REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 672/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Peharec, odvjetnica u Puli, Dobrilina 4, protiv tuženice Općine Motovun, Trg Andrea Antico 1, OIB 40892183385, koju zastupa punomoćnica SHZ, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te zamjenice punomoćnika tuženice KHZ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica], oranica površine 350 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, pa je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti ove presude u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnica navedene nekretnine, uz brisanje tog prava s imena tuženice.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 3.682,03 eura (tri tisuće šesto osamdeset dva eura i tri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnica navedene nekretnine.

1. 1. U tužbi je navela da tuženica u zemljišnoj knjizi dolazi formalno upisana kao vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ona upisana kao vlasnica susjedne nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Njezin pradjed KH je 1921. od GH kupio kuću i pripadajuću okućnicu na k. č. [katastarska čestica] zgr. i 1933/10, kao jednu cjelinu. Otkad zna za sebe ona i njezini pravni prednici su u zakonitom, poštenom i mirnom posjedu tih nekretnina. Sporna nekretnina koristila se kao vrt. Pravo na posjed im nikada nitko nije osporavao te su se smatrali vlasnicima te nekretnine što dokazuje i činjenica da su predmetne nekretnine u potpunosti održavali kao svoje. Trenutno stanje u zemljišnim knjigama nije istinito te ono ne odgovara stvarnom vlasničkom i posjedovnom stanju. Prije podnošenja ove tužbe saznala je da knjižno stanje sporne nekretnine nije istinito. Kako od najmanje 1920.-tih godina koriste spornu nekretninu u cijelosti i nesmetano, pri čemu ih nitko u tome nije nikada smetao niti im prigovarao, to je putem svojih pravnih prednika stekla pravo vlasništva prijepora.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužba nije podobna za raspravljanje jer nije označena vrijednost predmeta spora. Činjenice iznijete u tužbi nisu potkrijepljene nikakvim dokazima. Tužiteljica je navela kako je k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] kupio njezin djed Antonio Divjaki 1921. od GH, međutim ona nikada nije bila u vlasništvu GH ni obitelji GH. Navedeno je vidljivo iz povijesnog vlasničkog lista. Tužiteljica je tu nekretninu stekla tek 2023. na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s DH, a ranije je njezina pravna prednica stekla suvlasnički udio 1/2 dijela te nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji. Ranije je ta nekretnina bila vlasništvo DH, pravne prednice tužiteljice i TH, a prije njih ŠH, te onda redom MH AH, NH i drugih. Dakle, nema nikakvog uporišta u tvrdnji da je tužiteljica nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. putem stekla putem dosjelosti smatrajući tu nekretninu dvorištem kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je vlasništvo obitelji GH, a potom su 2/3 dijela nekretnine proglašene društvenim vlasništvom s pravom korištenja Općine Pazin, nakon čega je ona zbog teritorijalne nadležnosti uknjižena kao suvlasnica u 2/3 dijela. Ostatak nekretnine u 1/3 dijela ostalo je vlasništvo GH te je ista postala njeno vlasništvo, kao ošasna imovina iza pok. GH. Ona je pokrenula postupak rješavanja navedene ošasne imovine 2016., koji postupak je za nju vodilo odvjetničko društvo. U okviru obavljanja poslova rješavanja ošasne imovine redovito su joj se dostavljala izvješća o statusu svih predmeta, uključujući i onaj GH i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je bila zaposlena kod nje od 1990.-tih do 2017. i to na mjestu pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela. U okviru obavljanja svojih dužnosti nije joj moglo biti nepoznato vlasničko stanje utužene nekretnine, odnosno da je 2007. proveden upis u korist tuženice, kao ni da se vezano za 1/3 dijela te nekretnine vodio postupak na sudu radi rješavanja pitanja ošasne imovine. Posjed tužiteljice nije ni zakonit, istinit ni pošten, pa nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3. U daljnjem podnesku od 21. studenog 2024. tužiteljica je označila vrijednost predmeta spora u iznosu 16.000,00 eura. Susjednu nekretninu k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] njezin pradjed VH kupio je od Govannia Schiozzia od Giovannia 1913. i to kuću s okućnicom („casa di abbitazione e cortile“), što su smatrali da uključuje i predmetnu nekretninu. Nakon smrti pradjeda, nasljedila ga je njena baka ŠH, kćer ŽH. Nakon smrti bake, nekretnine su 2005. naslijedili njena DH i ujak TH, svaki u ½ dijela. DH je 2006. otkupila suvlasnički dio brata, te na taj način postala samovlasnica nekretnine, koju je naknadno darovala njoj. U povijesnom izvatku iz zemljišne knjige je vidljivo je da se predmetna nekretnina tek kasnije pojavila u listu A kao zasebna čestica (nadopisana plavom bojom), dok je primarno bila upisana samo k. č. [katastarska čestica]. Iz navedenog se može zaključiti da je to nekad bila jedinstvena cjelina, a kasnije je ta cjelina cijepana bez kontaktiranja stvarnih vlasnika i posjednika zbog čega oni nisu imali saznanja o tome da knjižno stanje nije ispravno. Unatoč zaposlenju kod tuženice, nije imala nikakvih saznanja da su se odvijali bilo kakvi postupci vezani za predmetne nekretnine niti je raspolagala takvim podacima. Sve i da su joj takvi podaci bili dostupni, ona za takve podatke nije znala niti je mogla znati sve o svakoj nekretnini u vlasništvu tužen ice. Za moguće probleme oko vlasništva predmetne nekretnine je mogla naslutiti tek 10. prosinca 2023. kada je u njezino dvorište nenajavljeno došao sudski vještak Franko Krbavčić s nalogom pročelnika tuženice BH da procijeni njihovu okućnicu. Do tog trenutka nije ni naslutila da bi vlasništvo predmetne okućnice bilo tuđe. Tim više što njoj i njezinoj obitelji nitko nikada nije osporavao pravo na posjed te nekretnine. Čak i u tom trenutku kada je stigao vještak nije reagirala tužbom jer je smatrala da se radi o nekakvoj grešci, no dana 18. lipnja 2024. kada je objavljen Javni natječaj za prodaju predmetne nekretnine, bez da ju itko obavijesti o tome, i bez navođenja u oglasu da je predmetna nekretnina u tuđem posjedu, odnosno da ista nije slobodna od osoba i stvari shvatila je da mora reagirati i zaštititi svoje pravo vlasništva. Njezina baka EH, je i dalje upisana kao posjednik predmetne nekretnine.

4. Tuženica je u podnesku od 13. siječnja 2025. osporila sve navode tužiteljice.

5. U dokaznom postupku pročitani su izvod iz katastarskog plana (str.5), izvadci iz zemljišne knjige uz povijesni prikaz (str. 6-9, 20-30, 38-48), ugovor o darovanju (str. 31-33), ugovor o kupoprodaji (str. 34-35), izvadak iz matice rođenih (str. 46), osobni list (str. 64), osobna iskaznica ŠH (str. 65), posjedovni list (str. 66, 94), vjenčani list (str. 67), objava (str. 68), nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića (str. 84-85), ortofoto (str. 95) i pregledane su fotografije na str. 48. Pored toga proveden je uviđaj na nekretnini, uz sudjelovanje mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića te su saslušani svjedoci DH, ĐH, RH, PH, BH te tužiteljica.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po osnovi dosjelosti.

8. U zemljišnoj knjizi tuženica dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] oranica površine 350 m2 k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

9. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao oranica površine 350 m2. U početku je u tom izvatku dolazila upisana samo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vigna "vinograd", koja je 1891. cijepana na k. č. [katastarska čestica]. Nakon toga su dopisane i k. č. [katastarska čestica] oranica površine 2496 m2 i predmetna k. č. [katastarska čestica] površine 350 m2 (sve navedeno pod zemljišnoknjižno tijelo jedan). S obzirom na razliku u stilu i načinu pisanja izvatka vidljivo je da je k. č. [katastarska čestica] kasnije dopisana u popis čestica u pojedovnici (A1) s time da iz samog sadržaja izvatka nije vidljivo kada i na temelju čega je došlo do upisa te čestice.

9. 1. Sve nekretnine označene kao prvo zemljišnoknjižno tijelo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], između ostalim, dolazile su upisane kao vlasništo AH od 1902., koji ih je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od UH. Na temelju rješenja o nasljeđivanju od 17. prosinca 1909. iza pok. AH, njegove nekretnine naslijedili su JH, ĆH i CH, svaki u 1/3 dijela. ČH se 1942. upisao kao vlasnik na suvlasničkom dijelu HH. Po smrti ZH naslijedila ga je 1960. OH, u cijelosti. Na temelju pravomoćnog rješenja Općine Pazin, Odsjeka za imovinsko pravne poslove od 14. ožujka 1972. izvršeno je brisanje prava vlasništva LH i upis društvenog prava vlasništva s nositeljem prava korištenja Općinom Pazin (2/3 dijela suvlasnički udio). Tuženica se upisala kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 2/3 dijela, na temelju XIX. dopune Knjige nekretnina za Općinu [adresa] od 1. kolovoza 2007. Na preostalom suvlasničkom udjelu (1/3 dijela) IH tuženica se upisala na temelju pravomoćnog rješenja javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša posl. br. O 891/2019 od 25. studenog 2019. s obzirom na to da je utvrđeno da se radi o ošasnoj imovini.

9. 2. U zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] je ranije dolazila upisana i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao "casa di abitazione e cortile" (kuća s vrtom) i to kao prvo zemljišnoknjižno tijelo zajedno s drugim česticama (uključujući i k. č. [katastarska čestica], kasnije i 1993/10). Naknadno je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana na k. č. [katastarska čestica] zgr. površine 275 m2 (u vlasništvu tužiteljice) i k. č. [katastarska čestica] zgr. površine 796 m2 k. o. [katastarska općina] bez dodatnog navođenja na temelju čega i kada je došlo do cijepanja. Do 1958. vlasnici tih nekretnina bili su istovjetni vlasnicima nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. 3. K. č. [katastarska čestica] zgr. je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem se navodi da na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Motovun od 5. srpnja 1958. se nekretnine u tom ulošku, uključujući i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] upisuju kao općenarodna imovina. Na temelju raspravnog zapisnika br. 1/1960., 1. listopada 1960. proveden je upis u korist prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. u korist EH rođ. FH (bake tužiteljice). Po smrti EH, na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 21. srpnja 2005. naslijedili su je DH i TH, svaki u 1/2 dijela. Na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od **.**.2006. DH upisala se kao vlasnica suvlasničkog udjela TH. Na temelju ugovora o darovanju sklopljenog između DH, kao darovateljice i tužiteljice, kao obdarenice od 19. lipnja 2023. izvršen je upis prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u korist tužiteljice.

9. 4. Iz povijesnog prikaza zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da su neosnovani navodi tuženice da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. dolazila upisana kao vlasništvo osoba MH, NH i drugo. Naime, u tom ulošku je ranije dolazila upisana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je taj uložak u odnosu na tu česticu poništen (vidljivo iz prijepisa da su precrtani upisi) te je u taj uložak prenesena iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. [katastarska čestica] zgr. i druge k. o. [adresa] 13. kolovoza 1960. na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Motovun od 5. srpnja 1958.

10. U posjedovnom listu broj 23 kao posjednica sporne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana ŠH, baka tužiteljice.

11. Na temelju uviđaja i mjerničnog vještačenja vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, koje je u cijelosti ocijenjeno objektivnim i jasnim, te kopije katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnog lista, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana u katastru kao oranica površine 350 m2. U naravi se ona nalazi sjeverno od objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Na predmetnoj čestici je uz objekt izgrađena terasa, a površina ispod terase je popločena s izlazom iz suterena zgrade. Održavana je kao travnjak, odnosno dvorište. Pristup je moguć preko k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i s lokalne ceste k. č. [katastarska čestica] preko kapije koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Njena sjeverna strana omeđena je od objekta podzidom, istočna strana žičanom ogradom, a na južnoj strani postoji visinska razlika radi strmog pokosa. Zapadna međa nije vidljiva jer je sastavni dio okućnice.

12. Na okolnosti posjeda predmetne nekretnine saslušani su svjedoci DH, ĐH, RH, PH, BH te tužiteljica

12. 1. Svjedok ĐH je u iskazu naveo da se majka tužiteljice DH udala za njegovog strica SHZ, pa su od 1972. često dolazili kod njih u [adresa]. Bili su u dobrim odnosima i pomagali su si u poljoprivrednim poslovima. Njegov otac imao je stroj za „makinjati“ pšenicu (vršenje žita), pa su i majci tužiteljice vršili žito u dvorištu kuće (i na spornoj površini). U dvorištu se nalazio stog sijena koji bi napravili on i otac prilikom vršenja žita. Kao dijete pamti da je DH stanovala u kući uz spornu površinu. Obitelj tužiteljice je uvijek koristila prijepornu nekretninu. Nije čuo da to ne bi bilo njihovo. Uvijek je mislio da je predmetna čestica od obitelji tužiteljice. Na predmetnoj čestici nalazila se je drvena baraka u kojoj su držali životinje, kokoš i, koze i svinje. Teren je sada nasipan u odnosu na ranije. Nije vidio nikog drugog izvan obitelju tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Ulazu u podrum kuće (suteren) tužiteljice se pristupa preko sporne nekretnine. Uvijek je postojala visinska razlika između ove i susjedne čestice gdje se nalazi dvorište susjeda.

12. 2. Svjedokinja DH je iskazala da je predmetnu nekretninu kupio njen djed FH negdje 1920.-ih kada su tu naselio. On je to kupio od nekog IH to pola kuće, predmetnu česticu i vrt na drugom mjestu. IH je bio vlasnik cijele kuće, a drugu polovicu kuće je napustio i otišao za Italiju. To joj je ispričala baka SP, rođ. S. Djeda i baka su stanovali u [adresa] u predmetnoj nekretnini na kućnom broju 2 do smrti. Po smrti djeda 1948. sve je naslijedila baka SP, a po njezinoj smrti 1956. je to naslijedila njezina majka ŠH. Na predmetnoj nekretnini na sjevernom djelu su se nekad nalazile „mede“ (kope, stogovi), sjena i slame. Na travnatoj površini su se nalazila stabla kruška i smokva, koja su kasnije uklonili. Na čestici se nalazila i štala u kojoj su držali koze, ovce i svinje, a kasnije, kad je majka bila starija, tu je držala kokoši. Ona je maknuta po smrti ŠH. Uz štalu se je nalazila i gnojnica, kao i poljski wc. Štalu su napravili njezini roditelji. Od 1956. to su koristili njeni roditelji koji su tu stanovali do smrti. Ona je stanovala s njima do 1972. Majka joj je preminula 2005. i po njezinoj smrti naslijedili su je ona i brat svaki u 1/2 dijela. Brat joj je rekao da ima namjeru prodati svoju polovicu kuće u [adresa], pa je to otkupila od njega. Smatra da kad je sklapala kupoprodaju s bratom da je kupila njegovu polovicu kuće i njegovu polovicu terena oko kuće, što uključuje i njegovu polovicu sporne čestice. Kasnije je to sve darovala tužiteljici. Nikad nije bilo nikakvih sporova oko te čestice. Nikad nitko od strane tuženice nije dolazio kod njih. Saznali su da tuženica dolazi upisana kao vlasnik prijepora kada je objavila natječaj da prodaje tu česticu, nakon toga se pokrenuo ovaj postupak. Uvijek su držali da je to njihovo. Sadašnja kuća na kbr. 2 čini cjelinu s kućom u nizu na kbr. 1, odnosno u naravi se radi o dvije kuće u nizu koje čine cjelinu. Kada je to njen djed kupio to je u naravi bila jedna kuća te je on kupio polovicu te kuće zajedno s pripadajućom okućnicom. Kako je postojao samo jedan ulaz u kuću i to na dijelu koji pripada kući koja se sada nalazi na kbr. 1, oni su si morali napraviti novi ulaz u kuću, pa su tada napravili stepenice koje i danas služe za ulaz u kuću (nisu na spornoj površini). Kroz vrata s kojih se sada pristupa u suteren, se ranije pristupalo u podrum kuće. U podrumu su postojale stepenice koje su vodile u prizemlje. Ograda i zidić koji odjeljuju spornu nekretninu od susjedove nekretnine postoji otkada je susjed kupio susjed kuću na kbr. 1. za života ŠH. Ranije je na tom mjestu postojala ograda od trstike.

12. 3. U bitnome podudarno kao svjedokinja DH navodili su i svjedoci RH i PH da je baka tužiteljice ŠH koristila dio kuće s dvorištem, uključujući i spornu nekretninu. Tako je RH iskazao da se na spornom dijelu nalazilo dvorište sa stablima voćaka od kojih sada postoji stablo trešnje, svinjac i septička jama. Septičku jamu i svinjac napravila je baka tužiteljice. Po pričanju bake tužiteljice njezini roditelji su bili kupili pola nekretnine od obitelji LH što je obuhvaćalo pola kuće s dvorištem prema Mirni (uključujući i spornu nekretninu). Kuća je od tada podijeljena na pola, na način da ranijim prednicima, a sada tužiteljici pripada dio na kbr. 2., a susjedima kbr. 1. Susjedi su došli u dio kuće na kbr. 1 poslije obitelji tužiteljice, nakon 2. svjetskog rata. Pradjed i prabaka tužiteljice su kupili opisanu nekretninu od obitelji LH negdje po završetku 1. svjetskog rata. Vidio je i dokument na talijanskom jeziku među papirima bake tužiteljice, u kojim je pisalo da su pradjed i prabaka tužiteljice kupili polovicu nekretnine odnosno polovicu kuće pod tim misli da se je radilo o spornom zemljištu. Baka tužiteljice stekla je kuću s dvorištem uključujući i predmetnu parcelu od svojih roditelja. Od kada dolazi u [adresa] postoji zid koji dijeli spornu parcelu od susjedove. Nikad nije čuo da bi bilo nešto sporno oko te parcele, odnosno da bi bilo tuđe. Po smrti ŠH naslijedili su je DH i njen brat TH. DH otkupila je polovicu koju je naslijedio TH. DH je to prenijela darovnim ugovorom tužiteljici. Smatrali su da je predmet tih ugovora kuća i dvorište sa spornom parcelom. U prosincu 2023. došao im je u dvorište nenajavljen čovjek, koji je rekao da je dobio nalog od tuženice da poslika predmetnu nekretninu. Nakon par mjeseci vidjeli su da je tuženica raspisala natječaj za prodaju sporne nekretnine. Tuženica ih o tome prethodno obavijestila. Prije toga nisu imali saznanja da ne bi dolazili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Oduvijek su smatrali da se radi o jednoj cjelini kući i dvorištu. Tužiteljica je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju s majkom radila u Istarskoj županiji, gdje radi i danas, prije toga radila je kao pročelnica u Općini Motovun.

12. 4. Svjedokinja PH je navela da sporni dio ispod kuće uvijek izgleda u bitnome isto. Terasa koja sada postoji, postojala je i ranije na istom mjestu samo nije bila natkrivena. Na zelenoj površini postojao je kokošinjac, blizu kokošinjca nalazila se je kućica koja im je služila za igranje. Tamo su se nalazile i dvije, tri mede (stogovi sijena). Pamti i stablo trešnje. Postoje zid i ograda koje dijele njihov dio od susjeda otkad pamti. U spomenutu kantinu u suterenu kuću moglo se je ući samo kroz vrata uz terasu. Njezin pok. djed KP je bio kupio pola kuće u [adresa]. Tada je kupio i zemljište oko kuće (sporno zemljište), kao i vrt preko puta kuće koji je sada od DH. Ne zna od koga je djed to kupio. Po smrti djeda naslijedila ga je baka ŠH. Po smrti bake, naslijedili su je mama DH i ujak TH. Ujak je htio prodati svoju polovicu, pa je majka to otkupila od njega. Smatra da je majka od njega kupila kuću s okućnicom. Poslije neko vrijeme bili podstanari u toj kući sve dok kuća nije izgorjela. Majka je htjela prodati kuću, ali je tužiteljica rekla da bi ona to renovirala, pa je majka joj darovala to. Majka je stanovala u kući u [adresa] negdje do 1972.-1973. Nikada nitko nije prigovarao baki za korištenje predmetne parcele . Prvi put se počelo nešto govoriti za spornu nekretninu da ne bi dolazila upisana kao vlasništvo njene obitelji kada je došao procjenitelj za tu nekretnine o čemu joj je pričala tužiteljica.

12. 5. Svjedok BH je iskazao da je od 2017. zaposlen kod tuženice na radnom mjestu pročelnika u Jedinstvenom upravnom odjelu. Tuženica kontinuirano od 2013., a možda i ranije, rješava pitanje ošasne imovine. Dio vlasništva predmetne nekretnine (1/3 dijela) je rješavan kroz postupak ošasne imovine, dok je preostalih 2/3 dolazilo upisano kao društveno vlasništvo, a kasnije vlasništvo tuženice. Tuženica za potrebe provođenja postupka ošasne imovine angažira odvjetničko društvo. Oni se provode negdje od 2013., možda i ranije. Postupci se provode suksicivno na poticaj načelnika, pročelnika ili iskazanog interesa mještana. Odvjetnici su obavještavali tuženicu o statusu predmeta. Ne zna koliko je ukupno bilo takvih predmeta, izvješća o statusu predmeta uvijek budu na desetak stranica. U tijeku je uvijek od 30-50 predmeta. Tuženica je po provedenom postupku ošasne imovine objedinila vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno postala njen vlasnik u 1/1 dijela. Procijenjeno je da bi mogao postojati interes ljudi koji žive uz tu nekretninu za njezinu kupnju, pa je slijedom toga nekretnina objavljena na prodaju putem javnog natječaja. U trenutku oglašavanja natječaja nije znao tko to koristi ni tko bi mogao biti zainteresiran za kupnju s obzirom na to da uz tu nekretninu žive dvije obitelji. Naime, zemljište se nalazi oko jedne velike kuće koja je podijeljena između obitelji RH i obitelji K. Prije tog natječaja često je prolazio mjestom [adresa] i tada bi vidio da je nekretnina zapuštena, obrasla u raslinje. Kontinuirano od 2017. obilazi teren otprilike jednom mjesečno. Prije oglašavanja natječaja tuženica se nije obraćala obitelji K, kao ni obitelji tužiteljice vezano za predmetnu nekretninu. Nitko se ni tuženici nije obraćao vezano za tu nekretninu. Po objavi natječaja tužiteljica je pokrenula ovaj parnični postupak. Konkretno na spornoj nekretnini nije bio, ali zna gdje se ona nalazi i kako izgleda jer je vidljiva iz dvorišta obitelji K, kao i iz ceste. Bio je nekoliko puta u dvorištu obitelji K jer se radilo cijepanje površine koja se nalazi ispod kuće obitelji K na novu česticu kako bi oni mogli otkupiti to zemljište od tuženice. Obitelj K nije pitao ništa za predmetno zemljište nije imao razloga to činiti jer sam vidio da se to zemljište ne koristi, da je zapušteno. Vidio je na terenu da je nekretnina od obitelji tužiteljice uređena u odnosu na spornu površinu. Uobičajeno se prije natječaja zovu susjedi da ih se informira o natječaju za prodaju nekretnine, ne sjeća se da li je to bilo učinjeno u konkretnom slučaju, misli da nije.

12. 6. Tužiteljica je iskazala da je njezin pradjed FH kupio 1913. jedan dio zgrade s okućnicom od brata prezimena LH. Pradjed je nekoliko godina radio u Americi te je po povratku iz Amerike ušteđenim novcima kupio spomenutu kuću s okućnicom, što je za to vrijeme bila jedna od boljih kuća. Jedan dio novaca je osigurao putem kredita. Njegova prva supruga je umrla pa se je potom 1920. oženio s prabakom SP. Oni su u braku dobili ŠH. Prabaka je preminula 1956. Oni su do svoje smrti stanovali u predmetnoj kući u [adresa]. Po smrti prabake kuću s okućnicom je naslijedila baka ŠH. Po smrti bake 2005. naslijedili su je njena majka DH i ujak TH. Ujak je od 1962. živio u [adresa], pa nije imao interesa za suvlasništvom te nekretnine i želio je svoj dio prodati. DH je otkupila dio od ujaka 2006. Ona je bila vlasnica kuće s okućnicom do 2023. kada je to darovala njoj. Baka EH udala se za djela Umberta Melona 1941. te su oni prvo vrijeme živjeli u [adresa] do 1948. Od 1948 do 1956. živjeli su u Poreču, Vižinadi i Pazinu jer je djed KP radio u vodovodu. Stoga je i njena majka rođena 1948. u Poreču. Prabaka SP je cijelo vrijeme do smrti stanovala u [adresa]. Baka i djed su se s djecom vratili stanovati u [adresa]. pred smrt prabake. Po rođenju je živjela zajedno s majkom te djedom i bakom u [adresa] dok s dvije godine nije odselila u [adresa]. U djetinjstvo su ona i sestra PH svakodnevno boravile kod bake u [adresa]. Držali su uvijek da je dvorište samo njihovo. Negdje 1980.-ih sagrađen je svinjac i kokošinjac na spornoj nekretnini, prije toga je baka držala svinje u kantini (podrumu). U podrumu je postojao samo jedan ulaz i to preko terase na spornoj površini gdje je i sada ulaz u suteren. Na tom spornom dijelu su imale i kućicu za se igrat, tamo je je nalazilo stablo smokve, stabla jabuka, jedna trešnja koja je još danas tamo, a za koju je baka pričala da ju je posadio pradjed ili prabaka. Baka je negdje 1980-ih napravila renovaciju na način da je napravila terasu gdje se i danas nalazi terasa na spornoj nekretnini. Terasa je natkrivena kod renovacije kuće u razdoblju od 2021. do 2022. Nikada nije bilo sporno da predmetna nekretnina ne bi bila njihova Baka je 1973. ostala udovica te cijelo vrijeme vodila brigu po kući, vodila adaptacije, i o drugim zemljištima. Nikad nije dolazio nitko prigovarati članovima obitelji za korištenje. Po pričanju bake joj je poznato da je sporno dvorište odijeljeno od susjedne nekretnine ogradom od trstike, a kasnije je negdje u razdoblju od 1965-1970. napravljen betonski zidić i postavljena žičana ograda kako je to danas vidljivo na terenu. Nakon što je došao procjenitelj fotografirati i procijeniti spornu česticu, po nalogu pročelnika tuženice BH, otišla je na katastar da vidi o čemu je riječ i tamo je vidjela da sporna čestica sada ima broj 1933/10. Taj broj čestice se nikad ranije nije navodio nigdje. Uvijek su se navodili smo brojevi k. č. [katastarska čestica], to se je odnosilo na kuću i dvorište obitelji K te k. č. [katastarska čestica] što se odnosilo na kuću s okućnicom sada u njenom vlasništvu, a ranije njenih starijih. Negdje 2024. raspisan je natječaj za prodaju sporne čestice, slijedom čega je pokrenula ovaj postupak Nitko ih od strane tuženice nije obavijestio o prodaji sporne čestice putem javnog natječaja. U susjednoj kući nitko ne živi zadnjih 20 godina. Nije se obraćala tuženici nakon što je bio procjenitelj jer od 2017. od kada se kandidirala za načelnicu tuženice traje neprekidan progon prema njoj i njezinoj obitelji od strane tuženice. Na spornoj površini nalazio se ranije stog sijena, kako je vidljivo i na fotografijama u spisu te je postojala i septička jama i gnojnica, kokošinjac-svinjac te mali komad vrta u kojem je baka sadila bundeve. Kokošinjac-svinjac je srušen negdje 2021-2022 kad su počeli s adaptacijom. Nije moguće ono što je rekao pročelnik da je sporna parcela bila zarasla u visoko šiblje. Moguće da je na toj parceli postojala veća trava te su na njoj bile odložene stvari podstanara te neko vrijeme i ugostiteljska oprema. Kod tuženice je bila zaposlena od 1994. do 2007. na radnom mjestu referenta, od 2007. do 2010. vd pročelnika, a od 2010. do 2017. kao pročelnica. Dok je radila kao pročelnica radili su se postupci što se tiče ošasne imovine, radilo se je o stotinama brojeva čestica, a ona nije mogla voditi računa i identificirati na koje parcele se ti brojevi odnose. Više je bila zadužena za poslove izgradnje kanalizacije, obnove i drugo. Nije provjeravala površine svojih nekretnina jer ranije te nekretnine nisu bile njeno vlasništvo. Sa suprugom i djecom je ranije stanovala u [adresa] i bavila se rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa za tu nekretninu.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka GP kao istinit jer je svjedok životno i uvjerljivo navodio o načinu korištenja predmetne nekretnine od strane pravnih prednika tužiteljice i tužiteljice. On ima saznanja o načinu korištenja te nekretnine od djetinjstva s time da je u razdoblju nakon 1972. učestalo dolazio u posjete kod bake tužiteljice. U bitnome suglasno iskazivali su DH (majka tužiteljice), PH (sestra tužiteljice) i RH (suprug tužiteljice) kada su i na koji način pravni prednici tužiteljice stekli predmetnu nekretninu te kako se ona uvijek koristila kao dio dvorišta obiteljske kuće u nizu na kućnom broju 2. Kako su njihovi iskazi vjerodostojni i životni te u bitnome suglasni sadržaju isprava i fotografija u spisu, to su oni cijenjeni pozitivno. Jedino nije prihvaćen navod DP da je vidio talijanski dokument u kojem se navodilo da su pradjed i prabaka tužiteljice kupili kuću s okućnicom u [adresa] jer da takav dokument postoji, tada nema razloga da ga tužiteljica ne bi dostavila u spis. Ujedno o postojanju takvog dokumenta nije iskazivao nitko drugi od svjedoka, kao ni tužiteljica. Nije prihvaćen ni navod svjedokinje PH da je kuću s okućnicom (uključujući i predmetnu) kupio njezin djed KP jer je iz iskaza DH, DP te tužiteljice utvrđeno da je navedeno kupio još pradjed tužiteljice FH te da se otada sporna nekretnina koristi kao jedna cjelina s kućom i ostatkom dvorišta. Kako je tužiteljica iskazivala u bitnome suglasno kao i navedeni svjedoci te sadržaju isprava u spisu, to je i njezin iskaz prihvaćen kao istinit. Iskaz svjedoka BH cijenjen je kao vjerodostojan u dijelu u kojem je iskazivao o činjenicama koje nisu ni sporne između stranaka, odnosno poslovima koje obavlja pročelnik tuženice, pokretanju i vođenju postupaka radi utvrđivanja ošasne imovine od strane tuženice, procjeni i prodaji predmetne nekretnine, međutim, nisu prihvaćeni kao životni i vjerodostojni njegovi navodi da je predmetna nekretnina izgledala zapušteno u vrijeme oglašavanja prodaje. Naime, u vrijeme procjene i kasnije oglašavanja prodaje kuća s okućnicom tužiteljice je već bila adaptirana te je tužiteljica s obitelji stanovala u predmetnoj nekretnini, što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice i njenog supruga DP. Navedeno nije moglo ni ostati nepoznato tuženici s obzirom na to da je procjena nekretnine morala sadržavati i fotodokumentaciju nekretnine.

14. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužiteljica sa svojim pravnim prednicima (pradjedom ČH i prabakom SP, djedom KP i bakom ŠH te majkom DH) u neprekidnom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utužene nekretnine najmanje od 1920.-tih. Da su pravni prednici tužiteljice bili u posjedu predmetne nekretnine od 1920.-tih potvrđuje podatak da je baka tužiteljice ŠH (rođena 1923. prema podacima na str. 65 i 67) od rođenja gotovo neprekidno živjela i koristila predmetnu nekretninu. Da je ŠH bila u posjedu predmetne nekretnine potvrđuje i upis u katastru. Pradjed tužiteljice FH preminuo je prije supruge, koja ga je naslijedila. Po smrti Katarine Divjak 1956. naslijedila ju je kćerka ŠH. ŠH su po smrti 2005. naslijedila djeca DH i TP, svaki u 1/2 dijela. Potom je Remiđo Melon 2006. prodao sestri DH svoj suvlasnički dio k. č. [katastarska čestica] zgr. i 1946/2 k. o. [katastarska općina] koje je naslijedio po smrti majke. DH je 2023. darovala tužiteljici k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Na temelju suglasnih iskaza svjedoka (izuzev svjedoka BH) i tužiteljice utvrđeno je da se uvijek smatralo da kuća u nizu na kućnom broj 2 čini jedinstvenu cjelinu sa spornom česticom te se ona uvijek koristila kao dio dvorišta te obiteljske kuće, pa se smatralo da je predmet nasljeđivanja, kao i navedenih pravnih poslova bila i prijeporna čestica. Navedeno je vidljivo iz okolnosti da se na prijeporno česticu može pristupiti samo preko drugog dijela dvorišta tužiteljice, kao i da se preko sporne čestice pristupa u suteren kuće tužiteljice (ranije u podrum i svinjac). Na terenu je jasno označena granica između posjeda tužiteljice i susjeda postavljenom ogradom i zidom, koja postoji otkad pamti svi svjedoci u postupku (izuzev svjedoka BH). Da su tužiteljica i njihovi pravni prednici pošteni posjednici vidljivo je iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici predmeta spora. Nitko se nikada nije protivio da koriste prijepor niti im je itko osporio njihovo vlasništvo. Stoga pravni prednici tužiteljice nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed prijepora.

Tužiteljica je saznala da ne dolazi upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica sporne čestice tek po dolasku procjenitelja na tu nekretninu u prosincu 2023. Po objavi natječaja o prodaji nekretnine od strane tuženice 2024., tužiteljica je pokrenula ovaj postupak.

Nisu prihvaćeni kao osnovani navodi tuženice da tužiteljici nije moglo ostati nepoznato tijekom rada kod tuženice da ona, odnosno njezini prednici ne dolaze upisani kao vlasnici predmetne nekretnine s obzirom na to je u to vrijeme bio u tijeku postupak rješavanja ošasne imovine iza IH (ranije zemljišnoknjižnog suvlasnika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Uzimajući u obzir broj takvih predmeta koje je tuženica vodila, o čemu je iskazivao i svjedok BH, kao i činjenicu da tada tužiteljica nije ni bila vlasnica nekretnina u [adresa], prihvaćeni su kao životni i uvjerljivi navodi tužiteljice da nije vodila računa koje su točno nekretnine predmet takvih postupaka, tim više što su u ime tuženice te postupke vodila odvjetnička društva. Upravo iz primjera izvješća (koje je dostavila tuženica) o statusu rješavanja takvih predmeta (koja je tuženici dostavljalo odvjetničko društvo) vidljivo je da se radilo o opširnim dokumentima u kojima se navode samo ime osobe iza kojih se vodi postupak rješavanja ošasne imovine te broj izvatka iz zemljišne knjige bez drugih podataka primjerice mjesta u kojem se nalaze nekretnine.

15. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Kako su se tužiteljica i njezini pravni prednici više od 100 godina nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ- a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

15. 1. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s tim da se u skladu s čl. 29. ZOVO -a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

15. 2. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten neprekidno trajao dvadeset godina, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao četrdeset godina. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99).

15. 3. Prema tome, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje prije 8. listopada 1991. kada je stvar bila u društvenom vlasništvu ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću , a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a do dana podnošenja tužbe, ne do 17. studenoga 1999. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 1048/2023 od 3. siječnja 2024.). Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj.

16. Tužiteljica, a ranije njezini pravni prednici, bili su u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1923. pa do 2023. FH i prabaka SP stupili su u posjed predmetne nekretnine kao i kuće na k. č. [katastarska čestica] zgr. najkasnije 1923. kada je rođena ŠH, te su bili u njenom posjedu sve do svoje smrti. SP nadživjela je supruga i u cijelosti ga naslijedila. Po njenoj smrti 1956. naslijedila ju je kćerka ŠH, koja je nastavila samostalan, istinit i pošten posjed prijepora. ŠH je preminula 2005. Prema tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile su se najkasnije 1963. istekom 40 godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist bake tužiteljice ŠH. Poslije njezine smrti 2005., vlasništvo prijepora su nasljeđivanjem stekli DH i TH, svaki u 1/2 dijela. Nakon što je 2006. DH otkupila suvasnički dio od TH, ona je nastavila samostalan, istinit i pošten posjed prijepora te je sva prava 2023. darovanjem prenijela tužiteljici, što je potvrdila i ovom postupku. Stoga je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva sporne čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica], oranica površine 350 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, pa je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnica navedene nekretnine, uz brisanje tog prava s imena tuženice.

18. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

18. 1. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, to je valjalo naložiti tuženici da tužiteljici naknadi opravdane troškove postupka.

18. 2. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe od 20. lipnja 2024. 625,00 eura, sastava podnesaka od 6. studenog 2024. 62,50 eura te sastava podneska od 21. studenog 2024. 625,00 eura, pristupa ročištima 10. travnja 2025., 28. listopada 2025. i 6. svibnja 2026. po 625,00 eura, uvećano za predujmljeni trošak vještačenja u iznosu 400,00 eura te sudsku pristojbu na tužbu 103,23 eura, ukupno 3.690,73 eura s PDV-om, sve uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate.

18. 3. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe od 20. lipnja 2024. 500,00 eura (Tbr. Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sastava podneska u skladu s čl. 299.a ZPP-a od 6. studenog 2024. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sastava podneska od 21. studenog 2024., kojim se očitovala na odgovor na tužbu, 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e) te kod pristupa ročištima 10. travnja 2025., 28. listopada 2025. i 6. svibnja 2026. po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25 % (Tbr. 46. OT-e) što iznosi 637,50 eura. Pored toga pripada joj trošak uviđaja te mjerničnog vještačenja u iznosu 391,30 eura, dok će ostatak neutrošenog predujma biti joj vraćen, te trošak sudske pristojbe na tužbu 103,23 eura u skladu s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.) u vezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.). Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 3.682,03 eura. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a na odmjerene troškove postupka pripadaju joj zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena.

18. 4. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 3.682,03 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu i zahtjev tuženice u cijelosti (t. II. do IV. izreke).

U Pazinu 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženica p. p.