Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-327/2026-49

(Ranije broj: P-28/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 172,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1.10.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.892,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1.10.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa navedenih pod točkama I. i II. izreke koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate na mjesečne preplaćene iznose do 30.9.2015. godine.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa glavnice utvrđene pod točkom II. izreke od 3.892,15 eur, do iznosa od 6.000,32 eura.

V. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.509,48 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 23.5.2026. godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom dana 26.5.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103967525 na iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan puštanja kredita u tečaj, a što je na dan isplate kredita 30.5.2008. godine iznosilo 222.590,00 kn. Kredit je odobren i iskorišten za kupnju nekretnine. Otplata kredita ugovorena je u 360 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu. Ugovorom o kreditu ugovorena je redovna kamata od 5,55 %. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. -og u mjesecu. Prvi anuitet dospio je na naplatu 1.7.2008. godine, a zadnji je dospijevao 1.6.2038. godine. Ugovorom o kreditu predviđena je otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro – računa banke.

2. U navedeni Ugovor o kreditu tuženik je uvrstio odredbe o kamatnoj stopi kojaje tijekom otplate kredita promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno promjenjiva je temeljem jednostrane odluke tuženika. Prilikom sklapanja Ugovora o takvoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao mogućnost na takvu odredbu utjecati. Navedena odredba imala je za posljedicu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, budući da cijena (kamate) kredita kao bitni sastojak ugovora za tužitelja nije precizno određena niti odrediva, a zbog nedostatka egzaktnih parametara za njezino određivanje. Stoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna sukladno čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Ništetnost takve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je pravomoćnim presudama i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o osnovanosti ove tužbe postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Prema navedenoj presudi VTS-a potvrđena je presuda TS-a u Zagrebu broj: P-1401/12 u dijelu u točki 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. kojom je utvrđeno da je između ostalim i tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. godine počinio povredu kolektivnih interesa i prava potrošača – korisnika kredita, a koja povreda traje i dalje, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ništetna. Ista presuda potvrđena je i odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-02 od 9.4.2015. godine.

3. Prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik je svjesno propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF utemeljene na potpunoj obavijesti. Tuženik nije upoznao tužitelja o općem riziku vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu EUR-o, da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan kao ni o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Niti o toj odredbi se prilikom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već je tuženik tu odredbu unaprijed formulirao i tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na takvu odredbu. Takvim postupanjem tuženik je počinio povredu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, zbog čega je odredba o vezanju glavnice kredita za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna.

4. Ništetnost navedenih odredbi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF potvrđena je pravomoćnim presudama donesenima povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa tako o osnovanosti ovih navoda postoji pravomoćna presuda TS-a u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF potvrđena presudama VTS -a RH broj: P-6632/17-10 od 14.6.2018. godine. Navedenom presudom VTS-a broj: P- 6632/17-10 potvrđena je presuda TS-a u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu u točki 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojima je utvrđeno da je između ostalim i tuženik u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita uvrštenjem u ugovore o kreditima nepoštenih i ništetnih odredbi kojim je ugovoreno da je glavnica kredita vezana za valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, među ostalim i tuženik, potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te da je navedeno za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iznosi anuiteta u kunskoj protuvrijednosti koje je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao tuženiku uslijed primjene nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli definitivno i potvrđuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja budući da je kompletan rizik takvih odredbi prenesen na teret tužitelja koji se manifestirao upravo kroz izuzetno visok porast anuiteta.

5. Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu od 21.12.2015. godine predmetni kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran je u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Unatoč tome, tužitelju niti provedbom konverzije kredita nije nadoknađen iznos koji je uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu preplatio tuženiku, te stoga ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Sklapanjem navedenog Aneksa tužiteljeva jedina namjera bila je prekinuti daljnji rizik rasta već prevelikih anuiteta prema osnovnom ugovoru. aneks Ugovora o kreditu, kao i osnovni ugovor tuženik je jednostrano pripremio te kao tipski i adhezijski ugovor bez prethodnog pregovaranja o njegovom sadržaju i mogućim posljedicama ugovaranja odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju ponudio sklapanje takvog dodatka. Navedeni Aneks tužitelj je bio primoran prihvatiti isključivo kako bi otklonio rizik daljnjeg rasta mjesečnih anuiteta. Kako prije, tako i nakon konverzije kredita, tužitelj je redovito ispunjavao svoje obveze iz ugovora prema zahtjevima tuženika.

6. Redovnom mjesečnom otplatom kredita do dana 1.4.2019. godine tužitelj je tuženiku platio ukupan iznos od 180.692,31 kn. S obzirom na nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nisu valjani elementi izračuna tužiteljeve obveze, te tužitelj smatra da je njegovu obvezu prema ugovoru potrebno obračunati primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita uz primjenu prve ugovorene kamatne stope. Takvim pristupom te primjenom ugovorene kamatne stope od 5,55 % na kunski iznos plasiranog kredita u visini od 222.590,00 kn ukupno zaduženje po anuitetima do 1.4.2019. godine iznosi 165.207,90 kn. Dakle, uslijed primjene nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu tužitelj je tuženiku preplatio iznos od 15.484,41 kn.

7. U prilog valjanosti obračuna preplaćenog iznosa tužitelj je dostavio obračun te pridržava pravo da tužbeni zahtjev postavi nakon provedbe knjigovodstveno financijskog vještačenja. Tužitelj je na kraju nakon provedenog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka predložio dopunsko vještačenje sukladno pravilima o uračunavanju iz čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima tako da je u preplatu iz konverzije nužno uračunati zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose sukladno izračunu vještaka tekuće od dospijeća pojedinog iznosa do 30.9.2015. godine, kao dana s kojim je provedena konverzija.

9. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi da je predmetna tužba podnesena 13.6.2019. godine te da tuženik kako je prošlo više od 3 godine od plaćanja koja je tužitelj vršio pa se stoga ima smatrati da je cjelokupno potraživanje u zastari.

10. Nadalje, ističe da odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 21.12.2015. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kred itiranju (NN 102/15 – dalje: ZIDZPK/15). Navodi da su tim Aneksom parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR te da je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11. Tuženik ističe da se ne može smatrati da bi ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena te sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

12. Tuženik ističe da je sve promjene kamatnih stopa izvršio sukladno važećim pozitivnim propisima. Nadalje, ističe da je deklaratorna zaštita koju tužitelj traži u ovom predmetu usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Predlaže na kraju da sud odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.

13. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da je tužitelja uredno obavijestio o svakoj promjeni kamatne stope i da je kamatna stopa već 1.5.2011. godine snižena ispod početno ugovorene kamatne stope koja je iznosila 5,55 %, da je dana 1.5.2011. godine snižena na 5,35 %, a od 1.10.2011. godine kamatna stopa je snižena na 5,00 % te je takva vrijedila sve do zakonskog fiksiranja kamatne stope na visini od 3,23 %, a sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine.

14. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka protivi preinaci tužbe te ističe prigovor zastare na novopostavljeni tužbeni zahtjev.

15. Tužitelj je potom istakao da se ne radi o nikakvom preinačenom tužbenom zahtjevu već da je isti usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka.

16. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka izričito protivi preinaci tužbe navodeći da preinaka ne bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te ističe prigovor zastare. Ističe da je tužitelj slobodnim i osobnim očitovanjem volje i na temelju informiranog pristanka odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom i provesti konverziju kredita iz CHF u EUR te da je navedenim, postupanjem stvorena nova pravna osnova između ugovornih strana i to s retroaktivnim učinkom konverzije. Ističe da je konverzijom uspostavljena ravnoteža i to retroaktivnim priznanjem cjelokupnih iznosa uplaćenih na ime povrata kredita u CHF, pa tako i svih mogućih preplata koje proizlaze iz osnovnog Ugovora o kreditu, te da su sve eventualne preplate po osnovi nepoštenih odredbi Ugovora o kreditu iskorištene te uračunate nakon konverzije za otplatu kredita u EUR-ima, te da nema stečenog bez osnove niti obveze tuženika za povrat stečenog bez osnove. Navodi da tužitelj nema pravo na bilo kakvu isplatu uslijed provedene konverzije i sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tuženik je bio dužan napraviti izračun konverzije i ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a sam tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi stvoriti novu pravnu osnovu, odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima ili odlučiti prihvatiti Aneks s poznatim iznosima anuiteta od početka ugovaranja kredita, kako u odnosu na visinu tečaja, tako i u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu. Stoga je Sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka, tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR, čime je otklonjena neravnoteža u slučaju kredita u CHF, što je bio i smisao ZIDZPK/15 kao posebnog zakona ne-sistemskog karaktera. Predlaže da se odbiju tužbeni zahtjevi kao neosnovani te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.

17. Tužitelj ističe da kao potrošač ima pravo na isplatu razlike glavnice koja je bila predmet odlučivanja u postupcima zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF, jer pitanje te razlike nije razriješeno niti intervencijom zakonodavca / ZIDZPK/15 niti odredbama Aneksa Ugovora o konverziji budući da je svrha konverzije bila samo stavljanje tužitelja u položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom u EUR ne zadirući u pitanje ništetnosti ugovornih odredbi i posljedično restitucije zbog primjene tih odredbi. Tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da uvećava potraživanja za razliku glavnice iz konverzije, dok tužbeni zahtjev generalno uređuje iskazivanjem potraživanja samo u valuti EUR te dopunom iskaza tijeka zateznih kamata, sukladno čl. 29. ZOO, te je na kraju postavio tužbeni zahtjev kao pod točkama I. i II. izreke. Ističe, ukoliko sud smatra da je preplatu iz konverzije potrebno uračunati u potraživanje tužitelja, da sud samostalno sukladno pravilima o uračunavanju iz čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima izvrši uračunavanje na način da preplatom umanji kamate na glavnice s kamatom od konverzije do isplate, kao i na isplatu razlike kamata do konverzije koja preostane nakon uračunavanja.

18. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 253-254) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103967525 (list 5-8), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5103967525 (list 9-12), u otplatni plan za kredit (list 12- 15), u pregled prometa po partiji kredita (list 16-24), u obavijest o kreditu (list 25), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 26-29), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje (list 30-31), u obavijest o kreditu za razdoblje do 31.12.2015. godine (list 32), u obavijest o kreditu (list 33), u obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 34), u obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2018. do 30.6.2018. godine (list 35-37), u obavijest o kreditu za razdoblje do 31.12.2018. godine (list 38), u otplatni plan (list 39-45), u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-794/2018-2 (list 58-60), u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: 26 Gž-1654/17-3 (list 61-62), u presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1070/2017-2 (list 63-67), u presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-1657/2016-2 (list 68-69), u preslik stranica iz stručnog lista "Pravo i porezi" (list 70-74), u informacije Erste Bank (list 98-113), u dopis Hrvatske narodne banke (list 114-115), u priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke (list 116-123), u metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 124-127), u priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16.3.2015. godine (list 128-129), u presudu Visokog prekršajnog suda RH broj: FPŽ-139/2018 (list 130-131), u prosječno ponderiranu kamatnu stopu uz koje su hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u CHF i kunama uz valutnu klauzulu u CHF (list 132), u presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u zagrebu broj: 9 P-279/15-36 (list 137-146), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2054/2018-2 (list 147-148), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2066/2017-2 (list 149-150), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2868/2018-2 (list 151-152), u rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-758/2019-2 (list 157-158), u presudu na engleskom jeziku (list 158-161), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-3142/2018-2 (list 166-169), u rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-758/2019-2 (list 172-173), u zahtjev za prethodnu odluku (list 206-207), u članak – primjenjivost odluka suda EU na sporazume o konverziji (C-81/19 i C-452/18) (list 236-240), u presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-642/2021-2 (list 241-245), u presudu Županijskog suda u Splitu (list 256-264), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev 2021/2020-6 (list 265-268), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 22.5.2023. godine (list 274-293), u izračun zateznih kamata (list 303-306), u presudu Vrhovnog suda RH broj:

Rev-637/2019-2 (list 531-540), u dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivando konta d.o.o., vl. Tonka Vulić dipl. oec. od 13.2.2026. (list 551 -563), u obavijest o izračunu konverzije kredita (list 564-567), u izračun konverzije kredita na dan 30.9.2015. (list 568-573), u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 574-575), u nacrt Aneksa Ugovora o kreditu (list 576-581), u letak s informacijama o EUR-i BOR-u i kretanju tečaja EUR-a (list 582-583), u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 584-585).

19. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 2402006 – 1031262160/51400607 – 5103967525 od 26.5.2008. godine (list 5-8) utvrđeno je da je tuženik s tužiteljem ŽU kao korisnikom kredita i HU kao sudužnikom zaključio Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Kredit je odobren kao stambeni kredit građana za kupovinu nekretnine, a rok vraćanja je 360 mjeseci. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 5,550 % godišnje koje su promjenjive i obračunavaju se primjenom proporcionalne metode. Kredit dospijeva na naplatu svakog 1.-og u mjesecu, a iznos anuiteta je 285,47 CHF. Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,550 % godišnje i obračunava se primjenom proporcionalne metode.

20. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka.

21. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 3. utvrđeno da je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1.4.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svez i zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.4.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijed ila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3. tužene Erste & Steiermärkische Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 3. tužene Erste & Steiermärkische Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 3. koja se odnosi na 3. tuženu Erste & Steiermärkische Bank d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

23. Nadalje, odbijena je žalba 3. tužene Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P -1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 3. izreke kojom se utvrđuje da je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača

– korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorna redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

24. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Erste & Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača

– korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

25. Povodom ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio novu presudu broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P - 1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 3. izreke kojom je utvrđeno da je 3. tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je 3. tužena banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82., 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP).

26. Dakle, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

27. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Erste & Steiermärkische Bank d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

28. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu broj: 2402006 – 1031262160/51400607-5103967525 od 26.5.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika (list 5-8).

29. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014 , 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Stoga nije bilo nužno u ovome postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF.

30. Tijekom postupka sud je unatoč navedenom zaključku saslušao tužitelja (list 253-254) koji je u svojem iskazu potvrdio da se nije posebno pregovaralo o promjenjivosti kamatnih stopa i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, što ukazuje na ništetnost navedenih odredbi ugovora utvrđene u kolektivnom sporu, a ništetnost navedenih odredbi utvrđena je i pravomoćnom presudom u ovome postupku broj: 17 P-28/2023-26 od 24.11.2023. godine (list 340-356).

31. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo.

32. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

33. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

34. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 22.5.2023. godine (list 274-293) i prema dopunskom nalazu i mišljenju od 13.2.2026. godine (list 551-563) tužitelj je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa koje su bile iznad početne od 5,55 % godišnje i kretale su se do 5,90 % godišnje i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja od 4,488000 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 1.10.2008. godine do 1.9.2015. godine, kada je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, uplatio više, tj. preplatio ukupan iznos od 4.064,98 eur, u iznosima kao u izreci. Po osnovi promjene kamatnih stopa tužitelj je uplatio više iznos od 172,83 eur, a po osnovi promjene, odnosno povećanja tečaja CHF uplatio je više 3.892,15 eur. Nadalje, dopunskim nalazom vještakinje utvrđeno je da je zatezna kamata na preplaćene razlike promjenjive kamate i promjenjivog tečaja iznosila 1.464,94 eur, a da je preplata iz konverzije iznosila 1.047,50 eur. Cjelokupnim iznosom preplate iz konverzije od 1.047,50 eur djelomično je podmirena zatezna kamata na preplaćene promjenjive kamate i tečaj te je ostao nepodmiren iznos od 417,44 eur do 30.9.2015. godine. Nakon uračunavanja preplate iz konverzije sa zateznom kamatom na preplaćenu promjenjivu kamatu i promjenjivi tečaj i dalje postoji potraživanje tužitelja na dan 30.9.2015. godine i to: za nepodmirenu zateznu kamatu od 417,44 eur u apsolutnom iznosu, za cjelokupno utvrđenu preplaćenu razliku promjenjive kamate u iznosu od 172,83 eur i za cjelokupno utvrđenu preplaćenu razliku tečaja u iznosu od 3.892,15 eur. Glavnica potraživanja preplaćene kamate i tečaja iznosi 4.064,98 eura. Prema nalazu vještakinje razlika između nove nedospjele EUR glavnice kredita nakon konverzije u odnosu na nedospjele glavnice kredita u CHF pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja CHF na dan konverzije utvrđena je u iznosu od 2.108,17 eur. Navedeni nalaz, kao i dopunski nalaz i mišljenje sačinjen je od stručne osobe i jasno obrazložen, te ga je sud prihvatio u cijelosti.

35. Temeljem navedenog nalaza vještaka i dopune, sud je usvojio precizirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 172,83 eur s zakonskim zateznim kamatama počev od 1.10.2015. godine do isplate, te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.

36. Nadalje, temeljem navedenog nalaza sud je prihvatio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.892,15 eur s zakonskim zateznim kamatama počev od 1.10.2015. godine do isplate, te je donio odluku kao pod točkom II. izreke presude.

37. Kako je nalazom vještaka utvrđeno da je konverzija ispravno provedena sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) sud nije našao osnovanim zahtjev za isplatu razlike nedospjele EUR glavnice kredita u odnosu na iznos nedospjele glavnice kredita u CHF u iznosu od 2.108,17 eur koje tužitelj zahtijeva dodatno na iznos od 3.892,15 eur, te je u tome dijelu do iznosa od 6.000,32 eur tužbeni zahtjev odbio te je odlučio kao pod točkom IV. Izreke presude.

38. Prema nalazu vještaka iznosom preplate iz konverzije od 1.047,50 eur djelomično su podmirene zakonske zatezne kamate na preplaćene promjenjive kamate i promjenjivi tečaj CHF do 30.9.2015. godine u iznosu od 1.464,94 eur, te su ostale nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od 417,44 eur. Kako navedene kamate tužitelj nije potraživao, sud o istima nije odlučivao. U takvim okolnostima tužbeni zahtjevi za plaćanjem zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose temeljem promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule CHF do 30.9.2015. godine nije osnovan, te ih je sud odbio i odlučio kao pod točkom III. izreke.

39. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

40. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 13.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

41. Nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj je dana 22.9.2023. i 8.3.2026. godine dostavio podneske kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 320-324 i 591-595).

42. Odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) temeljem čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dodan je novi stavak 2., temeljem kojeg tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj o visini svoje tražbine saznao tek nakon provedenog vještačenja, sud je sukladno navedenoj odredbi dopustio preinaku tužbe.

43. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5103967525 od 21.12.2015. godine (list 9-11), sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Kako je nalazom vještaka utvrđen iznos preplate u konverziji od 1.047,50 eur, sud je za navedeni iznos smanjio utvrđene zatezne kamate obračunate na preplate temeljem promjenjive kamate i tečaja CHF obračunate do dana konverzije te je nakon toga preostalo potraživanje zateznih kamata na te preplate u iznosu od 417,44 eur koje tužitelj na kraju nije potraživao.

44. U takvim okolnostima gdje je postupak konverzije proveden sukladno Zakonu i Aneksu ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika i gdje je utvrđena preplata, stav je ovoga suda da tužitelj svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora ali umanjene za iznos preplate iz konverzije.

45. Tužitelj je u ovome predmetu uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %, a sa visinom tužbenog zahtjeva je uspio u omjeru od 63,05 % što ukupno iznosi 163,05 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tužitelj uspio s 81,50 % tužbenog zahtjeva. Tuženik u ovome predmetu nije uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 36,95 %, što ukupno iznosi 36,95 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tuženik uspio s 18,50 %. Kada se nakon toga od većeg postotka uspjeha tužitelja 81,50 % oduzme manji postotak uspjeha tuženika 18,50 %, proizlazi da je tužitelj u ovome predmetu uspio u sporu u većoj mjeri od 63,00 %, te je tuženik sukladno tome omjeru dužan tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a nadoknaditi troškove postupka.

46. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 3.514,54 eur, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur, od troškova sastava tri potrebna podneska u iznosu od 600,00 eur, od troškova zastupanja na pet rasprava održanih 13.2.2023., 22.3.2023., 26.9.2023., 1.7.2025. i 27.4.2026. godine u iznosu od 1.000,00 eur, od troškova zastupanja na dva ročišta za objavu presude u iznosu od 200,00 eur, od PDV-a u iznosu od 500,00 eur, od troškova vještačenja u iznosu od 798,17 eur, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 216,37 eur. Kako je tužitelj uspio u sporu s 63,00 % tužbenog zahtjeva, tuženik mu je sukladno tome omjeru dužan nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 2.509,48 eur, s time što mu je troškove vještačenja kao nužne dužan nadoknaditi u cijelosti. Navedene troškove dužan je tužitelju platiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude, pa do isplate.

47. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 22. svibnja 2026.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6.