Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pn-225/2015-358
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari I.tužitelja mlt. MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ocu i zakonskom zastupniku NG (nom. Mario) Bartoloviću iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužitelja NG (nom. Mario) Bartolovića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tužiteljice OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV.tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V.tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI.tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te VII.tužiteljice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici iz Zagreba, protiv I.tuženika Opće županijske bolnice Našice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po ravnatelju ČG, univ.spec.oec., zastupani po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešer & Partneri, Osijek, II.tuženika Osječko – baranjske županije, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, zastupana po županici Nataši Tramišak, mag.iur., zastupani po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, te umješača na strani II.tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 8. travnja 2026. u nazočnosti II.tužitelja NG, III.tužiteljice OG, te punomoćnice I. -VII.tužitelja, punomoćnika I.tuženika, punomoćnika II.tuženika, a u odustnosti uredno pozvanog zastupnika po zakonu umješača, uz javnu objavu dana 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti I.tužitelju mlt. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 159.500,00 eura (stopedesetdevettisućapetstoeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 132.722,81 eura od dana 1.08.2014. pa do isplate,
- na iznos od 26.777,19 eura od dana 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate od 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev mlt. I.tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos naknade neimovinske štete od 26.777,19 eura za razdoblje od 1.08.2014. do 12.03.2024., kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja, koji glasi:
"2) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova dospjelih iznosa rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, iznos od 442.528,99 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:
na iznos od 828,19 € tekućom od 21.6.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2025 pa do isplate
3) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova kapitaliziranog iznosa rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, iznos od 921.036,76 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“
IV. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja , te se nalaže I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti I.tužitelju mlt. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, mjesečno iznos od 2.760,63 eura (dvijetisućesedamstošezdeseteura - šezdesettricenta) počevši od 21.06.2012. pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da se dospjeli iznosi rente od 442.528,99 eura (četiristočetrd- esetdvijetisućepetstodvadesetosameuradevedesetdevetcenti) plate odjednom zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:
na iznos od 828,19 € tekućom od 21.6.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2025 pa do isplate ,
a ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, da solidarno isplaćuju mjesečni iznos, od 2.760,63 eura (dvijetisućesedamstošezdeseteurašezdesettricenta) do svakog 10.-tog u tekućem mjesecu, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate, u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja, koji glasi:
„5) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova kapitaliziranog iznosa rente za izgubljenu zaradu, iznos od 265.327,98 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
VI. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja te se nalaže I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplaćivati I.tužitelju mlt. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova rente za izgubljenu zaradu , mjesečno iznos od 1.113,00 eura (tisućustotrinaesteura) do svakog 10. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, počevši od 21.06.2032. pa ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate, u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti I.tužitelju mlt. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete iznos od 34.000,00 eura (tridesetčetiritisućeeura) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 22. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti II.tužitelju NG (nom. LG) AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 44.000,00 eura (četrdesetčetiritisućeeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 39.126,68 eura od dana 2.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 4.873,32 od 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijen ila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IX. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti III.tužiteljici OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 44.000,00 eura (četrdesetčetiritisućeeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 39.126,68 eura od dana 2.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 4.873,32 od 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
X. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti IV.tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 15.000,00 eura (petnaesttisućaeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 13.338,64 eura od 2.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.661,36 eura od 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
XI. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti V.tužiteljici ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 15.000,00 eura (petnaesttisućaeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 13.338,64 eura od 2.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.661,36 eura od 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
XII. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti VI.tužitelju KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 15.000,00 eura (petnaesttisućaeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 13.338,64 eura od 2.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.661,36 eura od 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije
refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
XIII. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, solidarno isplatiti VII.tužiteljici EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete iznos od 15.000,00 eura (petnaesttisućaeura) sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 13.338,64 eura od 2.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 1.661,36 eura od 13.03.2024. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
XIV. Odbija se zahtjev II.tužitelja i III.tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos naknade neimovinske štete od 4.873,32 eura za razdoblje od 2.12.2014. do 12.03.2024., kao neosnovan.
XV. Odbija se zahtjev IV.tužitelja - VII.tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos naknade neimovinske štete od 1.661,36 eura za razdoblje od 2.12.2014. do 12.03.2024., kao neosnovan.
XVI. Nalaže se I.tuženiku Opća županijska bolnica Našice, [adresa],
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženiku Osječko – baranjska županija, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, prouzročeni trošak parničnog postupka solidarno naknaditi I.tužitelju mlt. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ocu i zakonskom zastupniku NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužitelju NG (nom. LG) Bartoloviću iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tužiteljic i OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV.tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V.tužiteljici ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI.tužitelju KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te VII.tužiteljic i EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.439.290,55 eura (milijunčetristotridesetdevetdvjestodevedeseteurapedesetpetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 22. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
XVII. Odbija se preostali zahtjev I.-VII.tužitelja za naknadu parničnog troška od 260.665,09 eura (dvjestošezdesettisućašestošezdesetpeteuradevetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.
XVIII. Odbija se zahtjev I.tuženika Opće županijske bolnice Našice, M
[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II.tuženika Osječko – baranjske županije, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, OIB:0383308860, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Dana 1. kolovoza 2014. mlt. I.tužitelj MG je pred Općinskim sudom u Osijeku podnio tužbu protiv I.tuženika Opće bolnice Našice (sada Opća županijska bolnica Našice) i II.tuženika Osječko-baranjske županije, radi naknade štete od 9.991.500,00 kn / 1.326.099,94 eura, te je tužbeni zahtjev postavio u skladu s odredbom čl. 188. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14.) - eventualno kumulirane tužbene zahtjeve; kojim je glavnim zahtjevom pod 1.) tražio isplatu naknade štete na ime povrede prava osobnosti od 1.000.000,00 kn / 132.722,81 eura sa zateznom kamatom, pod 2.) na ime tuđe pomoći i njege dospjeli (akumuliran) iznos rente za razdoblje od 21.06.2021. -31.07.2014. od 718.200 kn / 95.321,52 eura sa zateznom kamatom na mjesečni iznos od po 28.350,00 kn 3.762,69 eura počevši od 1.07.2012. pa do 31.07.2014.; pod 3.) za razdoblje od 1.08.2014. pa ubuduće traži s osnova rente trajne pomoći i njege u kapitaliziranom iznosu od 6.838.020,00 kn / 907.561,22 eura sa zateznim kamatama (ukoliko sud ne prihvati zahtjeve pod 2.) i 3.) postavlja eventualno kumulirani zahtjev na ime trajne tuđe pomoći i njege u dospjelom iznosu od 718.200,00 kn / 95.321,52 eura sa zateznom kamatom na mjesečni iznos rente od 28.350,00 kn / 3.762,69 eura počev od 1.7.2012. pa do 1.08.2014., te nadalje mjesečni iznos rente od po 28.350,00 kn / 3.762,69 eura pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti); pod 4.) na ime izgubljene zarade kapitalizirani iznos od 1.205.280,00 kn / 159.968,15 eura sa zateznom kamatom (eventualno kumulirani zahtjev mjesečni iznos od 5.400,00 kn / 716,70 eura počevši od 21.06.2023. pa ubuduće; i pod 5.) na ime naknade materijalne štete iznos od 230.000,00 kn / 30.526,26 eura, s pripadajućim zateznim kamatama; te pod 6.) naknadu prouzročenog parničnog troška.
1.1. Općinski sud u Osijeku je donio rješenje broj P-663/2014 od dana 27. kolovoza 2014. kojim se oglasio mjesno nenadležnim sukladno čl. 50. Zakona o parničnom postupku, nakon čije pravomoćnosti je predmet dostavljen Općinskom sudu u Našicama na daljnje postupanje.
2. Dana 2. prosinca 2014. tužitelj LG, tužiteljica OG, tužitelj ŠG, tužiteljica ZG, tužitelj KG i tužiteljica EG, podnijeli su tužbu pred Općinskim sudom u Našicama protiv I.tužene Opće bolnice Našice (sada Opće županijske bolnice Našice) i II.tužene Osječko-baranjske županije, radi naknade neimovinske štete koju tužitelj LG i OG kao roditelji potražuju u iznosu od po 294.800,00 kn / 39.126,68 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a tužitelji ŠG, ZG, KG i EG, kao djedovi i bake potražuju neimovinsku štetu u iznosima od po 100.500,00 kn / 13.338,64 eura svaki, a ukupno iznos od 991.600,00 kn / 131.607,94 eura.
3. Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Našicama je donio rješenje kojim je temeljem čl. 278. Zakona o parničnom postupku, spojio predmete broj Pn-231/15 i Pn- 225/2015, te se postupak nastavio voditi pod brojem Pn-225/2015, po tužbi I. do VII.tužitelja protiv I.tuženika i II.tuženika, radi naknade štete.
4. Mlt. I.tužitelj MG zastupan po ocu i zakonskom zastupniku NG, ovdje II.tužitelju, tužbu obrazlaže navodeći da je dana 20.06.2012. majka mlt. I.tužitelja, ovdje III.tužiteljica OG, zaprimljena kod I.tuženika OŽBN radi poroda, te je ista 21.06.2012. rodila I.tužitelja, pri kojem su porođaju liječnici I.tuženika učinila liječničku grešku budući je bilo riječ o induciranom i protrahiranom porođaju, uslijed koje greške je I.tužitelj rođen asfiktičkan sa trajnim neurološkim oštećenjima. Tijekom poroda došlo je do određenih komplikacija u vidu zastoja ploda u porođajnom kanalu, prestanka disanja i problema sa radom srca zbog čega je porod trebalo privesti brzo kraju, a tom prigodom je zbog povlačenja ploda došlo do oštećenje brahijalnog pleksusa radi čega je plod određeno vrijeme bio bez kisika što je po I.tužitelja ostavilo trajne posljedice koje su prisutne i danas. Na navedeno upućuje izgled djeteta neposredno nakon poroda u vidu asimetrične glave, velikog porođajnog naduva i zatvorenih očiju, jer je djetetu u kanalu bilo preusko, bilo je stisnuto, a porod je trajao više nego li je trebao, uslijed čega je došlo do pomanjkanja kisika, a ovakva je pretpostavka inače indikacija za carski rez. Navodi da se liječnička pogreška sastoji i u tome što se od dana termina (14.06.2012.) nepotrebno čekalo još 7 dana do poroda u kojem su razdoblju upravo i nastupili problemi sa opskrbom ploda kisikom. Odgovornost i pasivna legitimacija I.tuženika OŽBN temelji se na činjenici da su njegovi liječnici počinili predmetnu liječničku grešku, a odgovornost i pasivna legitimacija II.tuženika OBŽ, temelji se na čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, budući osnivač ustanove odgovara za njezine obveze solidarno i neograničeno. Uslijed opisanog štetnog događaja I.tužitelj je rođen asfiktičan sa trajnim neurološkim oštećenjima, a riječ je o fraktički slijepom višestruko oštećenom dječaku koji teško zaostaje u psiho motornom razvoju, kojem su dijagnosticirani brojni poremećaji i oštećenja od kojih su najznačajniji teška hipoksično-ishemična encefalopatija, multistična difuzna encefalopatija, malacija bazalnih gang lija, lezija pleksus brahijalisa lijevog, teško neuro motorno odstupanje, konvulzije te displazija kukova. Opisani poremećaji i oštećenja su ostavili velike posljedice na zdravstveno stanje I.tužitelja koji je ostao 100%-tni invalid a velika vjerojatnost do kraja života. Naime, istom će doživotno psihičke, intelektualne i kognitivne funkcije biti svedene na minimum, uslijed čega on nikada neće biti u mogućnosti funkcionirati kao normalna osoba i iskusiti sve krupne i sitne životne radosti koje u tijeku svog života iskusi svaka fizički i psihički zdrava i sposobna osoba. Obzirom da će do kraja života biti vezan za invalidska kolica i da su mu u značajnoj mjeri narušene psihičke, intelektualne i kognitivne funkcije, nikada neće biti u mogućnosti voditi normalan život kao druge mlade osobe njegove dobi, niti pohađati osnovnu niti srednju školu kao normalno dijete, neće se moći baviti ikakvim radnjama koje uključuju fizički napor, biti će ograničen u stjecanju prijatelja i uspostavljanju kontakata sa njima, zbog čega će se osjećati degradiranim i manje vrijednim. Uslijed navedenog je razvidno kako su posljedice štetnog događa ja u cijelosti narušile i njego duševni integritet u tolikoj mjeri kako na fizičkoj tako i na psihičkoj razini, nikada neće znati kako je to biti normalno dijete i osoba. Uslijed zadobivenih ozljeda trpi neimovinsku štetu zbog nemogućnosti školovanja jer uslijed posljedica štetnog događaja nikada neće moći pohađati osnovnu i srednju školu kao normalno dijete. Obzirom da su njegovi roditelji završili srednju školu (pravilno, majka ima VSS) , to je za očekivati da bi on prema redovnom tijeku završio također s rednju školu, a kako mu je uništena mogućnost školovanja i izbora zanimanja za koje bi se mogao školovati da nije bilo štetnog događaja, uskraćeno mu je zadovoljstvo koje završeno školovanje i veće znanje pružaju, jer je nesporno da je realizacija kroz uspjeh u karijeri jedna od najvažnijih komponenti sreće u životu, a sretan privatni život i uspjeh u poslovanju ispunjavaju čovjeka u cijelosti i tek sa ispunjenjem obje kategorije, čovjek može funkcionirati kao sretna osoba, a on nikada neće biti u mogućnost i obavljati makar i najjednostavniji posao, neće se moći realizirati u karijeri, a niti sam sebe uzdržavati, već će biti doživotno ovisan o roditeljima, institucijama i pomoći drugih ljudi. Stoga, ne samo da je kod njega došlo do povrede prava osobnosti, već mu je potpuno uništeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje, na duševno zdravlje i na zadovoljstvo koje završeno školovanje, znanje i napredovanje u okviru zanimanja redovito donose čovjeku. Stoga na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog opisanih povreda osobnosti za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje (850.000,00 kn), pretrpljene fizičke bolove (50.000,00 kn), pretrpljeni strah (50.000,00 kn) i za duševne bolove zbog naruženja (50.000,00 kn), ukupno 1.000.000,00 kn / 132.722,81 eura. Potražuje i naknadu imovinske štete za rentu s osnove trajne tuđe pomoći i njege u opsegu od 16 sati dnevno od čega 3 sata trajne tuđe pomoći i njege stručne osobe u mjesečnom iznosu od 28.350,00 kuna / 3.762,69 eura, na ime dospjelih iznosa rente (akumuliranog iznosa rente) za razdoblje od 21.06.2012. do 31.07.2014. iznos od 718.200,00 kn / 95.321,52 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Za razdoblje od 01.08.2014. pa ubuduće potražuje isplatu rente s osnove trajne tuđe pomoći i njege u kapitaliziranom iznosu od 6.838.020,00 kuna / 907.561,22 eura. Ukoliko sud ne smatra osnovanim tužbenim zahtjev za isplatom kapitaliziranog iznosa rente za trajnu tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 01.08.2014. pa ubuduće, postavlja eventualni zahtjev kojim na ime rente s osnova trajne tuđe pomoći i njege za navedeno razdoblje kao buduće potražuje isplatu mjesečnog iznosa od 28.350,00 kn / 3.762,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Potražuje i naknadu imovinske štete za rentu s osnova izgubljene zarade radi onemogućenog školovanja i zaposlenja ističući da kada je buduća šteta posljedica ranije štetne radnje, koja vremenski nije s njom povezana, a njezino nastupanje je izvjesno, tada se ta buduća šteta može sagledati zajedno sa sadašnjom štetom ako je ona po redovitom tijeku stvari izvjesna (ako je izvjesna nemogućnost zaposlenja uslijed smanjenja radne sposobnosti) te je tada riječ o šteti za koju oštećeni već saznao, a ne o šteti za koju će se doznati tek kada nastupi gubitak u zaradi. Obzirom da su roditelji tužitelja završili srednju školu (pravilno majka ima VSS), to je za očekivati da bi i tužitelj prema redovnom tijeku stvari završio srednju školu po čijem završetku bi ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću koje ostvaruju fizičke osobe zaposlene u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj u iznosu od oko 5.400,00 kuna / 716,70 eura, počevši od 21.06.2032. pa ubuduće, dakle od dana kada će tužitelj navršiti 20 godina i kada je za očekivati da bi završio srednju školu i pronašao posao. Ovu rentu također potražuje u kapitaliziranom iznosu od 1.205.280,00 kuna / 159.968,15 eura. Ukoliko sud ne bi smatrao osnovan tužbeni zahtjev za isplatom kapitaliziranog iznosa rente za izgubljenu zaradu, postavlja alternativni tužbeni zahtjev koji na ime rente s osnove izgubljene zarade potražuje isplatu mjesečno iznosa od 5.400,00 kuna / 716,70 eura, počevši od 21.06.2032., pa ubuduće s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Potražuje i naknadu pretrpljene imovinske štete koja je u direktnoj vezi sa štenim događajem i poremećajima i oštećenjima koje je u tom događaju tužitelj zadobio jer će mu za bilo kakvo kretanje biti potrebna invalidska kolica, u cijelosti će morati adaptirati svoj stan za kretanje kolicima i nabaviti vozilo namijenjeno za prijevoz invalida, radi čega će morati naručiti izvođenje raznih radova, kao što su rušenje stepenica, izgradnja ravnog prilaznog ulaza sa rampom, radovi radi adaptacije kupaonice, spavaće sobe i drugih prostorija sukladno potrebama invalida u kolicima te postavljanje dizala. Stoga ne ime naknade imovinske štete zbog daljnjih troškova u direktnoj vezi sa šteni događajem i sa njegovim poremećajima i oštećenjima koje je zadobio potražuje za nabavu invalidskih kolica 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura, za građevinske radove u svezi adaptacije stana iznos od 100.000,00 kuna / 13.272,28 eura i za kupovinu vozila namijenjenog za prijevoz invalida iznos od 100.000,00 kuna / 13.272,28 eura, ukupno 230.000,00 kn / 30.526,25 eura. Potražuje zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe (1.08.2014.) pa do isplate, a na imovinsku štetu od dana presuđenja pa do isplate.
4.1. II. – VII.tužitelji navode da uslijed osobito teškog invaliditeta mlt. I.tužitelja MG, kao roditelji (II.tužitelj i III.tužiteljica), te djedovi i bake istog (IV.- VII.tužitelj) trpe duševne bolove. Navode da IV. -VII.tužitelji trpe duševne bolove jer je između istih i roditelja mlt. I.tužitelja, ovdje II. i III.tužitelja, postojala trajnija zajednica života već u vrijeme trudnoće III.tužiteljice budući su se isti učestalo posjećivali i vodili brigu o njoj za vrijeme njezine trudnoće radi čega je već u trenutku štetnog događaja postojala trajnija zajednica života između IV. -VII.tužitelja i još nerođenog I.tužitelja, a kako od trenutka štetnog događaja pa nadalje između IV .-VII.tužitelja i mlt. I.tužitelja postoji trajnija zajednica života, jer isti redovito posjećuju mlt. I.tužitelja, vode brigu o njemu kada to nisu u mogućnosti činiti njegovi roditelji, ovdje II. i III. tužitelj, a što je s obzirom na zdravstveno stanje I.tužitelja, gotovo svakodnevno. Navedeno je posebno razvidno iz mjesta prebivališta IV. i V.tužitelja budući isti imaju prebivalište u [adresa] koja je udaljena svega nekoliko kilometara od mjesta prebivališta I. – III. tužitelja, dok VI. i VII. tužitelj imaju prebivalište u istoj ulici kao i I. – III.tužitelj. Stoga imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao otac i majka mlt. I.tužitelja, ovdje II.tužitelj i III.tužiteljica na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog osobito teškog trajnog invaliditeta sina u iznosu od savki po 294.800,00 kuna / 39.126,68 eura, te bake i djedovi IV.-VII. tužitelji, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog osobito teškog trajnog invaliditeta unuka, ovdje mlt. I.tužitelja, u iznosima svaki od po 100.500,00 kuna / 13.338,64 eura, sve sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (2.12.2014.) pa do isplate, uz pravo povećanja iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete od 34% sukladno preporuci na sjednici VSRH od 29.11.2002.
4.2. Tužitelji tijekom postupka osporavaju prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II.tuženika pozivajući se na čl. 59. Zakona o ustanovama, navode da je II.tuženik bio upisan kao osnivač Ustanove (I.tuženika) na dan štetnog događaja 20.06.2012. i na dan podnošenja tužbe 1.08.2014., te kao takav odgovara za štetu neovisno o postupku sanacije, odnosno postupku koji nije uspio. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 6.04.2016. donijela Odluku o obustavi postupka sanacije I.tuženika („NN“ broj 33/16.), a u čl. III. te Odluke je propisano da danom stupanja na snagu te Odluke prestaje mirovanje prava (osnivača zdravstvene ustanove OBNašice), te se osnivačka prava vraćaju II.tuženiku. Točkom VI. te Odluke je propisano da danom stupanja na snagu te Odluke prestaje važiti Odluka o sanaciji OŽBN („NN“ broj 48/13.), tako da je tom Odlukom suspendiran rok od dvije godine za vrijeme kojih prestaju ovlasti tijela upravljanja javne ustanove. Sve da i nije tako, napominje da u postupak sanacije u laze sve obveze i potraživanja Opće bolnice Našice utvrđene na dan 31.12.2012., a istoga dana nije utvrđena nikakva obveza bolnice prema tužiteljima jer tada nije još niti pokrenut ovaj sudski postupak, a kamoli da je donesena sudska odluka o odgovornosti II.tuženika, pa kako se sudska odluka ne može prejudicirati tako se ni obveza tuženika ne može prejudicirati. Napominje da II.tuženik odgovara primjenom instituta izvanugovorne odgovornosti za štetu, kao osnivač Ustanove koja je počinila grešku, dok se sanacija odnosi na ugovorne i sl. odnose potraživanja i dugovanja, a ne na izvanugovornu odgovornost koja ne može biti predmet sanacijskog programa. Napominje da je čl. 96. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („NN“ broj 100/18., 125/19., 147/20., 156/22.) te propisa i općih akata donesenih na temelju toga zakona; pa je nebitno što od 1.01.2024. jedinice područne samouprave prestaju biti osnivači općih bolnica, te osnivač postaje RH. Kako je predmetni postupak pokrenut 2014. to se izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti od 1.01.2024. ne mogu primjenjivati u ovom slučaju.
4.3. Tužitelji se protive privatnoj ispravi pod nazivom „Forenzičko mišljenje“ koje je I.tuženik priložio nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog medicinskog nadvještačenja, navodeći da isto nije ni mišljenje, ni forenzično, niti je naručen od strane I.tuženika uradak nepoznatog liječnika određen od strane suda i s toga nema nikakvu dokaznu snagu, te napominju da je dr. VG, koji je izradio navedeni uradak, upisan u popis stalnih sudskih vještaka 18.02.2025., a dostavljeno „mišljenje“ je datirano sa 19.12.2025.
5. U odgovoru na tužbu I.tuženik OŽBN u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je III.tužiteljica OG dana 21.06.2012. kod I.tuženika, tada u Općoj bolnici Našice, rodila dijete mlt. I.tužitelja MG, ali je netočno da su pri vođenju poroda liječnici I.tuženika učinili liječničku grešku i da je ista uzrok asfikcije djeteta koja je kod istog dovela do trajnih neuroloških oštećenja. Liječnici I.tuženika su pri porodu III.tužiteljice postupali prema pravilima i metodama rada ginekološko – porođajne struke, poštivajući sve medicinske standarde. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je III.tužiteljica primljena kod I.tuženika na odjel ginekologije dana 20.06.2012. kada joj je učinjena standardna obrada i ginekološki pregled, indukcija poroda je započela istoga dana u 22 sata, u 10 sati slijedećeg dana (21.06.2012.), ista je premještena u rađaonicu uz uredan CTG zapis i pravilne trudove te se u 11 sati krenulo u aktivno vođenje poroda tijekom kojeg se kontinuirano praćeni otkucaji srce djeteta, uz napomenu da III.tužiteljica nije bila suradna u rađaonici i nije prihvaćala savjete zdravstvenog osoblja, pa joj je radi olakšanja poroda ordinirana terapija sa Spamexom i Normabelom, te joj je zbog povremenih blažih oscilacija kucajeva čedinjeg srca postavljen kisik na masku nakon čega su se kucajevi brzo opravili te je u 15:45 sati ista spontano porodila živo muško dijete i po porodu je uobičajeno zbrinuta te je njezin daljnji tijek boravka do otpuštanja iz bolnice 23.06.2012. protekao uredno. Notorno je da je mlt. I.tužitelju u porođajnom kanalu bilo preusko i stisnuto jer je tako svakom djetetu kojem se rađa, s obzirom na porođajnu težinu i veličinu i veličinu i širinu porođajnog kanala, ali nigdje iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je kod III.tužiteljice došlo do povlačenja ploda i da je na taj način došlo do oštećenja brahijalnog pleksusa kod djeteta. Njen porod je trajao uobičajeno za prvorotku. Netočno je da se od dana termina poroda 14.06.2012. nepotrebno čekalo još sedam dana u kojem su razdoblju nastupili problemi sa opskrbom ploda kisikom, jer uvidom u medicinsku dokumentaciju i na ambulantne kontrole u fetalnoj ambulanti I.tuženika opstretički nalaz nije bio povoljan za porod, a ostali parametri su bili uredni i u takvim slučajevima se trudnica kontrolira i nadzire u razmacima od dva dana (CTG i ASC uz ginekološki pregled) i pod uvjetom da su ti nalazi uredni omogućuje se spontani početak poroda do 41. tjedna trudnoće, a ukoliko ni nakon toga vremena ne bi došlo do spontanog početka poroda, spontanih trudova ili prsnuća plodovih ovoja, trudnica se hospitalizira i porod se inducira, a kako je i bilo u slučaju III.tužiteljice. Stoga I.tuženik osporava svoju odgovornost jer smatra da kod djeteta - mlt. I.tužitelja oštećenja nisu nastala uslijed poroda jer je porod obavljen stručno i savjesno, te smatra da su sva oštećenja kod mld. I.tužitelja nastala bez uzročne veze s porodom obavljenim kod I.tuženika odnosno pod utjecajem drugih okolnosti.
5.1. Tijekom postupka I.tuženik napominje da Medicinski fakultet u Rijeci nije na popisu ustanova stalnih sudskih vještaka, niti su članovi Stručnog povjerenstva imenovani od strane te ustanove stalni sudski vještaci (dr. Oleg Petrović i dr. Prpić), pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 4. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („NN“ 88/08., 8/09.), te da ne raspolažu posebnim stručnim znanjem. Poziva se na čl. 193. st. 3. Zakona o sudovima, te prilaže spisu kaznenu prijavu koju je I.tuženik podnio dana 16.12.2022. protiv dekana Sveučilišta u Rijeci – Medicinskog fakulteta i navedene ustanove. Ističe prigovor zastare na preinačeni dio tužbe iz podneska tužitelja od 13.03.2024., protivi se preinaci jer je ista učinjena na osnovu nalaza osobe koja nije sudski vještak.
6. U odgovoru na tužbu II.tuženik Osječko-baranjska županija se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući su osnivačka prava Osječko-baranjske županije nad I.tuženikom – Općom županijskom bolnicom Našice od svibnja 2013. prenesena na Republiku Hrvatsku. Naime, II.tuženik je kao osnivač I.tuženika donio Odluku o pokretanju postupka sanacije Opće županijske bolnice Našice dana 30. siječnja 2013. ("Županijski glasnik" br. 1/13) kojom je pozvala Vladu Republike Hrvatske na provođenje sanacije te se odrekla svih osnivačkih prava tijekom provedbe sanacije i dvije godine nakon stupanja na snagu odluke o završetku sanacije. Vlada Republike Hrvatske je svojom odlukom o sanaciji Opće županijske bolnice Našice od 18.04.2013. uredila postupak i način provođenja sanacije zdravstvene ustanove – I.tuženika, što postupak sanacije uključuje, te je Odlukom određeno da u postupak sanacije ulaze obveze i potraživanja I.tuženika utvrđeni na dan 31.12.2012., a istom Odlukom je temeljem Zakona o sanaciji javnih ustanova ("Narodne novine" br. 136/2012) utvrđeno da stupanjem na snagu Odluke dana 2.5.2013. te za vrijeme od dvije godine nakon stupanja na snagu Odluke o završetku sanacije prestaju ovlasti tijela upravljanja javne ustanove i miruju sva prava osnivača javne ustanove.
6.1. Tijekom postupka II.tuženik ističe prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva, te osporava tijek zateznih kamata u odnosu na tužbeni zahtjev, kao i u odnosu na tijek zateznih kamata na preinačeni zahtjev. Izvještava sud da je prestao biti osnivač I.tuženika dana 1. siječnja 2024. te je osnivač postala Republika Hrvatska na koju su prenijeta sva prava i obveze koje proizlaze iz osnivačkih prava. Sukladno čl. 86. st. 1.-3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („NN“ broj 33/23.) dana 01. siječnja 2024. jedinice područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb prestaju biti osnivači općih bolnica, a osnivač postaje Republika Hrvatska. Osnivačka prava nad općim bolnicama s jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba prenose se bez naknade na Republiku Hrvatsku. Na Republiku Hrvatsku se prenose sva prava i obveze koje proizlaze iz osnivačkih prava u općoj bolnici. Kako se štetni događaj zbio i dospio 31.12.2012. smatra kako eventualno potraživanje tužitelja obuhvaća period kada je trajao postupak sanacije te da za njega odgovara Republika Hrvatska, a ne II.tuženik kao osnivač I.tuženika. Protivi se preinaci tužbe jer je učinjena na osnovu nalaza osobe koja nije sudski vještak (dr. Prpić), ističe prigovor zastare na preinačeni dio. Osporava tijek zateznih kamata kako u odnosu na prvotno postavljene zahtjeve, tako i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Navodi da je Upravno vijeće I.tuženika na sjednici održanoj dana 29.03.2024. donijelo Odluku o davanju suglasnosti ravnatelju OBŽ Našice za potpisivanje Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u vezi s prijenosom osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Našice na Republiku Hrvatsku. U podnesak od dana 11.10.2024. prilaže spisu Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u vezi s prijenosom osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom [adresa] na Republiku Hrvatsku bez naknade potpisan dana 10.04.2024. i predlaže da sud usvoji njegov prigovor promašene pasivne legitimacije i pozove Republiku Hrvatsku, odnosno Ministarstvo zdravstva da stupi na njegovo mjesto u ovom postupku, a podredno da pozove RH da se uključi u ovu parnicu kao umješač. Napominje da mlt. I.tužitelj nema pravo na trošak za trajnu tuđu pomoć i njegu stručne osobe jer je maloljetna osoba za koju takav trošak plaća HZZO, pa ako već prima tu naknadu po navedenom osnovu od CSS treba utvrditi tu visinu i za istu umanjiti traženu naknadu štete po tom osnovu.
7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u dokaznom postupku saslušao II. - VII.tužitelja, te svjedoke MGO, IG, ĆG, PG, FG, HG, ĐG, JG, TG, izvšio uvid i pročitao medicinsku dokumentaciju u spisu (svezak 1.-9.), Odluku o pokretanju postupka sanacije Opće županijske bolnice Našice dana 30. siječnja 2013. (list 37. spisa svezak 3.), Odluku o sanaciji Opće županijske bolnice Našice (list 38.-39. spsa svezak 3.), neslužbeni izvadak iz Sudskog registra Republike Hrvatske od 8.01.2016. (list 47. -48. spisa – svezak 3.), proveo kombinirano medicinsko vještačenje po po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. Josipu Škaviću, prof.dr.sc. SG i prof.dr.sc. Ljerki Cvitanović Šojat, pročitao Nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Ljerke Cvitanović Šojat (list 187.-191. spisa – svezak 3.), Nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Josipa Škavića i prof.dr.sc. CG (list 193.-196. spisa – svezak 3.), saslušao vještake prof.dr.sc. Josipa Škavića, prof.dr.sc., CG i prof.dr.sc. Ljerku Cvitanović Šojat, na ročištu od dana 26.10.2017. (list 255.- 260. - svezak 3.), odgovor GENOS – DNA laboratorija d.o.o. Zagreb od 28.02.2018. (list 280. spisa – svezak 4.), dopis Sveučilišta u Rijeci - Medicinski fakultet od 2.05.2018. (list 301. spisa – svezak 4.), dopis Sveučilišta u Zagrebu – Medicinski fakultet od 1.07.2019. (list 365. spisa – svezak 4.), dopis Sveučilišta u Splitu – Medicinski fakultet od 28.10.2019. i 20.12.2019. (list 380. i 382. spisa – svezak 4.), Nalaz i mišljenje vještaka Ustanove od 19.04.2021. (list 423. -440. spisa – svezak 5.), očitovanje Ureda dekana Sveučilišta u Rijeci - Medicinski fakultet od 14.09.2021. (list 499. spisa – svezak 5.), Očitovanje vještaka Ustanove na primjedbe od 16.09.2021., 1.04.2022. i 22.09.2022., (list 500.-504., 535.-541. spisa – svezak 5., list 615.-617. – svezak 6., list 732.-738. – svezak 7.), saslušao članove Stručnog povjerenstva Ustanove na ročištu od dana 19.12.2024. (list 891. -904. spisa – svezak 8.), dopis Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove OBŽ od 18.01.2024. (list 709. spisa – svezak 6.), Odluku Vlade Republike Hrvatske od 6.04.2016. (list 716. -717. spisa – svezak 6.), neslužbeni primjerak povijesnog izvatka iz Sudskog registra (list 722. -731. spisa – svezak 6.), Odluku o davanju suglasnosti ravnatelju OBŽ Našice za potpisivanje Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u vezi s prijenosom osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Našice na Republiku Hrvatsku od 29.03.2024. (list 788-789. spisa – svezak 7.), dopis Ministarstva zdravstva od 29.02.2024. i 11.12.2023. (list 790., 794. - svezak 7.), nacrt Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u vezi s prijenosom osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Našice na Republiku Hrvatsku bez naknade (list 791.-793. – svezak 7.), dopis Ureda dekana Sveučilišta u Rijeci – Medicinski fakultet od 2.07.2024., 7.10.2024. i 5.11.2024. (list 805., 850. i 874. – svezak 7.), dopis dr. Olega Petrovića od 27.08.2024. (list 810. – svezak 7.), očitovanje Trgovačkog suda u Rijeci od 13.05.2022. (list 839. svezak 7.), dopis Ureda predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 10.05.2022. (list 841. svezak 7.), Sporazum o međusobnim pravima i obvezama u vezi s prijenosom osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Našice na Republiku Hrvatsku bez naknade od 10.04.2024. (list 854.-855. spisa – svezak 7.), dopis Državnog zavoda za statistiku od 25.11.2024. (list 886. – svezak 7.), Ponudu broj 20/2020 od 20.09.2020. za adaptaciju kupatila (list 923. spisa – svezak 8.), Ponudu Škojo d.o.o. od 30.12.2024. (list 924.-929. spisa – svezak 8.), Ponudu Remix d.o.o. od 3.01.2025. (list 930.-938. spisa), ispravu pod nazivom „Forenzičko mišljenje“ od 19.02.2019. (list 999. -100. spisa – svezak 8.), Proceduru provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu u Rijeci od 6.10.2022. (list 1011. -1014. spisa – svezak 8.), rješenje MPUDT od 3.02.2025. (list 1020. -1022. spisa – svezak 8.), Statut Medicinskog fakulteta u Rijeci od 17.04.2023. (list 1029. -1069. – svezak 8.), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje te pročitao nalaz i mišljenje od 15.06.2025. (list 1079.-1091. – svezak 8.), dopunu nalaza i mišljenja od 5.11.2025. (list 1154. - 1170. – svezak 9.), saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke na ročištu za glavnu raspravu od 8.04.2026., ponudu broj 176 Latema d.o.o. od 29.01.2026. (list 1217. spisa – svezak 9.), račun OTP Leasing od 26.02.2026. (list 1218. spisa).
7.1. Podneskom od dana 15.12.2025. tužitelji su odustali od provođenja vještačenja po medicini rada, jer je radna nesposobnost mlt. I.tužitelja neupitna, građevinskog vještačenja na okolnost visine prilagodbe stana potrebama invalida, te prometnog vještačenja na okolnost visine vrijednosti prilagođenog vozila za prijevoz invalida, predlažući da sud o visini materijalne štete (invalidska kolica, građevinski radovi za adaptaciju stana prilagođenom potrebama invalida, posebno vozilo za prijevoz invalida ) odluči primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku i sukladno priloženoj materijalnoj dokumentaciji.
7.2. Obzirom da su prema iskazima II.tužitelja i III.tužiteljice isti vršili adaptaciju nekretnine u trajanju od par godina sukladno financijskim mogućnostima, dok se ponuda broj 176 tvrtke Latema od 29.01.2026. i tvrtke Remix d.o.o. od 3.01.2025., odnose na vozilo marke „VW Multivan“ i rampu za vozilo, a koje su prije par mjeseci kupili II. i III.tužitelj sukladno računu OTP Leasinga broj 9707-1-2-20260049065 od 26.02.2026., to je umjesto predloženih vještačenja sud prihvatio dokaze priložene uz podnesak tužitelja od dana 8.01.2025. i 19.03.2026. (list 923.-938. svezak 8. i list 1216.-1218. svezak 9.) sukladno odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku, te je sadržaj tih isprava razmotrio u okviru stranačkih navoda II.tužitelja i III.tužiteljice, cijeneći ih u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, jer se radi o privatnim ispravama koje same po sebi ne predstavljaju pouzdan dokaz o visini potrebnih troškova u odnosu na adaptaciju nekretnine. Ipak, imajući u vidu prirodu štete, zdravstveno stanje mlt. I.tužitelja i očitu potrebu prilagodbe stambenog prostora, kao i posebnog vozila za prijevoz invalida, sud je o tom vidu štete donio odluku po slobodnoj ocijeni u smislu odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku, dok iz računa za vozilo VW Multivan od 26.02.2026. jasno proizlazi koliko košta kupljeno vozilo, kao i cijena rampa.
7.3. Nakon što je sud zaključio glavnu raspravu dana 8. travnja 2026. sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku, I.tuženik je podneskom od dana 13. travnja 2026. predložio preotvaranje glavne rasprave i iznosio daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka - Ustanove, koji je prijedlog sud na ročištu za objavu presude 22. svibnja 2026. odbio kao neosnovan. Naime, I.tuženik je prethodno iscrpio sve primjedbe i pitanja za vještake koji su na ročištu od 19. prosinca 2024. iznijeli usmeno nalaz i mišljenje, te odgovorili na sva pitanja i primjedbe tuženih, pa tako i I.tuženika, i koji su vještaci uz suglasnost parničnih stranaka otpušteni iz sudnice nakon što su stranke, pa tako i I.tuženik izjavili da nemaju daljnjih pitanja i primjedbi za članove Stručnog povjerenstva, čiji je nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti, kao i Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka nakon saslušanja istog na ročištu od 8. travnja 2026. Radi navedenog, nema procesne osnove za obnavljanje dokaznog postupka, te je činjenično stanje prije zaključenja glavne rasprave dovoljno utvrđeno , što je sud konstatirao na ročištu od 8. travnja 2026. i zaključio glavnu raspravu.
7.4. Sud je odbio prijedlog II.tuženika da sud službenim putem pribavi podatke od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, vezano za primanja mlt. I.tužitelja koje ostvaruje sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, jer su ti podaci nebitni za ovaj spor. Naime, na šestoj Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 21.11.2022. zauzet je stav da se u parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može umanjivati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13., 152/14, 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 6419., 133/20., 18/22.), slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi socijalne skrbi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir. Tako se i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-428/2025-2 od 24.09.2025. u kojoj se navodi: „Ovaj sud je glede pitanja pod 1.-3. zauzeo pravno shvaćanje u presudi broj Rev- 745/2022 od 9. studenog 2022. koje glasi: „12. Dakle, iz citiranih odredbi jasno je da se pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. 13. Imajući to u vidu, da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnom ili obiteljskim prilikama nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode. 14. Upravo suprotno, kako to slijedi uz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. ova prava mogu se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu.15. Stoga, oštećenom se ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege.“ 9. To je ujedno odgovor na pravna pitanja koja se u reviziji postavljaju. 10. Dakle, nema nikakve pravne osnove tuženiku koji ostvaruje od štetnika pravo na naknadu štete sukladno odredbi 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj „35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), umanjivati obvezu jer tuženik ostvaruje prava iz socijalne skrbi jer se time pogoduje štetniku na ime rashoda iz javnih fondova socijalnog osiguranja, već se eventualno mogu umanjiti davanja iz socijalnoga osiguranja ako osoba koja bi ostvarivala prava po toj osnovi svoja prava ostvaruje iz drugog izvora (naknadom štete od štetnika), a što nije zadatak redovnih sudova u Republici Hrvatskoj.“
7.5. Sud je na ročištu od dana 8. travnja 2026. odbio prijedlog I.tuženika da se u svojstvu svjedoka pozove VG, koji je izradio privatnu ispravu pod nazivom „Forenzično mišljenje“, a kojem su se prijedlogu protivili tužitelji, sukladno odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku.
8. Na prijedlog II.tuženika, sud je obavijestio o parnici Republiku Hrvatsku prema odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku, putem zastupnika po zakonu – Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te je Izjavu Republike Hrvatske kao umješača, o stupanju u parnicu na strani II.tuženika, od dana 7.01.2025. pod P -DO- 66/2024 (list 915. svezak 8.), dostavio na očitovanje strankama po punomoćnicima uz dopis broj Pn-225/2015-290 od 7.01.2025., a kojem se stupanju u parnicu na strani
II.tuženika, parnične stranke nisu protivile.
8.1. Rješenjem broj Pn-225/2015-307 od 4.03.2025., sud je prihvatio sudjelovanje umješača Republike Hrvatske , OIB:52634238587, na strani II.tuženika Osječko – baranjske županije, jer ista ima pravni interes da u ovoj parnici II.tuženik Osječko-baranjska županija uspije, budući su na Republiku Hrvatsku prenijeta sva prava i obveze koja proizlaze iz osnivačkih prava temeljem Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama potpisanim dana 10. travnja 2024., temeljem odredbe čl. 206. i 208. Zakona o parničnom postupku.
8.2. Ovdje je potrebno napomenuti da je II.tuženik podneskom od dana 11. listopada 2024. predložio da sud pozove Republiku Hrvatsku da stupi na njegovo mjesto u ovoj parnici obzirom na sklopljeni Sporazum o međusobnim pravima i obvezama od dana 10. travnja 2024.
8.3. Prema odredbi čl. 192. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu (stavak 1.). Za preinaku tužbe prema stavku 1. ovog članka potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika; a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika (stavak 2.).
8.4. Tužitelji tijekom parnice nisu vršili subjektivnu preinaku tužbe u odnosu na II.tuženika i nisu naznačili Republiku Hrvatsku kao II.tuženika, dok zastupnik po zakonu Republike Hrvatske, nakon obavijesti o parnici, nije izvijestio sud da bi Republika Hrvatska stupila na mjesto II.tuženika, već je samo dao Izjavu „REPUBLIKE HRVATSKE – UMJEŠAČA“ da stupa u parnicu na strani II.tuženika pozivajući se na čl. 206. Zakona o parničnom postupku (list 915. svezak 8.).
9. Nakon nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke u odnosu na visinu zahtjeva, tužitelji su podneskom od dana 13. ožujka 2024. preinačili tužbu na način da mlt. I.tužitelj zahtijeva na ime neimovinske štete iznos od 159.500,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom (na ime pretrpljenih fizičkih boli 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (100%) od 150.000,00 eura, te na ime duševnih boli zbog naruženja jakog stupnja vrlo uočljivog trećima iznos od 7.500,00 eura) s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (1.08.2014.) pa do isplate, na ime imovinske štete s osnova trajne pomoći i njege dospjeli iznos za razdoblje od 21.06.2012.-29.02.2024. od 387.762,96 eura sa zateznim kamatama, za razdoblje od 1.03.2024. pa ubuduće rentu s osnova tuđe pomoći i njege u kapitaliziranom iznosu od 642.675,69 eura, a ukoliko sud ne prihvati zahtjev za isplatu kapitaliziranog iznosa rente za trajnu pomoć i njegu, potražuje od 1.03.2024. pa ubuduće iznos od 2.760,63 eura mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade imovinske štete za rentu zbog izgubljene zarade zahtijeva kapitalizirani iznos od 159.968,15 eura, a ukoliko sud ne prihvati taj zahtjev, eventualno potražuje po tom osnovu mjesečni iznos od 716,70 eura počev od 21.06.2032. pa nadalje; na ime imovinske štete zbog troškova (nabava invalidskih kolica, građevinskih radova i vozila namijenjenog za prijevoz invalida) zahtijeva iznos od 30.526,24 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate; te na ime neimovinske štete radi duševnih boli II. i III. tužitelji zahtijevaju iznos od po 44.000,00 eura, a IV. -VII.tužitelji iznos od po 15.000,00 eura, sve sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate. Preinaku je sud dopustio rješenjem na ročištu od dana 19. prosinca 2024. sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
9.1. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od dana 15.12.2025. tužitelji su ponovno preinačili tužbu, kojom na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti mlt. I.tužitelj zahtijeva iznos od 159.500,00 eura (na ime pretrpljenih fizičkih boli 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (100%) od 150.000,00 eura, te na ime duševnih boli zbog naruženja jakog stupnja vrlo uočljivog trećima iznos od 7.500,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (1.08.2014.) pa do isplate, a koji konačni tužbeni zahtjev glasi:
"1) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova naknade neimovinske štete, iznos od 159.500,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 01.08.2014. pa do isplate.
2) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova dospjelih iznosa rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, iznos od 442.528,99 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:
na iznos od 828,19 € tekućom od 21.6.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2025 pa do isplate
3) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I-tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova kapitaliziranog iznosa rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, iznos od 921.036,76 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“
9.1. Ukoliko sud ne bi našao osnovanim zahtjev za isplatu kapitaliziranog iznosa rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, umjesto zahtjeva pod 2.) i 3.) I.tužitelj sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a (eventualna objektivna kumulacija), predlaže usvojiti zahtjev za isplatu rente s osnova trajne tuđe pomoći i njege koji glasi:
„4) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplaćivati tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, mjesečno iznos od 2.760,63 € počevši od 21.06.2012. pa ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da se dospjeli iznosi rente od 442.528,99 € plate odjednom zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:
na iznos od 828,19 € tekućom od 21.6.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2012 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2014 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2015 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2016 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2017 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2018 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2019 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2020 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2021 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2022 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2023 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.11.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.12.2024 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.1.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.2.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.3.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.4.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.5.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.6.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.7.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.8.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.9.2025 pa do isplate
na iznos od 2.760,63 € tekućom od 1.10.2025 pa do isplate
a ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, da solidarno isplaćuju mjesečni iznos, od 2.760,63 € do svakog 10. u tekućem mjesecu, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate.
5) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova kapitaliziranog iznosa rente za izgubljenu zaradu, iznos od 265.327,98 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“
9.2. Ukoliko sud ne bi našao osnovanim zahtjev za isplatu kapitaliziranog iznosa rente za izgubljenu zaradu, umjesto zahtjeva pod 5), tužitelj, sukladno odredbi čl.188. st.2. ZPP-a (eventualna objektivna kumulacija), predlaže usvojiti zahtjev za isplatu rente s osnova izgubljene zarade koji glasi:
„6) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplaćivati tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova rente za izgubljenu zaradu, mjesečno iznos od 1.113,00 €, do svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec, počevši od 21.06.2032. pa ubuduće, sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate.
7) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti I -tužitelju, MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova naknade imovinske štete, iznos od 34.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. 8) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti II-tužitelju, LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 44.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središn ja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 02.12.2014. pa do isplate.
9) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti III - tužiteljici, OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 44.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 02.12.2014. pa do isplate.
10) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti IV-tužitelju, ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 02.12.2014. pa do isplate.
11) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti V - tužiteljici, ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijsk im trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 02.12.2014. pa do isplate.
12) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti VI-tužitelju, KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 02.12.2014. pa do isplate.
13) Nalaže se I-tuženiku, OPĆA ŽUPANIJSKA BOLNICA NAŠICE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženiku, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA, OIB: 10383308860, Osijek, Franje Kuhača 9, solidarno isplatiti VII - tužiteljici, EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.000,00 € zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 02.12.2014. pa do isplate.
14) Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku, solidarno naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
9.2. Sud je dopustio preinaku rješenjem na ročištu od dana 8. travnja 2026.. U odnosu na protivljenje tuženih preinaci tužbe, potrebno je navesti je da je u konkretnom slučaju preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku, jer to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Kako su tužitelji po provedenim vještačenjima medicinske struke i financijsko-knjigovodstvene struke, postavili konačne tužbene zahtjeve, čiju su egzaktnu visinu tražbine mogli saznati tek nakon provedenih vještačenja, to je preinaka tužbe dopuštena i temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
10. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku.
11. Glavni tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja je osnovan na ime glavnice za naknadu neimovinske štete radi duševnih boli od 159.500,00 eura, a djelomično neosnovan u odnosu na tijek zateznih kamata na preinačeni dio, te je osnovan zahtjev za naknadu imovinske štete od 34.000,00 eura sa zateznim kamatama. Osnovani su eventualno kumulirani zahtjevi na ime imovinske štete s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu i s osnova izgubljene zarade u cijelosti, dok su glavni zahtjev mlt. I.tužitelja za naknadu štete s osnova rente na ime trajne tuđe pomoći i njege u kapitaliziranom iznosu, te s osnova rente na ime izgubljene zarade u kapitaliziranom iznosu, odbijeni kao neosnovani.
11.1. Osnovani su zahtjevi na ime neimovinske štete II.-VII. tužitelja u odnosu na glavnicu, a djelomično neosnovani u odnosu na tijek zateznih kamata na glavnicu u odnosu na preinačeni dio zahtjeva.
12. Predmet spora je zahtjev mlt. I.tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, te zahtjev II. i III.tužitelja kao roditelja mlt.I.tužitelja, te IV. - VII.tužitelja kao djedova i baka mlt. I.tužitelja, za naknadom neimovinske štete koju trpe kao posljedicu zbog liječničke greške pri porodu mlt. I.tužitelja, a za koju drže odgovornim I.tuženika OŽBN, dok odgovornost i pasivnu legitimaciju II.tuženika OBŽ, temelje na odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, kao osnivaču I.tuženika koji odgovara za obveze ustanove, čiji je osnivač, solidarno i neograničeno.
13. Među strankama nije sporno:
- da su II. i III. tužitelji roditelji mlt. I.tužitelja MG,
- da su IV.-VII.tužitelji djede i bake mlt. I.tužitelja MG,
- da je III.tužiteljica u OŽBN – kod I.tuženika, primljena na Odjel ginekologije dana 20.12.20212.,
- da je III.tužiteljica dana 21.06.2012. rodila svoje prvo dijete, ovdje mlt. I.tužitelja koji je sada u dobi od 14 godina,
- da je kod djeteta po porodu ustanovljena 100% invalidnost - cerebralna paraliza uz popratni komorbiditet (epilepsije, sljepoća, smetnje govora, mentalna retardacija).
14. Među strankama je sporan osnov i visina, odnosno postoji li odgovornost I.tuženika (kao medicinske ustanove) za utuženu štetu, odnosno postoji li uzročno - posljedična veza između štetne radnje (propusta liječnika I.tuženika) i štetnih posljedica kod mlt. I.tužitelja - 100% trajna invalidnost (cerebralna paraliza s mentalnom retardacijom), te pasivna legitimacija II.tuženika OBŽ, kao i da li je Ustanova – Sveučilište u Rijeci - Medicinski fakultet, bila ovlaštena vještačiti u ovom predmetu, je li nastupila zastara na preinačeni dio zahtjeva, te tijek zateznih kamata.
15. Iz iskaza II.tužitelja NG (nom. LG) Bartolovića (oca mlt. I.tužitelja) danom na ročištu od dana 19. travnja 2016. proizlazi da je njegova supruga OG, ovdje III.tužiteljica, imala urednu trudnoću u kojoj nije bilo nikakvih problema, a niti su na to ukazivali kontrolni pregledi tijekom trudnoće, on ju je vozio na sve kontrolne pregleda na kojima je rečeno da je sve normalno i da će se poroditi prirodnim putem. Bio je u kontaktu sa suprugom sve do odlaska u rađaonu i kada mu je javljeno da je supruga rodila, odmah je došao u bolnicu i kontaktirao sa suprugom, ali dijete nije vidio. Kada je drugi dan došao, dijete je bilo na Odjelu pedijatrije, a supruga je tada rekla da nije vidjela dijete i on ju je u kolicima odvezao na Odjel pedijatrije gdje su vidjeli da je MG u inkubatoru, čudno je izgledao i jednu rukicu je imao iskrenutu. supruga mu je javila da je MG prevezen u KBC Osijek, nakon čega je otišao tamo i saznao da je isti smješten na Odjel pedijatrije u inkubatoru. Drugog dana je supruga na vlastiti inzistiranje izašla iz bolnice i zajedno su svakodnevno odlazili posjećivati sina u Osijek i raspitivali se kod liječnika što se s djetetom događa, pravo dijagnozu nisu dobili već im je nakon pretraga liječnica rekla da dijete na mozgu ima velike ciste, a ne zna od čega. MG je proveo u KBC Osijek tri tjedna t ijekom kojih kod liječnika sa odjela pedijatrije nije dobio pravu informaciju što se sa DG dešava, te je stekao dojam da se nekoga štiti i da im se kao roditeljima nešto skriva, a na njego upit da li su nastali propusti u porodu rečeno mu je da ne krivi I.tuženika što mu je još više produbilo sumnju da im se nešto prikriva. Kada je MG otpušten kući, nisu znali kako ga hraniti, obzirom da je povraćao i nije zadržavao hranu, radi čega su radi drugog mišljenja odvezli sami dijete u Zagreb u Klaićevu bolnicu gdje je supruga ostala s djetetom tjedan dana,. tijekom kojih su obavljene sve pretrage i nakon čega im je rečeno od strane liječnika da su nastali propusti u porodu djeteta gdje je došlo do teškog oštećenja mozga, da je nezamislivo da se to danas događa, te da njihov sin neće biti normalno dijete, već će zbog oštećenja mozga vegetirati kao biljka, a što se upravo i odražava u njegovom daljnjem životu, rastu i razvoju. On vježba sa DG koji ima 14,5 kg jer njegova supruga to ne bi mogla, MG ne jede sam, ne govori, oštećen mu je vid, ne hoda i ne sjedi samostalno. U čuvanju i njezi oko DG im pomažu njegovi roditelji, kao i roditelji supruge, jer da istih nema, on i supruga jednostavno sami ne bi mogli podnijeti svu potrebnu brigu oko DG - teret vježbi, liječenja, odlaska k liječnicima već bi morali napustiti njihove poslove dok ovako on radi puno radno vrijeme, supruga radi 4 sata te su bake i djedovi maksimalno angažirani oko čuvanja njihovog sina.
Zbog proteka vremena, dopunski saslušan na ročištu od dana 8. travnja 2026.
II.tužitelj iskazuje da ostaje u cijelosti kod svog prethodnog iskaza. U odnosu na zdravstveno stanje njegovog sina DG, ovdje mlt. I.tužitelja, navodi da se svakodnevno radi o borbi za život istog, jer ima problema sa disanjem, nakuplja mu se sekret u dišnim organima, borba je i sa hranom, jer jedan dan može jesti, drugi dan ne može, problemi su svakodnevni s njegovom probavom, mokrenjem, tako da mu je potrebna 24 sata tuđa pomoć i njega. Radi navedenog je njegova supruga OG, ovdje III.tužiteljica, zaposlena na pola radnog vremena (4 sata), dok on radi puno radno vrijeme (8 sati), radi čega im oko sina uskače pomoći punica, ovdje VII.tužiteljica EG. Navodi da je III.tužiteljica sa DG preko noći, a on preko dana koliko zbog posla to može biti. Napominje da se MG mora inhalirati 3 do 4 puta dnevno, jednom tjedno ga voze u Vukovar i jednom tjednu u [adresa] na fizikalne vježbe ko je pomažu III.tužiteljici da se lakše brine o DG. Također MG ima poseban režim prehrane, mora mu se sve usitnjavati, moraju mu kupovati dohranu u ljekarni, razne vitamine i dodatke i to sve sami plaćaju, kao i fizikalne terapije. Napominje da DG svakih 3 do 6 mjeseci voze na razne pretrage i kontrole u bolnicu u Zagrebu, za što sami snose troškove. Napominje da je jedan kuk DG iskočio te bi trebao ići na operaciju, a terapije kod psihologa, defektologa, logopeda koštaju po 150,00 eura po terapiji, dok ih jedna terapije fizijatra koju moraju obaviti svakih 6 mjeseci košta 390,00 eura. Također, kako žive u kući, morali su prilagoditi prilaz kući kao i prostorije u kući (kupatilo, spavaću sobu, krevet i dr..), kako bi se moglo sa DG koji je u posebnim kolicima, ući u kuću, a sve te radove obavljene tijekom par godina su sami financirali sukladno njihovim financijskim mogućnostima, a što ih je sve skupa izašlo između 30.000,00 do 50.000,00 eura na ime građevinskih radova. Također napominje da su prije par godina morali kupiti Karlu druga kolica jer je prva kolica prerastao, a nova kolica su morali nadoplatiti 8.000,00 kuna, dok je ostalo financirao HZZO. Do prije dva mjeseca su DG prevozili u Citroenu Berlingo, međutim, to je bilo jako teško jer je MG prerastao sjedala, radi čega su prije dva mjeseca kupili na leasing kombi marke VW Multivan, za što su dali učešće od 16.000,00 eura, a vozilo ukupno košta 60.000,00 eura. Napominje da za rampu koja služi za unos kolica s DG u kombi i koja košta oko 10.000,00 eura, nisu mogli kupiti jer za to nisu imali novaca, a ta rampa bi im olakšala unos DG u vozilo. Također su po preporuci spec. fizijatra prije 5 do 6 godina kupili za DG posebno školovanog konja za terapijsko jahanje koji olakšava život njihovom sinu, a koji je koštao 7.000,00 eura. Također su sinu prije par godina po preporuci spec. fizijatra, kupili neuromodulacijsko odijelo koje mu opušta mišiće i time mu olakšava život, jer zahvaljujući tom odijelu njihov sin nije zgrčen. Njihov mlt. sin MG ne hoda, ne govori, nema s njim nikakve komunikacije, već se samo ponekad nasmije, a ne može se izjasniti na kojem je isti intelektualnom nivou. Ima SSS i radi u policijskoj postaji kao policijski službenik sa punim radnim vremenom, dok njegova supruga, ovdje III.tužiteljica radi kao inspektor u MUP-a i ima VSS, a radi upravo zbog njihovog sina DG na pola radnog vremena (4 sata). Dok je on na poslu, za DG se brine supruga i njegova punica, ovdje VII.tužiteljica EG, dok nikada nisu plaćali neku osobu izvan obitelji za pružanje tuđe pomoći i njege jer za to nemaju novaca, tako da su primorani oboje biti u radnom odnosu kako bi mogli uopće financirati sve potrebno za svog sina. Njegova punica nije u radnom odnosu, već je u mirovini, zbog čega se ista, osim njega i supruge, u okviru tih 24 sata može brinuti o njihovom sinu, na način da ista bude sa DG u trajanju od 4 sata, za što joj ne plaćaju nikakvu novčanu naknadu, već im i ona, kao i druga baka i djede, financijski pomažu vezano za DG, kao bi se o njemu mogli adekvatno brinuti zbog nedostatka financijskih sredstava u odnosu na primanja koja on i supruga ostvaruju. Kako supruga radi samo u prvoj smjeni, dok on radi u dnevnoj i noćnoj smjeni, ukoliko bi se smjene podudarale, išli bi zajedno na posao. Napominje da nikada nije mogao platiti stručnu osobu za pružanje tuđe pomoći i njege DG, jer za to nemaju novaca. Navodi da je MG tek od ove godine ostvario pravo na korištenje usluga od raznih udruga u RH, kao npr. osobni asistent, dnevna njega i slično. Podnose zahtjeve za ostvarivanje svih prava koje smatraju da MG može ostvariti od njegova rođenja, te je tek od ove godine MG ostvario pravo na korištenje asistenta preko određene udruge. Ne može se brojčano izjasniti o svim podnesenim zahtjevima vezano za ostvarivanje prava za DG od njegovog rođenja pa do danas. MG ostvaruje inkluzivni dodatak i pravo na naknadu od 720,00 eura od Hrvatskog zavoda za socijalni rad. MG nikada nije išao na edukacijske programe, budući mu je vid i sluh oštećen, ne može govoriti, a imunitet mu je slab i čim se nalazi među ostalom djecom odmah oboli od nekog virusa. MG je bio na neurološkim procjena i psihologijskim testiranjima, a svih 6 mjeseci idu na testiranja upravo zbog ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak i eventualno nekih drugih dodataka. Išli su također na testiranje Karlovog vida jer nisu znali u kojem % isti vidi, ali ne može se izjasniti o kojem se postotku radi. Postoji med icinska dokumentacija o neurolopsihološkim procjenama DG koji su priloženi spisu, a također su priloženi i nalazi o Karlovim kognitivnim sposobnostima. Svakih 6 mj. MG ide na kontrole i preglede kod neuropsihijatra, neuropedijatra, fizijatra, logopeda, o čemu će se detaljnije izraziti III.tužiteljica. Svi specijalisti su se izjasnili da kod DG nema mogućeg napretka, već da pokušava ju održavati postojeće stanje, da ne bude pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Kuću je morao renovirati i prilagoditi DG i njegovim kolicima, što su sve oni samostalno financirali te za to nije dobio od nikoga nikakvih sredstava potpore, niti donacije, već su sve financirali on i supruga iz njihovih primanja, te bake i djede koji su financijski pomagali sukladno njihovim mogućnostima. Navodi da su jedino imali pravo od HZZO-a na besplatne pelene za DG. Napominje da je osim njegove punice, pomagao i njego punac, VI.tužitelj koji je uskakao kada njegova supruga nije mogla pomagati, a isti također dolaziti hraniti i brinuti se o konju za terapijsko jahanje. MG nije sposoban za komunikaciju. Ne može se izjasniti da li su čuvali rješenja, odnosno odbijenice vezano za razne zahtjeve upućene HZZO-u ili Hrvatskom zavodu za socijalni rad, tijekom 14 godina, niti da li su sačuvali ili imaju račune od tvrtki koje su im obavljale građevinske radove radi prilagođavanja kuće DG, budući su te radove obavljali tijekom više godina sukladno svojim financijskim mogućnostima, te su radove obavljale razne tvrtke. Misli da nema slike kuće kako je izgledala prije rođenja DG. Osim ponude 176 od tvrtke Latema d.o.o. koja je priložena spisu (list 1217. spisa) također ima i dokaz o uplati 16.000,00 eura toj tvrtki na ime učešća za to vozilo. II.tužitelj daje sudcu na uvid prikaz u mobilnom uređaju - poziv na plaćanje 16.050,65 eura od strane OTP leasinga sukladno Ugovoru o financijskom leasingu broj 1110548 od 20.02.2026.
15.1. Iz iskaza III.tužiteljice OG (majka mlt. I.tužitelja) sa ročišta od dana 19. travnja 2016., proizlazi da je njena trudnoća započela normalno i kontrolirala je istu do posljednjih mjesec dana u Domu zdtavlja u [adresa] kod dr. ŽG, spec. gin., koji ju je zadnjih mjesec dana uputio kod I.tuženika na daljnje praćenje trudnoće, gdje je redovito odlazila na kontrolne preglede, svaka 2 -3 dana kod raznih liječnika, spec. gin., zavisno tko ju je primao u ambulanti, vršila se kontrola plodne vode i CTG. Navodi da posljednja tri mjeseca u trudnoći UZV nije rađen. Iako nije imala trudove, dana 20.06.2012. je primljena na Odjel ginekologije kod I.tuženika, gdje ju je primila dr. MGO, izvršila kontrolu plodne vode koje je bila bistra i CTG zapisa koji nije pokazivao trudove te joj je rekla da će ju ona poroditi jer je dežurna. Ona nije birala niti tražila posebno liječnika koji da ju porodi. Napominje da posljednjih mjesec dana nitko od liječnika I.tuženika nije izvrši UZV pregled na kojem bi se vidjela veličina ploda i glave, kod prijema u bolnicu niti joj niti izmjerena niti širina niti veličina zdjelične kosti. U bolnici je bila smještena u pripremnu sobu, u večernjim satima je dobila gel za otvaranje, nije imala nikakve trudove, i tijekom noći je dobila ponovno gel, a između dva gela je prošlo oko 4-6 sati. Poslije vizite, dr. MGO joj je rekla da će ju prebaciti u rađaonu o što je i bio između 9 i 10 sati, gdje je dobila drip i veći dio vremena provela tamo samo, jer su je samo povremeno posjećivali doktorica te primalja koja joj je pojačavala drip i potom ju ostavljala samu i tako do poslijepodnevnih sati je bila na dripu i porodila se u 15:54 sati. Intenzitet dripa je bio toliko pojačan da između trudova nije imala odmora i molila je primalju da zove doktoricu koja je došla prije poroda i koju je molila da ju porodi carskim rezom, na što joj je ista odgovorila da porod mora ići prirodnim putem. Osjećala se jako iscrpljeno, u rađaoni joj nitko nije pojašnjavao što se dešava, već su se prema njoj ponašali kao da ne postoji, te između nje, primalje i liječnice, gotovo nije bilo nikakve komunikacije, osim "da" i "ne". Pred porod je došla liječnica i rekla da je dovoljno otvorena i tražila od nje da tiska, ali CTG zapisa nije bilo, već je u početku bila priključena na CTG, ali kada su joj pojačali drip, isključili su je sa CTG-a. Tražila je da joj se dostavi CTG zapis, ali ga nije dobila. Porod se nije odvijao onako kako se to očekivalo, jer je odjednom oko nje stvorilo više osoba, te osim doktorice, primalje i više medicinskih sestara, te su joj dvije osobe stiskale stomak, nalegle su se na nju, primalja je vukla dijete, a dr. raširivala kako bi se lakše mogla poroditi, ne zna točno kada joj je proboden vodenjak, ali se osjećala užasno iscrpljeno i nije imala snage za porod, nije mogla tiskati, nego su to činile dvije osobe, na način da su joj legle na stomak, a oko pola sata prije poroda je dobila kisik. Za vrijeme primanja dripa molila je doktorica i primalju da ju se porodi carskim rezom, ali na to nitko nije obraćao pažnju, niti joj bilo što objašnjavao niti govorio. Nakon poroda nije čula da dijete plače, već je vidjela da je nastala strka oko djeteta, koje je bilo prebačeno na stol u rađaoni, i koje je uspjela vidjeti par sekundi, dijete je bilo blijedo, gotovo bijelo, ni traga nije bilo ružičastoj boji, nije plakalo niti je davalo znakove života, dr. IG koja je došla sa Odjela pedijatrije je dijete odnijela, a bez da joj je itko rekao o čemu se radi, a na njen upit dr. MGO koja ju je zbrinula nakon poroda joj je rekla da će sve biti u redu, međutim, nakon što je premještena u pripremnu sobu, ona dr. MGO više nije vidjela. Druge majke u sobi su dobivale djecu na dojenje, dok njeno dijete joj nitko nije donio, niti joj govorio gdje je njeno dijete, iako je ispitivala medicinske sestre gdje je njeno dijete i što se s njim događa te je putem mobitela nazvala na Odjel pedijatrije da pita što se događa s njenim djetetom, na što joj je medicinska sestra koja se javila rekla da joj ne može dati nikakve informacije. Za vrijeme vizite oko 10 do 11 sati joj je dr. ĆG, s Odjela pedijatrije rekla da njeno dijete nije dobro i da ide za Osijek i na njen upit što mu je, rekla je "vidjet će se". Drugog dana je došao njen suprug, stavio ju u kolica i odvezao na Odjel pedijatrije gdje su vidjeli njihovo dijete u inkubatoru priključeno na kisik, stenjalo je, lijeva ruka mu je bila potpuno okrenuta, dijete se nalazilo u takvom stanju da je mislila da neće preživjeti, bilo je blijedo, sa malim tragovima ružičaste boje. Nitko joj nije rekao kada će dijete prevesti za Osijek, niti ju pitao da li ona želi ići s djetetom, već je drugi dan na njeno inzistiranje otpuštena iz bolnice, nakon čega su ona i suprug otišli u Osijek na intenzivni odjel na kojem je njihovo dijete bilo smješteno u inkubatoru i svaki dan dijete posjećivali i provodili s njim koliko im je bilo dopušteno, oko 1-2 sata prije podne i oko 1-2 sata poslije podne, i tako u trajanju od 3 tjedna, a za koje vrijeme u KBC Osijek nisu dobili detaljnije informacije što se dogodilo s njihovim djetetom, osim da je dijete za vrijeme poroda ostalo bez kisika, te da ima veliku ozljedu mozga, ali bez ikakvih pojašnjavanja. Dijete su sami nakon tjedan dana odvezli u Klaićevu bolnicu u Zagrebu tražiti drugo mišljenje i stručnu pomoć liječnika i tek tamo su djetetu obavljene sve pretrage, MR mozga i druge pretrage, nakon čega su im liječnici saopćili da se desila greška u porodu koja se odrazila na djetetu prilikom poroda, odnosno da je veći dio velikog mozga uništen, što ostavlja trajne posljedice na razvoju djeteta koje će vegetirati i biti 100-% tni invalid doke god živi, liječnik im je pojasnio da dijete ima izrazito veliku glavu i da je trebalo primijeniti carski rez. Beba je rođena težine 3790 g, 55 cm dugačka i imao je opseg glave 37,5 cm, na što su liječnici ukazivali da je to izuzetno velik opseg glave i da su učinjeni propusti u porodu što je izazvalo nedostatak kisika i trajne posljedice na daljnji rast, razvoj i život djeteta. Napominje da joj nitko od liječnika tijekom kontrolnih pregleda u trudnoći nije ukazivao na veličinu glave djeteta, težinu i slično, a niti da se radi o izuzeto velikom djetetu, već su samo napominjali da je dijete veće. Iako su liječnici u Klaićevoj bolnici u Zagrebu upozorili na teško oštećenje mozga i trajne posljedice kod djeteta, četiri dana u tjednu odvoze dijete na fizikalne terapije i vježbe od Bizovca, Požege, Slavonskog Broda, Zagreba i Osijeka, čine sve što je u njihovoj moći kako bi omogućili poboljšanje u razvoju djeteta, iako im je rečeno da je to gotovo nemoguće, međutim, oni kao roditelji ne žele dići ruke od svog djeteta i daju sve od sebe kako bi istom pomogli u njegovom daljnjem rastu i životu. Pojašnjava da MG ne može sam jesti, moraju ga hraniti s kašastom hranom jer mu je uništen refleks gutanja, a ima i pojačano curenje sline iz usta. Uništen mu je vid, motorika mu je uništena, ne može samostalno sjediti niti stajati, te je oko njega potrebna 24-satna briga i njega te oni kao roditelji ne spavaju već osluškuju Karlovo disanje da ne bi došlo da raznih napada jer je imao konvulzije, epi napade, pa ga niti jednog trenutka ne mogu ostaviti samog. U odnosu nad osip koji se pojavio u njenoj trudnoći, navodi da je to bilo u 20 i nekom tjednu trudnoće, zbog čega je išla kod dermatologa i provela 3-4 dana na Dermatologiji u Osijeku, gdje su joj vadili krv, nije konzumirala nikakve lijekove već je samo koristila kremu Becutan, i alergija se ubrzo povukla. Nikakve druge kemijske supstance nije koristila te joj je prof.dr. UG rekao da osip neće ostaviti nikakve posljedice niti na nju kao majku, niti na njen plod. Nije dobila rezultate sa "TORCH" testa za dijete i ne zna da li je taj test na njoj rađen. Nitko joj nije govorio da bi trebala poroditi carskim rezom, već samo da će se poroditi prirodnim putem. Njezin liječnik spec. gin. u DZ Orahovici joj je rekao da je često obavljala UZV, da je tijek trudnoće uredan.
Zbog proteka vremena, dopunski saslušana na ročištu od dana 8. travnja 2026.
III.tužiteljica iskazuje da se u cijelosti pridružuje iskazu supruga, ovdje II.tužitelja, te prije svega na navode I.tuženika u odnosu na preboljeni gnojni meningitis ml t. DG, napominje da je MG gnojni meningitis prebolio nakon svih postavljenih dijagnoza po njegovom rođenju. Tri tjedna je MG bio u bolnici radi gnojnog meningitisa, a tom prilikom su doktori u bolnici rekli da je MG „uništen“ pri porodu i da se više nije imalo što uništiti, pa tako ni oboljenjem od gnojnog meningitisa. Ne može se izjasniti da li to što im je rečeno tada u bolnici piše u med. dokumentaciji njenog sina. U odnosu na obavljene radove radi prilagodbe stanja kuće invalidskim kolicima i DG, napominje da su izvođači radova bili razne tvrtke, obrti te fizičke osobe , koji su im radi njihove situacije izlazili u susret i naplaćivali i manje iznose od tržišnih cijena i kuću su adaptirali tijekom trajanja više godina, kako su za to mogli uopće skupiti novac. Kako ona radi 4 sata, za to vrijeme sa DG bude njena majka, ovdje VII.tužiteljica EG, jer isti zbog sekreta i svih tegoba koje je II. tužitelj opisao u svom iskazu, ne smije ostati niti minutu sam, a također isti ima i epileptične napade. Stoga su ona i suprug 24 sata, odnosno ona 20 sati, uz DG. Njihov sin ne može podići ruke, ne komunicira i samo se ponekad nasmije. Iako ima pravo na status majke njegovatelja, ona to pravo nije u mogućnosti koristiti upravo iz razloga jer i za 4 sata rada dobije više plaćenog nego što bi dobila po navedenom statusu. Napominje da želi da DG omoguće maksimum njege i brige kako se njegovo stanje ne bi pogoršalo. Ona zbog brige o DG nema vremena za ništa drugo . Educirana je od strane fizijatra i fizioterapeuta za pružanje njege DG, hrani ga 4 puta dnevno i po obroku to traje minimalno sat vremena, MG ne može kontrolirati mokrenje, ima problema sa stolicom, radi poticanja stolice moraju mu davati određene pripravke, dodatke i raditi određene vježbe koje im je pokazao fizioterapeut i fizijatar. DG kupaju zajedno ona i suprug i to se mora obaviti dok je MG u kolicima, pelene se moraju redovito mijenjati 3 do 4 puta dnevno, zbog nekontroliranog mokrenja, dnevno pere i dezinficira krevet na kojem MG leži, pere i njegovu odjeću koju mijenja također više puta dnevno, te ga na dnevnoj razini svakih sat vremena maže s raznim kremama radi dekubitisa kako ne bi dobio rane, te se svakih sat vremena MG mora stavljati u drugi položaj odnosno na leđa, pa jedan, pa drugi bok, te potrbuške. Iako MG nuždu obavlja u pelenu, on je sad odrastao, pa urin i stolica prođu kroz pelenu radi čega svaki par sati DG mora čistiti i mijenjati mu pelene kao i podloge na kojima on leži, kao i njegovu odjeću. DG moraju posebnu hranu kuhati i kupovati određene dodatke prehrani, hrana mora biti kašasta kako se on ne bi ugušio, a sve to financiraju sami, osim pelena koje dobiju. MG je neuhranjen pa mu moraju kupovati dodatke jer njegov razvoj ne prati njegovu kilažu. Na tjednoj bazi MG mora ići na terapije i tretmane kod fizioterapeuta jednom tjedno u Vukovar, a također jednom tjedno u [adresa], budući je svaki od tih fizioterapeuta specijalist za određeni tip vježbi, a jedan tretman dođe 50,00 eura, dok na 3, 6, 9 ili 12- mjesečnoj razini sukladno uputama specijalista, DG vode u Zagreb, Slavonski Brod i Osijek, na preglede kod logopeda, defektologa, pedijatra, neuropoedijatra, pulmologa, ortopeda, a što sve sami financiraju. Također jednom u 2-3 tjedna zbog procjena koje MG mora imati, plaćaju terapije kod logopeda u Čačincima, što košta 80,00 eura. Napominje da je MG išao na psihološke procjene u SUVAG što su privatno financirali, Mali dom, Vinko Bek, te je u Varaždinu procijenjeno da je 100% tjelesni i mentalni invalid, koja medicinska dokumentacija je priložena spisu. Rampa za vozilo za koju sada nemaju financijskih mogućnosti ugraditi, košta između 8.000,00 do 10.000,00 eura, a dok ne kupe tu rampu, ona i suprug unose DG u kombi sa kolicima u vozilo koje su kupili prije dva mjeseca. Prije nego su kupili taj kombi, imali su tri vozila, koja su zbog godišnje kilometraže uništena. Novo vozilo prije dva mjeseca su uzeli upravo iz razloga jer je na prethodnom vozilu Citroen Berlingo, „otišao“ motor i to prilikom povrata sa DG iz [adresa] sa pregleda. Niti ona, niti suprug ne primaju bilo kakve naknade vezano za njihovog sina. Iako ona ima VSS, upravo iz razloga jer mora raditi samo 4 sata, zaposlena je na radnom mjestu SSS i ne može konkurirati za radno mjesto VSS na kojem bi imala veću plaću jer sa VSS se ne može konkurirati za rad na pola radnog vremena. Od Hrvatskog zavoda za socijalni rad su u ovih 14 godina, kada su kupovali auto sjedalicu za DG, dobili pomoć od 3.500,00 kuna, a drugu pomoć su dobili od 9.000,00 kuna prije 5 - 6 godina. Na upit da li su smetnje vida kod DG utvrđene nakon oboljenja od gnojnog meningitisa, odgovara da MG ima prekid živaca od mozga do oka od rođenja kako stoji u medicinskoj dokumentaciji. Napominje da se zdravstveno stanje nije pogoršalo nakon oboljenja od gnojnog meningitisa, jer je bio biljka i prije toga oboljenja. Na upit da li MG vidi, odgovara da MG ne surađuje, ne odgovara na podražaje i pokrete okoline, te ne može procijeniti što i koliko on vidi, a isto se nije moglo procijeniti niti od strane stručnih osoba u bilo kakvom postotku, već je od strane specijalista u Varaždinu procijenjeno da je MG 100% invalid u svemu. MG je imao konvulzije odmah po porodu koje su prešle u epileptične napade, te su sve tegobe postojale prije oboljenja od gnojnog meningitisa.
15.2. Iz iskaza V.tužitelja ŠG (djed mlt. I.tužitelja) proizlazi da je otac II.tužitelja i sudjeluje u čuvanju mlt. DG i pomaže kada god je to potrebno i kada II.tužitelj radi, pa zbog toga ne može voziti dijete kod liječnika i na kontrolne preglede, tada on sudjeluje u tome i pomaže kada god on to može i kada je god to potrebno njegovom sinu i snahi.
15.3. Iz iskaza V.tužiteljice ZG, proizlazi da je majka II.tužitelja NG i u dobrim je odnosima sa svojom snahom OG, ovdje III.tužiteljicom i bili su sretni kada su čuli da je trudna i da će roditi sina. Međutim, nakon poroda se sve promijenilo. Nekoliko kilometara su udaljeni od prebivališta I -III. tužitelja i potrebno im je 10-tak minuta autom da dođu do njih, a koje posjećuju kada god to mogu, svakodnevno se i često čuju telefonom ili mobitelom, te iako je ona zaposlena, sudjeluje u vođenju brige oko mlt. DG, kad god je to moguće i kad god je to potrebno. Također njih I-III. tužitelji posjećuju, a naročito kada moraju nešto obaviti, tada oni čuvaju DG. III.tužiteljica se za vrijeme trudnoće nikada nije žalila na probleme i redovito je vršila kontrolne preglede u trudnoći. DG je prvi puta vidjela kada se već nalazio u KBC Osijek, liječnici im ništa nisu rekli vezano za dijagnozu, ali kada ga je vidjela, bilo joj je teško zbog stanja u kojem se nalazilo dijete. Nakon poroda je razgovarala sa svojom snahom OG koja je trebala ići na normalan i redovan porod, a koliko zna, radilo se o teškom porodu pri kojem je III.tužiteljica tražila da se obavi carski rez, na što liječnici nisu pristali.
15.4. Iz iskaza VI.tužitelja KG proizlazi da je otac III.tužiteljice OG, s kojom su u jako dobrim odnosima, da su bili sretni kada su čuli da će dobiti unuka, međutim, svijet im se srušio kada su saznali što se dogodilo za vrijeme poroda mld. DG i teško im je kada vide da druga djeca trče ili hodaju oko svojih roditelja, a njihov MG je bespomoćan, jer ne može sam jesti, piti, hodati, te je potpuno ovisan o tuđoj brizi i njezi. Žive u istoj ulici kao i njihova kćerka i zet i svakodnevno ih posjećuju i pomažu u čuvanju mlt. DG svaki dan dok njihova kćerka, ovdje III.tužiteljica, radi i dok njegova supruga EG priprema hranu ili druge potrepštine, tako da je i on uključen u čuvanje DG i vođenja brige o istom. I drugi djed i baka su uključeni u brigu i čuvanje mld. DG, ali obzirom da su zaposleni, ne mogu se toliko posvetiti kao on i supruga koji su svakodnevno uključeni u brigu i skrb oko pomaganja u čuvanju mld. DG. Zajedno sa suprugom EG, drugi dan od poroda je došao posjetiti kćerku i unuka koji su se nalazili u bolnici u [adresa] na Odjelu pedijatrije te je njegov unuk ubrzo premješten u KBC Osijek, a kćerka mu je rekla da dijete ima problema iz razloga što je ostalo bez kisika za vrijeme poroda. Njihove kćerka, III.tužiteljica, nije se žalila na bilo kakve probleme tijekom trudnoće, dobro se osjećala, i redovito je išla na kontrolne preglede.
15.5. Iz iskaza VII.tužiteljice EG proizlazi da je odnos između nje i kćerke, ovdje III.tužiteljice, jako dobar i u svakodnevnom je kontaktu s mlt. DG, žive u istom mjestu, na udaljenosti oko 300 metara, od obiteljske kuće II. i III.tužitelja, te ona svakodnevno posjećuje mlt. DG i III.tužitel jicu – kćerku OG, a najmanje jedanput dnevno provede oko dva sata dnevno, a nekada i dva puta odlazi kod njih i tamo provodi i više vremena pomažući u njihovom domaćinstvu i u čuvanju mld. DG. Za vrijeme trudnoće njene kćerke također je posjećivala nju i zeta veoma često i pomagala prema svojim mogućnostima te su bili sretni kada su saznali da će dobiti unuka, ali nakon poroda im se sve srušilo i teško im se s tim pomiriti što nikada neće moći. Njena kćerka radi 4 sata, a zet puno radno vrijeme i dok je njena kćerka na poslu, ona se brine o mlt. DG, ali i drugi djed i baka također sudjeluju u čuvanju, pomaganju i brizi oko unuka. Dnevno čuva više sati svoga unuka DG, a prije svega za vrijeme rada III. tužiteljice koja po dolasku kući s posla preuzima brigu oko DG, a dok ona dolazi u poslijepodnevnim satima pomagati i čuvati svoga unuka kada god može i kada god je to potrebno. III.tužiteljica, njena kćerka OG, za vrijeme trudnoće nije imala nikakvih problema niti se žalila na probleme vezano za razvoj ploda, ili bilo kakve negativne simptome spominjala, već smatra da je to bila trudnoća za poželjeti jer nije imala nikakvih problema. Njena kćerka je išla na kontrolne pregleda kod spec. gin. i rečeno joj je da će porod biti normalan. Tijekom poroda njena kćerka je tražila da se obavi carski rez zbog poteškoća, ali koliko joj je poznato, liječnici su to odbili i ona nije uopće mogla kontaktirati sa svojom kćerkom. Drugi dan nakon poroda doš la je posjetiti svoju kćerku i unuka koji je nalazio na Odjelu pedijatrije kod I.tuženika, i nakon što je istu vidjela, nakon sat do dva, njen unuk je odvezen u KBC Osijek, i tada su saznali da je dijete ostalo bez kisika i da ima raznih problema.
15.6. Iz iskaza svjedoka dr. MGO sa ročišta od 1.3.2016. proizlazi da se prisjeća III.tužiteljice OG iz medicinske dokumentacije. Navodi da trudnoća iste nije praćena cijelo vrijeme kod I.tuženika nego u ginekološkoj ambulanti u [adresa] te je ona istu prvi puta vidjela kada je došla na pregled kod nje 17.06.2012. Dana 15.06.2012. je III.tužiteljica došla u ambulantu, ali još nije bila spremna za porod i u takvim slučajevima se trudnice kontroliraju svaki drugi, a nalaz za porod je bio nezreo, radi čega je ista ponovno upućena da dođe na kontrolni pregled za dva dana jer se kontrola vrši do 41. tjedna, ako je ginekološki nalaz uredan, a ako je trudnica otvorena i spremna porod, porod se obavlja. Prije svakog pregleda trudnice izvrši i pregled dokumentacije i sjeća se da je III.tužiteljica imala trudničku knjižicu iz koje je utvrdila da je ista u 20. tjednu hospitalizirana u Osijeku pod dijagnozom neodređenog značenja, ali je postojala mogućnost postojanja virusa koji može utjecati na razvoj ploda. Da je rađena pretraga "TORCH" moralo bi biti evidentirano u trudničkoj knjižici. III.tužiteljica je došla u bolnicu – I.tuženika dana 20.06.2012. u 08:30 sati, s indukcijom poroda su krenuli oko 22 sata, sa gelom prvi puta, a kako ista nije reagirala, nakon šest sati su ponovili gel i čekali djelovanje gela i pratili pacijenticu da li ima trudove putem CTG zapisa, a koja se nalazila u 40+6 tjednu trudnoće. Došla u smjenu u 8 sati, dana 21.06.2012. i u 9 sati pregledala III.tužitelj icu i vidjela da je ista otvorena za dva prsta i procijenila da je potrebno dati treći gel radi boljeg otvaranja, a dalje se išlo na stimulaciju poroda putem dripa i prokidanja vodenjaka. Nema pisanog pravila u pogledu pripreme trudnice za porod, već se radi o nepisanih pravila kojih se njihova struka drži, da CTG zapis nije bio uredan tada bi se odmah pacijenticu pripremilo za porod carskim rezom. Oko 10 sati je izvršen uvid u CTG zapis i pacijentica je smještena u rađaonu, u 11 sati se išlo na prokidanje vodenjaka s kojim je otišla plodna voda što ujedno potiče i trudove i plodna voda nije ukazivala na nikakve promjene da bi se išlo na drugi pristup, pacijentica je dobila drip u 13:20 kada je bila otvorena 7-8 cm, što je bilo očekivano napredovanje, u 14:20 dobila je ampulu Spazmexa i Normabela i kisik, te se glavica počela spuštati, bolovi su bili sve jači i pacijentica je bila nesuradljiva u smislu disanja, okretala se, tražila je carski rez, a oni te ne primjenjuju ukoliko nema indikacija za to. Cijelo vrijeme se u rađaoni se tada nije vršilo snimanje CTG nego su samo povremeno slušali, a povremeno snimali i zapis je bio uredan, uz napomenu da kada se pacijentica pomiče, CTG zapis nije vjerodostojan. Napominje da je u 10 sati pacijentica ušla u rađaonu, što ne znači da je bila spremna za porod, već je potrebno određeno doba otvaranja i napredovanja, pa nekada do poroda prođe i do 12 sati, naročito kod prvorotkinja, a porod počinje prokidanjem vodenjaka ili prsnućem plodnih ovoja što se dogodilo u 11 sati kada je vodenjak prokinut. Medicinska sestra PG je cijelo vrijeme bila nazočna u rađaoni, a ne sjeća se da li je i ona bila cijelo vrijeme jer povremeno mora izaći iz rađaone kada ima pozive pacijenata, ali je prisutna na odjelu te ukoliko sestra primijeti da nešto nije uredno sa otkucajima koje bilježi CTG odmah zove dežurnog liječnika. U momentu poroda dijete je bilo ružičaste boje, mlohavo, lijeno je jecalo, slabo pokazivao reflekse, tada se aspiriraju dišni putevi i pri tome se vidi pravo stanje novorođenčeta i tada se daje ocjena APGAR u prvoj minuti koju daje ginekolog, a pedijatar daje tu ocjenu ukoliko je nazočan. Srčana frekvencija iznad 100 je ocjena 2, ružičasta boja je ocjena 2, disanje 1, podražaj – refleksi 1, na tonus je dala 0 jer je dijete bilo mlohavo, pa je ukupna ocjena koju je dala bila 6. Ako dijete nakon aspiracije ne daje očekivanu reakciju, poziva se pedijatar, a što su i učinili, a to je bila dežurna dr. GG, a ne zna u kojoj minuti je ista došla i do njenog dolaska je djetetu dan kisik te pedijatar ocjenjuje dijete u petoj ili desetoj minuti i odnosi dijete na odjel pedijatrije, dok oni zbrinjavaju rodilju, a čije je stanje u konkretnom slučaju, nakon poroda bilo uredno. Ne izjašnjava se da li je primijetila da djetetu visi ruka jer to nije u njezinoj domeni, nije rađen PHD posteljice, jer nije bio indikacija za to, a pedijatru je napomenula da je porod protekao očekivano i da se rodilo dijete takvo kakvo je. Sam porod je trajao 5 – 6 sati, i od kada je pacijentica ušla u rađaonu do poroda nije bilo komplikacija. Dijete nakon poroda nije djelovalo toliko loše i znalo je biti novorođenčadi lošijeg izgleda na prvi dojam, dijete nije tijekom poroda ostajalo bez kisika, jer bi to pokazao CTG, a isto tako i plodna voda, niti je došlo do zastoja ploda u porođajnom kanalu. Dijete je rođeno na glavu i nije zamijetila da je izgled glave bio neuobičajen. Tijekom mjeseca se dogodi oko 30 poroda, a prije toga ročišta sjeća se svih detalja jer je proučila medicinsku dokumentacija u pisala je izvješće tadašnjem ravnatelju bolnice. Porodila je više od 1000 beba od 2012. godine do tada. Navodi da nesuradnja pacijentice nije indikacija za carski rez, a u konkretnom slučaju nije bilo opasnosti za dijete pa carski rez nije rađen. Prijelom ramena i pleksusa predstavlja porođajnu traumu i to ne smatra komplikacijom u porodu. Nema ispis CTG-a za vrijeme poroda, on se prati slušno i vizualno jer se neće dobiti pravi zapis zbog pomicanja žene prilikom poroda. Ona je porod obavila po svim pravilima struke, a što se sve događalo u trudnoći, ne može znati, već je prilikom dolaska na pregled i porod III.tužiteljice imala na uvid njenu trudničku knjižicu, trudnoća nije bila uredna, a li je bila kontrolirana, i dodatnom dokumentacijom ne bi ništa dobila jer je pacijenticu morala poroditi. Na upit zašto nije napravljen UZV djeteta prije poroda i zašto nije izmjeren opseg zdjelice prije poroda izjavljuje da ne zna zašto nije izvršen UZV d jeteta, odnosno nema uvijek potrebe neposredno pred porod raditi UZV, a da je opseg zdjelice uzela sestra prilikom prijema pacijentice. Ne može znati da li bi dijete danas bilo zdravo da je napravljen carski rez.
15.7. Iz iskaza svjedokinje dr. RG proizlazi da se sjeća da je vezano za porod III.tužiteljice pisala očitovanje ravnatelju i da je pozvana iz rađaone hitno da dođe tamo, ponijela je set za reanimaciju i u rađaonu je došla 8 minuta nakon poroda i vidjela da je djetetu već dan kisik, isto je ležalo na stolu koji je bio grijan, dijete je bilo mlitavo, ružičaste kože, lijeva ručica je visila uz tijelo, tonus mišića je bio slab, dijete je aspirirano, te je majci djeteta rekla da će dijete biti premješteno na Odjel pedijatrije, njena ocjena je bila 7 odnosno srčana akcija 2, boja kože 2, disanje 1, tonus muskulature 1 i refleks 1, a u prvoj minuti ocjena je bila 6, koju daje ginekolog. Asfikcija je poremećaj razmjene aspiracijskih gasova, poremećaj kisika i ugljičnog dioksida, a u konkretnom slučaju stanje djeteta nije iziskivalo da se zove anesteziolog i poduzimaju daljnje mjere. Dok je dijete u majci, to je poremećaj u posteljici, a nakon porođaja to je poremećaj u djetetu. Dijete je stavljeno u inkubator, i mjerenja su pokazala da je puls, tlak i temperatura bila u granicama normale, ništa nije pokazivalo na kardio cirkularno oboljenje, niti je stanje djeteta ukazivalo na hitan premještaj u višu ustanovu. Tek od 19 sati kada je dijete počelo stenjati i jecati je odlučila učiniti ABS i proširiti dijagnostiku i iz toga je zaključila da je ukazivao na blagi znak bikarbonata, znak metaboličke akcidoze koja je korigirana 8,4%-tim bikarbonatima, i kontrolni ABS oko 22 sata je bio sasvim uredan, kao i ponovljeni ujutro u 6 sati, kao i svi drugi nalazi si bili uredni. Drugi dan, nakon učinjenog ultrazvuka mozga djeteta u jutarnjim satima, je utvrđeno da nije bilo značajnih endema, snimljena su pluća te je radiolog ukazao da postoji sumnja na srčanu grešku radi čega je dr. ĆG, koja je preuzela smjenu, odučila dijete otpremiti na Odjel pedijatrije u Osijek. Napominje da je nakon UZV mozga ukazivalo na neke manje cistice i koliko joj je poznato, one nastaju za vrijeme trudnoće, vidjela je da je ručica visila djetetu i radilo se o parezi fleksis brahijalis lijeve ručice, što je moglo nastati prilikom poroda i takve ozljede ne nastaju tijekom trudnoće. Navodi da je dijete upućeno na Odjel pedijatrije pod dijagnozom asfikcije prenatalis, pareza fleksis brahijalis. Navodi da 37,5 cm predstavlja veću glavicu i da se obavezno mora izmjeriti obim karlice žene, ali da promjer glave i veličina nisu indikacija za carski rez, već da to ovisi o niz faktora, posebno o građi majke.
15.8. Iz iskaza svjedokinje dr. ĆG proizlazi da je mlt. I.tužitelj rođen u 16 sati, a ona je došla raditi u smjenu drugi dan u 7 ili 8 sati, 22.06.2012. – blagdan, kada je bio smanjen broj liječnika na odjelu te je istog preuzela od dr. RG koja je rekla da je dijete pod nadzorom u prvom boksu. Primijetila je da je dijete pokazivalo znakove patnje, stenjalo je i jecalo te je odlučila dijete premjestiti na odjel pedijatrije u bolnici u Osijeku, Odjel za ugroženo novorođenčad, jer je zahtijevalo daljnje praćenje i intenzivan nadzor i daljinu obradu, što oni nisu mogli pružiti na njihovom odjelu, ali je prije toga učinila UZV mozga, RTG torakalnih organa i biokemijske pretrage jer dijete nije bilo vitalno ugroženo. RTG srca i pluća ukazivao je na moguću srčanu grešku, a UZV mozga je imao odstupanja sa cistom koja je bila znak odstupanja prije rođenja, događanje u utrobi majke, dok su biokemijske pretrage pokazivale na znak metaboličkog disbalansa. Nije mogla zaključiti o hipoksičnim ishemičnim promjenama na mozgu jer je za to potreban određeni tijek vremena, a kod tog pacijenta se radilo o srednjom asfikciji, bez ugrožavanja vitalnih funkcija, primijetila je da djetetu ručica visi, a što je posljedica ili pareze ili prijeloma ključne kosti, a tako malo dijete se nikada ne šalje na snimanje zbog zračenja. Dijete je kod I.tuženika provelo oko 20 sati na pedijatriji, ona ga je zbrinjavala oko 6 sati, i stanje djeteta se u to vrijeme nije bitno mijenjalo.
15.9. Iz iskaza svjedokinje PG proizlazi da je zaposlena kod I.tuženika kao primalja i sjeća se da je III.tužiteljica bila nemirna pri porodu i da su majka i sestra isto teško rodile, ali se ne sjeća kakva je bila situacija s djetetom nakon poroda, jer primalja mjeri svim pacijenticama vanjski oblik karlice, a što je učinjeno u drugoj smjeni. Navodi da se kod I.tuženika porodi oko 40-tak beba mjesečno. Smatra da je ovaj porod bio laki porod i ne sjeća se novorođenčeta u kakvom stanju je bilo kada se rodio, budući liječnik piše izvješće o porodu i prvi dojam po porodu. Radila je u drugoj smjeni i nije mjerila obim karlice III.tužiteljice.
15.10. Iz iskaza svjedokinje FG proizlazi da je zaposlena kod I.tuženika kao medicinska sestra na Odjelu ginekologije nije bila u smjeni kada je III.tužiteljica primljena u bbolnicu. Sjeća se da je porod III.tužiteljice normalno trajao, te je istu poslije poroda pripremala za šivanje i obradu, misli da je dijete bilo u redu, ječalo je, ali nije bio normalan plač, a što i ne mora dok se dijete ne aspirira, a što obavlja primalja.
15.11. Iz iskaza svjedokinje HG proizlazi da je zaposlena kao medicinska sestra kod I.tuženika i da je došla raditi u noćnu smjenu i zatekla mlt. I.tužitelja u inkubatoru, cijelu noć ga je obilazila i pratila i nije vidjela nikakve znakove pogoršanja, vitalni znakovi su bili uredni, dijete je u dva do tri navrata zastenjalo, a vidjela je da mu je ruka visjela uz tijelo, kao da ima parezu, te je dr. RG obilazila dijete. Nije joj poznato da li je prije njezine smjene rađen ABS.
15.12. Iz iskaza svjedokinje ĐG proizlazi da je zaposlena kao medicinska sestra kod I.tuženika, ali se ne sjeća ničeg vezano za predmetni štetni događaj.
15.13. Iz iskaza svjedokinje JG proizlazi da je zaposlena kao medicinska sestra kod I.tuženika, da se sjeća da su prije premještanja djeteta, roditelje pustili da vide dijete koje je bilo u inkubatoru, što inače nije uobičajeno, djetetu je rađen UZV i RTG pluća i ona je dijete pratila do KBC Osijek na Odjel pedijatrije s dr. N, koji je radio na HMP. Sjeća se da dijete nije bilo vitalno ugroženo, u prijevozu nije bilo kriza i dijete su predali stabilno, bilo je ružičasto i nije bilo nikakvih alarmantnih znakova u prijevozu djeteta do Osijeka.
15.14. Iz iskaza svjedokinje TG proizlazi da je zaposlena kao medicinska sestra na Odjelu pedijatrije kod I.tuženika i sjeća se da je dijete prebačeno na Odjel pedijatrije na način da je stenjalo, visila mu je jedna ruka, dijete je zbrinuto stavljanjem u inkubator i priključenjem na kisik, a dežurna liječnica joj ništa posebno nije govorila u vezi djeteta.
16. Sud iskaze saslušanih svjedokinja MGO, PG, FG i JG, nije cijenio kao vjerodostojne, jer njihovi iskazi nisu sukladni medicinskoj dokumentaciji u spisu (svezak 2.), a koje iskazuju da je postupano pri porodu u skladu s pravilima medicinske struke i da je porod III.tužiteljice bio lak i protekao očekivano, da III.tužiteljica nije bila suradljiva, te da je bila nemirna, da joj je na prijemu kod I.tuženika izmjeren obim karlice, te da njena trudnoća nije bila uredna, da se dijete rodilo u redu, nije se činilo loše, da nije ostajalo bez kisika tijekom poroda i da je dijete u KBC Osijek predano stabilno, bilo je ružičasto i nije bilo nikakvih alarmantnih znakova u prijevozu djeteta do Osijeka. Naime, radi se o liječnici, primalji i medicinskoj sestri, koje su porodile III.tužiteljicu, te medicinskoj sestri koja je pratila dijete u hitnom prijevozu u KBC Osijek i čiji su iskazi u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima – iskazima svjedokinja HG, koja je iskazala da je porod III.tužiteljice bio težak i da je stoga dijete smješteno u inkubator nakon poroda, a što je sukladno i iskazu svjedokinje TG, da je dijete stenjalo i visjela mu je jedna ruka i imalo je problema s disanjem, koje je iskaze sud cijenio kao vjerodostojne u bitnom jer su sukladni međusobno i medicinskoj dokumentaciji u spisu (list 199.-202. spisa svezak 2.), te nalazom i mišljenjem Ustanove koja je vještačila i koja za razliku od svjedoka BG, PG, FG i JG, nema interes o ishodu postupka. Iskaze svjedoka RG i ĆG sud je cijenio vjerodostojnim u bitnom, jer su sukladni sa iskazima svjedokinja HG i TG, te medicinskoj dokumentaciji (list 136., 138., 143., 154., 199.-202. spisa svezak 2.), da je dijete pokazivalo znakove patnje, stenjalo je i jecalo, površno je disalo, imalo smanjen tonus i refleks, bilo je mlitavo, te da je s dijagnozom asfikcija prenatalis i fleksus brahijalis, premješteno u KBC Osijek, te nigdje u Listi provedenih sestrinskih postupaka nema podataka da je III.tužiteljici kod prijema izmjeren obim karlice. U odnosu na dio iskaza da je III.tužiteljica bila nemirna i nesuradljiva pri porodu, treba reći da iz iskaza III.tužitelice proizlazi da se osjećala užasno iscrpljeno i nije imala snage za porod, nije mogla tiskati, nego su to činile dvije osobe, na način da su joj legle na stomak, a oko pola sata prije poroda je dobila kisik, te niti iz nalaza vještačenjem nije utvrđeno da bi III.tužiteljica pri porodu doprinijela nastanku štete, već je imala snažne trudove zbog čijeg je dugog trajanja nastala velika porođajna oteklina mekog oglavnika novorođenčeta. Ostali svjedoci nemaju neposrednih saznanja o bitnom u ovom postupku.
17. Čitanjem medicinske dokumentacije (list 199. svezak 2.) – otpusnog pisma KBC Osijek, Klinike za pedijatriju od 11.03.2013. sud je utvrdio da je mlt. I.tužitelj nakon liječenja koje je trajalo od 11.03.2013. – 4.4.2013. otpušten iz Klinike pod dijagnozom gnojnog meningitisa, sepse, konvulzije, sindroma neprikladnog lučenja antidiuretskog hormona, teške hipoksično-ishemične encelopatije, multicistične difuzne encefalomalacije, malacije bazalnih ganglija, teškog neuromotornog odstupanja, lezije pleksusa brachialisa lijevo. Nadalje, da je nakon poroda u dobi od 8 minuta imao veliku porođajnu oteklinu, stenjao je, ječao, blijedo ružičaste boje, oslabljenih refleksa i spontane motorike, lijeva ruka „visi“ u ramenu, dok je u dobi od 21 sata primljen u KBC Osijek hipotoničan, stenje, blijed, ukočenog staklastog pogleda, uskoro konvulzije desnom stranom tijela.
17.1. Pregledom medicinske dokumentacije u spisu, sud je utvrdio da roditelji mlt. I.tužitelja redovito vode na razne specijalističke preglede, kontrole fizijatra, oftamologa, pedijatra, neuropedijatra, logopeda, kontrole, vježbe, sukladno preporukama liječnika specijalista, u KBC Osijek, Nacionalnu memorijalnu bolnicu Dr. Juraj Njavro u Vukovaru, Opću županijsku bolnicu u Požegi, KBC Zagreb – Klinika za pedijatriju, Kliniku za dječje bolesti Zagreb - Neuropedijatrijska poliklinika, Polikliniku za rehabilitaciju djece „Zlatni cekin“, Slavonski brod, KBC „Sestre milosrdnice" Zagreb, Dnevni centar za rehabilitaciju djece i mladeži „Mali dom – Zagreb“, Poliklinike za dječje bolesti Dr. Sabol, Zagreb, Centra za odgoj o obrazovanje „Vinko Bek“, Zagreb.
17.2. Pregledom medicinske dokumentacije (list 131.-143. spisa - svezak 2.) i to Sestrinske liste, te Liste provedenih sestrinskih postupaka, sud je utvrdio da III.tužiteljici kod prijema radi poroda kod I.tuženika nije mjeren obim karlice.
17.3. Iz medicinske dokumentacije – Nalaza Klinike za dječje bolesti Zagreb od 20.07.2012. (list 154.,-155. , 229. spisa) proizlazi da je trudnoća III.tužiteljice bila kontrolirana i urednog tijeka, da se kod mlt. I.tužitelja radi o teškim promjenama na mozgu, obzirom na perinatalna zbivanja i priloženi MR nalaz, odgovara teškoj hipoksično ishemičnoj encefalopatiji.
17.4. Čitanjem Odluke o pokretanju postupka sanacije Opće županijske bolnice Našice dana 30. siječnja 2013. ("Županijski glasnik" br. 1/13) (list 37. spisa svezak 3.), sud je utvrdio da je istu donijela Skupština II.tuženika OBŽ kojom je pozvala Vladu Republike Hrvatske na provođenje sanacije, te je čl. V. određeno ukoliko Vlada Republike Hrvatske donese odluku o sanaciji, da se II.tuženik odriče osnivačkih prava nad I.tuženikom OŽBN tijekom provedbe sanacije i dvije godine nakon stupanja na snagu odluke o završetku sanacije.
17.5. Čitanjem Odluke o sanaciji Opće županijske bolnice Našice („NN“ broj 48/13.) (list 38.-39. spsa svezak 3.) sud je utvrdio da je istu donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 18.04.2013. kojom se uređuje postupak i način provođenja sanacije zdravstvene ustanove – I.tuženika, kojoj je osnivač II.tuženik OBŽ, te što postupak sanacije uključuje. Člankom IV. st. 1. i 2. je određeno da u postupak sanacije ulaze obveze i potraživanja I.tuženika utvrđeni na dan 31.12.2012., te da će se obveze podmiriti na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske. Iz čl. V. Odluke o sanaciji proizlazi da se II.tuženik za vrijeme provedbe sanacije odrekao osnivačkih prava nad I.tuženikom .
17.7. Uvidom u neslužbeni izvadak iz Sudskog registra Republike Hrvatske od 8.01.2016. (list 47.-48. spisa) sud je utvrdio da je Osječko-baranjska županija osnivač Opće bolnice Našice.
17.8. Uvidom u neslužbeni primjerak povijesnog izvatka iz Sudskog registra (list 722.-731. spisa – svezak 6.) sud je utvrdio da je II.tuženik OBŽ na dan štetnog događaja 21.06.2012., kao i na dan podnošenja tužbe 1.08.2014. bio upisan kao osnivač Ustanove - I.tuženika OBN (sada OŽBN).
17.9. Iz dopisa Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Osječko- baranjske županije od 18.01.2024. (list 709. spisa – svezak 6.), proizlazi da je II.tuženik prestao biti osnivač I.tuženika dana 1.01.2024. te je osnivač postala Republika Hrvatska na koju se prenose sva prava i obveze koje proizlaze iz osnivačkih prava, sukladno čl. 86. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („NN“ broj 33/23.).
17.10. Čitanjem Odluke Vlade Republike Hrvatske o obustavi postupka sanacije Opće bolnice Našice („NN“ 33/2016) od 6.04.2016. (list 716. -717. spisa – svezak 6.) sud je utvrdio da danom stupanja na snagu te Odluke prestaje mirovanje prava osnivača zdravstvene ustanove Opće bolnice Našice, te se sva osnivačka prava vraćaju osnivaču Osječko-baranjskoj županiji (članaka III.), te da danom stupanja na snagu te Odluke prestaje važiti Odluka o sanaciji Opće županijske bolnice Našice („NN“ broj 48/13.).
17.11. Čitanjem ovjerenog i potpisanog Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u vezi s prijenosom osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Našice na Republiku Hrvatsku bez naknade od 10.04.2024. (list 854. -855. spisa – svezak 7.) sud je utvrdio da je sklopljen između II.tuženika Osječko-baranjske županije (Županija), I.tuženika Opće županijske bolnice Našice (Bolnica) i Ministarstva zdravstva (Ministarstvo), da je čl. 2. odlučeno da dana 1.01.2024. jedinice područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb prestaju biti osnivači opće bolnice, a osnivač postaje Republika Hrvatska; da se osnivačka prava nad općim bolnicama prenose bez naknade na Republiku Hrvatsku, kao i sva prava i obveze koje proizlaze iz osnivačkih prava u općoj bolnici. Člankom 3. je odlučeno da prava i obveze it tog Sporazuma počinju teći s danom potpisa svih Sporazumnih strana (10.04.2024.).
17.12. Iz dopisa Ureda predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 10.05.2022. (list 841. svezak 7.) proizlazi da dr. Oleg Petrović i dr. Igor Prpić nisu imenovani stalnim sudskim vještacima od strane toga suda, niti je Medicinski fakultet u Rijeci imenovan kao ustanova ovlaštena za provođenje sudskih vještačenja od strane toga suda.
17.13. Iz očitovanja Ureda predsjednice Trgovačkog suda u Rijeci od 13.05.2022. (list 839. spisa - svezak 7.) proizlazi da dr. Oleg Petrović i dr. Igor Prpić nisu upisani u Popis stalnih sudskih vještaka, niti je Medicinski fakultet u Rijeci kao ustanova upisan u Popis pravnih osoba, zavoda, ustanova i državnih tijela za obavljanje poslova sudskog vještačenja.
18. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Ljerke Cvitanović Šojat, primarius, pedijatar, neuropedijatar, od 19.10.2016. (list 187.-191. spisa – svezak 3.) proizlazi da zaključuje da su sve zaostale štetne posljedice kod djeteta, dakle zaostalo oštećenje zdravlja, posljedica onoga što se događalo tijekom trudnoće, a ne u porodu.
18.1. Iz Nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. Josipa Škavića, spec. sudske medicine, i prof.dr.sc. CG, spec. ginekologije i osptetricije, uža spec. fetalna medicina i opstetricija, od 19.10.2016. (list 193.-196. spisa – svezak 3.) proizlazi da su mišljenja da je trudnoća III.tužiteljice bila uredna, porođaj induciran i bio je protrahiran (trajao je oko 18 sati), a što je rezultiralo intrapartalnom hipoksijom/acidozom i oštećenjem mozga. Nestručno oslobađanje ručica (zapela ručica) je rezultiralo oštećenjem brahijalnog pleksusa. Posljedice mlt. DG su nastale tijekom porođaja. U medicinskoj dokumentaciji nije nađen CTG zapis od 21.06.2012. nakon 10,40 sati do porođaja, međutim na temelju CTG zapisa koji su snimljeni do 10,40 sati, u CTG zapisima se nalaze povremene kasne deceleracije koje ukazuju na fetalnu patnju. Liječnici su trebali tada porođaj dovršiti carskim rezom. Tada bi se dijete rodilo vitalno, a ne bi došlo niti do oštećenja brahijalnog pleksusa i danas bi bilo zdravo.
18.2. Radi razilaženja u bitnom, sud je na ročištu za glavnu raspravu od 26.10.2017. (list 255.-260. - svezak 3.) saslušao stalne sudske vještake, na kojem je vještakinja prof.dr.sc. Ljerka Cvitanović Šojat izjavila da nije suglasna sa nalazom i mišljenjem vještaka prof.dr.sc. Josipa Škavića i prof.dr.sc. CG, te ostaje pri svom zaključku, no iskazuje da svoj zaključak nije donijela na temelju medicinske dokumentacije iz trudnoće III.tužiteljice jer ona kao pedijatar takvu dokumentaciju ne analizira, već svoj zaključak temelji na nalazima slikovnih pretraga koje su sačinjene po porodu i u daljnjem tijeku djetetova života. Vezano za posljedice kod mlt. I.tužitelja navodi da postoji metoda genskog sekvencioniranja čitavog genoma koja bi pokazala mutacije gena koji su po njenom mišljenju uzrokovali klinički i neurološki status kod djeteta. Vještaci prof.dr.sc. Josip Škavić i prof.dr.sc. MA, osta ju pri svojim nalazima i mišljenjima te nisu suglasni sa zaključkom vještakinje prof.dr.sc. Ljerke Cvitanović Šojat. Iskazuju da se radilo o potpuno urednoj trudnoći, te da se na vrijeme porođaj dovršio carskim rezom nakon 10,00 sati, između 10,40 do 12,00 sati, dijete bi se rodilo vitalno, ne bi došlo do oštećenja brahijalnog pleksusa i sada bi bilo zdravo. Napominju da da danas moguće utvrditi brojne kongetilne malformacije i malformacije na mozgu zahvaljujući današnjim UZV aparatima i UZV dijagnostičarima, a u slučaju određenih sumnji ili nejasnih UZV nalaza koristi se i magnetska rezonanca, što znači da i najmanje promjene na mozgu je moguće dijagnosticirati već u samoj maternici.
18.3. Dakle, stalni sudski vještaci kojima je zadatak bio izraditi kombinirani nalaz i mišljenje - prof.dr.sc. Ljerka Cvitanović Šojat, prof.dr.sc. Josip Škavić i prof.dr.sc. MA, nisu se mogli usuglasiti u bitnom na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 26.10.2017., o tome da li su posljedice kod mlt. I.tužitelja nastale zbog greške i propusta liječnika I.tuženika prilikom porođaja III.tužiteljice; ili su posljedice kod djeteta nastale tijekom trudnoće III.tužiteljice.
19. Iz odgovora GENOS – DNA laboratorij d.o.o. za ispitivanje i analize, Zagreb od 28.02.2018. (list 280. spisa – svezak 4.), proizlazi da ne rade sekvencioniranje cijelog ljudskog genoma.
20. Iz očitovanja Ureda dekana Sveučilišta u Rijeci - Medicinski fakultet od 14.09.2021. (list 499. spisa – svezak 5.) na primjedbu tuženih da ta Ustanova ne može vještačiti, proizlazi da Sveučilište u Rijeci - Medicinski fakultet je Ustanova kojoj je povjereno vještačenje sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19.).
20.1. Čitanjem Procedure provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu u Rijeci (list 1011.-1014. spisa svezak 8.) sud je utvrdio da je istu donio dekan Fakulteta dana 6.10.2022. temeljem čl. 20. Statuta Medicinskog fakulteta u Rijeci Klasa:003- 05/16-02/02 od 14.06.2016., Klasa:003-05/18-02/115 od 15.03.2018., Klasa:003- 05/20-02/14 od 6.10.2020., te Klasa:007-06/22-02/43 od 18.01.2022.; da je prema čl. 1. tom Procedurom uređen postupak provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu u Rijeci, koji ima Ured/Odjel za medicinska vještačenja (čl. 7. i čl. 14.), da je čl. 3. određeno da je Povjerenstvo za medicinska vještačenja stalno radno tijelo koje organizira provođenje vještačenja u kaznenim i građanskim predmetima po nalogu/rješenju suda, državnog odvjetništva ili po prihvaćanju predmeta fizičkih osoba/odvjetničkih ureda; da je čl. 4. određeno da Povjerenstvo ima 5 članova koji se biraju iz znanstvenih polja kliničke medicinske znanosti od kojih jedan član Povjerenstva treba biti specijalist sudske medicine, koje članove imenuje i razrješava dekan, da mandat članova Povjerenstva traje 3 godine, a u slučaju da dekan razriješi člana Povjerenstva, imenovat će novog člana. Člankom 6. je određeno da Povjerenstvo razmatra prijedloge predsjednika Povjerenstva vezano uz osobe vještaka te predlaže dekanu vještake za pojedini predmet, te između ostalog utvrđuje završni tekst mišljenja. Prema čl. 9. za svako vještačenje imenuje se jedan vještak (ili prema potrebi više vještaka) iz područja obuhvaćenih predmetom. Vještak mora biti priznat stručnjak iz područja obuhvaćenih predmetom. Prema čl. 10. odluku o imenovanju vještaka donosi dekan na prijedlog Povjerenstva, a sukladno čl. 13. prijedlog nalaza i mišljenja vještaka razmatra se na sjednici Povjerenstva i na kraju se utvrđuje završni tekst nalaza i mišljenja, koji potpisuju svi imenovani vještaci i predsjednik Povjerenstva. Prema čl. 14. konačan nalaz i mišljenje potpisan od vještaka i predsjednika Povjerenstva dostavlja se u Ured/Odjel za medicinska vještačenja i sudske sporove sa spisom.
20.2. Uvidom u Statut Medicinskog fakulteta u Rijeci od 17.04.2023. (list 1029. - 1069. – svezak 8.) je utvrđeno da je donesen 17.04.2023. i da stupanjem na snagu dana 3.05.2023., a sukladno čl. 98. prestaje važiti Statut od 14.06.2016. pa do 18.01.2022. Člankom 95. je utvrđeno da će se svi postupci započeti do stupanja na snagu tog Statuta dovršiti prema pravilima koja su bila na snazi u vrijeme njihova pokretanja.
20.3. Iz Nalaza i mišljenje vještaka - Ustanove Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 19.04.2021. (list 423. -440. spisa – svezak 5.) - Stručnog povjerenstva koji čine prof.dr.sc. Igor Prpić, specijalist pedijatrije, uži spec. iz neonatologije i pedijatrijske neurologije na Katedri za pedijatriju, prof.dr.sc. Oleg Petrović, dr.med., specijalista ginekologije i opstetricije, uži spec. iz fetalne medicine i opstetricije, Katedra za ginekologiju i opstericiju, te prof.dr.sc. NA, dr.med., specijalist sudske medicine, Katedra za sudsku medicinu i kriminalistiku od dana 19.04.2021., proizlazi da se poznati klinički tijek trudnoće ne može dovesti u svezu s krajnjim ishodom poroda i neurološkim oštećenjem rođenog djeteta, te vještaci napominju da u medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu, nisu našli niti jedan podatak o postojanju prenatalnih rizičnih čimbenika za mogući rizičan porod. Svi antenatalni pregledi i ultrazvučni nalazi ploda bili su uredni i nisu ukazivali niti na kroničnu fetalnu patnju niti malformaciju, odnosno oštećenje mozga. Trudnica je pregledana kod prijema u bolnicu, a u nalazu se ne navode nikakvi znaci kronične fetalne patnje. Radilo se o urednoj terminskoj trudnoći, pa je fetus imao preduvjete da bude rođen kao zdravo novorođenče. Okolnosti konkretnog slučaja (dugotrajna indukcija poroda, hiperstimulacija maternice, patološki CTG zapis zadnji u nizu, nakon kojeg je slijedilo 5 sati neadekvatno nadziranog tijeka poroda i stanja čeda) dovoljno jasno ukazuju na uzročno-posljedičnu povezanost intrapartalnih zbivanja (fetalne hipoksije/asfiksije) i neodgovarajućeg i nedovoljno opreznog stručnog postupanja službujućih liječnika s krajnjim lošim perinatalnim ishodom. U konkretnom slučaju, neuroslikovne pretrage vrlo jasno i specifično ukazuju da je do oštećenja mozga mlt. I.tužitelja došlo tijekom akutnih zbivanja u porodu. Temeljem sveobuhvatne analize tijeka trudnoće, intrapartalnih događaja, ranog postnatalnog kliničkog tijeka i razvoja simptoma kod novorođenčeta, svih učinjenih medicinskih pretraga i dugoročnog i sustavnog praćenja zdravstvenog stanja djeteta, može se s vrlo velikom sigurnošću zaključiti da je nastanak neurorazvojnih poremećaja, tj. cerebralne paralize uz popratni komorbiditet (epilepsije, sljepoća, smetnje govora, mentalna retardacija…) posljedica hipoksičko-ishemičke encefalopatije koja se razvila tijekom poroda. Bez ijednog prenatalnog rizičnog čimbenika, do pareze brahijalnog živčanog spleta nedvojbeno je došlo zbog prekomjerne vlačne sile prigodom trakcije (povlačenja) fetalne glavice s istezanjem mekih struktura vrata i pripadajućih živčanih struktura kod deprimiranog čeda s oslabljenim tonusom mišića sve s ciljem što bržeg dovršenja poroda kod sekundarne slabosti trudova (posljedica pretjerane i duge simulacije maternice) i moguće fetalne bradikardije (nema potvrde u priloženoj medicinskoj dokumentaciji). Zadnji patološki CTG nalaz „tražio“ je stalan i intenzivan stručni nadzor i pojačan oprez tijekom poroda u smislu dodatne provjere fetalne kondicije ili barem kontinuiranog CTG nadzora i registracije otkucaja fetalnog srca i kontrakcija maternice uz pravovremenu opstetričku reakciju, ali od strane liječnika ništa od navedenog nije učinjeno. Službujući liječnici su dodatno stručno pogriješili kada u okolnostima opisanog patološkog CTG zapisa (i bez kontinuiranog nadzora do odluke o dovršenju poroda) koji je ukazivao na kutnu fetalnu patnju, nepovoljnog opstetričkog nalaza za brzo vaginalno dovršenje poroda i bez dodatne provjere stanja fetusa i njegovih kompenzacijskih mehanizama zaštite, nisu indicirali dovršenje poroda hitnim carskim rezom između 11,00 i 12,00 sati toga dana. Naime, trudnoća III.tužiteljice bila uredna i redovito kontrolirana, očekivani termin poroda je bio 14.06.2012., te je trajanje trudnoće u trenutku indukcije poroda nedvojbeno iznosilo 40 tjedana i 6 dana i nema podataka o ev. probiru na kromosomopatije (dana 1.02.2017. dokazan uredan muški kardiogram) i oralnom testu opterećenja glukozom (oGTT). Dijagnosticirana kožna bolest Pityriasis rosea nije imala nikakav utjecaj na tijek i ishod trudnoće i bila je ispravno liječena. Dva CTG nalaza su bila uredna i ukazivala su na uredno stanje čeda. Liječnici su medicinsko potpuno opravdano hospitalizirali III.tužiteljicu OG i stručno i ispravno indicirali indukciju poroda u suglasnosti s trudnicom, izvršili opstetrički pregled kod prijema prema pravilima struke, te u tom trenutku nije postojala indikacija za primarni ili elektivni carski rez. Porod je započeo negdje oko 9,00 sati a možda i ranije (sigurno vrijeme se ne može potvrditi iz medicinske dokumentacije), te pretpostavljeno ukupno vrijeme trajanja poroda od 6-7 sati ne bi trebalo, samo po sebi, biti sporno uz uvjet da se tijekom poroda nije razvila akutna fetalna patnja (fetal distress), a zbog samo jednog upisanog (vjerojatno i jedinog obavljenog) pregleda tijekom aktivnog poroda (u 13,20 sati) ne može se zaključiti koliko je trajalo drugo porodno doba koje vremenski traje od trenutka potpuno otvorenog ušća do poroda djeteta. CTG zapis snimljen neposredno prije indukcije poroda bio je uredan, ali se zbog trajanja trudnoće i pouzdanije procjene rizika od nastanka hipoksije / acidoze tijekom poroda moglo učiniti Color Doppler ultrazvučni pregled i /ili oksitocinski stress test (ako su se izvodili u bolnici), no u sl jedećim CTG zapisima su se povremeno pojavljivale kasne deceleracije, a zadnji priložen CTG zapis (sniman to jutro do 10,40 sati) je bio patološki (tahikardija, sužena undulac ija s kasnim deceleracijama, tahisistolija s učestalosti trudova ˃ 5/10 minuta), zbog jake stimulacije trudova čija pretjerana učestalost nije dopuštala neophodnu relaksaciju maternice i odgovarajuću opskrbu kisikom (oksigenaciju) fetalne krvi kroz placentarnu membranu, koja se fiziološki odvija u razdobljima između trudova. Vještaci napominju da iako se I.tuženik poziva na to da su u vođenju poroda kontinuirano praćeni otkucaju srca djeteta, I.tuženik taj podatak nije priložio u spis. Snagu trudova i nj ihovo trajanje najbolje je definirala velika porođajna oteklina mekog oglavnika novorođenčeta. Opisani patološki CTG nalaz tražio je kontinuirani nadzor i dodatnu provjeru fetalne kondicije, koji je mogao pomoći u procjeni kompenzacijskih rezervi čeda o kojima ovisi koliko dugo plod može podnositi nepovoljne uvjete tijekom poroda, a da pritom ne dođe do nepovratnog oštećenja osjetljivih struktura središnjeg živčanog sustava. U daljnjem tijeku poroda sljedećih 5 sati, poremećaj fetoplacentarne oksigenacije mogao se samo dodatno produbiti, a rezerve kompenzacijskih mehanizama fetusa dodatno potrošiti. U okolnostima opisanog patološkog CTG zapisa koji je ukazivao na akutnu fetalnu patnju, nepovoljnog opstetričkog nalaza za brzo vaginalno dovršenje poroda i bez dodatne provjere stanja fetusa i njegovih kompenzacijskih mehanizama zaštite bilo je razvidno indicirati dovršenje poroda hitnim carskim rezom između 11,00 i 12,00 sati toga dana. Kad se jednom postavi indikacija, hitni carski rez treba učiniti što je moguće brže. U novorođenčeta je nakon poroda ustanovljena pareza lijevostranog brahijalnog živčanog spleta. U konkretnom slučaju porodna masa iznosila je 3790 g i ne spada u rizičnu kategoriju porodne mase za navedenu porođajnu ozljedu. Dakle, bez ijednog prenatalnog rizičnog čimbenika, do pareze brahijalnog živčanog spleta nedvojbeno je došlo zbog prekomjerne lateralne trakcije (povlačenja) fetalne glavice s istezanjem mekih struktura vrata i pripadajućih živčanih struktura kod deprimiranog čeda s oslabljenim tonusom mišića, a sve s ciljem što bržeg dovršenja poroda kod sekundarne slabosti trudova (posljedica pretjerane i druge stimulacije maternice) i moguće fetalne bradikardije. Obzirom na niz ostalih neurorazvojnih poremećaja koji su nastupili kod djeteta MG, teško je i gotovo nemoguće izolirano promatrati ozljedu pleksusa brahijalisa i procjenjivati stupanj poboljšanja i oporavka funkcije lijeve ruke. Hipoksija, asfiksija i /ili acidoza fetusa uzrokovana antepartalno ili intrapartalno poremećenom respiracijskom i ekskrecijskom funkcijom posteljice (sa ili bez pretjerane stimulacije trudova)i komplikacijama pupkovine, najčešći su uzroci oštećenja normalno razvijenog fetalnog / neonatalnog mozga. Tek bi u slučaju besprijekornog tijeka poroda, primjereno vođene medicinske dokumentacije o njegovom pozornom stručnom nadzoru ili pravovremeno učinjenog hitnog carskog reza, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo; i jednako lošeg neonatalnog ishoda, trebalo preispitivati i pronalaziti druge rjeđe, pa i posve rijetke potencijalne uzroke neurološkog oštećenja i posljedične invalidnosti (npr. infekcijske, genetičke i dr.). Dakle, kod mlt. MG moglo se provođenjem genskih analiza dodatno ispitati jesu li nastala neurorazvojna oštećenja (cerebralna paraliza) posljedica progresivne neurološke bolesti koja se razvijala još intrauterino ili su posljedica intrapartalnih događanja, ali takve rijetke i gotovo teoretske mogućnosti, došle bi u obzir da se radilo o besprijekorno vođenom porodu, što zasigurno nije bilo u konkretnom slučaju. Napominju da je poznato iz literature i svakodnevne prakse da je cerebralna paraliza u 98% djece uzrokovana intrapartalnom asfiksijom zbog neprimjerenog praćenja stanja fetusa definiranim kao greška, jer npr. nije učinjen CTG ili je loša kvaliteta učinjenog CTG-a, jer nije učinjena analiza plinova u krvi fetusa uz jasne indikacije ili nije učinjen hitan carski rez uz jasne indikacije - dakle, svi postupci koji su se mogli, a nisu se učinili, spadale bi u skupinu preventabilnih i nepoželjnih događaja. Prema stručnoj literaturi, provođenje vakuum ekstrakcije duže od 20 minuta smatra se također propustom, tj, stručnom greškom. Prema stručnim radovima osnovni kriteriji za definiranje akutnog intrapartalnog događaja koji može uzrokovati neurorazvojne poremećaje (cerebralnu paralizu) su definirana kroz tri osnovna kriterija, te vještaci zaključuju da su od tri osnovna kriterija zadovoljena u potpunosti dva kriterija koja ukazuju na povezanost akutnih zbivanja tijekom poroda s kliničkim stanjem djeteta, dok se o prvom kriteriju ne može raspravljati obzirom da nalaz nije primjereno i pravovremeno učinjen. Svi učinjeni nalazi i pretrage kod mlt. I.tužitelja prije 11.03.2013. kada se hospitalizirao zbog gnojnog meningitisa, nedvojbeno ukazuju na dijagnozu cerebralne paralize. U konkretnom slučaju zadovoljeni su i dodatni kriteriji temeljem kojih se također može utvrditi da se u novorođenčeta radilo o hipoksičko-ishemičkoj encefalopatiji kao posljedici akutnih intrapartalnih zbivanja koja se tako mogu povezati s kasnijim nastankom neuromotornog oštećenja, tj. cerebralne paralize. Konačno, uvjeti za dijagnozu hipoksičko-ishemičke encefalopatije kao posljedice akutnih intrapartalnih zbivanja, koja se može povezati s nastankom neurorazvojnog oštećenja, tj. cerebralne paralize, zadovoljeni su u konkretnom slučaju i prema drugim kriterijima. Nadalje se navodi da neuroslikovne pretrage služe i koriste se u svim stručnim preporukama i smjernicama samo kao dodatni kriterij i uvijek ih se mora tumačiti u sklopu osnovnih kriterija koji tumače uzročno-posljedičnu vezu između akutne perinatalne asfiksije i cerebralne paralize u terminskog djeteta. Ne postoje klinički radovi tipa smjernica koji bi ukazivali na uzročno – posljedičnu vezu između nalaza magnetske rezonancije mozga i crebralne paralize. Statistički je dokazano u više stručnih radova da se u prijevremeno rođene djece uglavnom javljaju oštećenja bijele tvari mozga, koja se povezuju s kroničnom fetalnom patnjom, dok se u terminske djece uglavnom javljaju oštećenja sive tvari mozga (kora mozga i duboke sive strukture) koja se povezuju s akutnom asfiksijom. Iznimku od navedenog predstavlja specifična, cistična oštećenja bijele tvari mozga koja se javljaju u terminske novorođenčadi kao posljedica intrapartalne asfiksije. Karakteristične promjene oštećenja bijele tvari mozga po tipu cistične (multicistične) supkortikalne leukomalacije, koja se jasno opisuju kod mlt.I.tužitelja, javljaju se vrlo specifično i gotovo samo i uvijek kod terminske novorođenčadi kao posljedica perinatalne asfiksije. Klinički tijek, tj, neuroslikovni opisi (UZV mozga i MR mozga) u potpunosti odgovaraju navedenom – rana pojava opsežnih difuznih promjena mozgovine, rana pojava cisti većih dimenzija unutra 2. tjedna smještenih „dublje“ u bijeloj tvari, subkortikalno i u području interhemisferične fisure, perzistiranje cističnih promjena, te tetraplegičan tip cerebralne paralize uz mentalnu retardaciju. U konkretnom slučaju, neuroslikovne pretrage vrlo jasno i specifično ukazuju da je do oštećenja mozga djeteta došlo tijekom akutnih zbivanja u porodu.
20.4. Iz očitovanja Ustanove - Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od dana 16.09.2021. na primjedbe I. i II.tuženika (list 500.-504. spisa – svezak 5.), proizlazi da članovi Stručnog povjerenstva ostaju u cijelosti kod nalaza i mišljenja koji je rezultat pomne i detaljne analize i kritičkog promišljanja, te napominju da temeljem vrlo jasnih, mjerljivih i objektivnih kriterija mogu zaključiti da je kod malodobnog I.tužitelja u trenutku poroda, intrapartalno došlo do asfiksije i anoksije s razvojem hipoksično-ishemičke encefalopatije koja se klinički očituje kao cerebralna paraliza uz popratne komorbiditete, jasno dokazane u ranom postnatalnom kliničkom tijeku, svim dosadašnjim učinjenim medicinskim pretragama, kao i dugoročnim sustavnim praćenjem zdravstvenog stanja malodobnog I.tužitelja. Obzirom na vremenski razmak od trenutka poroda 21.06.2012. do tada, zdravstveno stan je malodobnog I.tužitelja prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji jasno i nedvojbeno isključuje mogućnost da se radi o progresivnoj neurološkoj bolesti – „progresivna encefalopatija“. Ukoliko bi se radilo o progresivnom neurološkoj bolesti, zdravstveno stanje malodobnog I.tužitelja bi se tijekom svih ovih godina nedvojbeno pogoršavalo, što bi se očitovalo propadanjem neuroloških funkcija, čega u konkretnom slučaju nema. Stoga, provođenje genske analize, odnosno gensko sekvencioniranje čitavog egzoma, apsolutno nije medicinski niti stručno indicirano u malodobnog I.tužitelja, niti bi promijenilo uzročno-posljedičnu vezu između postupaka u porodu i zdravstvenog stanja dječaka.
20.5. U očitavanju Ustanove od dana 1.04.2022. na daljnje primjedbe I.tuženika iznesene u podnesku od 6.05.2021. (list 456.-460. primjedbe; list 535.-541. očitovanje - svezak 5.) članovi Stručnog povjerenstva navode da je na ponovno postavljena pitanja i primjedbe I.tuženika o spornim činjenicama odgovoreno već u nalazu i mišljenju od 19.04.2021., te prigovaraju da su pitanja I.tuženika teško razumljiva, općenita i neracionalna, te neka od pitanja nemaju veze sa predmetnim slučajem. Ističu da osip tijekom trudnoće kod III.tužiteljice nije mogao biti manifestacijom neke druge bolesti iz spektra TORCH (Toksoplazmoza, Ostali uzročnici, Rubella, Citomegalovirus i Herpes). Napominju da se u konkretnom UZV nalazu od 13.01.2012. ne spominje opis niti jednog organa, ali naglašavaju da nije uobičajeno niti propisano opisivati ili spominjati pojedine fetalne organe ako izgledaju normalno, već se trebaju opisati jedino detektirane morfološke promjene koje odstupaju od normalne anatomije. Bolest „Pityriasis rozea“ nije imala nikakav utjecaj na loš krajnji perinatalni porod. Jedna od prednosti neinvazivne CTG metode je ponavljanje kad god je to potrebno i naširoko je upotrebljavana kao metoda za evaluaciju fetalne kondicije, odnosno stanja fotoplacente jedinice, kojom se istodobno bilježe frekvencija kucaja čedinjeg srca (KČS) i mišićna aktivnost maternice (trudovi). Ističu da se na akutnu fetalnu patnju trebalo posumnjati tek temeljem CTG nalaza snimljenog 21.06.2012. u 8,40 sati, tijekom indukcije poroda. Da li je postojala tzv. kronična fetalna patnja , moglo se pokušati utvrditi obojenim Color Dopplerom, ali ta pretraga nije učinjena kod I.tuženika. Hipotrofiju mišića nadlaktice djeteta treba povezati s istostranom parezom brahijalnog pleksusa koja je nastala u završnoj fazi poroda, nakon poroda čedinje glavice, a ne tijekom trudnoće.
20.6. U očitavanju Ustanove od dana 22.09.2022. (list 615.-617. spisa - svezak 6.) na daljnje primjedbe I.tuženika, članovi Stručnog povjerenstva napominju da su se već očitovali na ponovno postavljenja pitanja i primjedbe I.tuženika, pa i ona koja su teško razumjeli i koja nisu jasno postavljena. Napominju da se ne mogu se očitovati na pitanja i primjedbe I.tuženika koja su nejasna, nerazumljiva, nestručna, sa nekorektnim komentarima. U odnosu na primjedbu da su nalaz sačinili neobjektivno, napominju da osobno ne poznaju parnične stranke, niti se mogu okoristiti bilo kojim stručnim nalazom i mišljenjem, te sve zaključeno ima stručnu i znanstvenu podlogu povezanu s konkretnim slučajem. Navode da pretraga TORCH nije obvezatna u Republici Hrvatskoj u prenatalnoj dijagnostici, te da se u navedenim bolestima ne javlja osip (toksoplazmoza, citomegalovirus) ili je on posve drugačiji (herpes simpleks tip 1 i 2), dok se protiv rubelle provodi redovito cijepljenje u dječjoj odnosno školskoj dobi, što u pravilu isključuje mogućnost obolijevanja u kasnijoj dobi.
20.7. Iz dopune Ustanove od dana 7.02.2024. (list 732.-738. spisa - svezak 6.) sačinjenog nakon pregleda mlt. I.tužitelja MG, dana 8.10.2023. te dal jnje medicinske dokumentacije (neuropedijatra, fizijatra, ortopeda i okulista (na listu 652.- 657. spisa svezak 6.), proizlazi da se radi o dječaku (kojeg je otac unio na rukama u ambulantu) sa teškim fizikalnim, neuromotornim i kognitivnim odstupanjem, tjelesne visine 115cm (normala od 132-162cm), tjelesne težine 19kg (normala od 27-61kg), opsega glave 46,9cm (normala od 51-56cm) – sve mjere su ispod 5 percentile za dob i spol, da dječak u dobi od tada 11 godina i 3 mjeseca izuzetno zaostaje u somatskom
- fizikalnom razvoju obzirom na dob, afebrilan, eupnoičan, euhidričan, kardiorespiratorno kompenziran, slabije osteomuskularne građe, mršaviji, koža i vidljive sluznice uredno prokrvljene, turgor kože održan, potkožno masno tkivo oskudno, bez patoloških eflorescencija kože, limfni čvorovi su na predeleksicijskim mjestima. Neurološkog statusa pri svijesti, ne govori, komunikaciju pogledom se ne uspostavlja, ležeći samostalno ne odiže glavu od podloge, ne može se samostalno rotirati, ne kontrolira glavu pri pokušaju povlačenja, niti jedan obrazac (sjedenje, podizanje, stajanje, hodanje…) nije usvojen, vidno polje se ne može ispitati, anamnestički guta usitnjenu hranu, volumen, tonus i trofika mišićja značajno oslabljeni, gruba mišićna snaga se ne može ispitati, prisutan generalizirani spazam mišića…zaključno da su prisutni svi znaci teške spastičke tetrapareze uz teško inrelektualno oštećenje. Prema međunarodnim podjelama funcionalnosti osoba oboljelih od cerebralne paralize, mlt. I.tužitelj prema Tablici 1. Klasifikacijskog sustava grubih motoričkih funkcija za cerebralnu paralizu, spadao u peti stupanj (5) Samoslano kretanje je jako ograničeno i onda kada se koristi pomoćna tehnologija. Prema Tablici 2. Stupnjevanje finih motoričkih funkcija šaka (BFMF)* mlt. I.tužitelj bi spadao u peti stupanj (5) Obje šake: samo sposobnost zadržavanja predmeta ili niti to. Prema Tablici 3. Viking ljestvica za procjenu govora u djece sa cerebra lnom paralizom, mlt. I.tužitelj bi spadao u stupanj 4 Bez razumljivog govora. Vještaci su mišljenja da je kod I.tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zaostao je trajni invaliditet i ostati će trajni invalid sa izrazito teškim i trajnim smanjenjem životne aktivnosti u iznosu od 100%. Bolove koje je isti trpio mogu se svrstati u srednje jakog intenziteta u trajanju od 21 dan (od poroda do prvog otpusta iz bolnice), 7 dana slabijeg intenziteta tijekom hospitalizacije nakon prvog otpusta iz bolnice, bolove slabog intenziteta i povremenog trajanja trpi trajno prilikom izvođenja vježbi neurorazvojne gimnastike. Obzirom na psihičko stanje I.tužitelja tijekom liječenja nije trpio strah, dok je kod istog zaostao trajni invaliditet i ostati će trajni invalid sa izrazito teškim i trajnim smanjenjem životne aktivnosti u iznosu od 100%, a uspoređujući istog sa zdravom osobom tj. zdravim djetetom, vještaci zaključuju da je akutna asfiksija u porodu i razvoj crebralne paralize rezultirala naruženjem jakog stupnja. I.tužitelju je potrebna trajna stručna medicinska tuđa pomoć i njega u opsegu redovitih 3 -mjesečnih kontrola specijaliste neuropedijatra, redovitih kontrola fizijatra, ortopeda, a moguće i ostalih specijalista ovisno o razvoju zdravstvenog stanja (gastroenterologa - prehrana, pulmologa – respiratorne poteškoće, stomatologa, okuliste…) sukladno njihovim kompetencijama i procjenama. I.tužitelju je potrebna trajna ne stručna ne medicinska tuđa pomoć i njega u opsegu druge osobe u punom obimu jer preostala funkcionalna sposobnost organizma istoga je smanjena do te mjere da ista nije dostatna za obavljanje bilo kojih aktivnosti, te postoji potreba cjelodnevne tuđe pomoći. Životna aktivnost je izrazito teško smanjena.
20.8. Sud napominje da je u međuvremenu član Stručnog povjerenstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i to prof.dr.sc. Oleg Petrović, dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije, uži spec. iz fetalne medicine i opstetricije, umirovljen (list 810. svezak 7.), te je dekan Ustanove - Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, dopisom od dana 11.10.2024. (list 850. svezak 7.) izvijestio sud da dr. Oleg Petrović, iz razloga odlaska u mirovinu više ne može iznositi nalaz i mišljenje u ime predmetne Ustanove, te je istom uskratio suglasnost i ovlaštenje da pristupi na ročište pred ovim sudom radi iznošenja usmenog nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe tuženih. Stoga je na zahtjev suda iz dopisa broj Pn- 225/20215-260 od 2.09.2024. (list 811.-812. spisa svezak 7.) i Pn-15.10.2024.-271 od 15.10.2024. (list 861.-862. spisa svezak 7.), navedena Ustanova dopisom od dana 5.11.2024. (list 874. spisa svezak 7.) izvijestila sud da je umjesto dr. Olega Petrovića, kao trećeg člana Stručnog povjerenstva, imenovala doc.dr.sc. OA, dr.med. specijalist ginekologije i opstetricije, ginekološke onkologije.
20.9. Slijedom navedenog, na ročište za glavnu raspravu održano dana 19.12.2024. (list 891.-904. spisa – svezak 8.), radi iznošenja usmenog nalaza i mišljenja, te očitovanja na daljnje primjedbe I. i II.tuženika, pristupili su imenovani članovi Stručnog povjerenstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i to doc.dr.sc. OA, dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije, ginekološke onkologije, prof. dr. Igor Prpić, dr.med., specijalist pedijatrije, uži spec. iz neonatologije i pedijatrijske neurologije na Katedri za pedijatriju, te prof.dr.sc. NA, dr.med., specijalist sudske medicine, Katedra za sudsku medicinu i kriminalistiku. Na ročištu su isti izjavili da ostaju u cijelosti kod nalaza i mišljenja, te dopuna istog, a konkretno, stručno i jasno su odgovorili na više od pedeset pitanja I.tuženika, te na pitanja II.tuženika, te se radi o pitanjima vezanim uglavnom za zaključke članova Stručnog povjerenstva koji su već dani u pisanom nalazu i mišljenju u odnosu na tijek trudnoće III.tužiteljice, te pisanim očitovanjima, s tim da je I.tuženik postavljao i hipotetska, nejasna i paušalna pitanja bez specifičnih detalja, na koja se liječnici nisu mogli niti očitovati, a također je od istih zahtijevao da pojasne razne medicinske termine nevezano za predmet spora. Na jasno postavljena i konkretna pitanja I.tuženika, članovi Povjerenstva navode da niti jednom medicinskom dokumentacijom, niti pretragom nije dokazano da se radi o poremećaju corpus callosuma kod mlt. I.tužitelja, niti o bilo kakvoj anomaliji mozga kod novorođenčeta, da su UZV nalazi mozga UZV nalazi novorođenčeta i sve ono što se opisuje na UZV mozga, može se izravno povezati sa tijekom samog poroda, a nikako sa onime što se dešavalo tijekom trudnoće, čiji je tijek bio u potpunosti uredan sve do trenutka prijema kod I.tuženika i započinjanja same indukcije poroda. Također napominju da mlt. I.tužitelj nije imao smanjenu prokrvljenost mozga, što je utvrđeno CTG zapisima tijekom trudnoće, a zadnji dan prije primitka III.tužiteljice u bolnicu (17.06.2012. i 19.06.2012.) i UZV pregledima tijekom trudnoće, koji su bili uredni, odnosno do tog trenutka fetus je bio u potpuno urednoj kondiciji. Na zadnjem CTG zapisu snimljenom u aktivnoj fazi poroda dana 20.06.2012. od 10,18 – 10,40 sati ujutro, bilježi se tip krivulje koji ukazuje na akutnu ugroženost fetusa i do poroda, koji je nastupio u 15,54 sati, dakle punih 5 sati, ne postoji više niti jedan CTG zapis. U medicinskoj dokumentaciji nigdje nije zapisano povlačenje glavice djeteta radi bržeg dovršetka poroda, ali povlačenje glavice djeteta je zahvat koji primalja normalno radi u svakom porodu, a svrha mu je oslobađanje ramena djeteta pri porodu, koji je rutinski zahvat koji se čini u svakom porodu i ne treba ga posebno notirati. Napominju da su se ciste mogle razvijati dalje nakon poroda, ali ne prije poroda i izravna su posljedica događaja koji su se desili po porodu, te se u potpunosti može isključiti da je njihovo eventualni daljnji razvoj posljedica određene genetske ili progresivne neurološke bolesti, što dokazuje desetogodišnji klinički tijek praćenja mlt. I.tužitelja. U odnosu na pitanja II.tuženika, Povjerenstvo je odgovorilo da je pri vršenju UZV pregleda, uobičajena praksa da je u nalazu potrebno opisati odstupanja od normalnog i opisati organe kod kojih je primijećena patološka anomalija, da se dana 22.06.2012. (dakle dan nakon poroda) UZV promjene odnose na promjene opisane kod novorođenčeta, a koje su opisane promjene mozga izravna posljedica događaja koji su se desili tijekom poroda kao posljedica hipoksije i ishemije mozga, te nisu posljedica nastale tijekom fetalnog razvoja, niti su one bile prisutne tijekom UZV pregleda u 18. i 22. tjednu kod ginekologa primarne zdravstvene zaštite. Na UZV pregledima u trudnoći III.tužiteljice, nije opisana detaljna morfologija mozga, što znači da je izgled mozga na tim pretragama bio uredan i nisu zabilježene patološke promjene u mozgu fetusa. Napominje da po svim svjetskim smjernicama o trudnoći se preporuča učiniti 3 do 4 UZV pregleda, prvi do 10. tjedna trudnoće, drugi između 18. i 22. tjedna trudnoće, a treći od 32. do 37. tjedna trudnoće, te ako su isti uredni, nije potrebno činiti dodatne UZV preglede. U slučaju trudnice – III.tužiteljice OG, iz dokumentacije je vidljivo da je tijekom trudnoće učinjeno ukupno deset UZV pregleda što je više nego dovoljno za praćenje uredne trudnoće. Pojašnjava kada postoje jasni znakovi fetalne patnje, što se duže odgađa dovršetak poroda to se više može očekivati teži stupanj oštećenja mozga djeteta jer u stanju asfiksije , što duže ona traje to više moždanih stanica propada, odnosno što se duže odgađa carski rez, stanje se pogoršava. Oštećenje brahijalnog pleksusa može se dogoditi za vrijeme carskog reza, ali u puno manjem postotku nego za vrijeme vaginalnog poroda, ali carskim rezom bi se u konkretnom slučaju sigurno izbjeglo oštećenje središnjeg živčanog sustava djeteta, što je puno teža posljedica nego oštećenje samog brahijalnog pleksusa. Da se carski rez učinio pravovremeno, zasigurno bi se izbjegle posljedice teškog oštećenja mozga kod mlt. MG koje su uvjetovale njegovo sadašnje stanje i cerebralnu paralizu, a sigurno bi se smanjio i rizik za nastanak pareze brahijalnog pleksusa. Obzirom na uredan tijek trudnoće bez ikakvih rizičnih čimbenika za oštećenje ploda, realno je očekivati da će se roditi zdravo dijete, a isto tako bez obzira da li je završetak poroda carskim rezom ili je završetak poroda vaginalno. Konačno napominju da mlt. MG nema mogućnost steći radnu sposobnost.
21. Iz Ponude [obrt] za vodoinstalaterske usluge, [adresa] od 20.09.2020. za adaptaciju kupatila (list 923. spisa – svezak 8.), proizlazi da glasi na iznos od 48.187,50 kn / 6.395,58 eura (fiksni tečaj 1 EUR = 7,53450), a obuhvaća između ostalog demontažu postojeće sanitarije i kupaonsku opremu za osobe s invaliditetom.
21.1. Iz ponude trvrtke Remix d.o.o. od 3.01.2025. (list 930. -938. spisa svezak 8.), proizlazi da cijena vozila marke „VW Multivan“ iznosi 68.556,85 eura, uključujući Flexi rampu – sustav za prijevoz osobe u invalidskim kolicima koja košta 9.236,40 eura.
21.2. Iz dopisa Državnog zavoda za statistiku od 25.11.2024. (list 886. – svezak 7.) proizlazi da je prosječna isplaćena neto plaća SSS u Republici Hrvatskoj za rujan 2024. iznosila 1.113,00 eura, koja izračunata na temelju koeficijenta odnosa prosječne isplaćene neto plaće SSS u Republici Hrvatskoj prema ukupnom prosjeku za 2022. i na temelju podataka iz obrasca JOPPD; a radi se o čistoj isplati i ne sadrži doprinose, poreze i prireze.
22. Iz nalaza i mišljenja proveo financijsko – knjigovodstvenog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo Financije LB d.o.o. za usluge, Bilje, od 15.06.2025. (list 1079.-1091. – svezak 8.) proizlazi da izgubljena zarada koju bi mlt. I.tužitelj MG ostvarivao kao osoba sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku od 27.11.2024. o prosječnoj neto plaći SSS u Republici Hrvatskoj (koja ne sadrži doprinose, poreze i prireze) koja je za rujan 2024. iznosila 1.113,00 eura. Kapitalizirana renta počevši od 21.06.2032. pa ubuduće s osnova rente za izgubljenu zaradu tužitelja (na dan 21.06.2025. kao dan kapitalizacije rente) iznosila bi 265.327,98 eura. Vještak je pri izračunu uzeo u obzir podatke o datumu rođenja mlt. I.tužitelja (21.06.2012.), datum kapitalizacije rente: 21.06.2025., da se radi o osobi muškog spola, dob na zadnjem rođendanu X= 13 godina, odgoda n=7 , trajanje privremene rente m=47 godina, mjesečni iznos rente od 1.113,00 eura, valuacijska kamatna stopa i=3 %, te tablice mortaliteta Republike Hrvatske 2010-2012 Državnog zavoda za statistiku, Zagreb 2014..
22.1. Iz Dopune nalaza i mišljenja od 5.11.2025. (list 1146. -1147., 1154.-1170. – svezak 9.) proizlazi da akumulirani iznos rente koju je tužitelj trebao primiti od njegovog rođenja do **.**.2025. iznosi ukupno 442.528,99 EUR. Ukoliko se od mjesečne rente oduzmu iznosi primanja koja je tužitelj u istom periodu primio od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, akumulirani iznos rente koju je tužitelj trebao primiti od njegovog rođenja do **.**.2025. iznosi ukupno 403.329,78 EUR. Kapitalizirani iznos doživotne rente na ime tuđe pomoći i njege tužitelja u mjesečnom iznosu od 2.760,63 EUR, na dan 1.11.2025. godine iznosi 921.036,76 EUR.
22.2. U odnosu na primjedbe tuženih, saslušana na ročištu za glavnu raspravu od dana 8.04.2026. vještakinja Lidija Balog (Financije LB za usluge Bilje) navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja te dopune istoga koje je sačinila sukladno zadatku definiranom u rješenju suda. U odnosu na stvarnu srednju kamatnu stopu na oročene depozite kućanstva za period od 2012. do 2024. navodi da je nalazu objasnila na koji način je došla do kamatne stope od 3%. Kamatnu stopu od 2012 do 2024 nije utvrđivala budući se za izračun kapitaliziranih iznosa primjenjuje pretpostav ljena kamatna stopa u narednom razdoblju, a ne u prethodnom razdoblju. Ako je stvarna kamatna stopa u 2012. bila 1,22%, u tom slučaju bi kapitalizirani iznos bio veći u odnosu na stopu koju je koristila od 3%., jer je navedena stopa kod kapitalizacije diskontna stopa, što znači da se za primijenjenu kamatnu stopu umanjuje budući iznos pa ukoliko je kamatna stopa niža, budući iznos se umanjuje za manji iznos. Stoga ako bi kamatna stopa bila 1,22%, kapitalizirani iznos bi bio veći od iskazanog u nalazu i mišljenju. Pri izračunu su korištene tablice mortaliteta RH 2010. do 2012. koje je izdao Državni zavod za statistiku 2014., a radi se općenito o osobama, odnosno o prosjeku kompletne populacije u RH nevezano za zdrave i bolesne osobe, te drugačija statistika od navedene niti ne postoji o mortalitetu u Republici Hrvatskoj. Po zadatku suda je uzela u obzir da bi I.tužitelj završio SSS,a ukoliko bi zadatak vještačenja bila niža stručna sprema ili fakultetsko obrazovanje, sukladno tome bi bio i različit izračun. Vezano za tuđu pomoć i njegu, nije razgovarala s II. i III.tužiteljem pri izradi nalaza i mišljenja, niti joj je poznato da li su roditelji zaposleni, a niti da li su roditelji I.tužitelja plaćali neku treću osobu. Napominje da je nalaz izradio sukladno zadatku i pravnoj procjeni suda i da ne može odgovarati na hipotetska pitanja I.tuženika kakav bi nalaz i mišljenje bio da je zadatak suda bio drugačiji. Iako zadatak suda nije bio da pribavlja podatke od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, sama je to napravila sukladno zadacima u drugim vještačenjima gdje je zadatak suda bio postavljen da se ti podaci pribave. Nije se konzultirala prilikom primjene tablice mortaliteta za opću populaciju s medicinskom literaturom o očekivanom trajanju života za osobe s invaliditetom, jer to nije bio zadatak suda i nije koristila medicinsku dokumentaciju iz spisa za izradu nalaza i mišljenja, a niti nalaze i mišljenja medicinskih vještaka u spisu jer je ona vještak financijsko-knjigovodstvene struke. Nije tražila statističke podatke o očekivanom trajanju života osoba koje imaju tanak „corpus callosum“ i preboljeni gnojni meningitis koji je doveo do cerebralne paralize, epilepsije i konvulzije, te kognitivnog deficita i oštećenja vidnih i slušnih organa te multicistične encefalomalacije i emalacije bazalnih ganglija. Vještakinja napominje da je stalni sudski vještak financijsko – knjigovodstvene struke 18 godina i nikada prilikom vještačenje u odnosu na tuđu pomoć i njegu invalidnih osoba, nije tražila, a niti je to bila dužna tražiti, a niti je zadatak suda bio na način kako joj postavlja pitanja I.tuženik, te je nalaz i mišljenje za tuđu pomoć i njegu sačinila kako sukladno zadatku suda, a koji je više-manje istovjetan sa zadacima kod vještačenja tuđe pomoći i njege u ostalim predmetima koja je obavila tijekom 18-godišnjeg vještačkog staža. Također napominje kako smatra da podaci za koje je pitao I.tuženik da li je tražila, niti ne postoje statistički iskazani, odnosno tablice mortaliteta za bolesne osobe ne postoje, a naročito za bolest koju je naveo I.tuženik; te se kao financijsko-knjigovodstveni vještak pri izradi nalaza i mišljenja, nije dužna upuštati niti proučavati medicinsku dokumentaciju i literaturu, jer to nije područje njene struke, a niti bi smjela ulaziti i tumačiti područje neke druge, konkretno medicinske struke i na temelju eventualno takvog tumačenja sačinjavat nalaz i mišljenje kao financijsko – knjigovodstveni vještak.
22.3. Sud je nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke prihvatio u cijelosti, jer je vještak na stručan, konkretan i objektivan način u skladu s pravilima struke i vještine, sačinio nalaz i mišljenje, te dopunu istog, koristeći pri tome podatke Državnog zavoda za statistiku, te vlastita dugogodišnja stručna iskustva iz ove oblasti. Sud je posebno cijenio i to što je vještak na ročištu pred sudom stručno i određeno odgovorio na sva pitanja i primjedbe I.tuženika. Zbog toga prigovori I.tuženika nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja ovog vještaka, koji je nalaz i mišljenje sačinio prema pravnoj ocijeni, te isti pri vještačenju nije trebao ulaziti u analiziranje medicinske dokumentacije i medicinske literature, na što neosnovano upire I.tuženik u svojim pitanjima i primjedbama.
23. Prigovor promašene pasivne legitimacije II.tuženika nije osnovan.
23.1. Naime, prema odredbi čl. 59. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93., 29/97., 47/99.) ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom. Osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze. Slijedom citirane zakonske odredbe, odgovornost II.tuženika kao osnivača I.tuženika, nastala je 21.06.2012. u vrijeme kada je II.tuženik bio jedini osnivač, a kako je tužba podnesena dana 1.08.2014., to prijenos osnivačkih prava na Republiku Hrvatsku 10.04.2024. ne može retroaktivno ukloniti odgovornost koja je već nastala, niti vjerovnika dovesti u lošiji položaj.
23.2. Pored navedenog, po mišljenju ovoga suda, Sporazum od 10.04.2024. je inter partes akt između II.tuženika i Republike Hrvatske, te on ne može imati pravni učinak prema tužiteljima kao trećim osobama. Naime, prema odredbi čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011.) , ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, stoga ne može imati pravni učinak prema trećima ako to Zakon ne propisuje. Tužitelji nisu stranke Sporazuma od 10.04.2024., niti su ga prihvatili. Sporazum je potpisan dana 10. travnja 2024., dakle više od tri mjeseca nakon što je prijenos osnivačkih prava zakonom nastupio 1.01.2024., pa stoga Sporazum ne mijenja zakonsku poziciju tužitelja ni u odnosu na 1.01.2024., a pogotovo ne retroaktivno u odnosu na nastanak štetnog događaja 21.06.2012.
23.3. Nisu osnovane tvrdnje II.tuženika da potraživanje tužitelja obuhvaća period kada je trajao postupak sanacije i da za njega odgovara Republika Hrvatska. Naime, Zakon o sanaciji javnih ustanova, propisuje da se sanacijom pokrivaju gubici poslovanja i novčane obveze ustanove, dakle to je instrument financijskog saniranja, a ne instrument prijenosa odštetne odgovornosti osnivača prema trećima. Prema čl. 3. st. 2. Zakona o sanaciji javnih ustanova („Narodne novine“ broj 136/2012.) osnivač koji pokreće sanaciju odriče se osnivačkih prava tijekom provedbe sanacije i dvije godine nakon dana stupanja na snagu odluke o završetku sanacije, a li to odricanje djeluje samo u okviru sanacijskog postupka i prema pravilima tog zakona, a ne retroaktivno u parničnim postupcima za naknadu štete. Prema čl. 4. st. 3. istoga Zakona, stupanjem na snagu Odluke o sanaciji (2.05.2013.) i dvije godine nakon stupanja na snagu odluke o završetku sanacije prestaju ovlasti tijela upravljanja javnom ustanovom i miruju sva prava osnivača javne ustanove. U Zakonu o sanaciji javnih ustanova, ne postoji odredba koja bi eliminirala ili prenosila pasivnu legitimaciju bivšeg osnivača (ovdje II.tuženika OBŽ) u parnicama za naknadu štete prema trećima. Naime, Zakon o sanaciji javnih ustanova i Zakon o ustanovama (č l. 59.) koegzistiraju kao zasebni pravni temelji koji uređuju različite odnose. Također, tužba je podnesena 1.08.2014., dakle, ako je i bila pokrenuta ikakva sanacija, ona je naknadna okolnost koja se ne može retroaktivno primijeniti na utuženo potraživanje za štetni događaj od 21.06.2012.
23.4. Nije osnovano pozivanje II.tuženika niti na odredbu čl. 86. st. 1.-3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 33/23.) koji propisuje da od 1.01.2024. jedinice područne (regionalne) samouprave prestaju biti osnivači općih bolnica, osnivač postaje Republika Hrvatska, osnivačka prava prenose se bez naknade na Republiku Hrvatsku prenose se sva prava i obveze koje proizlaze iz osnivačkih prava; jer se na temelju te odredbe ne prenosi odgovornost bivšeg osnivača za već nastale štete, već se radi samo o prijenosu osnivačkih prava. Naime, „sva prava i obveze koje proizlaze iz osnivačkih prava" odnosi se na prava i obveze iz osnivačkog odnosa prema bolnici (financiranje, upravljanje, imenovanje tijela), a ne na odgovornost I.tuženika koja se temelji na čl. 59. Zakona o ustanovama, koja solidarna odgovornost nastaje u trenutku nastanka obveze Ustanove, a ne u trenutku prestanka osnivačkih prava. Naime, II.tuženik (Županija) bio je osnivač
I.tuženika (bolnice) na dan štetnog događaja 21.12.2012., te je njegova odgovornost nastala tada. Ono što je od tada slijedilo (sanacija 2013., obustava sanacije 2016., prijenos osnivačkih prava 2024.) su naknadne okolnosti koje ne mogu retroaktivno ukloniti odgovornost koja je već nastala kao zakonska obveza. Slijedom navedenog, II.tuženik je pasivno legitimiran u konkretnom slučaju, te odgovornost II.tuženika kao osnivača I.tuženika sukladno čl. 59. Zakona o ustanovama, nije konstitutivna odgovornost koja nastaje presudom, već je ona zakonska, izvanugovorna odgovornost koja nastaje u trenutku nastanka obveze Ustanove (I.tuženika) prema trećem (tužiteljima), dakle u trenutku štetnog događaja (21.06.2012.).
23.4. Pored svega navedenog, ne treba zanemariti ni činjenicu koju tužitelji ističu da između 2013. kada je donesena Odluka o sanaciji I.tuženika („Narodne novine“ broj 48/2013.), osnivačka prava miruju, te je dana 6.04.2016. donesena Odluka Vlade o obustavi postupka sanacije I.tuženika („Narodne novine“ broj 33/16.), kojim stupanjem na snagu osnivačka prava se sukladno čl. III . Odluke, vraćaju II.tuženiku (Županiji). Stoga je od dana 6.04.2016. do 1.01.2024., upravo II.tuženik (Županija) nesumnjivo bio osnivač I.tuženika (bolnice) s punim osnivačkim pravima i svim pratećim obvezama sukladno čl. 59. Zakona o ustanovama, te je II.tuženik u međuvremenu od 2016. do 2024. upravljao I.tuženikom (bolnicom) i bio puni nositelj osnivačkih prava, pa se ne može u parnici pozivati na sanaciju koja je zakonski okončana i čiji su učinci (mirovanje prava) po sili zakona prestali 2016.
23.5. Također, tužitelji s pravom ističu da sanacijski program pokriva novčane obveze utvrđene na dana 31.12.2012., a ne buduće izvanugovorne tražbine. Naime, sadržaj sanacijskog programa sukladno čl. 10. st. 2. Zakona o sanaciji javnih ustanova, propisuje da odluka o pokretanju sanacije obvezno sadrži „...popis vjerovnika sa stanjem nepodmirenih obveza na dan 31. prosinca 2012.", te tužiteljeva potraživanja nisu bila u popisu vjerovnika s nepodmirenim obvezama na dan 31.12.2012., jer je sudski postupak u ovom predmetu pokrenut tek tužbom od dana 1.08.2014., pa predmetno potraživanje nije, a niti je moglo biti utvrđeno na dan 31.12.2012.
23.6. Također, prema odredbi čl. 96. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 33/23.) postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 100/18., 125/19., 147/20., 156/22.) te propisa i općih akata donesenih na temelju toga zakona. Ova prijelazna odredba ima direktan procesni učinak na predmetnu parnicu jer je parnica pokrenuta 1.08.2014., dakle godinama prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te jasno određuje da se takvi postupci dovršavaju po starim propisima, tj. Zakonu o zdravstvenoj zaštiti kakav je bio na snazi u trenutku pokretanja postupka. Nadalje, u trenutku pokretanja tužbe 1.08.2014., važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti, određivao je Županiju kao osnivača I.tuženika (bolnice), pa se primjenom ove prijelazne odredbe, pitanje tko je bio i ostaje osnivač u konkretnom slučaju, procjenjuje prema propisima koji su bili na snazi u trenutku nastanka prava i pokretanja postupka, dakle Županija (II.tuženik) ostaje relevantna kao osnivač. Ako bi se prijelazna odredba čl. 96. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, tumačila drukčije (da se postupak mora dovršiti uz uzimanje u obzir promijenjenog osnivačkog statusa), to bi retroaktivno oduzelo prava tužiteljima koja su stekli podnošenjem tužbe dana 1.08.2014. dok je II.tuženik (Županija) bila osnivač, a što bi bilo suprotno Ustavom zajamčenoj zabrani retroaktivnog oduzimanja stečenih prava.
23.7. Slijedom navedenog, II.tuženik je pasivno legitimiran i solidarno odgovaran u konkretnom slučaju sukladno čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama i čl. 43. Zakona o obveznim odnosima.
24. Prigovor tuženih da Sveučilište u Rijeci - Medicinski fakultet, nije mogao vještačiti u ovom predmetu, kao ni članovi Stručnog povjerenstva, jer isti nisu na listi stalnih sudskih vještaka, nije osnovan, a na koji se očitovala Ustanova dopisom od dana 15.09.2021. u kojem dekan Sveučilišta u Rijeci - Medicinski fakultet navodi da je Medicinski fakultet ustanova kojoj je povjereno vještačenje sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine" broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19.).
24.1. Naime, prema odredbi čl. 252. Zakona o parničnom postupku, vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak; a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka (stavak 1.). Vještaci se određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja (stavak 2.). Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.) stavak 3.). Ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama (stavak 4.). Dakle, citirana zakonska odredba jasno razlikuje tri kategorije i redoslijed prema kojima sud može vještačenje povjeriti, te „stručna ustanova“ izričito uključuje fakultet kao ravnopravnu alternativu koju sud može odabrati prema svojoj ocjeni za vještačenje. Navedena zakonska odredba ne upućuje na popis Ministarstva pravosuđa, a niti propisuje uvjete da zaposlenici fakulteta ne mogu biti stalni sudski vještaci. U odnosu na prigovor da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 4. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj 88/08., 8/09.), sud napominje da ta zakonska odredba uređuje uvjete za imenovanje fizičkih osoba za stalne sudske vještake, te je taj Pravilnik donesen na temelju ovlasti iz Zakona o sudovima i odnosi se isključivo na kategoriju "stalnih sudskih vještaka" kao fizičkih ili pravnih osoba koje ulaze u popis Ministarstva pravosuđa; dok Pravilnik ne uređuje situaciju iz čl. 252. st. 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno, povjeravanje vještačenja stručnoj ustanovi (fakultetu u konkretnom slučaju), pa se radi o dva posve odvojena pravna instituta. Nadalje, odredba čl. 126.a Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25.) propisuje, odnosno razlikuje specijalizirane ustanove i državna tijela koja se upisuju u poseban popis Ministarstva pravosuđa (čl. 126.a st. 1.), te pravne osobe s odobrenjem koje moraju imati zaposlenike koji su stalni sudski vještaci (čl. 126.a st. 4.). Medicinski fakultet nije ni jedna ni druga kategorija , već je fakultet sveučilišna ustanova koja se vještačenjem ne bavi kao registriranom djelatnošću za potrebe upisa u popis Ministarstva pravosuđa, nego kao svojom akademskom i stručnom funkcijom, temeljem izričite ovlasti iz čl. 252. st. 3. Zakona o parničnom postupku, pa stoga za fakultet kao sveučilišnu ustanovu ne vrijede uvjeti iz čl. 126.a Zakona o sudovima. Također, Zakon o sudovima u čl. 127.b st. 5. ovlašćuje ministra pravosuđa da pravilnikom uredi uvjete za stalne sudske vještake i pravne osobe s odobrenjem, ali ne i za stručne ustanove koje koriste svoju zakonsku ovlast iz čl. 252. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Za te ustanove nema dodatnih formalnih uvjeta jer ih zakon nije ni propisao. Stoga jedini relevantan procesni uvjet za zakonitost vještačenja povjerenog stručnoj ustanovi proizlazi iz čl. 252. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 250. Zakona o parničnom postupku, da konkretni stručnjaci koje je ustanova imenovala imaju znanje i iskustvo potrebno za vještačenje u pitanjima koja su im postavljena, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Naime, tri specijalista koje je Medicinski fakultet u Rijeci imenovao kroz Stručno povjerenstvo kao specijaliste iz relevantnih područja medicinske prakse, nesumnjivo ispunjavaju taj uvjet. Po mišljenju suda, sama činjenica da su specijalisti, dostatno dokazuje stručnost bez ikakvih dodatnih formalnih uvjeta. Pored navedenog, očitovanje dekana Medicinskog fakulteta u Rijeci od 15.09.2021., Procedura provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu u Rijeci (opis unutarnjeg ustroja Fakulteta, Odjel/Ured za medicinska vještačenja, Stručno povjerenstvo specijalista, interna procedura) potvrđuje stručnost ustanove, a stručnost je jedini uvjet koji zakon zahtijeva za primjenu čl. 252. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Stoga je nebitno što Medicinski fakultet u Rijeci u trenutku vještačenja nije bio registriran (kao pravna osoba) za obavljanje poslova sudskog vještačenja, kao što ni dr. Oleg Petrović i dr. Igor Prpić nisu imenovani stalnim sudskim vještacima (tako u presudi i rješenju broj Rev-364/2014-2 od 30.10. 2018.).
24.2. Neosnovane su tvrdnje tuženih da liječnici specijalisti (članovi Stručnog povjerenstva) Medicinskog fakulteta u Rijeci, ne raspolažu posebnim stručnim znanjem za vještačenje. Medicinski fakultet u Rijeci je javna sveučilišna ustanova čiji su zaposlenici nositelji akademskih i znanstveno-nastavnih zvanja iz biomedicine, medicine i zdravstva. Upravo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-364/2014-2 od 30. listopada 2018. zauzeo izričito stajalište da:
…„sud nije vezan za popis sudskih vještaka, nego može po potrebi za vještaka odrediti i drugu osobu (tako i u Rev-1849/80 od 17.02.1981.), a kad je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi, ona određuje jednu ili više osoba koje će u njezino ime obaviti vještačenje (tako u Rev-1001/90 od 11.09.1990.), dakle sud ima ovlaštenja postaviti za „ad hoc“ vještaka i osobe određene struke iako se one ne nalaze na popis stalnih sudskih vještaka. Jedini je uvjet, kad tako postupa, da te osobe moraju svojim iskustvom i znanjem pružiti garanciju da će se vještačenje sa uspjehom provesti. Kako nema zapreke da se za vještaka odredi i netko tko nije registriran u popisu stalnih sudskih vještaka sud je osnovano predmetno vještačenje povjerio stručnoj ustanovi Medicinskom fakultetu koji raspolaže osobljem sa iskustvom i znanjem koje pružaju garanciju da će se vještačenje sa uspjehom provesti, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.“
24.3. Stoga je ovaj sud složeno medicinsko vještačenje povjerio Medicinskom fakultetu kao stručnoj ustanovi, a fakultet je odredio specijaliste koji su vještačili na predmetu, neovisno o tome jesu li oni na popisu stalnih sudskih vještaka. Konačno, u odnosu na osporavanje vještačenja, a konkretno po Sveučilištu u Rijeci – Medicinskom fakultetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-x 877/15-2 od 15.12.2015. navodi
…“- od smisla odredaba čl. 252. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) "Vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak; a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka.", (stavak 2.) "Vještaci se određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.", (stavak 3.) "Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.).", (stavak 4.) "Ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama.", - od jedinog pravilnog shvaćanja: kao dokaz u parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama - pa to može biti i nalaz i mišljenje određene ustanove ili pojedinca koji u njoj radi, s time da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP -a), tako da postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što (u svezi takvog postupanja) revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi - sud ne čini niti jednu postupovnu povredu.“
24.4. U odnosu na navod tuženih da je Procedura provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu u Rijeci, donesena dana 6.10.2022. na temelju Statuta koji je tada važio (Statut od 14.06.2016. do 18.01.2022.), ali koji je novim Statutom od 3.05.2023. stavljen izvan snage, sud napominje da odredba čl. 95. novog Statuta od 17.04.2023. izričito propisuje da se „svi postupci započeti do stupanja na snagu tog Statuta dovršavaju prema pravilima koja su bila na snazi u vrijeme njihova pokretanja" . Stoga Procedura iz 2022. ostaje primjenjiva na predmete pokrenute do 3.05.2023., što je ovaj predmet.
25. Prema odredbi čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.
25.1. Kako sud nije mogao prihvatiti prvo određeno kombinirano medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. Ljerki Cvitanović Šojat, prof.dr.sc. Josipu Škaviću i prof.dr.sc. SG, jer se vještaci nisu mogli usuglasiti u bitnom na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 26.10.2017. o tome da li su posljedice kod mlt. I.tužitelja nastale zbog greške i propusta liječnika prilikom porođaja III.tužiteljice; ili su pak posljedice kod djeteta nastale tijekom trudnoće, to je sud u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, odredio novo vještačenje prema odredbi čl. 252. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po Ustanovi i to Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
25.2. Nakon obavljenog vještačenja po Ustanovi – Medicinskom fakultetu u Rijeci, sud je odbio prijedlog tuženih za daljnjim, novim medicinskim vještačenjem, kao neosnovan. Naime, nalaz i mišljenje Ustanove – Medicinskog fakulteta u Rijeci, uz dopune i očitovanja vještaka na sva pitanja i primjedbe stranaka, ovaj sud je prihvatio u cijelosti ocijenivši ga kao stručan, objektivan, jasan, argumentiran i detaljno obrazložen, te izrađen od strane članova Stručnog povjerenstva specijalista odgovarajuće medicinske struke, čime mu je dana dodatna stručna težina i objektivnost u odnosu na pojedinačna vještačenja. Nalaz i mišljenje je sačinjeno na stručan način u skladu s pravilima nauke i vještine, sukladno zadatku suda, na temelju opsežne medicinske dokumentacije, koja je analizirana na sustavan i stručan način, te sukladno stručnoj relevantnoj literaturi iz medicinske znanosti, prema vlastitijim stručnim iskustvima članova povjerenstva, kao i najnovijim stručnim saznanjima o relevantnoj medicinskoj praksi i važećim pravilima medicinske znanosti, te konačno i pregleda mlt. I.tužitelja. Ovaj nalaz i mišljenje (za razliku od nalaza i mišljenja prethodno imenovanih stalnih sudskih vještaka) sadrži jasna, argumentirana obrazloženja svih utvrđenja, bez međusobnih proturječja. Sud je posebno cijenio to što je Stručno povjerenstvo, detaljno, jasno, konkretno i stručno odgovorilo na sva pitanja i primjedbe I. i II.tuženika, kako u pisanim očitovanjima, tako i na ročištu za glavnu raspravu od dana 19. prosinca 2024. (na više od 50 pitanja I. i II.tuženika). Stoga je upravo ovim vještačenjem ustanove i nalazom i mišljenjem, otklonjeno ranije nesuglasje između vještaka, te je činjenično stanje u relevantnom stručnom dijelu u potpunosti razjašnjeno i utvrđeno. Nalaz je prema ocijeni suda, potpun, jasan i uvjerljiv, te kao takav ne ostavlja mjesta opravdanoj sumnji u njegovu pravilnost. Zbog toga prigovori tuženih nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja Ustanove-Medicinskog fakulteta, pa stoga nije bilo potrebe zatražiti mišljenje drugog vještaka, koji je prijedlog odbijen kao neosnovan imajući u vidu primjenu čl. 261. Zakona o parničnom postupku i rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka.
25.3. Naime, upravo radi nesuglasnosti vještaka dr. Cvitanović Šojat, dr. Škavića i dr. CG, u prvom nalazu i mišljenju 19.10.2016., te nakon očitovanja istih na ročištu pred sudom dana 26.10.2017. na kojem se vještaci nisu usuglasili u mišljenjima, sud odredio novo vještačenje po Ustanovi – Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, čije je Stručno povjerenstvo dalo nalaz i mišljenje koje je sud, kako je iznijeto, u cijelosti prihvatio, te među članovima povjerenstva nije bilo razilaženja u mišljenju, nejasnoća, proturječnosti, a niti je nalaz i mišljenje dan nepotpuno, radi čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem novog vještačenja u smislu čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o parničnim postupku. Nije potrebno ni ponovno pozivati vještakinju dr. Ljerku Cvitanović Šojat, na ročište pred sudom, jer ista nije sudjelovala u izradi nalaza i mišljenja kao član Stručnog povjerenstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, već je iznijela svoj nalaz i mišljenje na ročištu pred sudom dana 26.10.2017. u okviru prvog određenog - kombiniranog vještačenja, pa nema osnova da se ista očituje o nalazu i mišljenju Ustanove u kojem vještačenju nije sudjelovala, a niti je osnovano da sud uspoređuje nalaz Ustanove koji je prihvatio u cijelosti i nalaz dr. ŠA, zbog čijeg je odstupanja u prvom vještačenju upravo i određeno novo vještačenje. Naime, to što tuženima nalaz i mišljenje Ustanove, koji je sud u cijelosti prihvatio, ne ide u prilog kao zaključak vještakinje dr. Cvitanović Šojat, a budući isti ne ukazuju na konkretne nedostatke nalaza i mišljenja nakon što su članovi Stručnog povjerenstva odgovorili konkretno na sva njihova pitanja i primjedbe i pisanim putem i na ročištu pred sudom, ne čini osnovanim njihov prijedlog, koji stoga nije ni prihvaćen.
25.4. U odnosu na nova pitanja i daljnje primjedbe koje I.tuženik uporno ističe tijekom postupka nakon saslušanja Stručnog povjerenstva na ročištu za glavnu raspravu održano dana 19.12.2024., pa i nakon zaključenja glavne rasprave, sud napominje da su članovi Stručnog povjerenstva otpušteni iz sudnice na ročištu 19.12.2024. nakon što su parnične stranke, pa tako dakle i punomoćnik I.tuženika, izjavile da nemaju daljnjih pitanja za članove Stručnog povjerenstva, a niti daljnjih primjedbi, nakon čega su članovi Stručnog povjerenstva uz suglasnost parničnih stranaka, pa tako i punomoćnika I.tuženika, otpušteni iz sudnice. Stoga su neosnovani daljnji prijedlozi, daljnje primjedbe i daljnja pitanja I.tuženika u odnosu na vještačenje koje je provedeno po Ustanovi. U opisanom slučaju, I.tuženik je imao sva prethodna pismena vještaka, sudjelovao je u vještačenju, iscrpio sva pitanja i izrijekom izjavio da nema više pitanja na ročištu za glavnu raspravu od dana 19.12.2024. na kojem su bili članovi Stručnog povjerenstva, koji su otpušteni iz sudnice uz njegovu suglasnost.
25.5. Nezadovoljstvo stranke nalazom sudskog vještaka i posjedovanje drugačijeg privatnog mišljenja (privatna isprava pod nazivom „Forenzičko mišljenje“) nije samo po sebi razlog za određivanje novog vještačenja. Postojanje osnovanosti sumnje u pravilnost danog m išljenja treba biti uvjerenje stvoreno na strani suda, a ne da proizlazi iz samog nezadovoljstva stranke, nedovoljno argumentiranog i potkrijepljenog (tako u odluci VRSH Revd 3117/2024-2 od 10.09.2024.). Stoga je sud primjenjujući odredbu čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, taj prijedlog odbio kao neosnovan.
25.6. U odnosu na dokument od dana 19. veljače 2025. pod nazivom “Forenzičko mišljenje” izv.prof.prim.dr.sc. ZA, dr.med., koji je I.tuženik priložio uz podnesak od dana 25.02.2025. (list 999. -1001. spisa - svezak 8.), sud je na ročištu od dana 8. travnja 2026. odbio provesti dokaz čitanjem tog dokumenta i odgoditi ročište radi pozivanja u svojstvu svjedoka VG, sukladno čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku, budući je isto predloženeno protivno odredbi čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te jer se ne radi o dokazu koji je izveden neposredno od strane ovoga suda u smislu odredbe čl. 250.-263. Zakona o parničnom postupku, pa nema dokaznu snagu vještačenja određenog od strane suda. Naime, radi se o privatnoj ispravi kojoj su se tužitelji protivili i koju je I.tuženik priložio spisu nakon zaključenja prethodnog postupka, a takav dokaz sud neće uzeti u obzir sukladno čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Međutim, sud je donoseći odluku, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ovu privatnu ispravu razmotrio u okviru stranačkih navoda I.tuženika, a imajući u vidu da se radi o privatno pribavljenom mišljenju koje nema značaj i dokaznu snagu nalaza i mišljenja vještaka u parnici koji je izradio vještak kojeg je odredio parnični sud, a to je u konkretnom slučaju Ustanova, te koja privatna isprava ne dovodi u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja Ustanove, koji su izrađeni po nalogu suda, uz poštivanje načela kontradiktornosti i uz mogućnost stranaka da se o istom očituju, pa je stoga sud svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka – Ustanove kao stručnom i objektivnom dokazu, kako je obrazloženo.
25.7. Značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima isključivo onaj nalaz koji je izradio vještak kojeg je odredio parnični sud. Privatno pribavljeni nalazi nemaju istu dokaznu snagu (tako u odluci VSRH broj Revd 1180/2023-2 od 25.04.2023., Rev- 797/2001 od 25.09.2001.). Pored navedenog i Ustavni sud Republike Hrvatske je u predmetu broj U-III-1318/2019 potvrdio da su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su odbili dokazne prijedloge temeljene na privatnim nalazima vještaka, budući dokaznu snagu imaju samo nalazi vještaka koje je odredio sud, te da se privatnim nalazima sud ne mora posvetiti u istoj mjeri.
26. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08.) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (stavak1.). Predmnijeva se obična nepažnja (stavak 2.).
26.1. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
26.2. Prema odredbi čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.
26.3. Prema odredbi čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
26.4. Prema odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
27. Dakle, sukladno citiranim zakonskim odredbama, I.tuženik (Bolnica) odgovara za štetu koju je njezin zaposlenik liječnik prouzročio pacijentu po načelu presumirane krivnje. To znači da I.tuženik mora dokazati da su njeni djelatnici postupali u skladu s pravilima struke (lege artis) i na način koji je propisan pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo zbog propusta liječnika - zaposlenika I.tuženika (tako u presudi VSRH broj Rev-370/2024-2 od 4.02.2025.).
28. U konkretnom slučaju, na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno vještačenja po Ustanovi – Medicinskom fakultetu u Rijeci, te ocijene svih izvedenih dokaza, sud je u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku , utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do propusta liječnika I.tuženika pri rođenju mlt. I.tužitelja tijekom poroda III.tužiteljice, koja svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štete, a koji se propust sastoji u tome što pri porodu nije učinjen carski rez, jer da je, zasigurno bi se izbjegle posljedice teškog oštećenja mozga kod mlt. I.tužitelja MG, koje su uvjetovale njegovo sadašnje stanje i cerebralnu paralizu uz popratne komorbiditete (epilepsije, sljepoća, smetnje govora, mentalna retardacija…), kao posljedica hipoksičko-ishemičke encefalopatije koja se razvila tijekom poroda, upravo zbog propusta liječnika I.tuženika pri porodu. Fetus je imao preduvjete da bude rođen kao zdravo novorođenče, te da se hitni carski rez učinio pravovremeno (između 11,00 i 12,00 sati spornog dana), zasigurno bi se izbjegle posljedice teškog oštećenja mozga kod mlt. I.tužitelja koje su uvjetovale njegovo sadašnje stanje i cerebralnu paralizu. Naime, dugotrajna indukcija poroda, hiperstimulacija maternice, patološki CTG zapis zadnji u nizu (sniman jutro do 10,40 sati po primitku III.tužiteljice u bolnicu) koji je tražio kontinuirani nadzor i dodatnu provjeru fetalne kondicije, te pet sati neadekvatno nadziranog tijeka poroda i stanja čeda, ukazuju na uzročno-posljedičnu povezanost intrapartalnih zbivanja (fetalne hipoksije/asfiksije) i neodgovarajućeg i nedovoljno opreznog stručnog postupanja službujućih liječnika I.tuženika s krajnjim lošim perinatalnim ishodom.
28.1. U konkretnom slučaju, da se radi o propustu liječnika I.tuženika u postupanju pri porodu trudnice OG, ovdje III.tužiteljice, utvrđeno je medicinskim vještačenjem, pri kojem su vještaci utvrdili da je trudnoća III.tužiteljice OG bila uredna i redovno kontrolirana (ovdje sud napominje da su vještaci utvrdili da dijagnosticirana kožna bolest „Pityriasis rosea“ nije imala nikakav utjecaj na tijek i ishod trudnoće i bila je ispravno liječena), te se poznati klinički tijek trudnoće ne može dovesti u svezu s krajnjim ishodom poroda (21.06.2012.) i neurološkim oštećenjem rođenog djeteta. Da se hitni carski rez učinio pravovremeno (između 11,00 i 12,00 sati spornog dana), zasigurno bi se izbjegle posljedice teškog oštećenja mozga kod mlt. MG koje su uvjetovale njegovo sadašnje stanje i cerebralnu paralizu, jer je fetus imao preduvjete da bude rođen kao zdravo novorođenče. Međutim, dugotrajna indukcija poroda, hiperstimulacija maternice, patološki CTG zapis zadnji u nizu (sniman jutro do 10,40 sati po primitku III.tužiteljice u bolnicu) koji je tražio kontinuirani nadzor i dodatnu provjeru fetalne kondicije, te pet sati neadekvatno nadziranog tijeka poroda i stanja čeda, ukazuju na uzročno - posljedičnu povezanost intrapartalnih zbivanja (fetalne hipoksije/asfiksije) i neodgovarajućeg i nedovoljno opreznog stručnog postupanja službujućih liječnika I.tuženika s krajnjim lošim perinatalnim ishodom. Drugim riječima, kod malodobnog I.tužitelja u trenutku poroda, intrapartalno je došlo do asfiksije i anoksije s razvojem hipoksično-ishemičke encefalopatije koja se klinički očituje kao cerebralna paraliza uz popratne komorbiditete (epilepsije, sljepoća, smetnje govora, mentalna retardacija…) kao posljedica hipoksičko-ishemičke encefalopatije koja se razvila tijekom poroda. Naime, liječnica koja je sudjelovala u porodu III.tužiteljice sukladno zadnjem patološkom CTG nalazu koji je zahtijevao stalan i intenzivan stručni nadzor i pojačan oprez tijekom poroda u smislu dodatne provjere fetalne kondicije ili barem kontinuiranog CTG nadzora i registracije otkucaja fetalnog srca i kontrakcija maternice uz pravovremenu opstetričku reakciju, ništa od navedenog nije učinila, te nije indicirala dovršenje poroda hitnim carskim rezom između 11,00 i 12,00 sati toga dana. Kada postoje jasni znakovi fetalne patnje, što se duže odgađa dovršetak poroda to se više može očekivati teži stupanj oštećenja mozga djeteta jer u stanju asfiksije što duže ona traje to više moždanih stanica propada, odnosno što se duže odgađa carski rez, stan je se pogoršava. Pored navedenog, u novorođenčeta, ovdje mlt. I.tužitelja je nakon poroda ustanovljena pareza lijevostranog brahijalnog živčanog spleta do kojeg je došlo zbog prekomjerne lateralne trakcije (povlačenja) fetalne glavice s istezanjem mekih struktura vrata i pripadajućih živčanih struktura kod deprimiranog čeda s oslabljenim tonusom mišića, a sve s ciljem što bržeg dovršenja poroda kod sekundarne slabosti trudova (posljedica pretjerane i druge stimulacije maternice) i moguće fetalne bradikardije. Hipoksija, asfiksija i/ili acidoza fetusa uzrokovana antepartalno ili intrapartalno poremećenom respiracijskom i ekskreci jskom funkcijom posteljice (sa ili bez pretjerane stimulacije trudova)i komplikacijama pupkovine, najčešći su uzroci oštećenja normalno razvijenog fetalnog / neonatalnog mozga. Nadalje, kod mlt. I.tužitelja moglo se provođenjem genskih analiza dodatno isp itati jesu li nastala neurorazvojna oštećenja (cerebralna paraliza) posljedica progresivne neurološke bolesti koja se razvijala još intrauterino ili su posljedica intrapartalnih događanja, ali u slučaju da se radilo o besprijekorno vođenom porodu, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
28.2. Pri tome sud napominje da iz iskaza svjedoka HG, TG, RG i ĆG, proizlazi da je porod III.tužiteljice bio težak, da je novorođenče pokazivalo znakove patnje, imalo smanjen tonus i refleks, bilo je mlitavo, stenjalo je i jecalo, visjela mu je jedna ruka, imalo je problema sa disanjem (površno je disalo), radi čega je smješteno u inkubator, te je s dijagnozom asfikcija prenatalis i fleksus brahijalis, premješteno u KBC Osijek, a koji su iskazi sukladni sa medicinskom dokumentacijom neposredno nakon poroda, te dokumentacijom KBC Osijeka po primitku novorođenčeta (da je primljen u KBC Osijek hipotoničan, stenje, blijed, ukočenog staklastog pogleda, uskoro konvulzije desnom stranom tijela), kao i sa nalazom i mišljenjem vještaka - Ustanove, a koje je iskaze stoga sud cijenio vjerodostojnim jer su sukladni u bitnom, kao što je navedeno.
28.3. Potrebno je napomenuti to da obzirom na vremenski razmak od trenutka poroda 21.06.2012., zdravstveno stanje mlt. I.tužitelja jasno i nedvojbeno isključuje mogućnost da se radi o progresivnoj neurološkoj bolesti („progresivna encefalopatija“). Stoga, provođenje genske analize, odnosno gensko sekvencioniranje čitavog egzoma, apsolutno nije medicinski niti stručno indicirano u mlt. I.tužitelja, niti bi promijenilo uzročno-posljedičnu vezu između postupaka u porodu i zdravstvenog stanja dječaka.
28.4. Također je vještačenjem utvrđeno da je cerebralna paraliza u 98% djece uzrokovana intrapartalnom asfiksijom zbog neprimjerenog praćenja stanja fetusa definiranim kao greška. Svi učinjeni nalazi i pretrage kod mlt. I.tužitelja prije 11.03.2013. kada se hospitalizirao zbog gnojnog meningitisa, nedvojbeno ukazuju na dijagnozu cerebralne paralize. U konkretnom slučaju zadovoljeni su i dodatni kriteriji temeljem kojih se također može utvrditi da se u novorođenčeta radilo o hipoksičko - ishemičkoj encefalopatiji kao posljedici akutnih intrapartalnih zbivanja koja se tako mogu povezati s kasnijim nastankom neuromotornog oštećenja, tj. cerebralne paralize.
28.5. Pored navedenog, medicinskim vještačenjem je utvrđeno da se karakteristične promjene oštećenja bijele tvari mozga po tipu cistične (multicistične) supkortikalne leukomalacije, koja se jasno opisuju kod mlt.I.tužitelja, javljaju vrlo specifično i gotovo samo i uvijek kod terminske novorođenčadi kao posljedica perinatalne asfiksije.
28.6. Nakon obavljenog pregleda mlt. I.tužitelja i kompletne medicinske dokumentacije u spisu, Stručno povjerenstvo je mišljenja da se radi o dječaku sa teškim fizikalnim, neuromotornim i kognitivnim odstupanjem, tjelesne visine 115cm (normala od 132-162cm), tjelesne težine 19kg (normala od 27-61kg), opsega glave 46,9cm (normala od 51-56cm), svih mjera ispod 5 percentile za dob i spol, da dječak u dobi od tada 11 godina i 3 mjeseca izuzetno zaostaje u somatskom - fizikalnom razvoju obzirom na dob (afebrilan, eupnoičan, euhidričan, kardiorespiratorno kompenziran, slabije osteomuskularne građe, mršaviji, koža i vidljive sluznice uredno prokrvljene, turgor kože održan, potkožno masno tk ivo oskudno…), ne govori, komunikaciju pogledom ne uspostavlja, ležeći samostalno ne odiže glavu od podloge, ne može se samostalno rotirati, ne kontrolira glavu pri pokušaju povlačenja, niti jedan obrazac (sjedenje, podizanje, stajanje, hodanje…) nije usvojen, vidno polje se ne može ispitati, anamnestički guta usitnjenu hranu, volumen, tonus i trofika mišićja značajno oslabljeni, gruba mišićna snaga se ne može ispitati, pristutan generalizirani spazam mišića…zaključno da su prisutni svi znaci teške spastičke tetrapareze uz teško inrelektualno oštećenje. Vještaci su mišljenja da je kod mlt. I.tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zaostao je trajni invaliditet i ostati će trajni invalid sa izrazito teškim i trajnim smanjenjem životne aktvnosti u iznosu od 100%.; bolove koje je trpio su srednje jakog intenziteta u trajanju od 21 dan (od poroda do prvog otpusta iz bolnice), 7 dana slabijeg intenziteta tijekom hospitalizacije nakon prvog otpusta iz bolnice, slabog intenziteta i povremenog trajanja trajno prilikom izvođenja vježbi neurorazvojne gimnastike. Obzirom na psihičko stanje I.tužitelja tijekom liječenja nije trpio strah, dok je kod istog zaostao trajni invaliditet i ostati će trajni invalid sa izrazito teškim i trajnim smanjenjem životne aktivnosti u iznosu od 100%. Uspoređujući istog sa zdravim djetetom, vještaci zaključuju da je akutna asfiksija u porodu i razvoj crebralne paralize rezultirala naruženjem jakog stupnja.
I.tužitelju je potrebna trajna stručna medicinska tuđa pomoć i njega u opsegu redovitih tromjesečnih kontrola specijaliste neuropedijatra, redoivitih kontrola fizijatra, ortopeda, a moguće i ostalih specijalista ovisno o razvoju zdravstvenog stanja (gastroenterologa - prehrana, pulmologa – respiratorne poteškoće, stomatologa, okuliste…) sukladno kompetencijama i procjenama specijalista. I.tužitelju je potrebna trajna nestručna nemedicinska tuđa pomoć i njega u opsegu druge osobe u punom obimu i postoji potreba cjelodnevne tuđe pomoći. Životna aktivnost je izrazito teško smanjena. Mlt. I.tužitelj nema mogućnost steći radnu sposobnost.
28.7. Dakle, u konkretnom slučaju sud je nesporno utvrdio da se radi o liječničkoj grešci pri porodu, te da je zbog dugotrajne indukcije poroda, hiperstimulacije maternice, patološkog CTG zapisa zadnjeg u nizu spornog jutra do 10,40 sati, zbog nekontinuiranog nadzora i dodatne provjere fetalne kondicije, te pet sati neadekvatno nadziranog tijeka poroda i stanja čeda, a u konačnici radi nečinjenja hitnog carskog reza, došlo je do teškog oštećenja mozga kod mlt. I.tužitelja koje su uvjetovale njegovo sadašnje stanje i cerebralnu paralizu (100% invalidnost). Da je liječnik postupao u skladu s pravilima liječničke struke, fetus bi imao preduvjete da bude rođen kao zdravo novorođenče. Stoga upravo neodgovarajuće i nedovoljno oprezno stručno postupanje službujuće liječnice – zaposlenice I.tuženika, dakle protivno načelima liječničke struke, ukazuje na uzročno-posljedičnu povezanost intrapartalnih zbivanja (fetalne hipoksije/asfiksije) i krajnje lošeg perinatalnog ishoda.
28.8. Slijedom navedenog, utvrđeno je postojanje odgovornosti I.tuženika za nastalu štetu mlt. I.tužitelju zbog propusta liječnika – zaposlenika I.tuženika pri porodu III.tužiteljice, sukladno odredbama čl. 1045. st. 1. i 2., čl. 1061. i čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega su I.tuženik (bolnica) i II.tuženik (osnivač) sukladno navedenim zakonskim odredbama, u vezi s čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama i čl. 43. Zakona o obveznim odnosima, solidarno dužni naknaditi I.-VII. tužiteljima prouzročenu štetu.
28.9. Pri tome valja napomenuti da se od zdravstvene ustanove kao što je I.tuženik i njezinih djelatnika ne traži tek pažnja dobrog domaćina (koja se traži od neprofesionalaca), nego pažnja dobrog stručnjaka, što znači primjena aktualnih medicinskih standarda važećih u trenutku štetnog događaja, postupanje sukladno pravilima medicinske struke koja su bila poznata i prihvaćena u 2012. godini, primjena dijagnostičkih i terapijskih protokola koji odgovaraju konkretnom kliničkom stanju pacijenta. Iz toga slijedi izravna pravna posljedica da bolnica koja nije primjenjivala tada važeće standarde struke odgovara za štetu neovisno o tome je li propust bio namjeran ili iz nepažnje.
29. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
29.1. Prema odredbi čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme (stavak 1.). Novčana renta plaća se mjesečno unaprijed (stavak 2.)
29.2. Prema odredbi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (stavak 1.). Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu (stavak 2.).
29.3. Prema odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe dato težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
29.4. Prema odredbi čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) (stavak 1.). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života (stavak 2.).
29.5. Prema odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
29.6. Prema odredbi čl. 1104. Zakona o obveznim odnosima, sud će na zahtjev oštećenika dosuditi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.
30. Uzimajući u obzir sve utvrđene relevantne okolnosti odlučne za ocjenu osnovanosti i visinu pravične novčane naknade u odnosu na mlt. I.tužitelja, a rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 29. studenog 2002. (broj Su -1331-VI/02 i 1372- 11/02), koji su nominalno povišeni za 50% na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-47/2020-5), te mišljenje vještaka u odnosu na jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (srednje jakog intenziteta u trajanju od 21 dan - od poroda do prvog otpusta iz bolnice, 7 dana slabijeg intenziteta tijekom hospitalizacije nakon prvog otpusta iz bolnice, bolovi slabog intenziteta i povremenog trajanja trajno prilikom izvođenja vježbi neurorazvojne gimnastike), činjenicu da je mlt. I.tužitelj invalid sa izrazito teškim i trajnim smanjenjem životne aktivnosti u iznosu od 100%, da nikada neće voditi samostalni život, provesti normalno djetinjstvo i mladost, steći neko zanimanje, imati hobi, učiti, baviti se sportom, imati obitelj, kao i da će trpjeti neugodnosti i u budućnosti zbog čestih hospitalizacija i trajne fizičke bolove prilikom izvođenja vježbi neurorazvojne gimnastike, a cijeli će mu život biti obilježen hendikepom i svima vidljivim naruženjem jakog stupnja (vidljiva cerebralna paraliza); sud je utvrdio da istom pripada pravična novčana naknada na ime pretrpljenih fizičkih boli 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (100%) od 150.000,00 eura, te na ime duševnih boli zbog naruženja jakog stupnja vrlo uočljivog trećima iznos od 7.500,00 eura, odnosno ukupno zahtijevani iznos od 159.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama na nepreinačeni dio od dana podnošenja tužbe (1.08.2014.), a na povećani dio od dana preinake (13.03.2024.) pa do isplate, sukladno čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, a što je sukladno sudskoj praksi u usporedivom slučaju (presuda VSRH broj Rev-617/2023-2 od 13.12.2023.).
30.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka, mlt. I.tužitelju je potrebna trajna stručna medicinska tuđa pomoć i njega u opsegu redovitih tromjesečnih kontrola specijaliste neuropedijatra, redovitih kontrola fizijatra, ortopeda, a moguće i ostalih specijalista ovisno o razvoju zdravstvenog stanja (gastroenterologa, pulmologa, stomatologa, okuliste…), a nestručna, nemedicinska tuđa pomoć i njega mu je potrebna u opsegu druge osobe u punom obimu (koja se ne umanjuje za iznose primljene po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi kako je obrazloženo pod točkom 7.4. obrazloženja), te postoji potreba cjelodnevne tuđe pomoći. Mlt. I.tužitelj eventualno kumuliranim zahtjevom potražuje na ime rente s osnova trajne nestručne tuđe pomoći i njege u opsegu od 16 sati dnevno po cijeni sata od 4,65 eura (mjesečni iznos od 2.232,00 eura), a za rentu s osnova trajne stručne pomoći i njege u opsegu u opsegu 4 sata tjedno po cijeni sata 33,18 eura (mjesečno 530,89 eura), odnosno ukupno potražuje 2.760,63 eura mjesečno po osnovu trajne tuđe pomoći i njege, koji dospjeli iznos od rođenja mlt. I.tužitelja 21.06.2012. do 1.11.2025. sukladno izračunu financijsko -knjigovodstvenog vještaka potražuje u iznosu 442.528,99 eura, te zatezne kamate na svako mjesečni iznos rente od dospijeća 1.-og u mjesecu do isplate, počevši od rođenja mlt. I.tužitelja 21.06.2012. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Zahtjev mlt. I.tužitelja je osnovan za naknadu štete na ime dospjele rente kao zbroju svih proteklih mjesečnih iznosa uz zateznu kamatu na svaki dospjeli obrok sukladno odredbi čl. 1088. u vezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Satnica koju isti potražuje od 4,65 eura/sat za nestručnu pomoć i 33,18 eura/sat za stručnu medicinska pomoć (mjesečne kontrole i terapije fizioterapeuta, logopeda, psihologa, psihijatra, gastroenterologa, pulmologa, stomatologa, okuliste..), odgovaraju tržišnim cijenama, sudskoj praksi, te izračunu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke. Naime, visina nestručne pomoći i njege od 4,65 eura po satu predstavlja umjerenu tržišnu vrijednost osnovne njege i pomoći u kući i u skladu je s kriterijima pravične naknade koje sudska praksa primjenjuje u usporedivim slučajevima. Također, visina od 33,18 eura po satu na ime stručne pomoći i njege, predstavlja realnu i umjerenu tržišnu vrijednost u Republici Hrvatskoj za stručnu pomoć i njegu nužnih medicinskih i terapi jskih usluga, a koji je iznos sukladan i relevantnoj sudskoj praksi u usporedivim predmetima teških i trajnih invaliditeta. Opseg od 16 sati nestručne dnevne pomoći (što podrazumijeva budne sate + aktivni nadzor) i 4 sata tjedno stručne pomoći, u skladu je s nalazom vještaka o potrebi cjelodnevne tuđe pomoći uz redovite specijalističke kontrole. Primjedbe tuženih da za mlt. I.tužitelja nije angažirana ni plaćana osoba koja pruža stručnu pomoć i njegu mlt. I.tužitelju, pa da stoga isti nema pravo na taj vid štete, nije osnovan. Naime, pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu ne uvjetuje se time jesu li oštećenik, odnosno njegovi roditelji stvarno plaćali osobu za pružanje te pomoći, te nije potrebno dokazivati da je usluga pružanja stručne pomoći i njege angažirana i plaćana, već je potrebno dokazati da je takav oblik pomoći bio potreban i da je potreban mlt. I.tužitelju, a što je nesporno utvrđeno u ovom postupku medicinskim vještačenjem. Pravo na naknadu nije uvjetovano nikakvim dodatnim okolnostima izvan same potrebe za pomoći, a neplaćanje pomoći svakako nije ni zakonski uvjet ni kriterij koji su sudovi ikada prihvatili a što je sukladno sudskoj praksi koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo još u odluci broj Rev 1160/1992-2 od 23.12.1992. i koja se nije mijenjala. Naime, navedeno pravo oštećenika proizlazi iz citiranih odredbi čl. 1088. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, a cilj rente je omogućiti stanje koje bi postojalo da štetnog događaja nije bilo. Pored navedenog, treba napomenuti bitno, na što je u svom iskazu ukazala majka mlt. I.tužitelja, ovdje III.tužiteljica i potvrdila u smislu da roditeljev rad zamjenjuje uslugu koja bi inače koštala, to nije besplatno u ekonomskom smislu, već roditelj/i gubi vlastito slobodno vrijeme, snosio je tijekom 14 godina i snosi i dalje osobne žrtve (majka radi na pola radnog vremena zbog čega se ne može zaposliti na radnom mjestu sukladno VSS koju ima te ostvariti i veću plaću), a sigurno trpi i zdravstvene i psihičke posljedice intenzivne njege (više puta na dan pere odjeću mlt. I.tužitelja, posteljinu, čisti, dezinficira, dugotrajno ga hrani više puta dnevno, kuha posebnu hranu za istoga, okreće ga, pruža njegu, kupa, inhalira ga 3-4 puta dnevno…). Također primjedbe I.tuženika da je financijskim vještačenjem trebalo umanjiti, odnosno sačiniti dopunu vještačenja, na ime primanja koja je tijekom 14 godina mlt. I.tužitelj od Hrvatskog zavoda za socijalni rad primio u iznosu od 2.000,00 kn i 9.000,00 kn na ime jednokratne novčane pomoći, nije osnovan. O primanjima po osnovu Zakona o socijalnoj skrbi (inkluzivni dodatak, razne novčane pomoći po osnovi socijalne skrbi) sud se izjasnio pod 7.4. obrazloženja, odnosno da se u parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može umanjivati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi. Također ni po osnovu eventualnih donacija humanitarnog karaktera, koja nisu ni trajna, ni sustavna i ne pokrivaju stvarne i kontinuirane potrebe mlt. I.tužitelja, a osobito kada se radi o simboličnim iznosima u odnosu na dugogodišnju i trajnu potrebu za njegom, što predstavlja zanemariv i pravno irelevantan faktor, te su takva primanja po svojoj pravnoj naravi dar ili pomoć trećeg, a ne naknada štete koje pravo oštećenik ostvaruje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima. Stoga prigovori tuženih u navedenom smislu nisu osnovani.
30.2. Mlt. I.tužitelj je postavio eventualno kumulirani zahtjev kojim na ime rente za izgubljenu zaradu potražuje isplatu mjesečnog iznosa od 1.113,00 eura počevši od 21. lipnja 2032. (kada puni 20 godina) pa ubuduće do kada za to budu postojali zakonski uvjeti s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa 10-tog u mjesecu do isplate, koji je zahtjev sud prihvatio kao osnovan, te koji je mjesečni iznos postavljen sukladno izračunu financijsko knjigovodstvenog vještaka i podacima Državnog zavoda za statistiku od 27.11.2024. o prosječnoj neto plaći SSS u Republici Hrvatskoj (koja ne sadrži doprinose, poreze i prireze) koja je za rujan 2024. iznosila 1.113,00 eura. Naime, prema odredbi čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Prema odredbi čl. 1104. Zakona o obveznim odnosima, sud će na zahtjev oštećenika dosuditi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti. U odnosu na primjedbe tuženih da I.tužiteljeva SSS nije izvjesna, te se ne zna bi li isti uopće zaista završio SSS, sud napominje da je radi oštećenja mlt. I.tužitelja, isti u potpunosti onemogućen u školovanju i zaposlenju, nikada se neće moći zaposliti niti za obavljanje najjednostavnijih poslova. Kada je buduća šteta posljedica ranije štetne radnje koja vremenski nije s njom povezana, a njezino nastupanje je izvjesno, tada se buduća šteta može sagledati zajedno sa sadašnjom štetom ako je ona po redovitom tijeku stvari izvjesna (izvjesna je nemogućnost zaposlenja uslijed nedostatka radne sposobnosti), te je tada riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao. Naime, šteta od gubitka zarade i sl., koja nastaje sukcesivno, sada i ubuduće i u pravilu traje sve dok traju štetne posljedice, ima svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji, a sama je već nastala, je buduća šteta, ali o takvoj koja je u sadašnjosti već izvjesna, na koju oštećenik odmah ima pravo, za čije su određivan je u odštetnom pravu sadržana sva potrebna pravna pravila (tako u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 859/2016-2 od 12.05.2021.). Kako je otac mlt. I.tužitelja završio SSS, dok je majka završila VSS, to je sasvim osnovano za očekivati da bi mlt. I.tužitelj po redovnom tijeku stvari, da se nije zbio štetni događaj, završio najmanje srednju školu i stekao SSS, te bi po završetku školovanja i usavršavanja 2032. godine (mlt. I.tužitelj bi bio u dobi stjecanja pune poslovne sposobnosti uz pretpostavljeno tržište rada) ostvario prosječnu neto plaću SSS koju u Republici Hrvatskoj ostvaruju fizičke osobe zaposlene u pravnim osobama i koja je prema podacima Državnog zavoda za statistiku za rujan 2024. iznosila 1.113,00 eura (ne sadrži doprinose, poreze i prireze). Slijedom navedenog, ovaj vid štete mlt. I.tužitelju pripada sukladno čl. 1104. u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.
30.3. Sud smatra da je osnovan zahtjev mlt. I.tužitelja na ime imovinske štete (građevinski radovi radi prilagodbe kuće potrebama invalida, invalidska kolica, vozilo sa rampom za prijevoz invalida) u iznosu od 34.000,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. Naime, prema iskazima II.tužitelja i III.tužiteljice - roditelja mlt. I.tužitelja, isti su vršili adaptaciju nekretnine tijekom par godina sukladno svojim financijskim mogućnostima, imali su do sada tri vozila koja su uništena zbog velike kilometraže (česti odlasci s mlt. I.tužiteljem na kontrole u Zagreb , kao i Osijek, Slavonski Brod, Vukovar, Varaždin…na terapije, kontrole) te su zadnje uništeno vozilo zamijenili sa drugim vozilom u veljači 2026. kada su kupili osobno vozilo za prijevoz invalida marke „VW Multivan 2.0 TDI“ koje košta 60.500,00 eura (dok za rampu za unos invalida sa kolicima koja košta između 8.000,00 – 10.000,00 eura nisu imali novaca), a što su dokazali priloženim računom OTP Leasinga broj 9707-1-2- 20260049065 od 26.02.2026., te ponudom tvrtke Latema d.o.o. Čepin (list 1217. i 1218. spisa svezak 9.). Također iz priložene ponude [obrt] obrta za vodoinstalaterske usluge, [adresa] od 20.09.2020. za adaptaciju kupatila (list 923. spisa – svezak 8.) proizlazi da glasi na iznos od 6.395,58 eura i obuhvaća između ostalog demontažu postojeće sanitarije i kupaonsku opremu za osobe s invaliditetom. Naime, u konkretnom slučaju, mlt. I.tužitelj je 100% invalid, te su istom potrebna invalidska kolica koja moraju biti prilagođena njegovoj dobi, isti ne može koristiti stambeni prostor bez nužne prilagodbe, što je osnovna funkcionalnost, dok je radi njegovog prijevoza na razne preglede, terapije, kontrole u Zagreb, Slavonski Brod, Vukovar, Varaždin…, nužno potrebno posebno vozilo prilagođeno za prijevoz invalida, a koje je skuplje od običnog vozila i medicinski je uvjet mobilnosti invalida. Stoga trošak posebnog vozila nije jednokratan luksuz, već trajni i ponavljajući trošak uzrokovan štetnim događajem, kao što su i invalidska kolica nužna. U odnosu na adaptaciju nekretnine radi prilagodbe 100% invalidu, a uzimajući u obzir i priloženu ponudu za obavljanje tih radova od 20.09.2020., pri ocijeni visine troškova na ime potrebnih građevinskih radova, sud polazi od općepoznatih tržišnih cijena građevinskih radova u Republici Hrvatskoj, a posebno imajući u vidu da adaptacija prostora za potrebe osoba s invaliditetom zahtijeva dodatnu i specifičnu opremu (rukohvati, prilagođene instalacije, walk-in tuševi i dr.) što povećava cijenu u odnosu na standardnu adaptaciju nekretnine. Stoga sud zaključuje da troškovi prilagodbe stambenog prostora u konkretnom slučaju, sa troškovima invalidskih kolica i vozila prilagođenog potrebama 100% invalida, koje mlt. I.tužitelj zahtijeva u iznosu od ukupno 34.000,00 eura nisu iznimni, ni pretjerani, već odgovaraju realnim tržišnim cijenama i predstavljaju nužan i izravno uzrokovan trošak nastao zbog štetnog događaja. Sud posebno cijeni navod roditelja mlt. I.tužitelja da nisu bili u mogućnosti financirati i rampu za unos djeteta u invalidskim kolicima u vozilo, koja košta sukladno priloženoj ponudi između 8.000,00 – 10.000,00 eura, a što bi im olakšalo unos DG u invalidskim kolicima u vozilo, što sada mora obavljati više osoba. Naime, nabava i ugradnja rampe po mišljenju suda nije luksuz ili povećani standard, već se radi o tehničkom sredstvu koje bi olakšalo unos djeteta invalida u vozilo i za isto ne bi bilo potrebno više osoba, kao u nedostatku rampe, pa stoga rampa predstavlja osnovni funkcionalni element vozila prilagođenog osobi s invaliditetom i stvarnoj potrebi koja proizlazi iz njegova zdravstvena stanja, te predstavlja nužan i opravdan izdatak za ostvarivanje osnovne životne funkcije kretanja, a ne dodatnu opremu ili luksuz. Dakle svi troškovi proizlaze iz 100% invaliditeta mlt. I.tužitelja i potrebe za osnovnim funkcioniranjem, a koji daleko nadilaze uobičajene životne troškove, te se radi o troškovima tipičnim i uobičajenim koje Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća kao dio trajno povećanih potreba invalidnog djeteta, koje sud u konkretnom slučaju nije mogao precizno utvrditi, već je primijenio odredbu o odlučivanju prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. Zakona o parničnom postupku), a uzimajući u obzir pri tome sve relevantne okolnosti
31. U odnosu na zahtjev II.tužitelja i III.tužiteljice – roditelja mlt. I.tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog duševnih bolova koje kao roditelji trpe zbog teškog invaliditeta svoga sina mlt. MG stanja, a uzimajući u obzir sve utvrđene relevantne okolnosti odlučne za ocjenu osnovanosti i visinu pravične novčane naknade u odnosu na navedeno, rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 29. studenog 2002. (broj Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02), koji su nominalno povišeni za 50% na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-47/2020-5), sud je utvrdio da II.tužitelju i III.tužiteljici s naslova duševnih boli koje kao roditelji trpe zbog stanja svog djeteta koji je 100% invalid, pripadaju zahtijevani iznosi naknade neimovinske štete od po 44.000,00 eura, svakom, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (2.12.2014.) na nepreinačeni dio, a na povećani dio od dana preinake (13.03.2024.) pa do isplate, sukladno čl. 1101. st. 1. u vezi s čl. 1100., te čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima. Naime, sud je pri dosudi ove naknade uzeo u obzir ne samo postotak invaliditeta, već i sveukupne okolnosti slučaja, poput vanjskih manifestacija invaliditeta, potrebe za stalnom skrbi i utjecaja na obiteljski život. Dakle, sud je posebno cijenio činjenicu da je sin II.tužitelja i III.tužiteljice 100% invalid s cerebralnom paralizom i mentalnom retardacijom, s posljedicama koje trpi od svog rođenja (**.**.2012.), dakle već 14 godina, da roditelji, ovdje II. i III.tužitelji nikada nisu doživjeli period normalnog djetinjstva svoga sina koji je potpuno ovisan o njima 24 sata, da se svakodnevno suočavaju sa svim zdravstvenim poteškoćama svoga sina i životnim problemima koje te poteškoće donose (opasnost od gušenja, epi napadi), da je majka prisiljena raditi na pola radnog vremena na radnom mjestu za SSS, te ostvarivati manju plaću od one koju bi ostvarivala kada bi se mogla zaposliti na puno radno vrijeme u odnosu na svoju VSS, pa su njezine boli to intenzivnije, te glede svakodnevne brige oko svog djeteta koja ih stalno podsjeća na štetni događaj i posljedice istog. Dakle, da su manifestacije tog invaliditeta tako ozbiljne i nepopravljive da po prirodi stvari kod roditelja moraju izazivati tako snažne duševne bolove koji se iz dana u dan ponavljaju, jer upravo II. i III. tužitelj kao roditelji, danonoćno vode brigu i pružaju svom sinu svu njegu i skrb, a pri tome je sud posebno vodio računa i o trajanju ovog postupka (od 1.08.2012. i 4.12.2012.) u kojem II. i III.tužitelj ostvaruju svoja prava (tako u presudi VSRH broj Rev-x 319/2014-2 od 21.05.2014.).
32. U odnosu na zahtjev IV.-VII. tužitelja (djede i bake) za naknadu neimovinske štete s osnova duševnih boli koju trpe zbog trajnog invaliditeta svoga unuka mlt. I.tužitelja, koju traže svaki u iznosu od po 15.000,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 2.12.2014. pa do isplate, sud je uz primjenu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, utvrđene relevantne okolnosti odlučne za ocjenu osnovanosti i visinu pravične novčane naknade , te sukladno sudskoj praksi, ocijenio njihove zahtjeve osnovanim osim u dijelu zateznih kamata na preinačeni dio koje im pripadaju od dana preinake (13.03.2024.), a ne od dana podnošenja tužbe. Ovdje prije svega treba napomenuti da stupanj invalidnosti (100%) generira visok i trajni emocionalni teret za najbliže članove obitelji, čije duševne boli nisu prolazne, nego stalne i kumulativne, a koje za IV.-VII.tužitelje traju 14 godina. Odredbe Zakona o obveznim odnosima, ne sadrže definiciju pojma „trajnija zajednica života“ pa se stoga postojanje ove pretpostavke za priznavanje prava na pravičnu novčanu naknadu procjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka potvrdio da se pojam trajnije zajednice života ne veže striktno uz zajedničko stanovanje ili financijsku potporu, nego je riječ o široj životnoj i emotivnoj povezanosti, čiji sadržaj ovisi o činjeničnim okolnostima svakog slučaja, da je trajnija zajednica života kao zakonska pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika (čl. 1101. st. 2. ZOO) autonomni pojam koji se ocjenjuje u okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ona postoji (neovisno o zajedničkom stanovanju) u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih srodnika u svakodnevnom životu. Drugim riječima, pod pojmom „postojanja trajnije zajednice života“, ne smatra se formalno življenje u istom prostoru, niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva. Naime, iz iskaza saslušanih II.-VII.tužitelja proizlazi, da iako djedovi i bake ne žive u istom domaćinstvu sa unukom, maksimalno su angažirani oko brige i čuvanja unuka, da VI. i VII. tužitelji (roditelji III.tužiteljice) žive u istoj ulici kao unuk, u mirovini su i svakodnevno ga posjećuju, čuvaju i brinu o njemu, odnosno VII.tužiteljica unuka čuva svaki radni dan u trajanju od 4 sata dok je njena kćerka, ovdje III.tužiteljica, na poslu, a u tome joj pomaže suprug (ovdje VI.tužite lj), s tim da ista po potrebi vodi brigu i čuva unuka i više od 4 sata na dan, priprema obroke i sve što treba pomoći u obitelji I.-III.tužitelja, dakle tijekom do sada 14 godina. Nadalje, IV. i V. tužitelji (roditelji II.tužitelja) žive u obližnjem mjestu na udaljenosti od 10 min. vožnje, uskaču oko brige o unuku kada njihov sin, ovdje II.tužitelj radi (policijski službenik koji radi u smjenama) i kad god je to potrebno, voze unuka kod liječnika kada II.tužitelj nije u mogućnosti i što traje 14 godina, s tim da čuvaju i kod sebe mlt. I.tužitelja, dok njegovi roditelji obavljaju razne aktivnosti koje ne bi mogli uz DG. Iz iskaza II.tužitelja proizlazi da bez pomoći djedova i baka, on i III. tužiteljica ne bi mogli podnijeti svu potrebnu brigu oko DG i morali bi napustiti poslove, dok ovako II.tužitelj može raditi puno radno vrijeme, a III.tužiteljica može raditi na pola radnog vremena i tako tijekom 14 godina i to isključivo zbog pomoći djedova i baka. Stoga sud zaključuje da pomoć baka i djedova oko unuka u konretnom slučaju nije povremena, nego sustavna, kroz dugi vremenski period, te i nužna za funkcioniranje obitelji, a koji obrazac ponašanja prelazi granice uobičajenog obiteljskog kontakta unuka sa bakom i djedom i jasno ukazuje na funkcionalnu integraciju baka i djedova u svakodnevni život i skrb o djetetu kojem je potreban nadzor 24 sata. Pri tome, sud posebno uzima u obzir da duševne boli bake i djedova u konkretnom slučaju, proizlaze iz trajne svijesti o teškom zdravstvenom stanju unuka, svakodnevno, odnosno često svjedočenje o njegovim ograničenjima i patnji, emocionalna iscrpljenost, posebno VII.tužiteljice zbog kontinuirane skrbi svakog radnog dana 4 sata, pa i više od toga, koje traje duži vremenski period, osjećaj bespomoćnosti i zabrinutosti za budućnost unuka, te značajna promjena vlastitog životnog ritma i kvalitete života zbog unuka. Naime, kod VII.tužiteljice, te VI.tužitelja koji pomaže istoj pri čuvanju unuka svaki radni dan u trajanju od 4 sata (po potrebi i duže) je intenzitet tih boli dodatno pojačan jer su izravno uključeni u sve aspekte njegova stanja, a ne samo emocionalno vezani. Stoga isti, posebno VII.tužiteljica kao baka preuzima dio roditeljske funkcije dok majka radi, a drugi djed i baka osiguravaju čuvanje i brigu, prijevoz do liječnika, kad god to njihov sin, ovdje II.tužitelj zbog posla, ili oba roditelja zbog obavljanja određenih aktivnosti, to ne mogu. Stoga bi, a kako to II.tužitelj potvrđuje u svom iskazu, bez pomoći baka i djedova, redovito funkcioniranje ove obitelji bilo otežano ili čak onemogućeno vezano za brigu oko mlt. I.tužitelja. To znači da njihov odnos sa unukom nije samo emocionalan, nego i egzistencijalno i funkcionalno ključan, što dodatno opravdava dosudu štete u konkretnom slučaju, gdje bake i djede kontinuirano ulažu vrijeme i emocionalni kapacitet, te žive s posljedicama teške invalidnosti unuka na dnevnoj (VI. i VII.tužitelji), odnosno gotovo svakodnevnoj razini (IV. i V. tužitelji). Nepriznavanje naknade štete u ovom slučaju, po mišljenju suda, bilo bi protivno načelu pravičnosti (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima) i dovelo bi do neopravdanog ignoriranja stvarnog intenziteta njihove patnje.
33. Slijedom navedenog, sud je usvojio glavni tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli od 159.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (1.08.2014.) na nepreinačeni dio, a na povećani dio sa zateznim kamatama od preinake do isplate kao pod I. izreke; na ime imovinske štete iznos od 34.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, kao pod VII. izreke; pod VIII.-IX. naknadu neimovinske štete II.tužitelju i III.tužiteljici u iznosima od po 44.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (2.12.2014.) na nepreinačeni dio, a na povećani dio sa zateznim kamatama od preinake do isplate; te pod X.-XIII. naknadu neimovinske štete IV.-VII.tužiteljima u iznosu od po 15.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (2.12.2024.) na nepreinačeni dio, a na povećani dio od preinake do isplate.
33.1. Sud je usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja na ime naknade imovinske štete s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu u dospjelom iznosu od 442.528,99 eura, te mjesečni iznose od 825,19 eura od 21.06.2012., a od 1.7.2012. pa nadalje u iznosima od po 2.760,63 eura s dospijećem 1. -og u mjesecu pa do isplate, kao pod IV. izreke.
33.2. Pod VI. izreke sud je usvojio eventualno kumulirani zahtjev mlt. I.tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova rente za izgubljenu zaradu u mjesečnom iznosu od po 1.113,00 eura s početkom od 21.06.2032. (kada mlt. I.tužitelj navrašava 20 godina) pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem 10.-tog u mjesecu.
33.3. Sud je odbio glavni tužbeni zahtjev mlt. I.tužitelja na ime naknade imovinske štete s osnova dospjele rente za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 21.06.2012. – 31.10.2025 u iznosu od 442.528,99 eura, te od 1.11.2025. pa ubuduće u kapitaliziranom iznosu od 921.036,76 eura; kao i zahtjev na ime naknade imovinske štete s osnova rente za izgubljenu zaradu u kapitaliziranom iznosu od 265.327,98 eura, kao neosnovane pod III. i V. Izreke, dok su tužitelji djelomično odbijeni sa tijekom zateznih kamata na dosuđene iznose naknade neimovinske štete kao pod II., XIV. i
XV. izreke.
33.4. Naime, prema mišljenju suda, kapitalizirana renta podrazumijeva procjenu budućih potreba, životnog vijeka, inflacije i diskontnih stopa, što je uvijek visok stupanj neizvjesnosti, dok renta u mjesečnim iznosima bolje štiti oštećenika dugoročno, uz napomenu da se kod dosuđene rente za trajnu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu (od 2032.) potrebe mogu mijenjati (npr. povećanje troškova skrbi, promjena zdravstvenog stanja, inflacija, drugih relevantnih životnih okolnosti), te svako mjesečna renta omogućuje naknadno povećanje ako se okolnosti promijene , kao i usklađivanje s realnim troškovima života. Posebno je navedeno bitno u konkretnom slučaju u kojem sud štiti interes maloljetnog I.tužitelja dugoročno, jer jednokratni iznos može biti neprikladno potrošen i ne jamči trajnu sigurnost kroz cijeli život istoga , dok renta osigurava kontinuirani prihod koji prati stvarne potrebe kroz vrijeme. Stoga je u konkretnom slučaju, po mišljenju suda renta po navedenim osnovama pravno sigurnija na dugi rok, a koju su dužni isplaćivati solidarno tuženici. Podredno, isplata rente umjesto kapitaliziranog iznosa, predstavlja i ekonomičniji način izvršenja obveza za tuženike, čime se povećava vjerojatnost urednog i kontinuiranog ispunjenja, a čime se posredno dodatno štiti i sam mlt. I.tužitelj kao vjerovnik.
33.4. Kako je sud zahtjev za isplatu rente u kapitaliziranom iznosu po navedena dva osnova odbio kao neosnovane, to se nije ni upuštao u raspravljanje o primjedbama tuženih u odnosu na navedene osnove u kapitaliziranom iznosu.
34. Prigovor zastare na preinačeni dio nije osnovan. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
34.1. Dakle, u konkretnom slučaju, preinaka tužbe je izvršena nakon provedenih vještačenja kojim je utvrđena visina štete, pa se stoga preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi i u skladu sa prethodno citiranim pravnim shvaćanjem podnošenjem tužbe u ovom sporu je prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva). Također u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1093/2023-2 od 30.10.2024. se navodi:
„Dakle, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241.
ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.“
35. Prigovor II.tuženika u odnosu na tijek zateznih kamata na preinačeni dio je osnovan.
35.1. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (Rev 975/2024-2 od 19.02.2025., Rev 1133/2021-2 od 14.12.2021., Rev 376/2023-2 od 9.05.2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik kao dužnik u obvezi platiti zatezne kamate na iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan od dana kada je taj zahtjev postavljen, jer dužnik ne može biti u zakašnjenju prije nego mu je zahtjev postavljen.
35.2. Stoga su tužiteljima dosuđene zatezne kamate na naknadu neimovinske štete na povećani dio od dana kada je taj zahtjev postavljen pa do isplate , dok su sa zahtjevom za zatezne kamate na povećani dio tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate, odbijeni kao neosnovanim.
36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod I. -XV.
37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
37.1. Naime, tužitelji nisu uspjeli samo u određenom dijelu sporednog zahtijeva u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu, zbog čega u ovom postupku nisu nastali posebni troškovi.
37.2. Nadalje, mlt. I.tužitelj u ovom postupku postavio je tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku u odnosu na imovinsku štetu s osnova trajne pomoći i njege i s osnova izgubljene zarade (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) kojim je umjesto dospjelog i kapitaliziranog iznosa rente na ime trajne pomoći i njege, te umjesto kapitaliziranog iznosa rente na ime izgubljene zarade, tražio da sud usvoji dospjeli iznos rente s osnova tuđe pomoći i njege, te daljnju mjesečnu rentu, kao i mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade počev od 21.06.2032. pa nadalje. Mlt. I.tužitelj je odbijen s glavnim tužbenim zahtjevima, no u cijelosti mu je dosuđena naknada štete po eventualno kumuliranim zahtjevima s osnova trajne tuđe pomoći i njege, kao i po osnovu izgubljene zarade.
37.2. Usvajanje eventualno kumuliranog (podrednog) tužbenog zahtjeva u cijelosti konstituira potpun uspjeh tužitelja u sporu, bez obzira na to što je glavni zahtjev odbijen. Odbijanje glavnog zahtjeva ne znači djelomičan neuspjeh. U konkretnom slučaju, sve parnične radnje (vještačenje, ročišta, podnesci), bile su potrebne radi utvrđivanja iste štetne radnje, iste štete i iste uzročne veze, bez obzira na to koji se konkretni vid naknade (glavni ili eventualni zahtjev) razmatra. Stoga je praktično nemoguće razlučiti posebne troškove koji bi se isključivo vezali uz odbijene glavne zahtjeve, a to znači da tužiteljima pripada naknada svih parničnih troškova u cijelosti sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku .
37.3. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-1471/2024-2 od 17.04.2025.:
„Kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva (isticanja podrednih tužbenih zahtjeva), kada tužitelj uspije u jednom od njih, u pogledu određivanja troška parničnog postupka smatrat će se da je u cijelosti uspio u sporu i u skladu s tim će mu se odrediti trošak postupka, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva i samo za one radnje koje su bile potrebne za donošenje odluke u pogledu tog dijela zahtjeva.“
37.4. Stoga, kako su parnične radnje poduzete za odluku o glavnom zahtjevu ujedno bile nužne za odluku o eventualno kumuliranom zahtjevu (iste činjenice, isti dokazi, ista rasprava), tužiteljima se priznaju svi ti troškovi.
38. Prije svega treba napomenuti da je mlt. I.tužitelj podnio tužbu dana 1.08.2014. (Pn-231/2015) sa naznačenom vrijednosti predmeta spora od 9.991.500,00 kn / 1.326.099,94 eura. Sukladno naznačenom vps-u i Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.) vrijednost boda je 7491 (prema Tbr. 54. vrijednost boda je 2,00 eura, 7491 x 2 =14.982,00 eura).
38.1. Dana 2.12.2024. tužbu su podnijeli II.-VII. tužitelji (Pn-225/2015) sa naznačenom vrijednosti predmeta spora od 991.600,00 kn / 131.607,94 eura (sukladno naznačenom vps-u i Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednost boda je 991 = 1.982,00 eura).
38.2. Sud je na ročištu održanom dana 14.01.2016. donio rješenje kojim je spojio parnice broj Pn-231/15 i Pn-225/15 (list 84. i 86. predmet Pn-231/15) nakon čega VPS iznosi 1.457.707,88 eura (1.326.099,94 + 131.607,94), bodova 7693 = 15.386,00 eura.
38.3. Sud je na ročištu održanom dana 19.12.2024. dopustio prvu preinaku tužbe, čime se povećala vrijednost predmeta spora, nakon čega je trošak dosuđen po radnji sukladno zahtjevu tužitelja (8465 bodova, odnosno 16.930,00 eura), koji nije veći od onog koji bi mu pripadao po novoj vrijednosti predmeta spora.
38.4. Stoga je trošak za svaku pojedinu radnju odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenu poduzimanja radnje.
38.5. Tužitelji su podnijeli zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.699.955,64 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u skladu s odredom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
38.6. Zahtjev tužitelja je osnovan do iznosa od 1.439.290,55 eura, koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od dana 1.08.2014. u iznosu od 14.982,00 eura (Tbr. 7. - 7.491 boda), podneska 30.10.2014., 22.12.2014., 20.02.2015., 8.05.2015., 24.06.2015., 21.09.2015. i 23.10.2015. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.t.4. – 25 bodova), od dana 8.01.2016. u iznosu od 14.982,00 eura (Tbr. 8.t.1. - 7.491 boda ), sastava tužbe od 2.12.2014. po zahtjevu tužitelja 50,00 eura (25,00 bodova), podneska od 27.04.2015., 08.05.2015. i 21.09.2015. od po 50,00 eura (Tbr. 8.t.4. - 25 bodova), podneska od 8.01.2016. od 14.982,00 eura (Tbr. 8.t.1. bodovi 7.491), podneska od 16.05.2016. i 20.06.2016. od po 50,00 eura (Tbr. 8.t.4. – 25 bodova), podneska od 11.11.2016., 7.02.2017., odgovoru na tužbu23.02.2017., 22.03.2017., 29.05.2017., 5.12.2017., 27.03.2018., 24.05.2018., 30.05.2018., 29.06.2018., 19.12.2018., 6.02.2019., 21.03.2019., 24.07.2019., 26.09.2019., 11.05.2020., 27.04.2021., 1.07.2021., 21.09.2021., 11.11.2021., 25.01.2022., 11.04.2022., 18.05.2022., 23.09.2022., 10.01.2023., 29.03.2023., 6.02.2024., 13.03.2024., 10.04.2024., 12.09.2024., 8.10.2024. od po 15.386,00 eura (Tbr.8.t.1. - 7693 bodova), podneska od 10.10.2020., 9.01.2023., 4.05.2023., 8.09.2023., 20.11.2024. od po 50,00 eura (Tbr. 8.t.4. 25 bodova), podneska od 8.01.2025., 26.02.2025., 1.04.2025., 22.07.2025., 15.12.2025. od po 16.930,00 eura (Tbr. 8.t.1. bodova 8456) i od 19.03.2026. 50,00 eura (Tbr.8.t.4. - 25 bodova), zastupanja na ročištu od 14.01.2016., 1.03.2016., 19.04.2016., 29.10.2017., 25.09.2018., 13.06.2019., 22.09.2020. od po 15.386,00 eura (Tbr. 9.t.1. bodovi 7693), a od dana 19.12.2024. i 8.04.2026. u iznosu od 16.930,00 eura (Tbr. 9.t.1. 8465 bodova), a što ukupno iznosi 764.516,00 eura, sa uvećanjem po Tbr. 40. (50% = 382,258,00 eura) ukupno iznosi 1.146.774,00 eura, obračunatog PDV-a od 286.693,50 eura (Tbr. 46.), plaćenog predujma za medicinsko vještačenje od 530,89 eura, 2.322,65 eura, 1.244,28 eura, za pristup vještaka na ročište od 564,07 eura, plaćenog predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje od ukupno 1.000,00 eura, te pristojbe na presudu koju su I.-III. tužitelji dužni platiti u iznosu svaki od po 28,44 eura, a IV. i V. tužitelji od po 37,92 eura (sukladno oslobođenju od plaćanja pristojbi I.-III. tužitelji od 70%,, IV. i V. od 60%, a VI. i VII. od 100%), a što ukupno iznosi 1.439.290,55 eura, a što je u skladu sa vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, te navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod XVI. izreke.
38.7. Preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 260.665,09 eura nije osnovan, jer nije pravilno obračunata vrijednost boda sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenu poduzimanje pojedine radnje. Također tužiteljima nije priznat trošak na ime sastava podneska od 23.10.2015. u traženom iznosu 8465 bodova (16.930 bodova), već od 25 bodova (50,00 eura) (Tbr. 8.t.4.) sa PDV-om, dok im trošak na ime sastava podneska od 4.07.2022., 1.12.2022., 8.03.2023., 4.11.2024., 1.09.2025., 17.09.2025. nije priznat, jer se u tim podnescima samo ponavljaju već izneseni navodi iz prethodnih podnesaka za koje je trošak dosuđen. Trošak sudske pristojbe na presudu odmjeren je sukladno postotku oslobođenja od plaćanja pristojbi za I. -VII.tužitelje (mlt. I.tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbi 70% (list 4-5. spisa svezak 3.), II. i III.tužitelji 70%, IV. i V. tužitelj 60%, VI i VII.tužitelji 100% (list 30.-55. spisa Pn-231/2015), dok pristojba na tužbu nije plaćena i u zastari je, radi čega je odlučeno kao pod XVII. izreke.
38.8. Tuženici su osporavali kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, te nemaju pravo na naknadu parničnog troška, kako je odlučeno kao u izreci pod XV III.
U Osijeku, 22. svibnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćnici I.-VII.tužitelja
2.Punomoćniku I.tuženika
3.Punomoćniku II.tuženika
4.Z.z umješaša - ODO OS, GUO na broj P-DO-66/2024
