Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-126/2026-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, protiv 1. ovršenice DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenika GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici u Zadru, radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1179/2023-69 od 22. travnja 2026., 22. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovršenice DĆ i 2. ovršenika GĆ, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1179/2023-69 od 22. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev 1. ovršenice DĆ i 2. ovršenika GĆ za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.913,62 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 295/07-1 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra 29. ožujka 2007. pod brojem OV-5039/07, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 43.348,07 eur i to na ime glavnice iznos od 21.323,51 eur, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 3. travnja 2026. do isplate, na ime redovne kamate iznos od 2.458,24 eur i na ime zatezne kamate iznos od 19.566,32 eur, kao i radi naplate troškova tog ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, određena je ovrha na nekretnini 1. ovršenice označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] zgr kuća površine 20 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na nekretninama 2. ovršenika označenim kao kč. br. [katastarska čestica] zgr stojna kuća površine 84 m2, kč. br. [katastarska čestica] zgr kuća površine 81 m2, kč. br. [katastarska čestica] put površine 12 m2 i kč. br. [katastarska čestica] put površine 4 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žale se 1. i 2. ovršenici iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1., 7., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), kao i iz razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Također, ukazuju da je ovršna isprava ništetna, da je ovršna isprava nevaljana jer je sklopljena s obrtom koji nema pravnu ni poslovnu sposobnost te da u vrijeme ovršnosti isprave vlasnik obrta nije bila FĆ, već TĆ, a za obveze TĆ 1. ovršenica kao protivnica osiguranja nikada nije preuzela nikakvu obvezu, pa ako bi se smatrao da je riječ o dužniku fizičkoj osobi, tada je sukladno čl. 99. Zakona o obveznim odnosima došlo do promjene dužnika o kojoj protivnica osiguranja nije bila obaviještena, niti je na nju pristala, što za posljedicu ima prestanak postojanja založnog prava. Isto tako, navode da 2. ovršenik nije bio upoznat ni sa čim od navedenog, nije bio stranka niti jednog ugovora, kao što ugovorima nije bila opterećena niti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, ističu da je prvotni vjerovnik prodao potraživanje ovrhovoditelju, a da ovršenici o tome nisu bili obaviješteni, niti su na isto dali svoju suglasnost, pri čemu ukazuju i da iz samog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju nije razvidna namjena toga kredita, odnosno nije razvidno da bi se isti zaključivao za potrebe poslovanja te da nije riječ o potrošačkom ugovoru. Također, ukazuju da je rješenje o ovrsi nezakonito zato što je istim određena kamata na kamate, sama kamata obračunata je netransparentno, te nije poznato kako je ovrhovoditelj obračunao kamatu, Zaključno, ukazuju da je ovrha određena na nekretninama koje predstavljaju dom ovršenika i članova njihove obitelji. Predlažu ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni postupak obustaviti uz nadoknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.913,62 eur.

3. U odgovoru na žalbu i dopuni odgovora na žalbu ovrhovoditelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda 1. i 2. ovršenika te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba 1. i 2. ovršenika protiv rješenja o ovrsi je neosnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Naime, rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 21. toč. 5. OZ-a - Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 295/07-1 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra 29. ožujka 2007. pod brojem OV-5039/07 (dalje: Okvirni ugovor). Navedeni Okvirni ugovor postao je ovršan 25. listopada 2013. (potvrda javnog bilježnika na listu 12 spisa).

6.1. Nadalje, navedenom ovršnom ispravom 1. ovršenica se kao založni dužnik suglasila da vjerovnik Erste & Steiermarkische bank d.d. može neposredno na temelju Ugovora radi naplate tražbine koju ima prema dužniku provesti prisilnu ovrhu prodajom predmetnih nekretnina nakon što javni bilježnik na isti stavi potvrdu o ovršnosti (clausula exequendi - čl. 8.2. Ugovora).

6.2. Stoga, suprotno navodima žalbe, nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a jer Okvirni ugovor jest ovršna isprava.

7. Nadalje, odredbom čl. 82. st. 1. OZ-a propisano je da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, dok je odredbom čl. 83. OZ-a propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

7.1. Sukladno navedenim odredbama, uz prijedlog za ovrhu dostavljeni su zemljišnoknjižni izvatci za predmetne nekretnine iz kojih proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu 1. ovršenice, dok su kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] (koja je naknadno nastala cijepanjem kč. br. [katastarska čestica]), kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu 2. ovršenika.

8. Također, uz prijedlog za ovrhu priložen je i Ugovor o ustupu tražbine iz kojeg proizlazi da su predmetna tražbina u cijelosti prenesena s Erste & Steiermarkische bank d.d. na ovrhovoditelja (čl. 3. tog Ugovora) (čl. 32. st. 1. OZ-a).

8.1. Na žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici ukazuju kako nikada nisu obaviješteni o ustupu tražbine ovrhovoditelju, valja reći kako prema čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Dakle, kako obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, to činjenica što 1. i 2. ovršenici nisu obaviješteni o ustupanju tražbine ne utječe na pravnu valjanost ustupanja, a samim time ni predmetnog rješenja o ovrsi.

9. Uvidom u Okvirni ugovor proizlazi da je isti sklopljen između Erste & Steiermärkische bank d.d. (prednika ovrhovoditelja), kao vjerovnika i [obrt] vl. FĆ, kao dužnika te DĆ (1. ovršenice), kao protivnika osiguranja. Odredbom čl. 1.1. Ugovora ugovoreno je da će banka dužniku u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana banke te potrebama dužnika odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 50.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Sukladno čl. 2.2. Ugovora banka i dužnik će za svaki pojedinačni pravni posao, sukladno poslovnoj politici i mogućnostima banke sklopiti poseban ugovor kojim će regulirati pojedinosti istoga, do ukupnog iznosa iz čl. 1. tog Ugovora. Nadalje, sukladno čl. 3.1. Okvirnog ugovora tražbina Banke iz čl. 1. tog Ugovora dospijeva u roku utvrđenom u svakom pojedinačnom ugovoru, kao i svakom pojedinačno ugovorenom akreditivu, odnosno na dan istupa garancije ili na dan raskida tog ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2020. Sukladno čl. 3.2. Okvirnog ugovora dužnik je suglasan da Banka naknadno odredi visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa iz čl. 1. tog Ugovora, kao i vrijeme njezine dospjelosti te da neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u eventualnom ovršnom prijedlogu.

9.1. Nadalje, iz Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34402043-2001508375 od 29. travnja 2009. sklopljenog između Erste & Steiermärkische bank d.d. (prednika ovrhovoditelja) i [obrt] vl. FĆ, kao korisnika kredita, korisniku kredita odobren je kredit u iznosu 40.650,00 eur te je odredbom čl. 7. određeno da se otplata kredita vrši u jednoj rati, a da se dospjeli dug obračunava u ugovorenoj valuti i plaća kupnjom deviza po prodajnom tečaju banke ili prijenosom deviza s deviznog računa. Aneksom broj 01 Ugovora o kreditu 2402006-1031262160/34402043-2001508375 od 1. studenog 2009. promijenjen je rok vraćanja kredita i kamata, a Anksom broj 2. Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 2402006-1031262160/34402043-2001508375, promijenjen je broj partije i naziv osnovnog ugovora, kamata i naknada te rok i način vraćanja kredita (36 mjesečnih rata).

9.2. Iz navedenih odredbi proizlazi da su ugovorne strane predmetnim Okvirnim ugovorom ugovorile tek okvirni iznos zaduženja od 50.000,00 eur izričito navodeći da će se za buduće pojedinačne pravne poslove sklapati posebni ugovori. Založnim pravom osigurano je potraživanje ovrhovoditelja u iznosu od 50.000,00 eur, a tražbina koja se prisilno naplaćuje u predmetnom postupku u okviru je navedenog iznosa. Stoga, upravo iz tog razloga, budući da, dakle, visina tražbine ne premašuje okvirni iznos zaduženja od 50.000,00 eur, nisu odlučni žalbeni navodi kojima 1. i 2. ovršenici ukazuju da oni kao založni dužnici nisu obaviješteni o sklapanju Ugovora o kratkoročnom kreditu i njegovim Aneksima.

10. U odnosu na ostale žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici ukazuju da je predmetna ovršna isprava ništetna (jer da su visina tražbine kao i njezino dospijeće neodređeni i ovisni isključivo o jednostranoj odluci Banke te je Ugovorom o kratkoročnom kreditu ugovoreno plaćanje u stranoj valuti), valja reći da se takvi navodi ne mogu s uspjehom iznositi u ovršnom postupku već su iste 1. i 2. ovršenici ovlašteni iznijeti samo u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnim predmetnih isprava. Ujedno u odnosu na žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici ukazuju da iz ovršne isprave nije razvidno da nije riječ o potrošačkom ugovoru, valja reći da je isti sklopljen s dužnikom kao vlasnikom obrta, dok je kao namjena Ugovora o kratkoročnom kreditu (koji je sastavni dio ovršne isprave) izričito navedeno da se daje kredit za obrtna sredstva. Stoga, neosnovano 1. i 2. ovršenici sugeriraju da bi se možda radilo o potrošačkom ugovoru.

11. U odnosu na žalbene navode da je ovršna isprava nevaljana jer je sklopljena s obrtom koji nema pravnu ni poslovnu sposobnost, valja reći sljedeće. Okolnost što je u predmetnoj ovršnoj ispravi kao dužnik naveden [obrt], vl. FĆ, ne znači da je ugovor sklopljen s obrtom, a ne s fizičkom osobom (vlasnikom obrta) i da bi isti iz tog razloga bio nevaljan. Ovo upravo stoga što je uz naziv obrta navedeno i ime vlasnika obrta. Okolnost što je najprije naveden naziv obrta, a potom ime vlasnika nije uopće odlučna, niti to dovodi u sumnju subjekt s kojim je ugovor sklopljen, kako je to sve već obrazloženo u rješenju ovog suda drugog stupnja poslovni broj Gž Ovr-352/2025-2 od 18. veljače 2026. (listovi 265-269 spisa).

11.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima 1. i 2. ovršenici ističu kako u vrijeme nastanka ovršnosti ovršne isprave vlasnik obrta nije bila FĆ (dužnik iz Okvirnog ugovora), već TĆ, a za obveze TĆ 1. ovršenica kao protivnica osiguranja nikada nije preuzela nikakvu obvezu, pa ako bi se smatrao da je riječ o dužniku fizičkoj osobi, tada je sukladno čl. 99. ZOO-a došlo do promjene dužnika o kojoj protivnica osiguranja nije bila obaviještena, niti je na nju pristala, što za posljedicu ima prestanak postojanja založnog prava valja reći sljedeće. Okolnost što je dužnica iz ovršne isprave prestala biti vlasnica obrta ne znači da je na taj način ona prestala biti dužnik tražbine iz predmetne ovršne isprave. Ovo upravo iz razloga što ona za obveze nastale obavljanjem obrta (a obveza iz ovršne isprave je nastala za vrijeme obavljanja obrta) odgovara kao fizička osoba cjelokupnom svojom imovinom. Da bi se smatralo da je ona prenijela svoje obveze na drugu osobu, odnosno da se radi o preuzimanju duga iz čl. 96. ZOO-a, na što sadržajno ukazuju 1. i 2. ovršenici u žalbi, moralo bi se raditi o preuzimanju duga na koji je pristao vjerovnik. Kako predmetni Ugovor o ortaštvu (koji je FĆ sklopila s IĆ i temeljem kojeg je u ortaštvo kao svoju imovinu unijela predmetni obrt) uopće nema značajke takvog ugovora niti postoji pristanak vjerovnika, evidentno se ne radi se o preuzimanju duga, pa su neosnovani i žalbeni navodi 1. i 2. ovršenika da je u konkretnom slučaju sukladno čl. 99. ZOO-a došlo do prestanka založnog prava, što je sve također već obrazloženo u rješenju ovog suda drugog stupnja poslovni broj Gž Ovr-352/2025-2 od 18. veljače 2026. (listovi 265-269 spisa).

12. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, ovaj sud napominje da je na temelju ovršne isprave uknjiženo pravo zaloga još 2007. godine, a radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je založno pravo na predmetnim nekretninama bilo dobrovoljno zasnovano na temelju pravnog posla sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenika, založni dužnik (kako onaj koji je bio vlasnik nekretnine u trenutku zasnivanja založnog prava, tako niti onaj koji je vlasništvo iste stekao kasnije) niti ne može u postupku prisilne naplate, dakle u predmetnom ovršnom postupku, isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.).

13. Na žalbene navode da su predmetnim rješenjem o ovrsi određene kamate na kamate valja reći da donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nisu povrijeđena pravila o zabrani anatocizma jer iz istog jasno proizlazi da se ovrhovoditeljeva tražbina sastoji od glavnice, ugovornih i zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu, dok daljnje zatezne kamate ovrhovoditelj potražuje samo na iznos glavnice.

13.1. No, kako je 1. i 2. ovršenici žalbenim navodima osporavaju i obračun kamata, a koji žalbeni navodi sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, valja reći dao istom sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, odlučuje sud prvog stupnja.

14. O žalbenim navodima iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. OZ-a, sukladno čl. 52.

OZ-a, također odlučuje sud prvog stupnja.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu 1. i 2. ovršenika odbiti kao neosnovanu te pobijano rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

16. Budući da 1. i 2. ovršenci nisu uspjeli u žalbenom postupku to je valjalo odbiti kao neosnovan i njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu, kako je to odlučeno u st. II. izreke (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 22. svibnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak