Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-169/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11) i članka 179.a KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 10. ožujka 2026., broj K-56/2026-8, u sjednici održanoj 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog AL kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenom AL je na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine; na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenik AL osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku AL je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od ukupne kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) (mjeseca) na koju je okrivljenik osuđen, izvršiti kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće biti izvršen ukoliko okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se, u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme u kojemu je bila lišen slobode po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. studenog 2025. pa nadalje. Na temelju članka 70. stavka 1. KZ/11 okrivljeniku AL se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Na temelju članka 70. stavka 2. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a nakon izdržane kazne zatvora u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 70. stavka 3. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ako okrivljeni bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom. Na temelju članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. i stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 dalje: ZKP/08) okrivljeniku AL se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 900,00 eur (devetsto eura) od čega iznos od 840,00 eur predstavlja troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 60,00 eur predstavlja paušalnu svotu te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik AL putem branitelja Saše Lalića, odvjetnika u Splitu. Iako se u uvodu žalbe kao žalbeni razlozi navode povreda kaznenog zakona, bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanja te odluka o kazni, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 i zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kaznena sankcija, odnosno potpuno uvjetnu osuda, uz zadržavanje izrečene sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, obzirom da se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne zatvora.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 12. svibnja 2026.
4. Žalba okrivljenika AL nije osnovana.
5. Okrivljeni u žalbi navod, u bitnom, da je sud prvog stupnja podcijenio niz važnih olakotnih okolnosti, odnosno precijenio otegotne okolnosti zbog čega je izrečena kazna prestrogo odmjerena. U pogledu olakotnih okolnosti se navodi da one imaju odlučujući utjecaj na izbor kazne i mjere kaznene sankcije, što proizlazi i iz samog obrazloženja pobijane presude iz kojeg proizlazi da je potreba liječenja i psihosocijalnog tretmana okrivljenika primarna te da se upravo kontinuiranim stručnim tretmanom pod nadzorom može smanjiti rizik budućeg protupravnog ponašanja. Što se tiče otegotnih okolnosti one same po sebi ne opravdavaju zaključak da se svrha kažnjavanja nije mogla postići blažom sankcijom jer ranije osuđivanost okrivljenika jest relevantna, ali nije jedina okolnost niti automatski odlučujuća okolnost pri odmjeravanju kazne. Iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi, odnosno nisu navedeni razlozi, zbog čega se svrha ne bi mogla postići i bez izvršenja preostalog neuvjetovanog dijela kazne, imajući na umu da je uz kaznu izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, kao i da je određen dugi rok provjeravanja od četiri godine. Upravo kombinacija uvjetne osude, sigurnosne mjere i prijetnje opozivom uvjetne osude u slučaju novog kaznenog djela ili neizvršavanja tretmana, predstavlja dovoljno ozbiljan i djelotvoran odgovor kaznenopravnog sustava. Izricanjem uvjetne osude ne bi se umanjila društvena osuda počinjenog djela, a ona bi bila primjerenija utvrđenim osobnim okolnostima okrivljenika i stvarnim potrebama njegove resocijalizacije i liječenje.
6. U pogledu navoda žalbe da sud prvog stupnja nije dao dostatne i uvjerljive razloge zbog kojih smatra da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići i bez izvršenja neuvjetovanog dijela kazne, zbog čega bi pobijana odluka bila nerazumljiva, ističe se da je sud prvog stupnja za svoja utvrđenja, pa tako i za odluku o kazni, odnosno zbog čega smatra neprimjerenom okolnostima slučaja primjenu uvjetne osude umjesto djelomične uvjetne osude, dao jasne, potpune i neproturječna razloge tako da u tom dijelu sud prvog stupnja nije ostvario bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 na koju se okrivljeni opisno poziva. Naime, u točki 24. obrazloženja pobijane odluke sud prvog stupnja je jasno naveo zbog čega smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti i bez izvršenja cjelokupne izrečene jedinstvene kazne zatvora, a iz navedenog proizlazi, a contrario, zbog čega u odnosu na okrivljenika nije svrsishodno primijeniti uvjetnu osudu.
7. U odnosu na žalbeni prigovor da se svrha kažnjavanja može postići uvjetnom osudom (u cijelosti), dakle bez dijela jedinstvene kazne zatvora kojeg okrivljeni treba izvršiti, ističe se da je prema odredbi članka 41. KZ/11 svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na činitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje vijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Pri tome treba imati u vidu i odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11 kojim je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrha kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja olakotnim okolnostima na strani okrivljenika cijenio smanjenu ubrojivost pri počinjenju predmetnih kaznenih djela, priznanje počinjenja oba kaznena djela radi čijeg počinjenja je iskazao žaljenje, stariju životnu dob okrivljenika te okolnosti koje su dovele do smanjene ubrojivosti okrivljenika u manjoj mjeri, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za područje psihijatrije.
8.1. Otegotnim okolnostima cijenjena je njegova prethodna osuđivanost za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na temelju čega se zaključuje da je specijalni recidivist u odnosu na kazneno djelo prijetnje za koje je nepravomoćno proglašen krivim pobijanom presudom te osuda za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, obje presude iz 2023., na temelju čega je sud prvog stupnja zaključio da prethodne osude nisu djelovale na okrivljenika da se kloni protupravnog ponašanja.
9. Uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe članak 41. i 47. KZ/11 sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio mjeru kazne za svako od djela za koje je okrivljeni proglašen krivim, i to za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece u minimalnoj mjeri zakonom propisane kazne zatvora, a za kazneno djelo prijetnje u mjeri blizu donje granice mjere kazne propisane za navedeno kazneno djelo. Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio pojedinačne kazne uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti od utjecaja na vrstu i mjeru kazne jer u konkurenciji s ranijom osuđivanošću okrivljenika, utvrđene olakotne okolnosti ne opravdavaju osudu za kazneno djelo nasilja u obitelji ispod zakonskog minimuma propisane kazne zatvora, dok je kazna za kazneno djelo prijetnje pravilno utvrđena iznad donje mjere kazne zatvora propisane za to djelo obzirom da je okrivljenik specijalni povratnik u činjenju kaznenog djela. Dalje je sud prvog stupnja, izrekavši jedinstvenu kaznu zatvora okrivljeniku u trajanju jedne godine i dva mjeseca, pravilno utvrdio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i jedinstvenom kaznom u mjeri uz donju mjeru kazne koja se može izreći okrivljeniku prema pravilima o izricanju jedinstvene kazne zatvora. Pri tome se ne mogu zanemariti okolnosti počinjenja oba djela te i dalje prisutan strah oštećenih – žrtava, supruge i sina okrivljenika, utvrđen iz njihovih iskaza.
9.1. S druge strane, supruga i sin okrivljenika, uz sav strah koji su proživjeli njegovim postupcima, žele mu pomoći, odnosno ističu da je okrivljeniku potrebno, prije svega, liječenje. Stoga ovaj sud smatra, kao i sud prvog stupnja, da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, može ostvariti upravo djelomičnom uvjetnom osudom na način kako je to utvrdio sud prvog stupnja, odnosno da utvrđene otegotne okolnosti na strani okrivljenika, kao i još uvijek prisutan strah članova obitelji okrivljenika od njega, opravdava primjenu samo djelomične osude, koja garantira da će se okrivljenik početi liječiti u okviru zatvorskog sustava. Primjena blaže kazne i pri tome uvjetne osude, i po mišljenju ovog suda, nije svrsishodna obzirom da ranija osuda, uz opisano zdravstveno stanje okrivljenika, nije polučila rezultat, odnosno nije djelovala na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama.
10. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nije ostvarena ni koja od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci
U Karlovcu 22. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
