REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7218/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik, Hrvatski ured za osiguranje d.d., Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547 dužan je platiti Hrvatskom zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 12.314,60 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, nadoknaditi tuženiku, Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. svibnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. studenog 2025. podnio tužbu u kojoj navodi kako je 29. travnja 2012., osiguranik tužitelja, ED, stradao u prometnoj nezgodi na autocesti A3 na području Ivanić-Grada koju je skrivio talijanski državljanin ND upravljajući osobnim automobilom marke vozila VW Sharan reg. oznaka [registarska oznaka] osiguranog kod Generali osiguranja, broj zelene karte I 007/225611479. ND proglašen je krivim presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovni broj K- 145/12-3 od 17. svibnja 2012. Zbog posljedica navedene prometne nezgode tužitelj je rješenjem Područne službe u Zagrebu br. 877295 od 28. studenog 2013., osiguraniku – ĐD, priznao pravo na invalidsku mirovinu kojom isplatom trpi štetu. Odštetnim zahtjevom od 1. rujna 2025. upućenog članu tuženika, tužitelj je zatražio isplatu punog iznosa mirovine na ime naknade štete za isplaćene mirovine za nastavno razdoblje od 1. svibnja 2023. do 31. kolovoza 2025., u svoti od 11.366,18 eura prema odredbi članka 156. st 1. i st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ br. 96/25). Budući iznos štete za navedeno razdoblje do podizanja ove tužbe nije podmiren to tužitelj potražuje iznos isplaćenih mirovinskih primanja za nastavno razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. listopada 2025., u svoti od 12.314,60 eura prema temeljem čl. 159. st.3. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ br. 96/25). Smatra da se u konkretnom predmetu imaju primijeniti odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex specialis jer se navedenim člancima uređuje ova specifična materija naknade štete. Budući tuženik u mirnom postupku nije podmirio tužiteljevo potraživanje u cijelosti tužitelj predlaže naslovljenom sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 12.314,60 eura sa zateznim kamatama na navedeni iznos od 10. studenog 2025. do isplate, kao i troška postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava legitimaciju stranka, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava navode tužitelja o zakonskim odredbama koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju kao neosnovane. Smatra da su za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (vrijeme isplate svakog pojedinog iznosa). Sukladno odredbama ZOOP-a (čl. 27.) obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni da je razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik. U konkretnom slučaju, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, odnosno u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena isključivo odredbama ZOOP-a, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje upravo te odredbe. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega Zakona su regulirani svi odnosi koji proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Ističe kako tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da trpi štetu sukladno odredbama materijalnog prava koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te mu naložiti da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je pročitao dostavljenu dokumentaciju i to: zapisnik o očevidu I. postaje prometne policije Zagreb (list 5-9), presudu Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovni broj K-145/13 od 17. svibnja 2012. (list 11-14), rješenje tužitelja klasa: UP/I 141-02/13-01/03437899701 (list 15-17), ispis podataka o plaći (list 18-19), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 20-24), obračun isplata na teret državnog proračuna (list 25 i 29), dopis tužitelja od 1. rujna 2025. s povratnicom (list 26-28).

4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u iznosu 12.314,60 eura u razdoblju od 1. svibnja 2023. do 31. listopada 2025. zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja tužbe do isplate, a koja invalidska mirovina je priznata osiguraniku tužitelja.

6. Među stranaka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, ali i pitanje primjene zakona.

7. U odnosu na primjenu zakona, tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 156. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 96/25. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.

8. Prema odredbi čl. 156. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu ili starosnu mirovinu

9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

10. U čl. 15. ZOOP-a stoji da se odredbe čl. 11., 12., 13. i 14. tog Zakona koje se odnose na društvo za osigurane na odgovarajući način primjenjuju i na Hrvatski ured za osiguranje, dakle izjednačava se pravni položaj tuženika i osiguravajućeg društva, pri čemu tuženik može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran. Dakle, upravo iz zakonske odredbe proizlazi da tuženik jamči za obveze iz zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguravajućim društvom za to vozilo.

11. Kako je tuženik sukladno čl. 15. ZOOP-a izjednačeno sa društvom za osiguranje koje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

12. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju izjednačen sa osiguravateljem, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13. Temeljem rješenja tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Zagrebu, klasa: 140-02/13-01/03437899701 (list 15-17 spisa) sud je utvrdio da je ED kod koje je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Stoga, obzirom je invalidska mirovina dodijeljena kao posljedica ozljede izvan rada tuženik bi bio u obvezi podmiriti samo razliku u smislu odredbi čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOP-a.

14. Naime, u ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a sud smatra da bi obveza tuženika postojala samo za iznos razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, te je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. S obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a koje bi mu davale pravo tražiti naknadu štete od tuženika pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude. Zbog navedenog, sud nije ulazio u daljnju ocjenu ostalih istaknutih prigovora.

16. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (12.314,60 eura) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

17. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 22. travnja 2026. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8.1.) i pristup na ročište 7. svibnja 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 750,00 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 22. svibnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.

3. spis