Poslovni broj: Us I-2795/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Marici Goreta, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja CČĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen u mjestu Dakahliya, Egipat, državljanin Egipta, zastupan po zastupan po opunomoćenici Anji Perković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Conjar, CČ i Anja Perković, Slavonski Brod, Pilareva 18/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, Gruška obala 84, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) AČ, radi obnove postupka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, Klasa: NK-UP/I-216-04/25-01/31, Urbroj: 511- 03-15-25-244 od 31. listopada 2025.

II.Odbija se prijedlog tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: NK-UP/I-216-04/25-01/31, Urbroj: 511-03-15-25 244 od 31. listopada 2025. odbačen je prijedlog tužitelja AČĆP, rođenog **.**.1997. u mjestu Dakahliya, Egipat, državljanin Egipta, za obnovu postupka po rješenju o protjerivanju Postaje pomorske policije Dubrovnik, Klasa. NK-UP/l-216-04/25-01/31, Urbroj: 511-03-15-25-25 od 13. veljače 2025.

2.Tužitelj u tužbi, pobijajući zakonitost navedenog rješenja tuženika, navodi da je isto nezakonito jer da je istim povrijeđena odredba članka 123. Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik da nepravilno tumači predmetnu odredbu i to na način kao da je propisano da se obnova postupka može pokrenuti protiv rješenja protiv kojeg se ne može izjaviti pravni lijek. No zakonodavac da nije tako propisao te da se zakon treba tumačiti onako kako piše a ne kako nekoj stranci odgovora. U svakom slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za odbačaj prijedloga za obnovu postupka. U tužbi se nadalje navodi da je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad od strane PU Međimurske s rokom važenja do 27.10.2025.g, da mu je dana 13. veljače 2025. godine uručeno rješenje kojim se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP -u u trajanju od 1 (jedne) godine. Isto da mu je uručeno jer u trenutku kada su ga policijski službenici zatekli nije imao valjanu dozvolu za boravak i rad jer mu je neposredno prije poslodavac dao otkaz a u istom trenutku da je bio u procesu traženja novog poslodavca što da tuženik i ne spori. Ističe se da prema saznanju tužitelja, postoji interna uputa u Ministarstvu unutarnjih poslova da ukoliko je strancu izrečeno rješenje kojim se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u a isti je nakon toga našao novog poslodavca kod kojeg se može zaposliti, isto rješenje da će se ukinuti. Tužitelj da je cijelo vrijeme pokušavao naći novog poslodavca, a što da je nesporno. Tužitelj da je tako dana 25. 2.2025. podnio zahtjev za dozvolu za boravak i rad u PP Rab, 13.3.2025. u PP Umag koji su postupci obustavljeni. Također, 11. 4 2025. u PP Ivanić Grad tužitelj da podnio zahtjev za dozvolu i rad koji zahtjev je 15.9.2025. odbijen iz razloga jer je protiv tužitelja doneseno rješenje o protjerivanju nakon čega da je i poslodavac, Kera Komp, keramičarski obrt, vlasnik GČ, podnio pred Upravnim sudom u Zagrebu i upravnu tužbu. Cijelo vrijeme tužitelj da je postupao u dobroj vjeri jer da je smatrao da će mu predmetno Rješenje o protjerivanju biti ukinuto jer je za njega novi poslodavac podnio zahtjev za radnu dozvolu a imajući na umu gore spomenutu internu uputu. Tome u prilog da govore i zahtjevi za dozvolu za boravak i rad koje da su poslodavci za tužitelja podnosili a koje činjenice tuženik da i ne spori, odnosno da su vidljivi u sustavu tuženika. Nadalje se navodi da tužitelj, stranac, koji pošteno i u dobroj vjeri postupa ne smije snositi teret negativnog trenda migracijskih kretanja u Republici Hrvatskoj a na koji se poziva tuženik u obrazloženju predmetnog Rješenja. Tužitelj da se našao u situaciji gdje je PP Ivanić Grad donijela rješenje o odbijanju zahtjeva za boravak i rad zbog rješenja o zabrani ulaska i boravka bez obzira na gore spomenutu internu uputu. Tužitelj napominje da, prema čl. 93. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima, zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad se može odbiti. Iz navedenog da proizlazi da zakon ne obvezuje. Obzirom na sve prethodno navedeno, tužitelj da je dokazao vjerojatnim razloge na temelju kojih zahtjevom traži obnovu postupka. Činjenica da je poslodavac za njega podnio zahtjev za obnovu postupka da je nova činjenica i dokaz koji može dovesti do drugačijeg rješenja, odnosno da se rješenje o protjerivanju može zamijeniti naknadnim rješenjem o odobrenju privremenog boravka. Predlaže se sukladno članku 124. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, odgoditi izvršenje rješenja. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje poništi te da se prihvati zahtjev za obnovu postupka te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je rješenjem Postaje pomorske policije Dubrovnik, Klasa: NK-UP/l-21604/25-01/31, Urbroja: 511-03-15-25-25 od 13. 2. 2025. tužitelj protjeran iz Europskog gospodarskog prostora zbog nezakonitog boravka, te da mu je istim rješenjem određena zabrana ulaska i boravka na području Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu EGP-a) u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanje EGP-a, u roku od 30 dana, a taj rok počinje teći od prvog dana od dana dostave rješenja, protiv kojeg Rješenja se, sukladno članku 193. stavak 1. Zakona o strancima, ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. U provedenom upravnom postupku tužitelju da je dana mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje mu se stavljaju na teret, te da je isti dana 13.02.2025. godine dao izjavu na zapisnik, sukladno člancima 30., 52. i 70. Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje o protjerivanju da je donijeto sa obrazloženjem temeljem odredbe članka 193. stavka 1. Zakona o strancima, a zbog počinjenog prekršaja iz članka 183. stavka 1. toč. 1 i 2. Zakona o strancima, jer da je isti dana 12. 2. 2025. godine zatečen od strane policijskih službenika PPP Dubrovnik u autobusu na autobusnom kolodvoru Dubrovnik, a kojom prilikom da je utvrđeno da od dana 22. 1. 2025. godine nezakonito boravi u [adresa] , jer nije na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, nema vizu iako mu je viza potrebna, niti ima valjano odobrenje za privremeni boravak. Tužitelj da je dana 22.09.2025.godine podnio prijedlog za obnovu postupka i produljenja roka za dragovoljni odlazak u predmetu Rješenja o protjerivanju, koji je tuženik Rješenjem K lasa: NK-UP/l-216- 04/25-01/31, Urbroj: 511-03-15-25-244 i URBROJ: 511-03-15-25-245 od 31. listopada 2025. odbacio. Razlog odbacivanja da je taj što u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj da pogrešno tumači odredbu članka 123. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe se da je obnova postupka dopuštena samo ako su ispunjeni strogo propisani zakonski razlozi, a osobito ako su nove činjenice ili dokazi postojali u vrijeme donošenja rješenja, ali nisu bili poznati stranci niti tijelu koje je Rješenje donijelo, a mogli su dovesti do drukčijeg rješenja da su bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. U konkretnom slučaju, činjenica da je tužitelj naknadno pronašao poslodavca ili da su naknadno podneseni zahtjevi za dozvolu boravka i rada, da ne predstavlja novu činjenicu u smislu ZUP-a, već okolnost nastalu nakon pravomoćnosti rješenja o protjerivanju. Slijedom toga, takve okolnosti da ne mogu biti razlog za obnovu postupka, što da je u skladu s ustaljenom upravnom praksom i sudskom praksom. Tužitelj da se poziva na navodnu internu uputu Ministarstva unutarnjih poslova, a koja da se ne može mijenjati ili derogirati važeće zakonske odredbe, niti predstavlja pravnu osnovu za obnovu postupka u smislu Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, tuženik da je dužan postupati isključivo sukladno važećim propisima, a ne prema očekivanjima ili subjektivnim tumačenjima stranke. Rješenje o protjerivanju da je doneseno u zakonito provedenom postupku, uz potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te pravilnu primjenu Zakona o strancima. Činjenica da tužitelj naknadno pokušava regulirati svoj status ne utječe na zakonitost već donesenog rješenja, niti može retroaktivno dovesti do njegove izmjene putem obnove postupka. Tužitelj da neosnovano predlaže odgodu izvršenja rješenja pozivajući se na članak 124. ZUP-a., iako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka i ne postoje niti razlozi za odgodu izvršenja osporavanog Rješenja. Navodi tužitelja da ne dovode u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, već da predstavljaju pokušaj naknadnog preispitivanja pravomoćne odluke mimo zakonom dopuštenih okvira.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika na raspravi ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te u svim dokaznim prijedlozima.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ustrajao u navodima odgovora na tužbu ističući da je tužitelj u vrijeme zaticanja bio u nezakonitom boravku a po članku 88. stavak 5. Zakona o strancima poslodavac da ne smije zapošljavati državljanina trećih zemalja koji nezakonito borave u [adresa] te da će po članku 90. stavak 2. istog Zakona svi takvi zahtjevi biti odbačeni Tužitelj da je imao 30 dana za napuštanje te da je za to vrijeme mogao tražiti produljenje a on da je to uradio nakon 5 do 6 mjeseci.

7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem načelnika postaje SČ ili da se službenim putem pribaviti očitovanje istog u vezi interne upute MUP-a te da se izvrši uvid u e-predmet Us I-3603/2025, kao suvišne za donošenje odluke u ovom sporu, cijeneći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja tih dokaza. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno da je rješenjem Postaje pomorske policije Dubrovnik, Klasa: NK-UP/l-21604/25-01/31, Urbroj: 511- 03-15-25-25 od 13. 2. 2025. tužitelj protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (dalje EGP) zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, da mu je istim rješenjem određena zabrana ulaska i boravka na području EGP u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanje EGP-a te da je dužan napustiti EGP u roku od 30 dana od dana uručenja tog rješenja. U rješenju je sadržana uputa o pravnom lijeku prema kojoj se protiv tog rješenja ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor tužbom pred Upravnim sudom u Splitu roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja. To rješenje je postalo izvršno dana 14. ožujka 2025. Tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor. Zabrana ulaska i boravka tužitelja u EGP je na snazi od 14. ožujka 2025. do 14. ožujka 2026.

11.Nije sporno ni to da je tužitelj dana 2. listopada 2025. podnio prijedlog za obnovom navedenog upravnog postupka temeljem odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a) pozivajući se na razloge koje u bitnome navodi i u predmetnoj tužbi.

12.Među strankama je sporno da li je osporavanim rješenjem zakonito odbačen prijedlog tužitelja za obnovom postupka koji je dovršen navedenim rješenjem o protjerivanju tužitelja iz EGP-a, Klasa: NK-UP/l-21604/25-01/31, Urbroja: 511-03-15-25-25 od 13. veljače 2025.

13.Odredbom članka 123. stavak 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

14.Odredbom članka 124. stavak 2. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Prema stavku 3. istog članka prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje rješenja po kojem se obnova traži. Iznimno, tijelo nadležno za odlučivanje o prijedlogu može rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka.

15.Prema odredbi članka 126. stavak 1. kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

16.Iz navoda tužbe, odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da među strankama nije sporno da je tužitelj nakon donošenja rješenja o protjerivanju Policijskoj postaji Rab podnio dana 25. veljače 2025. zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad te da je taj postupak obustavljen dana 28. veljače 2025.; da je tužitelj dana 13. ožujka 2025. godine u PP Umag ispostava Buje podnio zahtjev za boravak i rad a koji postupak je obustavljen dana 21. ožujka 2025.; da je tužitelj dana 11. travnja 2025. u PP Ivanić grad podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad te da je taj zahtjev odbijen dana 18. srpnja 2025. godine; da je Keramičarski obrt [obrt] PP Ivanić grad dana 11. travnja 2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja te da je taj zahtjev rješenjem od 26. kolovoza 2025. odbijen; da je Keramičarski obrt [obrt] protiv tog rješenja podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji spor se vodi pod poslovnim brojem Us I - 3603/2025 te da je na raspravi održanoj dana 29. travnja 2026. zapisnički konstatirano da je sud uvidom u e spis utvrdio da u tom sporu još uvijek nije donesena odluka.

17.Tužitelj se u prijedlogu za obnovu postupka kao i u predmetnoj tužbi u bitnome poziva na navedene dokaze. Međutim, činjenica je da su svi navedeni upravni postupci koji se odnose na zahtjeve tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad, a koji su obustavljeni odnosno odbijeni, vođeni nakon donošenja rješenja o protjerivanju od 13. veljače 2025., obnova kojeg postupka se traži, a jednako tako i postupak po zahtjevu Keramičarskog obrta Kera-Komp PP Ivanić grad koji je odbijen a u upravnom sporu, na koji se poziva tužitelj, a koji se kod Upravnog suda u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Us I-3603/2025 još nije donesena odluka, a sve kako je to gore navedeno. U svakom slučaju eventualni pronalazak novog poslodavca ne predstavlja novu činjenicu već okolnost koja je nastala nakon pravomoćnosti rješenja o protjerivanju.

18.Slijedom navedenog tužitelj, po ocjeni ovoga suda, nije učinio vjerojatnom okolnost na kojima temelji prijedlog za obnovu postupka, odnosno nije niti dostavio novi dokaz odnosno novu činjenicu u smislu odredbe članka 123. stavak 1. točke 1. ZUP-a. Stoga je tuženik pravilno i zakonito odbacio prijedlog za obnovu postupka 19.Pozivanje tužitelja na nekakvu internu uputu Ministarstva unutarnjih poslova nije od nikakvog utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari obzirom da se odluke donose na temelju važećih zakonskih propisa a ne na temelju internih uputa, koje u svakom slučaju ne obvezuju sud.

20.Obzirom na sva prednja utvrđenja ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati načelnika policijske postaje SČ a jednako tako ni pribavljati spis Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2603/2025 u kojem sporu, kako je i gore navedeno, nije donesena odluka, pa su navedeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni kao suvišni za donošenje odluke u ovom sporu.

21.Vezano za prijedlog tužitelja da se sukladno članku 124. stavak 3. ZUP -a odgodi izvršenje rješenja o protjerivanju istome je za ukazati da je tom odredbom propisano da prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje rješenja po kojem se obnova traži.

22.Slijedom svega navedenog je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 22. svibnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.