radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze (članak 18. stavak 2.);

- izjave stranaka u sudskom postupku mogu se dati i u pisanom obliku (članak 18. stavak 3.);

- odluku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud može donijeti i bez nazočnosti podnositelja zahtjeva ili njegova opunomoćenika, ako ocijeni da njihova nazočnost nije nužna (članak 18. stavak 7.);

- sud ne može donijeti odluku o prihvaćanju zahtjeva za povratak djeteta, a da prije toga nije pružio mogućnost saslušanja stranke protiv koje je podnesen taj zahtjev (članak 18. stavak 9.);

- sud u postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta može surađivati sa sudom druge države u okviru izravne sudačke komunikacije odnosno putem odgovarajuće mreže sudaca (članak 19.) i po službenoj dužnosti zatražiti odgovarajuće jamstvo u drugoj državi u kojoj je dijete imao uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanje, a osobito jamstvo osobne sigurnosti djeteta i roditelja, te privremeno osiguranje odgovarajućih životnih uvjeta djeteta i roditelja (članak 21. stavak 1. točka 1. i 3.).

16. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

- maloljetno dijete je živjelo s roditeljima u zajedničkom kućanstvu u Republici Češkoj do 28. studenog 2025,

- prema češkom pravu roditelji djeteta zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, što su roditelji djeteta i činili;

- u Republici Češkoj niti Republici Hrvatskoj nije donesena odluka o roditeljskoj skrbi za dijete, pri čemu se dodaje da je pokrenuti postupak u Republici Hrvatskoj pravomoćno okončan donošenjem rješenja o apsolutnoj nenadležnosti i ukidanju svih provedenih radnji te odbacivanjem podnesenog prijedloga, a koje rješenje je doneseno po Općinskom sudu u Velikoj Gorici pod posl.br. R1 Ob-358/2025-6 od 4. veljače 2026.

- majka (protustranka) bez znanja i odobrenja oca 28. studenog 2025. dijete iz Češke dovela u Hrvatsku, na adresu u [adresa] na kojoj je djetetu prijavila prebivalište, bez namjere da se s djetetom vrati u Češku,

- dijete je u kontaktu s ocem putem video poziva;

- otac djeteta putem češkog Središnjeg tijela podnio zahtjev za povratak djeteta iz Hrvatske u Češku,

- odlukom Regionalnog suda u Pragu posl.br. 32 Co 69/2026-177 od 10. ožujka 2026. promijenjena je odluka Okružnog suda Prag – istok od 5. prosinca 2025. ref 3 Nc 2654/2025-34 te da je donesena privremena mjera kojom se majci zabranjuje putovanje s maloljetnim djetetom izvan Republike Češke bez suglasnosti oca, a koja odluka je na snazi do donošenja konačne odluke u postupku utvrđivanja djetetovog prebivališta,

- Općinski građanski sud u Zagrebu neposrednom komunikacijom putem kontakt sudaca Haške sudačke mreže nije utvrdio da se protiv predlagatelje vode prekršajni ili kazneni postupci u Republici Češkoj ili Republici Hrvatskoj. Iako do pisanja ove odluke, ovaj sud nije primio obavijest o donošenju bilo kakvih mjera, s obzirom na rok propisan za donošenje ove odluke, sud nije čekao primitak istih već je donio odluku.

16.2. Iz provedenog postupka, posebice iskaza protustranke i priloženih dokaza ne proizlazi da bi povratkom djeteta ono bilo izloženo ozbiljnoj opasnosti od psihičke traume do koje može doći u situaciji kada nije dijete osobno, niti da je ocu izrečena bilo kakva mjera zabrane prilaska majci ili da je u tijeku postupka protiv predlagatelja zbog nasilja nad protustrankom i djetetom.

16.3. Pored navedenoga, nije dokazana niti ozbiljna opasnost za dijete ako se vrati u Češku niti da je potrebna mjera pružanja sigurnog smještaja majci i/ili djetetu, jer se majka može sa djetetom vratiti u Češku. Kako je već naprijed navedeno, ne mora se vratiti niti k predlagatelju, čak niti u mjesto u kojem predlagatelj živi i radi, niti njezin povratak mora biti trajan. Potrebno je da se tamo vrati s djetetom radi donošenja odluke o uređenju sadržaja roditeljske skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju.HK 1980 niti Uredbe ne propisuju da se mora vratiti na istu adresu već u državu članicu iz koje je odvela dijete, a posebice se ne može nalagati protustranci vraćanje na adresu za koju navodi da osjeća bojazan. Navodi majke da se ne može vratiti jer nema gdje i od čega živjeti, sud ne može uzeti kao opravdan jer je i u proteklom periodu istaknula da je radila i da je upravo ona financirala sve oko djeteta i da prima porodiljnu naknadu, dok iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda [adresa] proizlazi da je protustranka zaposlena u Češkoj i da se nalazi na porodiljnom koji traje 3 godine (list 284 spisa).

16.4. S obzirom na to da je teret dokaza o postojanju ozbiljne opasnosti za dijete na roditelju koji je nezakonito odveo ili zadržao dijete, dakle u konkretnom slučaju, na protustranci, majci djeteta, sud smatra da ista nije dokazala postojanje ozbiljne opasnosti za dijete u slučaju njegovog povratka u Češku. Tome u prilog se dodaje da navod majke da bi dijete bilo dovedeno u nepovoljni položaj dolaskom u Češku i da bi se moglo odvojiti od nje s kojom je blisko, da je djetetu blizak i otac s kojim je živio do odlaska majke s djetetom i s kojim je otac nakon toga ostvarivao osobne odnose. Slijedom čega djetetu ne treba pratnja majke kod viđanja oca, posebice jer sama protustranka navodi da dijete može ostati nasamo s njezinom majkom koju je puno rjeđe vidio i u manjem opsegu proveo s njom vrijeme nego što je s ocem.

16.5 Naime, dovođenjem u vezu iskaza protustranke u dijelu kojim navodi da je predlagatelj počinio prema njoj obiteljsko nasilje u psihičkom, emocionalnom i financijskom smislu u prisutnosti djeteta sa iskazom predlagatelja i priloženom dokumentacijom, kao jedini objektivni zaključak, u granicama reduciranog zadatka suda koji donosi odluku o povratku djeteta po HK 1980, ostaje da ponašanje predlagatelja kako ga opisuje protustranka nema elemenata obiteljskog nasilja koje bi za dijete predstavljalo ozbiljnu opasnost za psihičko stanje ili bi dijete bilo dovedeno u fizičku opasnost povratkom u Češku, a niti za majku djeteta, poglavito ako se ima u vidu da nije nužno da majka s djetetom boravi kod predlagatelja dok se kod suda u Češkoj konačno ne uredi sadržaj roditeljske skrbi, osobnih odnosa i uzdržavanje djeteta.

16.6. Navodima protustranke ne dovodi se u pitanje dobrobit djeteta kao sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, koja je središnja i dominantna zadaća ne samo roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete, već i svih institucija socijalne skrbi, sudova, upravnih i pravosudnih tijela, čija djelovanja se odnose na djecu (članka 3. Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori: broj: 12/1993.), članak 5. Obiteljskog zakona ("Narodne novine",103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023)).

17. U odnosu na mišljenje djeteta, ističe se da je odredba članka 11. stavka 2. Uredba Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000. propisivala da se kod primjene članaka 12. i 13. HK 1980., osigurava da dijete ima mogućnost saslušanja tijekom postupka, osim ako se to čini neprikladnim zbog njegove dobi ili stupnja zrelosti.

17.1. Međutim, isto tako točno jest da je članak 11. stavak 2. navedene Uredbe preinačen člankom 26. Uredbe Bruxelles II ter, kojim je propisano da se članak 21. Bruxelles II ter primjenjuje i u postupcima povratka u skladu sa HK 1980., a člankom 21. Bruxelles II ter, koji je odraz članka 12. Konvencije o pravima djeteta, da pri izvršavanju svojih nadležnosti u skladu s odjeljkom 2. poglavlja sudovi država članica, u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, djetetu koje je u stanju oblikovati svoja mišljenja pružaju stvarnu i učinkovitu mogućnost da izrazi svoja mišljenja, izravno ili putem zastupnika ili odgovarajućeg tijela (Recitala 1. i 39. Bruxelles II ter).

17.2. Pravo djeteta izraziti svoje mišljenje je gotovo uvijek sastavni element tumačenja članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U svom tumačenju Europski sud za ljudska prava podsjeća da pravo djeteta na izražavanje svojeg mišljenje nije apsolutno i da ga sud, bilo da odlučuje o njegovom izdvajanju, o posvojenju ili o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem, nije dužan uvijek saslušati i da odluka o tome hoće li ga saslušati, ovisi okolnostima konkretnog slučaja, posebice o postojanju potrebe žurnog donošenja 9 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori: broj: 12/1993.) odluke, ali da bi dobro bilo da sudovi tome teže, odnosno da razlozi zbog kojih djetetu neće biti omogućeno saslušanje ne bi trebali biti brojni i da bi trebali biti obrazloženi (B.G. protiv Hrvatske, broj zahtjeva 3018/20 od 11. siječnja 2022., Sahin protiv Njemačke, zahtjev broj 30943/96 od 8. srpnja 2003.).

17.3. Prema pravu Republike Hrvatske (članak 63., članak 65. stavak 1. Ustava, članak 86. i članak 360. Obiteljskog zakona) sud iznimno nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to postoje posebno opravdani razlozi.

17.4. Iz navedenih propisa bi proizlazilo da tamo gdje informiranje djeteta o postupku, njegovom tijeku i mogućem ishodu počinje predstavljati opasnost za njegovo zdravlje, razvoj ili odgoj, prestaje i obveza suda i drugih osoba da ga provode. Posebno opravdan razlog s obzirom na razvoj (a i odgoj) jest prvenstveno zrelost djeteta da shvati značenje informiranja o njegovom pravu da bude saslušano (davanje mogućnosti djetetu da odluči želi li biti saslušano neposredno, ili putem zastupnika / posebnog skrbnika te upoznavanje s utjecajem izražavanja mišljenja na konačnu odluku), zatim da shvati značenje i posljedice konkretnog postupka i da je s obzirom na okruženje u kojem se nalazi u stanju iskazati mišljenje koje će počivati na potrebnim i razumljivim razlozima zašto želi ili ne žele živjeti u konkretnoj državi, a u kojem se ne bi raspoznavali argumenti njegovih roditelja, te postojanje potrebe za žurnim donošenjem odluke.

17.5. S obzirom na to da je maloljetno dijete stranaka u dobi od dvije godine, a u kojoj dobi nije u stanju odlučiti želi li biti saslušan ili ne, niti shvatiti utjecaj izražavanja mišljenja na konačnu odluku, sud nije uzimao mišljenje djeteta.

17.6. Pored navedenoga, ističe se da je u ovom postupku dijete zastupano po posebnoj skrbnici koja je dostavila svoje očitovanje.

18. Nadalje, a u odnosu na mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Velika Gorica, proizlazi da nisu dostavili svoje mišljenje o prijedlogu predlagatelja niti o osobnim odnosima djeteta s ocem, već su jedino dostavili izvješće o stambenim prilikama majke u Hrvatskoj, dok obavještavaju da se majka ne nalazi više na njihovom području, što proizlazi i iskaza majke.

18.1. Međutim, imajući u vidu zakonom propisane rokove te žurnost u donošenju odluke, a imajući u vidu kad je podnesen zahtjev (prosinac 2025., te kada je isti zaprimljen kod ovoga suda (24. travnja 2026.), sud je donio odluku temeljem dokumentacije priložene u spisu i iskaza stranaka.

19. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je kao stvarno nadležan, utvrdio da je protustranka kao majka protivno znanju i odobrenju oca kao predlagatelja odvela maloljetno dijete iz Republike Češke. (uobičajenog boravišta djeteta) po protustranci (majci) u Republiku Hrvatsku što predstavlja povredu prava na skrb roditelja koje im je dodijeljeno na temelju prava Republike Češke., odnosno da je protupravno u smislu odredbe članka 3. stavka 1. HK 1980 i da je radi zaštiti najboljeg interesa i dobrobiti djeteta nužno po zahtjevu oca naložiti povratak djeteta u Republiku Češku.

20. Kako je cilj HK 1980. ali i Uredbe Bruxelles II ter u dijelu koji se odnosi na međunarodnu otmicu djece, osigurati što hitniji povratak djeteta koje je nezakonito odvedeno u drugu državu te osigurati da se pravo na roditeljsku skrb ostvareno u jednoj državi članici poštuje u drugim državama, uz poštivanje zadovoljenja načela najboljeg interesa djeteta, sud je, slijedom svega naprijed navedenog donio odluku u izreci ovog rješenja.

20.1. Prilikom donošenja ove odluke sud je primijenio test razmjernosti važući načelo prava na obiteljski život oba roditelja djeteta i samog prava tog djeteta na obiteljski život, koje je sadržano u čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim, 1950. pri čemu je stavljen u odnos prava roditelja na odlučivanje o svojem obiteljskom životu, dakle da li će živjeti zajedno ili odvojeno, gdje i sa kim će živjeti, sa pravom djeteta na obiteljski život koji za nju predstavlja pravo na život sa oba roditelja, a u slučaju njihove razdvojenosti, ostvarivanje što većeg obima osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi, sud smatra da pravo djeteta preteže u odnosu na prava roditelja.

20.2. Pri tom sud napominje kako je čl.12. Ujedinjenih naroda Konvencije o pravima djeteta propisano načelo zaštite najboljeg interesa djeteta koje ima prednost nad načelima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim, 1950. Predmetno načelo u konkretnom slučaju, osim prava djeteta na oba roditelja, podrazumijeva i načelo da o djetetu i njegovim pravima odluku donese djetetu "najbliži" sud, odnosno sud njegovog uobičajenog boravišta.

21. U odnosu na prijedlog predlagatelja za medijacijom, ističe se da je obiteljska medijacija kao alternativna mogućnost rješavanja sporova i u ovoj vrsti postupaka preporučena, međutim imajući u vidu da se tome protivila protustranka, sud nije čekao moguće sporazumno rješavanje ovog spora jer stranke svoje sporove mogu mirno riješiti i u nastavnom razdoblju.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025), a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

23. Predlagatelj, zastupan po punomoćniku, naveo je da traži troškove postupka u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak uvećane za pripadajući porez na dodanu vrijednost, te za trošak sudskog dostavljača 17,26 EUR i trošak prijevoda od 281,25 EUR.

24. Protustranka zastupana po punomoćniku navela je da traži troškove postupka u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak uvećane za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

25. Zahtjev predlagatelja za naknadom troškova je djelomično osnovan, a zahtjev protustranke neosnovan.

26. Sud je priznao predlagatelju trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak koja inače iznosi 250 bodova (Tbr. 7. toč. 10. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife), te iznosi sveukupno 500,00 (slovima: petsto eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 625,00 EUR (slovima: šestodvadesetpet eura), sve odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva.

26.1. Na dosuđeni iznos sud je priznao trošak sudskog dostavljača u iznosu od 17,26 EUR i trošak prijevoda u iznosu od 281, 25 EUR imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovoga postupka.

26.2. Pri tome se ističe da sud nije priznao predlagatelju preostali iznos zatraženog prijevoda imajući u vidu da je novčani iznos za prijevod postavljen na ročištu na kojem je utvrđeno da je dokazni postupak dovršen, a isti je dostavljen potom tri dana kasnije i o tome se nije mogla očitovati protustranka.

27. Slijedom navedenoga, predlagatelju je priznat trošak u iznosu od 923,51 EUR (slovima: devetstodvadesettri eura i pedesetjedan cent).

28. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta te s obzirom na to da je protustranka prouzrokovala ovaj postupak.

29. Na dosuđeni trošak, predlagatelj nije zatražio pripadajuću zateznu kamatu, pa ista nije određena u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku (odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva).

30. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 22. svibnja 2026.

Sudac

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka istog. (čl.

25. st.1. Zakona o provedbi Konvencije i građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece). Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Predlagatelju po punomoćnici

2. Protustranci po punomoćniku

3. Posebnoj skrbnici djeteta

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Velika Gorica

5. Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područni ured Ogulin

6. Spis