REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-591/2022-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Nikolini Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŽ, s prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu protiv tuženika maloljetnog RŽT s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku ĆŽ, mag. iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi proglašenja ovrhe u postupku izravne naplate nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene 15. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i posebnog skrbnika maloljetnog tuženika, na ročištu za objavu odluke 22. svibnja 2026.

presudio je

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku mal. FELIX JAN ZUBOVIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa] da u roku od 15 dana isplati tužitelju ĆŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa] iznos od 5.678,23 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 495,05 EUR od 04. travnja 2024.g.

- 514,16 EUR od 04. svibnja 2024.g.

- 320,72 EUR od 06. lipnja 2024.g.

- 327,32 EUR od 03. srpnja 2024.g.

- 333,16 EUR od 03. kolovoza 2024.g.

- 338,12 EUR od 05. rujna 2024.g.

- 339,32 EUR od 03. listopada 2024.g.

- 327,89 EUR od 06. studenog 2024.g.

- 293,30 EUR od 05. prosinca 2024.g.

- 310,16 EUR od 08. siječnja 2025.g.

- 324,98 EUR od 05. veljače 2025.g.

- 324,88 EUR od 05. ožujka 2025.g.

- 384,37 EUR od 04. travnja 2025.g.

- 430,53 EUR od 07. svibnja 2025.g.

- 380,57 EUR od 06. lipnja 2025.g.

- 233,70 EUR od 04. srpnja 2025.g.

do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2025.g. po stopi od 7,25%,, od 01. siječnja 2025.g. do 30. lipnja 2025.g. po stopi od 6,15%, od 01. srpnja 2025.g. pa do isplate po stopi od 5,15% a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: „1. Nalaže se Financijskoj agenciji Split da odmah odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja, tamo ovršenika, ĆŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa] na račun zz tuženika, tamo ovrhovoditelja, mal. VŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa], njegove majke VŽ IBAN [broj bankovnog računa] kod ERSTE BANKE d.d. po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika, tamo ovrhovoditelja, koji je primljen od strane Financijske agencije Split dana 29. kolovoza 2016.g., i koja je zatražena na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Pob-406/12 od dana 20. svibnja 2014.g. i koja odgoda će trajati do isteka petnaest dana od dana nastupanja pravomoćnosti i ovršnosti presude u ovom predmetu.

2. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 2. studenog 2022. navedeno je da je rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Splitu br. Ovr Ob-25/2022 od 21. listopada 2022. upućen ovršenik najkasnije u roku 15 dana računajući od dana dostave zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u toj pravnoj stvari temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji Split 29. kolovoza 2016., a na temelju Presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob - 406/12 od 20. svibnja 2014. i to za razdoblje do zaključno s 5. lipnja 2018. Predmetni zaključak je tužitelj zaprimio je po punomoćniku dana 21. listopada 2022. te postupajući sukladno zaključku ove tužbe tuženik u ostavljenom roku podnosi ovu tužbu. Tužbom je predloženo naslovnom sudu da maloljetnom tuženiku RŽT rođenom **.**.2010., rješenjem imenuje posebnu skrbnicu u osobi EŽ, dipl. pravnice zaposlene u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Split, OIB: 15916354928, [adresa], jer tuženik živi s tužiteljem, a ne s majkom VŽ koja stoga u ovom predmetu ne može biti njegov zakonski zastupnik, a posebno iz dodatnog razloga što su njeni interesi suprotstavljeni interesima i tužitelja i tuženika u ovom predmetu, jer se u postupku izravne naplate traži prijenos sredstava na račun VŽ. Navodi se da je rješenjem koje je doneseno uz zaključak odlučeno da se djelomično se prihvaća prijedlog ovršenika kao osnovan te se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate s računa ovršenika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], , ovrhovoditelja mal. RŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa], na račun zz ovrhovoditelja, njegove majke VŽ, IBAN: [broj bankovnog računa] kod Erste banke d.d. po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja koji je primljen od strane Financijske agencije Split 29. kolovoza 2016. i koja je zatražena na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob - 406/12 od 20. svibnja 2014., a sve za razdoblje od 6. lipnja 2018. pa nadalje, te se u tom dijelu postupak obustavlja i ukidaju provedene radnje. Razlog iz kojega ovršni sud ne usvaja prijedlog tužitelja kao ovršenika i u odnosu na razdoblje do dana 6. lipnja 2018.g. zasnovan je na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjerni materijalnog prava. Naime, čitanjem spisa svih predmeta na koje se tužitelj poziva i u ovoj tužbi i koje predlaže pribaviti i kao dokaze pročitati proizlazi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu u predmetu P Ob – 406/12 od 20. svibnja 2014. naloženo tužitelju za uzdržavanje mal. RŽT rođenog **.**.2010. počevši od 07. svibnja 2014. pa ubuduće plaćati iznose od 2.000,00 kn mjesečno do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun predlagateljice VŽ otvoren kod Erste banke broj 3206311711; da je u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu Pob - 678/17 radi izmjene presude pod posl. brojem P Ob – 406/12 od 20. svibnja 2014, u kojem je tužitelj ĆŽT, a tužena VŽ; da u tom predmetu dana 04. lipnja 2018. donesena pravomoćna privremena mjera po kojoj da se točkom I. mijenja točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu u predmetu Pob – 406/12 od 20. svibnja 2014. na način da će mal. RŽT od 06. lipnja 2018. stanovati s ocem RŽ, točkom II. mijenja točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem P Ob - 406/2012 od 20. svibnja 2014. na način da se uređuju osobni odnosi majke VŽ s mal. djetetom RŽT na način kako je to tamo i navedeno, da od **.**.2018. VŽ da ne živi s mal. RŽT, već da isti živi s ocem, da je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu Kzd – 41/16 presudom od 18. ožujka 2020. tužitelj pravomoćno osuđen što u razdoblju od 04. kolovoza 2014. do 16. ožujka 2018., iako da je temeljem presude Općinskog suda u Splitu P Ob-406/12 od 20. svibnja 2014., pravomoćne 17. srpnja 2014. i ovršne 04. kolovoza 2014. dužan doprinositi mjesečni iznos uzdržavanja od 2.000,00 kn mjesečno za uzdržavanje djeteta RŽT do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun majke i zz djeteta, isti da to nije htio učiniti, iako da je svjestan svoje obveze i sposoban je ispuniti kao radno sposoban, izuzev što je u ovom inkriminiranom razdoblju na ime uzdržavanja isplatio sveukupni novčani iznos od 49.500,00 kn čime da je u navedenom razdoblju oštetio dijete RŽT za novčani iznos od 44.500,00 kn, dakle da nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza da se odnosi na uzdržavanje jednog djeteta, čime da je počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u čl. 172 st. 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. st. 2. Kaznenog zakona; kazneni sud obvezu plaćanja po postavljenom imovinsko-pravnom zahtjevu tužitelju naložio izvršiti na poseban račun mal. RŽT, dakle ne na račun njegove majke VŽ; nesporno (a što i sama majka tuženika VŽ potvrđuje) da tuženik od 6. lipnja 2018. živi s ocem, ovršenikom, a sukladno sudskoj odluci; kazneni sud tuženiku svojom odlukom postavio posebnog skrbnika u osobi HŽ, zaposlenice Centra za posebno skrbništvo, radi zaštite djetetovih prava i interesa u tom kaznenom postupku, jer da su interesi djeteta i oca, njegova skrbnika u suprotnosti; da je takvom svojom odlukom i kazneni sud potvrdio tvrdnje tužitelja da VŽ nije zakonski zastupnik tuženika kao ovrhovoditelja; da je sukladno navedenoj privremenoj mjeri u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob - 678/2017 od dana 4. lipnja 2018. tužitelj s danom 06. lipnja 2018. prestao biti obveznik uzdržavanja mal. ovrhovoditelja, a sve s obzirom da je sukladno odredbi čl. 310. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, u daljem tekstu ObZ) obveznik uzdržavanja roditelj koji ne stanuje s mal. djetetom; da tvrdnja tužitelja da prestanak obveze uzdržavanja nije istovjetan pravu da se uzdržavanje plaća na račun zakonskog zastupnika - roditelja s kojim tuženik u vrijeme provođenja ovršnih radnji zapljenom i prijenosom novčanih sredstava; da stoga, a kako da nije tuženikov zakonski zastupnik, njegova majka VŽ neovlaštena tražiti da se naznačeni iznosi po ovršnoj sudskoj odluci koji pripadaju djetetu - tuženiku koje živi s tužiteljem isplaćuju na njen račun jer da za to nema zakonske osnove, i sve to bez obzira na koje se vremensko razdoblje uzdržavanja plaćanje odnosi; da nesporno da u zahtjevu za izravnom naplatom nema specifikacije tražbine na način da bi ovrhovoditelj (ovdje tuženik) po svom tadašnjem zakonskom zastupniku majci VŽ tražbinu po ovršnoj ispravi (presuda naslovnog suda u predmetu posl. br. Pob-406/12 od dana 20. svibnja 2014.g.) umanjila za iznose koji su nesporno utvrđeni plaćenima u presudi naslovnog suda u predmetu posl. br. Kzd – 41/16 presudom od 18. ožujka 2020., a nakon toga niti za iznose koje je tužitelj kao osuđenik u tom predmetu naknadno uplatio postupajući po istoj u ukupnom iznosu od 31.250,00 kn. Tužitelj tvrdi da sama činjenica do kada je tuženik živio sa svojom majkom VŽ nije od nikakvog, pa time ni odlučnog značaja kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj parnici. Navodi se da je nedvojbeno da je potraživanje po osnovi uzdržavanja iznos koji pripada osobi kojoj se to uzdržavanje ima plaćati. Dakle, tuženiku osobno, a dok je isti maloljetan njegovu zakonskom zastupniku, tj. roditelju s kojim on živi. Pa je od jedinog značaja ima li majka tuženika kao njegova zakonska zastupnica koja je kao takva egzistirala kao osoba na čiji su se račun imala plaćati novčana sredstva po osnovi uzdržavanja tuženika u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, pravo primati ta sredstva i nakon što tuženik više nedvojbeno i dokazano ne stanuje s njom, već s tužiteljem? I sve to neovisno o tome koje se razdoblje uzdržavanja naplaćuje u vrijeme prestanka života tuženika kod svoje majke. Tužitelj tvrdi da je odgovor na prethodno navedeno pitanje negativno, da takva prava primati iznose uzdržavanja VŽ nema, i da je to razlogom da se izravna naplata kojom se traži plaćanje iznosa uzdržavanja za maloljetnu osobu od strane osobe koja u trenutku provođenja ovršnih radnji zapljenom i prijenosom novčanih sredstava ne živi (stanuje) s maloljetnim djetetom na račun te osobe, a ne maloljetnog djeteta osobno proglasi nedopuštenom. Jer je potpuno očito da se tako prenesena novčana sredstva ne mogu utrošiti na uzdržavanje djeteta od strane osobe koja je novčane iznos primila, ali s djetetom ne živi. S obzirom na okolnosti da se predmetna tražbina naplaćuje, te da je po izravnoj naplati do trenutka pisanja ove tužbe tužitelju zaplijenjeno i na račun VŽ preneseno ukupno 2.550,70 kuna, i to dana 02.08.2022.g. iznos od 630,70 kn; dana 02.09.2022.g. iznos od 960,00 kn i dana 04.10.2022.g. iznos od 960,00 kn, to tužitelj ističe kao dodatni razlog proglašenja ovrhe u ovom predmetu nedopuštenim i to da je tražbina čija se naplata traži već namirena. Tužitelj kao dokaz predlaže i provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Tužitelj ističe da ovršna isprava glasi na buduće iznose uzdržavanja tužitelja, mal. RŽT; činjenica da obveza uzdržavanja tužitelju glasi na način da je isti dužan te buduće iznose uzdržavanja plaćati na račun tadašnjeg zakonskog zastupnika mal. ovrhovoditelja, njegove majke VŽ, istoj ne daje za pravo i nakon što ista više ne živi s mal. djetetom iste te tražbine naplaćivati na svoj račun; novčani iznos uzdržavanja pripada mal. djetetu RŽT, a ne njegovu zakonskom zastupniku, ma tko god on bio; stoga osoba koja više nije njegov zakonski zastupnik i s kojom osobom mal. dijete ne živi u trenutku zapljene i prijenosa novčanih sredstava iste ni ne može na zakonit način primiti na svoj račun, neovisno o tome koje se razdoblje naplaćuje i koliko su uplate zakašnjele; ovršna isprava nije verzijski zahtjev; jedina osoba koja ima status zakonskog zastupnika mal. RŽT, može biti ona osoba s kojom isti stanuje, a to je u konkretnom slučaju, upravo tužitelj ĆŽT; kazneni sud u presudi Kzd- 41/2018 od dana 28. listopada 2019.g. upravo iz svih naprijed navedenih razloga i donosi pravomoćnu presudu kojim se nalaže tužitelju iznose uzdržavanja uplatiti na posebno otvoren račun mal. djeteta izravno; u izreci te presude jasno navedeno da je tužitelj u inkriminiranom razdoblju od dana 4. kolovoza 2014.g. do dana 26. ožujka 2018.g. platio ukupni iznos uzdržavanja od 49.500,00 kuna, a da je ostao dužan platiti iznos od daljnjih 44.500,00 kuna; tužitelj je do dana 25. listopada 2022.g. postupajući po presudi kaznenog suda iz ove točke žalbe, na osobni račun mal. ovrhovoditelja do dana pisanja ove žalbe uplatio iznos od ukupno 31.250,00 kuna. Predmetne uplatnice priložene su kaznenom spisu, jer ih je u isti spis ovršenika kao okrivljenik predavao svojim podnescima; egzistiraju dva odvojena naloga po kojima je tužitelj dužan plaćati uzdržavanje za isto razdoblje, za uzdržavanje iste osobe, ali na dva različita računa, što je zakonski nemoguće, te ujedno i životno nelogično;po zahtjevu za izravnu naplatu koja je predmetom ovog postupka tužitelju je do dana pisanja ove žalbe zaplijenjen iznos od ukupno 2.550,70 kuna. S obzirom na prethodne navode tužitelj predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev, proglasiti ovrhu nedopuštenom za razdoblje od 7. svibnja 2014. do 5. lipnja 2018. te odrediti privremenu mjeru da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava.

2. U odgovoru na tužbu od 5. prosinca 2023. tuženik se opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, a u podnesku od 16. travnja 2024. navodi se kako je poseban skrbnik je dana 16. travnja 2024. obavio razgovor s mlt. RŽT te utvrdio mišljenje djeteta. Razgovor je obavljen putem videopoziva, sukladno odredbama Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta, Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima djeteta. Poseban skrbnik je obavijestio mlt. RŽT o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka te posljedicama eventualnih odluka, o svrsi razgovora te ulozi posebnog skrbnika na način koji je prikladan dobi i zrelosti te je utvrdio mišljenje djeteta. Mlt. RŽT u dobi je od 14 godina te završava 8. razred, a za srednju školu navodi da planira upisati „pomorsku“ ili „za kuhara“. Kaže da nije baš odličan učenik, ali „nije ni jedan“, pa pojašnjava da prolazi s dobrim uspjehom. Priča kako živi s tatom, a da je do 7. godine života živio s majkom, nakon čega je „bio godinu dana u domu“ da bi se konačno preselio kod oca, gdje da mu je „dobro“, „izbalansirano“ i „ima reda“. Na upit kaže kako jest upoznat s time da se vodi ovaj postupak, ali da ne zna detalje. Upoznat u bitnome s predmetom ove pravne stvari mlt. RŽT kaže da je suglasan da se „izbriše ovrha“. Navodi kako razumije posljedice toga. Mlt. Felix komunikativan je i otvoren dječak koji bez problema pristupa razgovoru s posebnim skrbnikom. Mišljenje je posebnog skrbnika da mlt. RŽT u bitnome može shvatiti postupak koji se vodi, no, iako verbalizira razumijevanje značenja i pravnih posljedica potencijalnih sudskih odluka, upitno je koliko dijete te dobi isto uistinu može razumjeti. Predlaže se sudu uzeti u obzir utvrđeno mišljenje djeteta, sukladno njegovoj kronološkoj dobi.

3. Podneskom od 26. prosinca 2025. uređen je tužbeni zahtjev pod toč I. te je zatraženo da se naloži maloljetnom tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.678,23 sa zakonskim zateznim kamatama kako je specificirano, a sve temeljem odredba čl. 56. Ovršnog zakona jer je ovrha provedena. Poseban skrbnik maloljetnog tuženika je u podnesku od 16. veljače 2026. naveo da se ne protivi preinaci tužbe.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom tužbe od 2. studenog 2022., podneska tužitelja od 3. studenog 2022., podneska tužitelja od 19. prosinca 2022. s prilozima, podneska tužitelja od 4. svibnja 2023., podneska Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Šibenik od 8. kolovoza 2023. u kojem se imenuje posebni skrbnik, Klasa:UP/I-552-02/23-07/48, podneska posebnog skrbnika od 5. prosinca 2023., podneska posebnog skrbnika od 28. ožujka 2024. i 16. travnja 2024., podneska tužitelja od 24. srpnja 2024. s prilozima, podneska posebnog skrbnica od 4. listopada 2024., zapisnika s održanog ročišta od 7. listopada 2024., potvrde Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, podataka Privredne banke, podneska posebnog skrbnika od 6. studenog 2024., podneska tužitelja od 6. prosinca 2024. s prilozima, podneska tužitelja od 11. veljače 2025., podneska posebnog skrbnika od 3. travnja 2025., podneska vještaka od 10. srpnja 2025., nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 7. rujna 2025., podneska posebnog skrbnika od 30. rujna 2025., podneska tužitelja od 7. listopada 2025., podneska tužitelja od 13. listopada. 2025. s prilozima, podneskom FINA-e s očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 31. listopada 2025., podneska posebnog skrbnika od 4. prosinca 2025., zapisnika s održanog ročišta od 5. prosinca 2025., podneska tužitelja od 26. prosinca 2025., pribavom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-379/24, podneska posebnog skrbnika od 16. veljače 2026., pribavom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr Ob-25/22, zapisnika s održanog ročišta od 17. veljače 2026., pribavom spisa Općinskog suda u Splitu broj Kzd-41/18, pribavom spisa Općinskog suda u Splitu broj P Ob-406/12, podneska posebnog skrbnika od 14. travnja 2026., saslušanjem tužitelja na ročištu od 15. travnja 2026.

5. Maloljetnom djetetu imenovan je posebni skrbnik rješenjem HZSR PU Šibenik od 8. kolovoza 2023.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

7. U predmetnoj pravnoj stvari činjenično stanje navedeno u tužbi u bitnome nije sporno te je tijekom postupka utvrđeno sljedeće:

- Toč. IV. presude Općinskog suda u Splitu br. P Ob-406/2012 od 20. svibnja 2014. naloženo je tužitelju na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta, ovdje tuženika plaćati iznos od 2.000,00 kn mjesečno do 15og u mjesecu na tekući račun predlagateljice VŽ počevši od 7. svibnja 2014. te je određeno da će dijete stanovati s majkom

- Rješenjem Općinskog suda u Splitu br. P Ob-678/2017 od 4. lipnja 2018. donesena je privremena mjera kojom je izmijenjena navedena odluka iz prethodne alineje te je određeno da će dijete od 6. lipnja 2018. stanovati s ocem

- Financijska agencija zaprimila je zahtjev za izravnu naplatu na temelju osnove br. P Ob-406/2012 od 21. lipnja 2016. dana 19. kolovoza 2016. (list 39 spisa OVR Ob- 25/2022). Ovrha je zatražena u cijelosti.

- 21. srpnja 2022. podnesen je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

- Pregledom prijedloga u spisu ovog suda br. OVR Ob-25/2022 utvrđeno je da tužitelj ističe da VŽ ne stanuje s maloljetnim djetetom od 6. lipnja 2018., da nije ovlaštena zastupati dijete jer s istim ne stanuje te da je tužitelj kaznenom presudom od 18. ožujka 2020. pravomoćno osuđen što u razdoblju od 4. kolovoza 2014. do 16. ožujka 2018. nije uzdržavao osobu koju je dužan uzdržavati i to temeljem presude P Ob-406/2012 od 20. svibnja 2014. i kojom je obvezan isplatiti iznos na ime naknade štete maloljetnom djetetu na njegov račun, a ne na račun djeteta. Ističe se da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen od neovlaštene osobe.

- Zaključkom Općinskog suda u Splitu br. Ovr Ob-25/2022 od 21. listopada 2022. upućen je ovršenik- ovdje tužitelj pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u toj pravnoj stvari temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji Split 29. kolovoza 2016., a na temelju presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob - 406/12 od 20. svibnja 2014. i to za razdoblje do zaključno s 5. lipnja 2018.,

- Rješenjem Općinskog suda u Splitu br. Ovr Ob-25/2022 od 21. listopada 2022. djelomično je prihvaćen prijedlog ovršenika kao osnovan te je proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate s računa ovršenika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa], ovrhovoditelja mal. RŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi boravišta [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa], na račun zz ovrhovoditelja, njegove majke VŽ, IBAN:

[broj bankovnog računa] kod Erste banke d.d. po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja koji je primljen od strane Financijske agencije Split 29. kolovoza 2016. i koja je zatražena na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob - 406/12 od 20. svibnja 2014., a sve za razdoblje od 6. lipnja 2018. pa nadalje, te je u tom dijelu postupak obustavljen i ukinute su provedene radnje.

- Iz presude i rješenja Općinskog suda u Splitu br. P Ob-678/2017 od 17. svibnja 2024. pravomoćne 9. srpnja 2024. i to toč. III. proizlazi da je tužitelju dana 6. lipnja 2018. prestala obveza uzdržavanja po toč. IV. presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob - 406/12 od 20. svibnja 2014.

- Pregledom presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-41/2018 od 28. listopada 2019. utvrđeno je da je naloženo tužitelju-ovršeniku da od pravomoćnosti presude u roku od jedne godine isplati na poseban račun maloljetnog djeteta iznos od 44.500,00 kuna na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom te o tome dostavi dokaz sudu.

- Iz iskaza tuženika proizlazio da je plaćao uzdržavanje za svoje dijete ali uplate je vršio na račun, a neke na ruke bez potvrde o plaćanju vjerujući u odnos povjerenja. Njegova bivša supruga da je iskoristila situaciju te ga tužila i sud je donio odluku da on taj novac dugujem. Sud je odlučio da to mora platiti, a što sam i isplatio. Nije mu poznato po kojoj odluci je izvršio isplatu na koju se poziva u ovom postupku izjavljuje da mu nije poznato. Sredstava koja je platio, platio je na račun djeteta i s obzirom na to da dijete živi kod njega raspolagao je tim sredstvima i na tom računu nije ništa preostalo te je utrošeno na skrb o djetetu. Izjavljuje da je zadnja rata skinuta s računa po ovrsi skinuta 4. srpnja 2025. Na poseban upit suda je li izjavljena žalba u kaznenom postupku izjavljuje da misli da nije.

- Sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na to da je isto izrađeno na način da je uračunat iznos koji je ovršenik platio po drugoj ovršnoj ispravi.

8. Odredbom čl. 55. st. 3.Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a ovdje se primjenom čl. 210. OZ-a isto odnosi na navode iz prijedloga sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije ovlašten isticati da je podmirio tražbinu, u to uračunavati iznose plaćene po kaznenoj presudi kako je provedeno vještačenje, a sve s obzirom na to da su uplate po kaznenoj presudi izvršene maloljetnom tuženiku od 2. kolovoza 2022 pa do 6. prosinca 2022., dakle nakon podnošenja prigovora 21. srpnja 2022. Dodatno, radi se o drugoj pravnoj osnovi, presudi donesenoj u kaznenom postupku na koju tužitelj prema vlastitom iskazu nije izjavio žalbu.

Nadalje, u prigovoru se navodi da majka nije ovlaštena zastupati dijete, međutim iz utvrđenih činjenica proizlazi da je prema ovršnoj ispravi koja za razdoblje do 6. lipnja 2018. nije izmijenjena niti stavljena izvan snage, iznos trebao biti uplaćivan upravo na račun majke djeteta te je upravo ona bila ovlaštena podnijeti zahtjev za izravnu naplatu u ime djeteta, a kako je odlučeno ovršnom ispravom. To što se ovrha započeta 2016. počela provodila tek u narednom razdoblju, prema specifikaciji naplate (list 87 te 173 spisa) od 2. kolovoza 2022., kada se već promijenila okolnost s kojim roditeljem dijete živi, nije formalnopravno od utjecaja na dopuštenost ovrhe niti je time prestala obveza tužitelja da postupi po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, ovdje ovršnoj ispravi, za razdoblje od 7. svibnja 2014. do 6. lipnja 2018., a za razdoblje od 6. lipnja 2018. (to je utvrđeni datum prestanka njegove obveze i prema presudi Općinskog suda u Splitu br. P Ob-678/2017-121 od 17. svibnja 2024.) pa nadalje ovrha je već proglašena nedopuštenom rješenjem ovog suda br. Ovr Ob-25/2022-6 od 21. listopada 2022. Slijedom navedenog, ne postoji pravna osnova po kojoj bi maloljetni tuženik mogao biti obvezan isplatiti tužitelju iznos zatražen tužbenim zahtjevom s obzirom na to da postupak izravne naplate pokrenut po ovlaštenoj osobi na temelju ovršne isprave.

9. Članak 344. OZ-a propisuje da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Smatra se da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. U predmetnoj pravnoj stvari, naspram maloljetnog tuženika sud nije našao da bi se dokazala vjerojatnost nastanka štete tužitelju-ovršeniku, odnosno u trenutku zaključenja glavne rasprave ovrha je provedene čime je određivanje privremene mjere postalo bespredmetno, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 344. u vezi s čl. 345. st.1. toč.5.

10. S obzirom da tuženik nije zatražio trošak odluka o istom je izostala. U Splitu 22. svibnja 2026.

S U D A C:

Nikolina Dujić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine objave. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- posebnom skrbniku mal. tuženika

- u spis.