Poslovni broj: Us I-2790/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja CBEČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 242, Brasil, zastupan po opunomoćeniku Branimiru Ždravacu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijska postaja Zadar s ispostavom Nin, Stjepana Radića 11D, Zadar, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, nakon održane neposredne i javne rasprave, zaključene dana 29. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja , a u odsutnosti tuženika, dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s Ispostavom Nin, Klasa: UP/I-216-04/25- 01/4774, Urbroj: 511-18-07-25-1 od 4. studenog 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja o trošku, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/4774, Urbroj:

511-18-07-25-1 od 4. studenog 2025. je točkom I. riješeno izreke da se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) tužitelj CBEČ oca CB i majke CBE, rođen **.**.1987. u [adresa], državljanin Brazila, oženjen, otac jednog djeteta, nezaposlen, SSS, sa adresom prebivališta [adresa], nositelj važeće putovnice Brazila serijskog broja GI883165 izdane dana 26. veljače 2024. s rokom važenja do 25. veljače 2034. Točkom 2. Izreke je riješeno da se tužitelju određuje zabrana ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od tri (6) mjeseci. Točkom 4. izreke je određeno da je tužitelj dužan u roku od 7 dana od dana uručenja tog rješenja napustiti EGP ili će protekom toga roka o svom trošku biti prisilno udaljen . Točkom 4. izreke je riješeno da je tužitelj prilikom napuštanja EGP-a dužan prijaviti se na graničnom prijelazu te to rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

2.Tužitelj tužbom podnesenom ovome sudu pobija osporavano rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. Posebno se ukazuje da je nepotpuna, nejasna, proturječna i nezakonita izreka rješenja, da osporavano rješenje ne sadrži ni sve konstitutivne elemente koje sukladno Zakonu o strancima mora sadržavati. Osporavao rješenje da sadržava samo dva elementa koji se odnose na određivanje roka za dragovoljni odlazak i prijetnju prisilnim udaljenjem dok da ne sadržava utvrđenje da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], a što da predstavlja samu bit osnove za protjerivanje te da nije određena država odredišta u koju bi tužitelj bio dužan otići napuštajući područje EGP-a. U tužbi se ukazuje i na praksu Suda Europske unije navodeći u bitnome da je određivanje zemlje odredišta neizostavan konstitutivni dio same odluke o vraćanju. Vezano za određivanje trajanja zabrane ulaska i boravka u EGP-a navodi se da taj dio da postoji u osporavanom rješenju, ali da je evidentno nejasan i proturječan sam sebi da je njegova nezakonitost samorazumljiva. Naime, ističe se da se tužitelju u točki II. izreke određuje zabrana ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od tri (šest) mjeseci. Nadalje se navodi da su povrijeđene brojne odredbe Zakona o općem upravnom postupku te se posebno ističe da osporavano rješenje nije dostatno obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavka 5. istog Zakona. U tužbi se navodi i da je postupak uzimanja izjave tužitelja proveden na bizaran način koji upućuje na povredu prava na provođenje zajamčenog odredbom članka 196. stavka 1. Zakona o strancima. Naime, navodi se da tužitelj poznaje hrvatski i engleski jezik no to poznavanje hrvatskog i engleskog jezika da nije na dovoljnoj razini da bi mogao pratiti upravni postupak vođen na tom jeziku bez prevođenja na portugalski jezik koji mu je materinji. Tužiteljeva izjava na portugalskom jeziku da je uzeta na način da je službena osoba telefonski nazvala neku osobu čiji je identitet tužitelju nepoznat i koju tužitelj nije niti vidio te da je ta osoba, koja je navodno znala portugalski jezik, neformalno usmeno telefonskim putem prevodila komunikaciju između tužitelja i službene osobe. Ističe se i da tijekom provedenog upravnog postupka tuženik nije na adekvatan način proveo individualnu procjenu i test razmjernosti te da nisu ni na koji način uzete u obzir osobne okolnosti tužitelja, štoviše, tuženik da se nije niti trudio ispitati činjenice koje se tiču tih okolnosti niti utvrditi materijalnu istinu. Tužitelj da je zakonito ušao u Republiku Hrvatsku i u njoj izvjesno vrijeme zakonito boravio na temelju valjano izdane dozvole za boravak i rad, da se integrirao u okolini, da nije činio protupravna djela niti kršio propise, da poštuje hrvatsku kulturu i pravni poredak, da je počeo učiti hrvatski jezik, da se bavi sportom i aktivno igra nogomet u klubu Sv. Mihovil, da je ostvario prijateljstva i kvalitetne socijalne odnose sa kolegama na poslu, u nogometnom klubu i društvenoj zajednici. Nakon što njegov raniji poslodavac nije ispunjavao uvjete za produljenje tužiteljeve dozvole za boravak i rad tužitelj da se našao u situaciji da je njegov boravak privremeno ostao nereguliran jer nije uspio odmah pronaći alternativni posao unatoč nastojanjima. Nadalje, tuženik da u osporavanom rješenju a ni tijekom upravnog postupka nije vodio računa o utjecaju ovakve odluke na tužiteljevo pravo na obiteljski život te da nije vođeno računa o najboljem interesu djeteta. Naime, osim tužitelja u Republici Hrvatskoj da zakonito borave i njegova supruga te njihovo zajedničko maloljetno dijete a što da tuženik u osporavanom rješenju nije niti spomenuo iako mu je to bilo poznato. Protjerivanje tužitelja popraćeno zabranom ulaska i boravka u EGP da se značajno odražava na njegov obiteljski život a osobito na interese njegovog maloljetnog djeteta koje boravi u [adresa]. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da tužba nije osnovana. Navodi da je tužitelj, u prostorijama PP Zadar prilikom provođenja upravnog postupka u izjavi na zapisnik uzetoj uz prisustvo ovlaštene sudske prevoditeljice za portugalski jezik Nerea Palajs, naveo da je u Republiku Hrvatsku došao avionom iz Amsterdama u travnju 2024. godine kada je počeo raditi za poslodavca Demina gradnja d.o.o, da bi po završetku rada kod poslodavca u lipnju 2025. godine tražio novo zaposlenje te boravio na različitim adresama u Republici Hrvatskoj. Tužitelju da je omogućen kontakt sa ovlaštenim prevoditeljem za portugalski jezik koji je svoje usluge pružio telefonski pada je nejasno zašto se tužitelj u svojoj tužbi poziva na činjenicu da mu nije omogućen adekvatan prevoditelj u postupku koji je vođen prema njemu. Tužitelju da je rješenjem o protjerivanju određen dragovoljni odlazak iz EGP-a u zemlju po njegovom odabiru, odnosno da mu nije imperativno određeno u koju državu je dužan dragovoljno otići. Ističe se i da je nejasan navod da za utvrđivanje nezakonitosti boravka stranca u Republici Hrvatskoj treba nepobitno utvrditi da se isti i nalazi u Republici Hrvatskoj budući da je tužitelj bio neposredno prisutan u PP Zadar prilikom donošenja osporavanog rješenja. Što se tiče određivanja zabrane ulaska i boravka na području EGP-a „u trajanju od tri (6) mjeseci“, tuženik tvrdi da se radi o lapsus scriptae (tipfeleru) zapisničara, međutim, kako je u daljnjem obrazloženju pojedinih točaka rješenja jasno navedeno da je tužitelju izrečena zabrana ulaska i boravka od šest (6) mjeseci, da nije razvidno zašto se tužitelj poziva na nejasno i proturječno, kao i nezakonito doneseno rješenje. Slijedom svega navedenog tuženik zaključno navodi da pobija tvrdnje tužitelja da je tijekom provođenja postupka protjerivanja tužitelja zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj (EGP) počinjeno niz proceduralnih pogrešaka i procesnih pravila propisanih odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o strancima. Tuženik smatra da je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice sukladno odredbama Zakona o strancima i Zakona o općem upravnom postupku te da tužiteljevi navodi nisu doveli u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

4.Tužitelj se u podnesku od 13. travnja 2026. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući navode tužbe.

5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tuženika.

7.Tužitelj je na raspravi po zamjenici svog opunomoćenika ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te gore navedenom podnesku predlažući da se na okolnost njegovih individualnih okolnosti i objektivnih prilika sasluša tužitelja kao stranku spora te svjedoka njegove supruge CBEČE i sina FBEČE te da se službenim putem pribave svi spisi upravnih postupaka koji su pred PU Zadarskom ranije vođeni radi izdavanja dozvola za privremeni boravak za samog tužitelja kao i za njegovu suprugu i sina.

8.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istoga kao stranke spora te svjedoka CBEČE i sina FBEČE kao i za pribavom spisa upravnih postupaka koji su pred PU Zadarskom ranije vođeni radi izdavanja dozvola za privremeni boravak za samog tužitelja kao i za njegovu suprugu i sina, kao suvišnih za donošenja odluke u ovom sporu jer je sud ocijenio da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja navedenih dokaza. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

12.Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22,151/22, 40/25) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

13.Sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka.

14.Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

15.Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

16.Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno radi protjerivanja tužitelja iz EGP-a zbog njegova nezakonitog boravka. U tom slučaju zabrana ulaska i boravka ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina, kako je to propisano citiranom odredbom članka 192. stavku 6. Zakona o strancima.

17.U izreci osporavanog rješenja zabrana ulaska i boravka nije jasno određena, a na što tužitelj pravilno ukazuje. Naime, u izreci osporavanog rješenja je zabrana ulaska i boravka istovremeno određena slovima u trajanju od tri mjeseca te brojem u trajanju od 6. mjeseci a što je u protivnosti sa odredbom članka 98. stavcima 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21. – dalje ZUP) kojom je propisano da izreka rješenja sadržava odluku o upravnoj stvari te mora biti kratka i određena, a može se podijeliti u više točaka. Izricanje zabrane ulaska i boravka je bitan dio izreke osporavanog rješenja o protjerivanju zbog nezakonitog boravka. Ovdje se, po ocjeni ovoga suda, ne radi o očitoj netočnosti koja bi se mogla u svako doba ispraviti posebnim rješenjem sukladno članku 104. ZUP-a. Osim toga tužitelj pravilno ukazuje i na to da je u osporavanom rješenju trebalo utvrditi i da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, kao i odrediti državu u koju će se prisilno udaljiti, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

18.Vezano za navode tužitelja koji se odnose na uzimanje njegove izjave na portugalskom jeziku za reći je da, po ocjeni ovoga suda, činjenica što je izjava tužitelja uzeta uz prevoditeljicu za portugalski jezik putem telefona, tužitelju nije bilo povrijeđeno pravo prevođenja na materiji jezik koji razumije.

19.Polazeći od citirane odredbe članka 191. stavku 1. Zakona o strancima za reći je da iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi da je tuženik, pri donošenju osporavanog rješenja o protjerivanju, uzeo u obzir sve relevantne okolnosti a posebno obiteljske prilike tužitelja, pa ovaj sud ne može otkloniti prigovore tužitelja u navedenom smislu.

20.Slijedom navedenoga, osporavano rješenje o protjerivanju za sada se ne može ocijeniti zakonitim. Stoga je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS osporavano rješenje valjalo poništiti te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik je dužan donijeti pravilnu i zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

21.Kako je u ovom sporu donesena presuda kojom je, iz gore navedenih razloga, osporavano rješenje tuženika poništeno te je predmet vraćen na ponovi postupak, to je prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe valjalo odbiti kao bespredmetan. Stoga je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

22.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stavkom 4. je određeno da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama sud odlučuje na zahtjev stranke.

23.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je tužitelju priznati kao opravdan trošak sastava tužbe te zastupanja na raspravi od 29. travnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eur sveukupno iznosi 2.500,00 eur sa pripadajućim kamatama. Za više traženo s osnova troškova sastava podnesaka od 13. travnja 2026. zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da ne sadržava nikakva činjenična niti pravna razlaganja a osim toga tužitelju je dana mogućnost izjašnjavanja i na raspravi za koju mu je priznat trošak. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 22. svibnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.