Poslovni broj: Us I-3187/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice FT, rođena **.**.2002., [adresa]., Nepal, zastupana po opunomoćeniku Danielu Ćukušiću, odvjetniku u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprave Zadarske, Policijske postaje Zadar s Ispostavom Nin, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, nakon održane neposredne i javne rasprave, zaključene dana 29. travnja 2026. u odsutnosti stranaka, dana 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s Ispostavom Nin, Klasa: UP/I-216-04/25-01/5282, Urbroj: 511-18-07-25-1 od 27. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/5282, Urbroj: 511-18-07-25-1 od 27. studenog 2025. u točki 1. izreke je riješeno da se protjeruje iz Republike Hrvatske (EGP) tužiteljica FT od oca F, rođena **.**.2002., u mjestu [adresa], Nepal, državljanka Nepala, sa prebivalištem u mjestu [adresa]., Nepal, nositeljica važeće putne isprave Nepala, serijskog broja PA2621775, sa rokom važenja do 28. ožujka 2034. Točkom 2. izreke tužiteljici je određena zabrana ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od jedne (1) godine. Točkom 3. izreke je određeno da će se tužiteljica prisilno udaljiti s područja EGP-a u matičnu državu (Nepal). Točkom 3. je riješeno da protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
2.Tužiteljica tužbom uz prijedlog za odgodni učinak tužbe pobija navedeno rješenje tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime navodi da osporavano rješenje nema odgovarajuće obrazloženje te da je krajnje nejasno. Takvo maliciozno postupanje državnih tijela da je protivno načelu pomoći stranci koje je definirano člankom 7. Zakona o općem upravnom postupku i koje sugerira da državna tijela tijekom upravnih postupaka ne smiju postupati maliciozno prema strankama u postupku, već da trebaju utišati eventualan i hostilitet i brinuti se da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Rješenje da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da proturječi samo sebi i razlozima njegova donošenja te da u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tužiteljici da nije jasan razlog protjerivanja, jer da je našla novog poslodavca te da ima namjeru raditi u RH te ispunjavati porezne i sve druge obaveze prema RH, a što je mislila da je uspješno iskomunicirano s policijom. Nadalje, tužiteljica da je u procesu učenja hrvatskog jezika te da ima namjeru ostanka u Republici Hrvatsko j. Također, pobijano rješenje da je protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer da je sasvim sigurno nerazmjerno postupati na način da se stranci nameću obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama te na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju. Sve navedeno iz razloga što da je tužiteljica našla novog poslodavca te ima namjeru dugotrajnog ostanka u Republici Hrvatskoj. Način kako tuženik tumači navedenu odredbu da nije zakonit. Pogrešna primjena i tumačenje te odredbe, iz koje proizlazi pogrešno shvaćanje o teretu dokazivanja i uopće činjenicama koje su odlučne za primjenu prava, da je uzrokovala nezakonitost i nepravilnost pobijane odluke. Slijedom svega navedenog predlaže da se osporavano rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak i odluku.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu članka 190. stavak 1. Zakona o strancima te na odredbu članka 103. a stavak 1. istog Zakona, koje odredbe i citira, te navodi da je utvrđeno da tužiteljica od dana prestanka radnog odnosa 14. srpnja 2025. nije pronašla u roku do 60 dana novog poslodavca niti je prijavila svoj boravak u Republici Hrvatskoj a što da je ista treba učiniti jer joj je za ulazak u Republiku Hrvatsku i EGP potrebna „VIZA”. Ukazuje se i na odredbu članka čl. 103.a st. 4. Zakona o strancima, koja odredba se također citira. Tuženik navodi i to da je pri uzimanju izjave tužiteljice na zapisnik, uzetoj dana 27. studenog 2026. u službenim prostorijama tuženika, razgovor da je vođen na engleskom jeziku, koji tužiteljica govori. U svojoj izjavi da je navela da je Republiku Hrvatsku došla temeljem dozvole za boravak i rad za tvrtku „APIS POREČ” d.o.o. i odobrenom vizom Republike Hrvatske za ulazak u Republiku Hrvatsku i EGP. Tuženik zaključno navodi da je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice sukladno odredbama Zakona o strancima i Zakona o opće upravnom postupku te da navodi tužiteljice nisu doveli u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.
4.Tužiteljica se nije očitovala na tuženikov odgovor na tužbu iako joj je putem njenog opunomoćenika uredno dostavljen.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tužiteljica odnosno opunomoćenik iste a ni tuženik na raspravu nisu pristupili, iako uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali. Stoga je rasprava održana u odsutnosti opunomoćenika tužiteljice i tuženika.
7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.
Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim se tužiteljica protjeruje iz Republike Hrvatske (EGP) te joj se određuje zabrana ulaska i boravka na području EGP u trajanju od j2dne godine.
11.Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22,151/22, 40/25) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
12.Sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka.
13.Člankom 191. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
14.Sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima, zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
15.Iz podataka spisa predmeta odnosno obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da tužiteljica, državljanka treće zemlje, nezakonito boravi u [adresa] od 14. srpnja 2025. kada joj je istekla dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj koja je odobrena od PP Poreč, da je do tada bila zaposlena kod poslodavca BO Hotel Palazzo. Nakon toga tužiteljica nije napustila područje Republike Hrvatske odnosno EGP-a već je nastavila nezakonito i neprijavljeno boraviti u [adresa] do 27. studenog 2025. kada je zatečena od djelatnika policije. Nadalje, utvrđeno je da je za tužiteljicu dana 6. listopada 2025. od strane tvrtke Stil Badel d.o.o. podnesen zahtjev za izdavanjem radne dozvole. Tuženik navodi da je taj postupak obustavljen dana 27. listopada 2025. kao i postupak za izdavanje radne dozvole podnesen dana 21. listopada 2025. od istog poslodavca koji je obustavljen 24. studenog 2025.
16.Spisu prileži zapisnik od 27. studenog 2025. u kojem je sadržana izjava tužiteljice. Ista u svojoj izjavi sve gore navedeno ne osporava. Ista je naime navela da je došla u Republiku Hrvatsku dana 27. veljače 2025. preko Graničnog prijelaza Zagreb – Pleso, da je nakon toga došla u Poreč gdje je radila u tvrtki Apis Poreč d.o.o. kao pomoćna konobarica do 23. ožujka 2025. kada joj je ukinuta radna dozvola te je prestao radni odnosu kod navedene tvrtke. Potom je počela raditi za tvrtku BO Hotel Palazo d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam gdje je radila do 14. srpnja 2025. kada joj je ukinuta radna dozvola te je time prestao i njen radni odnos. Nakon toga da je došla u Zadar, da je boravila na adresi [adresa]., kod vlasnika JT, da je željela zaposliti se u tvrtki Stil Badel d.o.o. Ta tvrtka da je podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad dana 21. studenog 2025. Iz zapisnika je razvidno da je uzimanje izjave vođeno na engleskom jeziku, da tužiteljica na isti nije imala primjedbi te je zapisnik vlastoručno potpisala.
17.Iz prednjih utvrđenja, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica, nakon što joj je ukinuta dozvola za boravak i rad te time prestao i radni odnos 14. srpnja 2025., nije pronašla drugo zaposlenje te je nezakonito boravila na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja.
18.Tužiteljica svojim navodima u tužbi nije dovela u sumnju prednja utvrđenja. Naime, tužiteljica svoje tužbene navode da je našla novog poslodavca te da je u procesu učenja hrvatskog jezika ničim ne dokazuje odnosno ne dokazuje da ispunjava uvjete za boravak i rad u Republici Hrvtskoj. Ista ničim ne dokazuje ni da bi okolnosti, koje se sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima uzimaju u obzir, u njenom slučaju mogle dovesti do drukčije odluke. Štoviše ista se po svom opunomoćeniku nije očitovala na navode odgovora na tužbu niti je njen opunomoćenik pristupio na raspravu održanu dana 29. travnja 2026., iako je na istu uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao.
19.Suprotno navodima u tužbi, po ocijeni suda, postupak protjerivanja tužiteljice proveden zakonito, razmjerno cilju zaštite javnog interesa i nije na štetu tužiteljice. Ovaj sud ne nalazi da bi tužiteljici, kako to ista navodi u tužbi, kao stranci bile nametnute obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama te na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju. Tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nije počinio povrede postupka koje bi bile od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, pravilno je utvrdio činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava te je osporavano rješenje jasno i dostatno obrazloženo.
20.Slijedom navedenog osporavano rješenje, kojim je o protjerivanju tužiteljice odlučeno na temelju članka 190. stavka 2. Zakona o strancima zbog nezakonitog boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj odnosno EGP, ovaj sud ocjenjuje pravilnim i zakonitim. Zabrana ulaska i boravka pravilno je određena unutar raspona od tri mjeseca i pet godina propisanog člankom 192. stavkom 6. Zakona o strancima. Osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Prigovori tužiteljice izneseni u tužbi nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
21.Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
22.Tužiteljica prijedlog za odgodnim učinkom tužbe nije posebno obrazložila pa je zaključiti da je navedeni prijedlog temelji na navodima u tužbi.
23.Kako je već gore navedeno tužiteljica svoje tužbene navode ničim nije dokazala. Činjenica je da ista nezakonito boravi u [adresa] te da je stoga i doneseno osporavano rješenje. Činjenica je da je ovaj sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te odbio zahtjev tužiteljice za poništavanjem istoga. Kod navedenog stanja stvari ovaj sud smatra da tužiteljica ne ispunjava uvjete za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe. Stoga je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. i 4. prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe valjalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu 22. svibnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužiteljici putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
