REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2088/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HN, državljanina Turske, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Ježevo, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 355, OIB: 36162371878, kojeg zastupa IN, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/7203, URBROJ: 511-01-212-26-11 od 25. ožujka 2026. i za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Milanu Baniću troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/7203, URBROJ: 511-01-212-26-11 od 25. ožujka 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno ukazuje da je rođen u [adresa], da je sudjelovao u prosvjedima za kurdska prava i usprotivio se policiji te je osuđen za kaznu zatvora, nakon čega je pobjegao iz zatvora. Uz navedeno, obrazlaže da turski režim progoni H. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu međunarodnu zaštitu na području Republike Hrvatske.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 21. svibnja 2026.

6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

7. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik ispravno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz članka 20. i 21. ZMPZ-a za priznavanje azila, podredno supsidijarne zaštite.

8. U odnosu na mogućnost priznavanja azila, ispravan je zaključak tuženika o neprihvaćanju vjerodostojnosti izjava tužitelja u svezi razloga napuštanja zemlje podrijetla. Tužitelj je tijekom upravnog postupka, na drugom ispitivanju, razjasnio razloge svojeg boravka u zatvoru u Turskoj, a koje nije bilo vezano uz sudjelovanje na prosvjedima nego uz kažnjiva ponašanja koja je počinio još kao maloljetnik, povezano s trošenjem droge. Tursku je napustio tijekom izvršenja kazne zatvora zbog tih kaznenih djela, dok nije pokretan kazneni postupak protiv njega zbog sudjelovanja u prosvjedima. U slučaju negativne odluke, spreman je vratiti se u Tursku. Dakle, nema nikakve naznake da je tužitelj u strahu od povratka u zemlju podrijetla. Kod izloženog stanja stvari, ispravna je ocjena tuženika da kod tužitelja ne egzistiraju razlozi iz članka 21. ZMPZ-a niti mu prijeti progon zbog tih razloga. Uz navedeno, napominje se da je tužitelj, nakon napuštanja zemlje podrijetla u 2019. godini, boravio u više država članica EU (Grčka, Njemačka i dr.) gdje mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu. Isto tako, više puta je boravio u [adresa], ali je istu u više navrata napustio radi odlaska u drugu zemlju. Opisano postupanje ne ukazuje na ponašanje osobe koja je u ozbiljnom strahu od progona i koja bi, ako doista postoji takav strah, trebala biti zainteresirana za ostvarenje međunarodne zaštite u zemlji (Hrvatskoj) koju smatra prikladnom za pružanje takve zaštite.

9. U svezi mogućnosti odobrenja supsidijarne zaštite, tužitelj općenitim navodima i pozivanjem na pojedine vremenski udaljene događaje (iz 2015.) nije doveo u pitanje zaključke tuženika, koji su utemeljeni na konkretnim i recentnim podacima i izvješćima o stanju u zemlji podrijetla u svezi odnosa turskih vlasti prema I, odnosno u svezi mogućnosti trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla.

10. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja, s obzirom da je isti u dva navrata tijekom upravnog postupka davao izjave na okolnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu te iz njegove izjave nedvojbeno proizlazi da mu ne prijeti progon u zemlji podrijetla iz razloga koji su navedeni u članku 20. ZMPZ-a.

11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Milan Banić pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik