REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-405/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić - Plašić u pravnoj stvari tužiteljice IJ, OIB. 84457619394 iz Republike Slovenije, Kostanjevica na Krki, Ulica talcev 31, zastupana po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku iz Samobora, protiv tužene IJM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dubravki Bolt, odvjetnici iz Samobora, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedenog postupka, dana 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog za ponavljanje ostavinskog postupka koji je vođen kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, javnim bilježnikom MJM iz [adresa], kao povjerenikom suda pod posl. brojem O- 3394/2023; UPP/OS-119/2023, pravomoćno završenim rješenjem o nasljeđivanju od

20. veljače 2024., kao neosnovan.

II. Odbacuje se tužba u ovom predmetu, kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. MJ, donesenom po javnom bilježniku MJM iz [adresa], pod posl. brojem O-3394/2023; UPP/OS-119/2023 od 20. veljače 2024. utvrđena ostavinska imovina ostavitelja, te su njegovim nasljednicima proglašena tužiteljica, kao izvanbračna supruga, i tužena, kao kći ostavitelja. Rješenje da je proglašeno pravomoćnim istog dana. U navedenom ostavinskom postupku da je sudjelovala kao izvanbračna supruga ostavitelja, da je državljanka Republike Slovenije, gdje i živi. U ostavinskom postupku da nije imala punomoćnika koji bi joj pružio stručnu pomoć. Naime, djelomično da govori i razumije hrvatski jezik, ali ne svakako na razini shvaćanja stručne i pravne terminologije. U predmetnom ostavinskom postupku da su ispunjeni svi uvjeti iz odredbe članka 421, stavak 1, točka 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) za ponavljanje postupka, obzirom da joj je nezakonitim postupanjem onemogućeno raspravljanje pred sudom. Odredbom članka 102 ZPP propisano je kako stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom, upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke odnosno drugih sudionika u postupku, osigurati će im se usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi, te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja. U stavku 2 istog članka, određeno je kako će se stranke i drugi sudionici u postupku poučiti u pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Oni se mogu odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju jezik na kojem se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da im je dana pouka, te izjava stranaka odnosno sudionika. Nadalje, da je bila pozvana na ostavinsko ročište pred navedenim javnim bilježnikom, kao povjerenikom suda, koje ročište se održalo 11. siječnja 2024. Na isto da nije pristupila, utvrđeni su njeni osobni podaci, nakon čega je povjerenik suda krenuo s utvrđivanjem rodoslovlja ostavitelja, te utvrđivanjem ostavinske imovine. Na tom ročištu, kao niti kasnije tijekom postupka, da ju, kao državljanku Republike Slovenije, nitko nije pitao razumije li hrvatski jezik, niti upozorio na pravo da postupak prati na svom jeziku. Štoviše, prilikom utvrđivanja ostavinske imovine da je postavila pitanje svoje bračne stečevine, na što da joj je odgovoreno kako nema pravo na istu. Očito da zbog slabog razumijevanja hrvatskog jezika je shvatila da nema pravo na bračnu stečevinu iz razloga što je bila izvanbračna supruga ostavitelja, čime je dovedena u zabludu o svom pravu. Na ročištu održanom dana 20. veljače 2024. povjerenik suda da je upisao nasljedničku izjavu kojom se ona, upravo suprotno od svog traženja, odriče prava na izdvajanje ostavinske imovine na ime bračne stečevine i da se odriče prava prigovora protiv rješenja o nasljeđivanju. Ovo da joj nije bilo objašnjeno, niti je shvatila značaj svog odricanja od ostvarivanja svojih prava. Štoviše, prije nego što joj je dan zapisnik na potpisivanje, isti joj nije pročitan, već je samo zatraženo da se na zapisnik potpiše. Naknadno da je u travnju 2024. zaprimila poziv javnog bilježnika MJM kao povjerenika suda na ročište radi izdavanja europske potvrde o nasljeđivanju. Za stručnu pomoć i za zastupanje na tom ročištu da se obratila odvjetniku i tom prilikom saznala da ima pravo da se ostavinski postupak vodi na jeziku kojeg razumije, kao i da je imala pravo na izdvajanje dijela ostavinske imovine s naslova bračne stečevine. Naime, dio nekretnina koje su Rješenjem o nasljeđivanju od 20. travnja 2024. utvrđene ostavinskom imovinom, predstavljaju bračnu stečevinu i to iz razloga što su kupljene na ime ostavitelja odnosno zato što su građene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nje i pok. ostavitelja. Tako da su ostavitelj i ona zajednički, iz prihoda od svog rada, srušili stare zgrade i izgradili kuće na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isto tako da su za vrijeme trajanja te zajednice, koja je izjednačena s bračnom zajednicom, ostavitelj i ona kupili nekretnine čkbr. [katastarska čestica], dio čkbr. [katastarska čestica] i dio čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje su izvanknjižno vlasništvo upisano u posjedovni list br. 208 k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog jasno je kako su navedenim postupanjem prekršene odredbe o uporabi jezika stranaka iz članka 102 ZPP, čime su ispunjeni uvjeti iz članka 237 Zakona o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: ZN) i članka 421, stavak 1, točka 2 ZPP za ponavljanje ostavinskog postupka pod posl. brojem O-3394/2023. Stoga temeljem odredbe članka 237 ZN i članka 421, stavak 1, točka 2 ZPP predlaže dopustiti ponavljanje ostavinskog postupka koji je vođen pri ovom sudu, Stalna služba u Samoboru, javnim bilježnikom MJM, kao povjerenikom suda, pod posl. brojem O-3394/2023; UPP/OS- 119/2023, koji je završen pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju od 20. veljače 2024., da se isto Rješenje ukine i naloži Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda u zemljišnim knjigama, vratiti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog Rješenja o nasljeđivanju. Predlaže donijeti presudu na utvrđenje da je s naslova bračne stečevine suvlasnica u ½ dijela nekretnina čkbr. [katastarska čestica] ulica Trkeši od 866 m2 od toga kuća br. 15 od 138 m2, dvorište od 634 m2 i kuća [adresa] od 94 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te izvanknjižni suvlasnik u ½ dijela čkbr. [katastarska čestica], vinograd Kožlak od 809 m2, čkbr. [katastarska čestica] šuma Kožlak od 500 m2, dijela čkbr. [katastarska čestica] šuma Kožlak od 921 m1 i dijela čkbr. [katastarska čestica] vinograd Kožlak od 576 m2, sve upisano u posjedovni list 208 k. o. [katastarska općina], te da je tužena dužna trpjeti upis njenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, uz naknadu troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je tužba podnesena izvan zakonskog roka iz članka 423, stavak 1, točka 2 ZPP, budući je od uručenja odluke, tj. Rješenja o nasljeđivanju 20. veljače 2024., pa do podnošenja tužbe 19. travnja 2024. proteklo više od 30 dana. Predlaže temeljem odredbe članka 282 ZPP odbaciti tužbu. Poriče da tužiteljica samo govori i razumije hrvatski jezik. Ista je bila 30-tak godina u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem, koji je I i komunicirao je s tužiteljicom isključivo na hrvatskom jeziku. Tužiteljica da je duže vrijeme radila u [adresa], imala svoj obrt i u poslovanju se služila hrvatskim jezikom. Ista je radila i u Srbiji, gdje se također služila hrvatskim jezikom. Točno je da u ostavinskom postupku nije imala punomoćnika, što je bio njen izbor, ali ta činjenica nije razlog za ponavljanje postupka. Pogrešno tvrdi da su ispunjeni razlozi za ponavljanje postupka iz članka 421, stavak 1, točka 2 ZPP, jer da je nezakonitim postupanjem tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ti uvjeti nisu ispunjeni, jer nezakonitog postupanja nije bilo, a tužiteljici nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ista se poziva na odredbu članka 102 ZPP, koja propisuje da stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom, upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke odnosno drugih sudionika u postupku, osigurati će im se usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi, te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja. U stavku 2 istog članka, određeno je kako će se stranke i drugi sudionici u postupku poučiti u pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Oni se mogu odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju jezik na kojem se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da im je dana pouka, te izjava stranaka odnosno sudionika. Tužiteljica da neistinito u tužbi iznosi da ju na ročištu 11. siječnja 2024., kao niti kasnije tijekom postupka, nitko nije pitao razumije li hrvatski jezik, niti upozorio na pravo da postupak prati na svom jeziku. Povjerenica suda, javna bilježnica MJM koja je vodila ostavinski postupak, izričito je i nedvosmisleno, jasno i glasno pitala tužiteljicu razumije li hrvatski jezik i treba li prevođenje, na što je tužiteljica odgovorila da razumije i da prevođenje nije potrebno. Tijekom postupka je bilo očito da se tužiteljica jako dobro aktivno i pasivno služi hrvatskim jezikom. Neistinito navodi da joj je na njen upit odgovoreno da nema pravo na bračnu stečevinu. Upravo zbog pitanja bračne stečevine, tj. izjašnjavanja tužiteljice traži li izdvajanje bračne stečevine iz ostavinske imovine, ročište od 11. siječnja 2024. nije zaključeno, već je odgođeno, kako bi se nasljednice dogovorile oko podjele imovine. Do slijedećeg ročišta 20. veljače 2024. nasljednice da su postigle dogovor i na ročištu dale nasljedničke izjave. Tužiteljica da je izričito izjavila da ne traži izdvajanje ½ dijela ostavinske imovine na ime bračne stečevine. Ista tvrdi da nije pročitala zapisnik, već ga samo potpisala. Imala je mogućnost pročitati zapisnik, a ako ga nije pročitala, to nije razlog za ponavljanje postupka. Nakon okončanja ostavinskog postupka tužiteljica je u pratnji punomoćnika Žarka Adameka zatražila od javnog bilježnika izdavanje Europske potvrde o nasljeđivanju, a tom prilikom je na izričito pitanje javnobilježničke prisjednice ČJ odgovorila da razumije. Tužiteljica da je jako dobro razumjela jezik na kojem se postupak vodio, ali sada želi iskoristiti ustupak koji joj je tužena dala priznavši joj izvanbračnu zajednicu s ostaviteljem, a svoje ne traženje izdvajanja ½ ostavinske imovine na ime bračne stečevine želi opozvati, imputirajući povjereniku suda nezakonito postupanje. Poriče da nekretnine koje su Rješenjem o nasljeđivanju utvrđene ostavinskom imovinom, predstavljaju bračnu stečevinu, jer ih je ostavitelj stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja. Predlaže odbaciti tužbu kao nepravovremenu, jer je podnesena izvan zakonskog roka. Podredno predlaže odbiti prijedlog za ponavljanje postupka, prijedlog za ukidanje Rješenja o nasljeđivanju i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, kao neosnovanim, uz obvezu naknade troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u ovosudni spis posl. broj O-3394/2023, u zapisnik javnog bilježnika od 09. travnja 2024, posl. br. OU- 61/2024; O-3394/2023; posl. broj UPP/OS-119/2023; R1-eu-4/2024, saslušao je svjedoke ĐJ, MJM, UJ i stranke.

4. Uvidom u ovosudni spis posl. br. O-3394/2023 utvrđeno je da je dana 11. siječnja 2024. održano ročište pri javnom bilježniku MJM, utvrđeno je rodoslovlje i ostavinska imovina iza pok. MJ, te je kći ostavitelja, ovdje tužena, potvrdila navode ovdje tužiteljice, izvanbračne supruge ostavitelja, da je postojala izvanbračna zajednica tužiteljice i ostavitelja, time da je ista rasprava odgođena na prijedlog obiju nasljednica, ovdje stranaka, radi postizanja dogovora oko podjele imovine. Na raspravi održanoj 20. veljače 2024. ovdje tužiteljica, kao izvanbračna supruga ostavitelja dala je nasljedničku izjavu temeljem koje ne traži izdvajanje ½ dijela ostavinske imovine na ime bračne stečevine i prihvaća se nasljedstva temeljem zakona. Ovdje tužena je, kao kći ostavitelja, dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva temeljem zakona, te da su se nasljednice sporazumjele da im se ostavinska imovina uruči na način kako je to navedeno u Rješenju o nasljeđivanju od 20. veljače 2024. Nasljednice su se odrekle prava prigovora protiv Rješenja o nasljeđivanju, tako da je isto postalo pravomoćno s danom 20. veljače 2024., kako je to i vidljivo uvidom u isto.

5. Uvidom u dostavnice priležeće iza lista 52 spisa O-3394/2023, utvrđeno je da su stranke osobno i punomoćnik nasljednice, ovdje tužene, upravo 20. veljače 2024. primile navedeno Rješenje o nasljeđivanju iza pok. MJ od 20. veljače 2024.

6. Uvidom u zapisnik javnog bilježnika MJM iz [adresa], OU- 61/2024; O-3394/2023; posl. broj UPP/OS-119/2023; R1-eu-4/2024, utvrđeno je da je isti sačinjen u postupku povodom zahtjeva za izdavanje Europske potvrde o nasljeđivanju iza pok. MJ, da su pristupile ovdje stranke, a tužiteljica uz punomoćnika Žarka Adameka, odvjetnika iz [adresa], da je tužiteljica od strane javnog bilježnika ĐJ upozorena na mogućnost prisustva tumača za slovenski jezik, time da se ista odriče prisustva tumača za slovenski jezik, jer da razumije i govori službeni jezik Republike Hrvatske, u što se osobno uvjerio navedeni javnobilježnički prisjednik.

7. Iz iskaza svjedoka ĐJ, utvrđeno je da se sjeća stranaka iz ostavinskog postupka iza pok. MJ, pamti ih i iz postupka izdavanja Europske potvrde o nasljeđivanju podnositeljima zahtjeva, te su obje stranke bile na ročištu na kojem je ona bila u svojstvu prisjednika javnobilježničkog ureda MJM. Po predočenju dostavnica koje prileže iza lista 52 spisa posl. br. O-3394/2023, izjavila je kako je dostavnice za uručenje Rješenja o nasljeđivanju nasljednicama dala javna bilježnica MJM, da stranke potpisuju primitak rješenja, kao i datum primitka. Prilikom izdavanja Europske potvrde o nasljeđivanju, potvrdila je da je tužiteljica izjavila kako razumije hrvatski jezik, da je to izjavila na ročištu, jer u protivnom ne bi mogla izdati Europsku potvrdu o nasljeđivanju. Ne sjeća se ostavinskog postupka, niti da bi tužiteljica dala nasljedničku izjavu da ne traži izdvajanje ½ dijela imovine na ime bračne ili izvanbračne stečevine. Sjeća se da je bio prigovor na Europsku potvrdu o nasljeđivanju iz razloga što je to bio jedini prigovor u javnobilježničkom uredu, no ne pamti na što se prigovor odnosio. Prilikom izdavanja Europske potvrde o nasljeđivanju komunicirala je s tužiteljicom na hrvatskom jeziku, upozorila ju da ima pravo na sudskog tumača, obzirom je došla sa slovenskom osobnom iskaznicom, time da nije stekla dojam da se s tužiteljicom u bilo kojem trenutku ne bi razumjela, kako niti da ona (tužiteljica) ne bi razumjela nju. Valja istaknuti da sama činjenica što je tužiteljica na ročištu u postupku izdavanja Europske potvrde bila zastupana po punomoćniku, sama po sebi ne znači da s javnom prisjednicom, koja je ujedno i vodila taj postupak, nije imala komunikaciju, a iz zapisnika od 09. travnja 2024. proizlazi nedvojbeno da je tužiteljica upozorena na mogućnost prisustva tumača za slovenski jezik, čega se ista odrekla, jer da razumije i govori službeni jezik Republike Hrvatske. Osim toga valja istaknuti da je i sam punomoćnik tužiteljice mogao predložiti prisustvo ovlaštenog sudskog tumača za slovenski jezik u slučaju da je smatrao da tužiteljica ne razumije hrvatski jezik, a da tužiteljica doista i razumije hrvatski jezik, proizlazi iz same činjenice što ju je zastupao punomoćnik koji govori hrvatski jezik i koji se očigledno sporazumijevao s tužiteljicom, time da isti nije pružio nikakav dokaz da bi ujedno bio i ovlašteni sudski tumač za slovenski jezik.

8. Iz iskaza svjedoka MJM, javnog bilježnika iz [adresa], utvrđeno je kako se sjeća stranaka koje su bile u njenom javnobilježničkom uredu prilikom vođenja ostavinskog postupka iza pok. oca tužene, a sjeća se i tužiteljice, jer su razgovarale na hrvatskom jeziku. Ta komunikacija da je bila razumljiva i tužiteljici i njoj. Kada joj je tužiteljica predočila slovensku osobnu iskaznicu, pitala ju je razumije li hrvatski jezik, na što je ista odgovorila potvrdno i rekla da je imala firmu u Hrvatskoj, te su se normalno sporazumijevale isključivo na hrvatskom jeziku, jer tužiteljica govori hrvatski jezik jednako kao i oni. Njen propust, kao javnog bilježnika je jedino što u zapisnik nije unijela da se tužiteljica odriče prava na tumača za slovenski jezik. Kasnije je tražila Europsku potvrdu o nasljeđivanju, koja se donosi nakon rješenja o nasljeđivanju i u okviru tog postupka je u zapisnik uneseno da se odriče prava na sudskog tumača, jer je i u okviru tog postupka tečno komunicirala na hrvatskom jeziku. Na poleđini Rješenja o nasljeđivanju od 20. veljače 2024. odnosno poleđini list 52 spisa da se nalaze dostavnice s imenima stranaka, kao i odvjetnika UJ, njihovi vlastoručni potpisi i datumi primitka 20. veljače 2024. Potvrđuje da su upravo tog dana isti i zaprimili predmetno Rješenje o nasljeđivanju, i to isključivo tog dana, time da je UJ zastupao ovdje tuženu. Ostavinska imovina je raspoređena onako kako su se ovdje stranke, kao nasljednice, sporazumjele. Sjeća se da je tužiteljica rekla da ne traži izdvajanje bračne stečevine iz ostavine. Da je isto tražila, svakako bi isto bilo uneseno u zapisnik. Netočno je da bi ju tužiteljica pitala ima li pravo na bračnu stečevinu, a da bi joj ona odgovorila da nema.

9. Iz iskaza svjedoka UJ utvrđeno je da poznaje stranke, da je tuženu zastupao u ostavinskom postupku iza pok. oca MJ pri javnom bilježniku MJM, da je prva rasprava bila odgođena radi pokušaja sporazuma stranaka oko podjele ostavinske imovine, da je pisao prijedloge podjele ostavinske imovine, upravo kao punomoćnik tužene, na što da je tužiteljica odgovorila kako joj to nije prihvatljivo, pa su napravili zajednički sastanak u njegovom odvjetničkom uredu, no niti tamo nije postignut dogovor. Na drugom ročištu pri javnom bilježniku da je bila završena ostavinska rasprava, da su se nasljednice dogovorile vrlo mirno na način da jedan automobil pripadne jednoj, a drugi drugoj nasljednici, a nekretnine svakoj u ½ dijela. Isti dan nakon dovršetka ostavinske rasprave, da su stranke zaprimile Rješenje o nasljeđivanju, te su se i odrekle prava na žalbu, a s tim Rješenjem su išle na sud i kasnije im je bila izdana Europska potvrda o nasljeđivanju. Na ostavinskoj raspravi da je tužiteljica razumjela hrvatski jezik. Isto tako ga je razumjela i kod njega u odvjetničkom uredu kada je pokušao postići sporazum između stranaka. Tužiteljica da mu je pričala kako je imala vinski podrum u [adresa] više godina, da ima prijatelje na području [adresa], M, da je dobro razumjela hrvatski jezik, normalno se sporazumijevala i s njim i s javnim bilježnikom. Kada je javni bilježnik MJM vidjela slovensku osobnu iskaznicu, pitala je tužiteljicu treba li joj tumač radi prijevoda, na što je tužiteljica odgovorila negativno. Tužiteljica je razumjela hrvatski jezik na oba ročišta, time da je na drugo došla s namjerom da se postigne sporazum. Tužena je tužiteljici priznala u ostavinskom postupku da je tužiteljica izvanbračna supruga pok. MJ. Javni bilježnik je pitao tužiteljicu tražili li izdvajanje bračne stečevine, što ista nije tražila, jer su se nasljednice sporazumjele da svakoj pripadne ½ dijela nekretnina, osim automobila. Bio je prisutan i kada su se stranke odrekle prava na prigovor protiv Rješenja o nasljeđivanju, i svo troje da su potpisali primitak istog na dostavnici.

10. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da razumije hrvatski jezik, da u ovom parničnom predmetu ne traži sudskog tumača, a nakon što je provedena druga rasprava u ostavini iza pok. MJ, doneseno je Rješenje o nasljeđivanju istog dana i isti taj dan da je primila od javnog bilježnika Rješenje o nasljeđivanju (dakle, 20. veljače 2024.). Po predočenju dostavnice iza lista 52 spisa O-3394/2023, potvrdila je da se radi o njenom potpisu. Razumjela je hrvatski jezik kada se vodila ostavinska rasprava, s pok. VJ da je razgovarala i hrvatski i slovenski. Prije Domovinskog rata da je imala vinski podrum u [adresa], gdje se i upoznala s VJ, a imala je isti podrum pet godina. Nije tražila da bude prisutan sudski tumač na raspravi kod javnog bilježnika, jer se oslonila na tuženu, da joj ista bude pomoć u prijevodu. Nije se htjela svađati, pristala je da njoj i tuženoj pripadne po pola nekretnina i svakoj jedan auto, time da je tuženoj "prepustila" grobno mjesto. Odrekla se prava na prigovor protiv Rješenja o nasljeđivanju. Isto tako da je bila prisutna u postupku izdavanja Europske potvrde o nasljeđivanju. Tvrdi da je pitala javnog bilježnika za bračnu stečevinu i isti da joj je odgovorio da joj ne pripada, koji dio iskaza je u suprotnosti s iskazom svjedoka MJM i UJ, time da je u konačnici tužiteljica i naslijedila ½ dijela svih nekretnina pok. MJ, upravo po sporazumu s tuženom. Zna što znači da je rješenje pravomoćno, a to znači da tako ostane. Nije podnosila prigovor protiv Rješenja o nasljeđivanju.

11. Iz iskaza tužene utvrđeno je da su 20. veljače 2024. tužiteljica i ona primile Rješenje o nasljeđivanju oko sat i pol nakon dovršetka ostavinske rasprave, a po predočenju dostavnica iza lista 52 spisa, potvrdila je da se na istoj nalazi njen potpis i da je rješenje primila upravo 20. veljače 2024. Zajedno s njom da je i tužiteljica primila isto rješenje, pred njom je potpisala tu dostavnicu. Rješenje o nasljeđivanju da je imalo potvrdu pravomoćnosti. Tužiteljica da je na ostavinskim raspravama pri javnom bilježniku razumjela hrvatski jezik, javni bilježnik ju je pitao treba li joj tumač na obje rasprave, na što je odgovorila negativno, da razumije hrvatski jezik jer je dugo bila s njenim ocem. Tužiteljica da nije tražila izdvajanje ostavine na ime bračne stečevine. Javni bilježnik da je govorio o Zakonu o nasljeđivanju i bračnoj stečevini, tako da je tužiteljica bila upućena. Nije tražila bračnu stečevinu na pojedinim česticama. Konačno je tužiteljica rekla neka sve ide po pola, te su se tako i dogovorile, kao i da svakoj ide po jedan auto, te je to bio njihov zajednički dogovor. Niti jedna od njih da nisu stavljale prigovor na Rješenje o nasljeđivanju. Tužiteljica da je s njenim ocem komunicirala i hrvatski i slovenski, s njom isto tako, a oni pak s njom na hrvatskom, jer njen otac, što iz šale, što iz principa, nije s tužiteljicom htio komunicirati na slovenskom jeziku.

12. Temeljem odredbe članka 237, stavak 1 ZN proizlazi da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka, pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava, dok iz stavka 2 slijedi da će u parnicu iz stavka 1 tog članka, sud o postojanju pretpostavaka za ponavljanje postupka odlučiti kao prethodnome pitanju. Iz odredbe članka 421, stavak 1, točka 2 ZPP proizlazi da ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, može se na prijedlog stranke ponoviti, a na koju odredbu upire tužiteljica upravo u prijedlogu za ponavljanje postupka. Nadalje, iz odredbe članka 423, stavak 1, točka 2 ZPP proizlazi da u slučaju iz članka 421, stavka 1, točke 2 tog zakona se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana od dana kad je odluka dostavljena stranci.

13. Neosnovano tužiteljica navodi kako bi joj nezakonitim postupanjem bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom i to stoga što ne bi razumjela hrvatski jezik, obzirom je državljanka Republike Slovenije. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u njihovom međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da tužiteljica dobro razumije hrvatski jezik, u što se i ovaj sud uvjerio za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka, posebice prilikom saslušanja tužiteljice, time da se tužiteljica na raspravni zapisnik izričito odrekla prava na ovlaštenog sudskog tumača, iskazavši da razumije hrvatski jezik. Stoga sud nalazi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za ponavljanje ostavinskog postupka iz razloga koje navodi tužiteljica. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica nedvojbeno 20. veljače 2024. potpisala primitak Rješenja o nasljeđivanju iza pok. MJ kod javnog bilježnika, a koja dostavnica prileži iza lista 52 spisa O-3394/2023. Dakle, kako je tužiteljica navedeno pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju nedvojbeno zaprimila 20. veljače 2024., a tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 19. travnja 2024., to je proteklo više od 30 dana, pa je tužbu valjalo odbaciti temeljem odredbe članka 282 ZPP, budući je ista podnesena izvan zakonskog roka iz odredbe članka 423, stavak 1, točka 2 ZPP.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Žarko Adamek, odvj.

2. Dubravka Bolt, odvj.