REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-91/2024-15

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja: SVEA EKONOMI d.o.o. OIB 17863542417, Ul. Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, zastupana po pun. Branku Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZK OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Zlatko Jurlina, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan pa se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu od 23. svibnja 2022., posl.br. Ovrv-6443/22, UPP/OS-Ovrv- 649/22 koji glasi:

“Nalaže se ovršeniku ZK OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da ovrhovoditelju SVEA EKONOMI d.o.o. OIB 17863542417, Ul. Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb isplati iznos od 186,98 eura (ranije 1.408,83 kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. lipnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o. OIB 17863542417, Ul. Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb da tuženiku ZK OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 25. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu od 23. svibnja 2022., posl.br. UPP/OS-Ovrv-649/22, prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovdje tužitelja i ovdje tuženiku je naloženo da ovdje tužitelju namiri tražbinu na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora, u ukupnom iznosu od 186,98 eura (ranije 1.408,83 kuna) uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate, počev od dospijeća 16. lipnja 2021. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kuna uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od donošenja rečenog rješenja do isplate, susljedno čemu je radi ostvarenja navedenih tražbina određena ovrha općenito na imovini ovdje tuženika.

2. Povodom prigovora ovdje tuženika, u kojem je tuženik pobijao predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti, jer da nije nikad bio u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem slijedom čega da je dug nepostojeći, dok da iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja ne proizlazi o kojem i kakvom bi se dugu uopće radilo, Općinski sud u Zadru je donio rješenje pod poslovnim brojem Povrv-249/2022 od 9. siječnja 2023. kojim je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, rješenjem Vrhovnog suda RH od 28. svibnja 2024., posl.br. Gr 1-241/24-2 predmetni spis je delegiran Općinskom sudu u Šibeniku te je zaveden pod novim posl.br. Povrv-91/24.

3. Tužitelj je u nastavku postupka ustrajavao u dotadašnjim navodima, te je očitujući se na navode iz prigovora tuženika u podnesku od 25. siječnja 2023. naveo da su isti neosnovani te da je raniji vjerovnik OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., OIB:36004425025, pripojeno društvu Telemach Hrvatska d.o.o., OIB:70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, na temelju Ugovora o pripajanju od 28.10.2022. godine, Odluke Skupštine pripojenog društva i Odluke Skupštine društva preuzimatelja o odobrenju Ugovora o pripajanju od 28.10.2022., a da je tuženik bio u ugovornom odnosu s Telemach Hrvatska d.o.o (ranije OT OPTIMA TELEKOM d.o.o.), što da proizlazi iz Obavijesti o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga broj 2OZ0C05518. Nadalje, da je tužitelj Ugovorom o cesiji od 1. travnja 2021. od trgovačkog društva OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. između ostalih i tražbinu koju OT- OPTIMA TELEKOM d.o.o. ima prema tuženiku, ranije ovršeniku, a o kojem otkupu da je u skladu s odredbama Ugovora o cesiji, tuženik obavješten dopisom od 8. ožujka 2022. Zaključno da tužitelj raspolaže dokumentacijom iz koje proizlazi da postoji dospjelo, a neplaćeno potraživanje te isto da proizlazi iz vjerodostojne isprave priložene uz predmetni prijedlog za ovrhu kao i prijepisa računa s detaljnim ispisom prometa.

4. Tuženik je, pak, u podnesku od 22. veljače 2023. naveo da je tužitelj, tek u podnesku od 25. siječnja 2023. naveo kako bi sporno potraživanje bilo od ranijeg vjerovnika OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., a kojeg da je tuženik, Ugovorom o cesiji od 1. travnja 2021. preuzeo od društva OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., a sa kojim je tuženik bio u ugovornom odnosu temeljem ugovora broj 2OZ0C05518 iz kojega bi navodno postojalo nepodmireno dugovanje i to po računu za razdoblje 1. do 31. svibnja 2021., iako da za takvu tvrdnju ne daje valjani dokaz.

4.1. Osim toga, tuženik je prigovorio istinitosti tužiteljevih navoda te ukazao da ako bi se i radilo o ugovoru o korištenju usluga Optima telekoma da bi se radilo o potrošačkom ugovoru, a u tom slučaju da za jedan mjesec nikav dug nije mogao nastati u visini postavljenog tužbenog zahtjeva, te da se u svakom slučaju radi o nepostojećem potraživanju.

4.2. Svakako, da nije sporno da je tuženik bio u pretplatničkom odnosu prema OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. od 18. siječnja 2017., nakon preuzimanja operatera H1 telekom, sa kojim je ranije tuženik imao ugovor, kao i da nije sporno da je isti ugovor produžen 2018. godine na još dvije godine, te da je u rujnu 2020., za vrijeme tog produženog ugovora, došlo do potpunog prekida pružanja usluga od strane OT- OPTIMA TELEKOM d.o.o. zbog tehničkog kvara, a koji prekid je trajao punih tri mjeseca.

4.3. Nakon što je OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. otklonio kvar da je predložio produljenje ugovora u prosincu 2020., što je tuženik prihvatio, ali da usluga nije bila ni nakon nastavka ugovora bolja. Ugovor da je produljen sa mjesečnim popustom kao satisfakciju na izostanak usluge prethodnih tri mjeseca, na način da je mjesečna naknada bila manja za 65,00 kn uvećano za PDV, a koji iznos umanjenja da je tuženik platio zajedno s računom za svibanj 2021. kad je konačno raskinuo ugovor.

4.4. Navodi da nije sporno da je tuženik u svibnju 2021. prešao kod novog operatera A1 d.o.o. koji je ponudio tuženiku kvalitetniju i bržu (više od deseterostruko) uslugu interneta i TV.

4.5. Također, da nije sporno da je tuženik istodobno s promjenom teleoperatera u svibnju 2021. raskinuo ugovor sa OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., ali da je za mjesec svibanj 2021. tuženiku ispostavljen račun za naknadu iznosa svih preostalih mjeseci za ranije raskinut ugovor naziva "naknada za isključenje usluga" pozivajući se pritom na odredbe Općih uvjeta poslovanja, a na koji da je račun tuženik blagovremeno uložio prigovor pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te je račun za svibanj 2021. platio u dijelu izvršenih usluga kao i dio manjeg mjesečnog iznosa naknade za 5 mjeseci, sa čim da je isti u cijelosti svoje dugovanje prema OT OPTIMA TELEKOM d.o.o. podmirio.

4.6. Zaključno je naveo da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, a koji da je u dijelu na kojem se temelji eventualna isplata kazne/penala radi ranijeg raskida (Opći uvjeti poslovanja) nepošten, protivan moralu te time i ništetan (članak 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača), a na što sud da pazi po službenoj dužnosti, pa u slučaju da se radi o navodnom dugu koji bi proizlazio iz ništetnih odredbi takvog potrošačkog ugovora, tužbeni zahtjev da predlaže odbiti kao neosnovan i ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

5. U skladu s čl. 458. sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

5.1. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem ovršnog spisa Ovrv-6443/22, Aktivni izvadak iz sudskog registra za Telemach Hrvatska d.o.o., Povijesni izvadak iz sudskog registra za OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., Obavijest o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga, Opći uvjeti poslovanja OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., Ugovor o cesiji od 1. travnja 2021. godine, Obavijest o prijenosu potraživanja od 8. ožujka 2022., Račun Optima Telekom usluga za razdoblje od 01.05.2021. do 31.05.2021., Prigovor na prekid isporuke usluga od 30. rujna 2020., Dopis Optima telekom od 7. listopada 2020., Dopis Optima telekom od 21. listopada 2020., Dopis – odluka o reklamaciji Optima telekom od 24. studeni 2020., Račun Optima telekom za rujan 2020., Računi A1 za Flatbox duo od rujna do prosinca 2020., Prigovor potrošača od 15. travnja 2021. i odgovori OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. od 20. travnja 2021., 27. travnja 2021. i 29. travnja 2021., Rješenje OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. po prigovoru od 29. travnja 2021., Rješenje OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. po prigovoru od 16. lipnja 2021., račun OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. za svibanj 2021., prigovor od 12. lipnja 2021., dok financijsko vještačenje nije provedeno kao suvišno.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 186,98 eura (ranije 1.408,83 kuna) uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate, počev od dospijeća 16. lipnja 2021., pa do isplate na ime na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora.

9. Među strankama je sporna visina i osnov tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora, odnosno je li takva ugovorna odredba nepoštena.

10. Iz supstrata izvedenih dokaza u bitnom je utvrđeno:

- da je tuženik bio u uzastopnom pretplatničkom odnosu, temeljem ugovora broj 2OZ0C05518, s pravnim prednikom tužitelja OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., a koji je drugi po redu pretplatnički ugovor sklopljen 7. prosinca 2020. i to sredstvima daljinske komunikacije - putem telefona,

- da je tužitelj preuzeo tražbinu prema tuženiku Ugovorom o cesiji od 1. travnja 2021. od društva OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o.,

- da je u rujnu 2020., za vrijeme trajanja ranijeg pretplatničkog ugovora tuženika) došlo do potpunog prekida pružanja usluga od strane OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. zbog tehničkog kvara, a koji prekid je trajao punih tri mjeseca,

- da je tuženik produljio pretplatnički ugovor u prosincu 2020., sa mjesečnim popustom kao satisfakciju na izostanak usluge prethodnih tri mjeseca, na način da je mjesečna naknada bila manja za 65,00 kn uvećano za PDV,

- da je tuženik konačno raskinuo ugovor sklopljen sa OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., u svibnju 2021.,

- da je OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. tuženiku ispostavio račun za mjesec svibanj 2021. koji je uključivao i naknadu iznosa svih preostalih mjeseci za ranije raskinut ugovor - "naknadu za isključenje usluga" pri čemu se pozvajući na odredbe Općih uvjeta poslovanja,

- da je tuženik na račun za mjesec svibanj 2021. uložio prigovor pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, pri čemu je platio sva mjesečna dugovanja do trenutka raskida (realno izvršene usluge), zaključno s računom za svibanj 2021. uključivo i iznose umanjenja za svaki mjesec (od 65,00 kuna za svaki mjesec).

10. Na ročištu 14. travnja 2026. saslušan je tuženik kao stranka te iz njegova iskaza proizlazi da je imao dva uzastopno sklopljena pretplatnička ugovora s teleoperaterom Optima telekom i to prvi od 2018. – 2020. i drugi od 2020., da je tijekom trajanja pretplatničkog odnosa došlo do kvara na mreži u trajanju od otprilike 3 mjeseca, a što da je bila posljedica kvara na žicama teleoperatera u ulici u kojoj je tada stanovao. Nakon 3 mjeseca predmetni kvar da je popravljen, te da je usluga teleoperatera bila u funkciji. Nakon što je kvar otklonjen, Optima telekom da mu je ponudio obnovu predmetnog ugovora, uz proporcionalno umanjenje naknade kao satisfakciju za izostanak usluge u vrijeme kvara na mreži, na što da je tuženik pristao, no da usluge i dalje nisu bile odgovarajuće kvalitete te da su tuženiku na upućene pozive i prigovore odgovorili sugestijom "da ugasi TV dok radi na kompjuteru", a nakon čega, budući da mu je pravilno funkcioniranje interneta radi naravi posla od izrazite važnosti, otprilike 2022. raskinuo ugovor s Optima telekomom pri čemu da je platio sve mjesece za koje je koristio njihove usluge, jednako kao i razliku umanjenja za sporna 3 mjeseca a u koje vrijeme da je istodobno tuženikovom ulicom firma A1 provlačila optiku za brzi Internet te je prihvatio njihovu ponudu. Također da je sve pretplatničke ugovore s prednikom tužitelja sklapao telefonskim putem, te da nije bio u mogućnosti pregovarati o pojedinim odredbama kako pretplatničkog ugovora, tako ni općih uvjeta, a koje da nikad nije ni vidio. Također, da nije bio svjestan financijskih posljedica raskida, jer osim što ni u jednom trenu nije bio upozoren od strane Optima telekoma prilikom sklapanja, o istom je prvi put saznao kad mu je stigao posljednji račun Optima telekoma, a koji je sadržavao i naplatu za sve buduće mjesece do dana predviđenog kraja trajanja ugovora. Također, da je na predmetni račun uložio prigovor te da je višekratno zvao bivšeg teleopratera da isto smatra nepoštenim, a na što da su mu odgovorili da je takva njihova poslovna politika, odnosno posljedice prijevremenog raskida propisane njihovim Općim uvjetima. Također da smatra da financijske posljedice raskida nisu dane transparentno i jasno prilikom sklapanja ugovora, te financijske posljedice prijevremenog raskida nije mogao očekivati niti znati, kao i da smatra da nije pošteno da stoga jer je raskinuo pretplatnički ugovor prije predviđenog roka mora platiti sve nadolazeće mjesece u punom iznosu, iako ih nije koristio. Tako da je platio sve mjesečne račune za razdoblja koja je koristio mrežu Optime telekom, uključujući i razliku u cijeni u iznosu umanjenja koje mi je prilikom produljenja ugovora bilo omogućeno, slijedom čega smatram da osim što sam podmirio sve svoje obveze, da sam platio i ranije omogućeni popust, a za ta 3 mjeseca koliko sam koristio usluge Optime telekoma po produljenom ugovoru.

10.1. Sud je iskaz tuženika ocijenio vjerodostojnim, budući da je isti u suglasju s navodima obiju parničnih stranaka, te je u bitnom logičan, uvjerljiv i međusobno podudaran s ostalim izvedenim dokazima.

11. Na temelju čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17, dalje ZEK) prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42. a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42. a istog Zakona.

11.1. Odredbom čl. 27. Općih uvjeta poslovanja OPTIME TELEKOM d.d. je propisano da u slučaju da pretplatnik jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora ili ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od stane OPTIME TELEKOM d.d. krivnjom pretplatnika, da je pretplatnik obvezan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

12. Nesporno je i da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, te se na isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14. i 110/15.,14/19 - dalje: ZZP).

13. Prema shvaćanju ovog suda odredba čl. 27. Općih uvjeta protivna je prisilnom propisu - odredbama ZZP-a, a koji se zakonski propis u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s obzirom na to da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 14. listopada 2016.), a time i ništetna, te na temelju takve odredbe tužitelj ne bi mogao s uspjehom potraživati predmetnu tražbinu, odnosno, navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

14. Odredbom čl. 296. st. 3. ZOO (Nar. nov. broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) propisano je da se ispitivanje nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredbi općih uvjeta ugovora ne primjenjuje na one odredbe ugovora čiji sadržaj je preuzet iz važećih propisa.

15. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, ne primjenjuje se odredba ZOO, već se primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. ZZP-a u skladu s kojom ne podliježu ispitivanju nepoštenosti samo ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi.

18. S obzirom na to da odredba čl. 41. st. 5. ZEK nije prisilne, već dispozitivne naravi (propisana je samo mogućnost ugovaranja odredbe za prijevremeni raskid ugovora prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa), ovaj sud je ovlašten u smislu odredbe čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 50. ZZP-a utvrditi odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremeni raskid nepoštenom, a time i ništetnom, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP- a, a na što sud prema odredbi čl. 327. st. 1. ZOO pazi po službenoj dužnosti.

19. Prema ocjeni ovog suda primjena citirane ugovorne odredbe čl. 27. Općih uvjeta dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženice (pretplatnika), jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to.

19.1. Nesporno je da je tužitelj odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (unatoč činjenici što je tuženica mogla izabrati drugu tarifu, ali predmetnu tarifu koju je izabrala nije mogala izabrati pod drugačijim uvjetima) iz kojeg razloga ta ugovorna odredba, na čiji sadržaj potrošač, dakle, tuženica nije imala utjecaja, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO. Odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kogentnim normama ZOO koje reguliraju navedenu materiju.

20. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. Odredbom čl. 49. st. 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Činjenica da je tuženik eventualno imao mogućnost biranja više vrsta pretplatničkih ugovora ne znači ujedno da su parnične stranke prije sklapanja ugovora pregovarale o njezinom sadržaju na što upućuju odredbe čl. 296. st. 3. ZOO i čl. 49. st. 1. ZZP-a koje jasno navode formulaciju pregovaranja o spornoj odredbi ugovora, a ne pružanju mogućnosti potrošaču da izabere neki drugi korisnički paket, odnosno vrstu ugovora.

21.1. Tužitelj u skladu s čl. 49. st. 4. ZZP-a ne dokazuje svoje navode da su stranke o predmetnoj odredbi Općih uvjeta pregovarale, dok sam pristanak potrošača dan bežičnim sredstvima komunikacije ne znači da su se o pojedinim ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori.

21.2. Odredbom čl. 50. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5).

22. Slijedom navedenog, odredba čl. 27. Općih uvjeta, prema shvaćanju ovog suda, je nepoštena odredba u smislu odredbe čl. 49. st. 1. i st. 2. ZZP-a, jer se radi o odredbi koja je sastavni dio ugovora formuliranog unaprijed od strane pružatelja usluge (trgovca), zbog čega se predmnijeva da se o njoj nije posebno pregovaralo, a riječ je o odredbi koja u ugovornom odnosu protivno načelu savjesnosti i poštenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je ista stoga ništetna u skladu sa odredbom čl. 55. st. 1. ZZP.

23. Stoga, tužitelju ne pripada pravo da na temelju navedene ugovorne odredbe potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora, već bi imao pravo temeljem odredbe čl. 368. ZOO, zahtijevati samo naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja. Međutim, tužitelj tijekom postupka činjenično nije determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete, niti je tijekom postupka tvrdio da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu, niti je navodio u čemu bi se ona sastojala, te tužitelju ne pripada pravo na utuženi iznos ni po navedenom pravnom osnovu.

24. Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta, tužitelj nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već eventualno ima samo pravo na naknadu štete, odnosno vraćanje onog što je dao na ime ispunjenja ugovora, no u konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje da bi mu šteta nastala u visini ugovorenih mjesečnih naknada do isteka ugovorenog trajanja ugovornog odnosa, pa slijedom navedenog tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora nije osnovan.

24.1. Budući da tužitelj ne traži naknadu štete niti tijekom postupka dokazuje da je šteta nastala, bilo koje vrste i u kojoj visini, već traži isplatu preostalih ugovornih rata odnosno izvršenje ugovora u cijelosti od strane tuženice, ne pripada mu pravo na isplatu preostalih ugovornih rata.

24.2. Nadalje, člankom 350. ZOO izričito je propisano kogentnom pravnom normom da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, stoga jasno proizlazi da bi predmetna tražbina, ako bi i predstavljala ugovornu kaznu, bila neosnovana, i to stoga jer iako predviđena Općim uvjetima je protivna navedenoj prisilnoj pravnoj normi.

25. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorane Brčić u Benkovcu od 23. svibnja 2022., posl.br. Ovrv-6443/22, UPP/OS-Ovrv-649/22, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod I. ove presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te je sud tuženiku, jer je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora od 186,98 eura obistinio trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 142/12, 103/14 i 118/14 te NN 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa) za sastav prigovora na rješenje o ovrsi od 8. listopada 2022. u visini 25 bodova, podnesak od 20. veljače 2023. u visini 25 bodova, te za zastupanje na ročištima dana 8. svibnja 2024. i 20. ožujka 2026. u visini od 25 bodova po ročištu, što iznosi ukupno 100,00 bodova, sve u skladu s Tbr. 7. stavak 1. točka 1. i Tbr. 9. točke 1. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. ili u novcu 200,00 eura po Tbr. 50. Tarife, odnosno ukupno 200,00 eura, dok je zahtjev tuženika za zastupanje na ročištu 14. travnja 2024. kao i za naknadu troška sudske pristojbu na presudu odbio, budući da zastupanje na predmetnom ročištu nije izvršeno, odnosno jer tuženik svakako nije obveznik plaćanja navedene pristojbe pa je neosnovano potražuje od tužitelja, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 25. svibnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom o objavi presude

- javnoj bilježnici Zorani Brčić u Benkovcu, po pravomoćnosti