REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-5754/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Manola, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukaić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-615/2017 od dana 31. svibnja 2017. godine, a na prijedlog tuženika protiv tužiteljice.“
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2842/2025-4 od dana 26.08.2025. godine, ovdje tužiteljica, tamo ovršenik, upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe na nekretnini nedopuštenom zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona. Tužiteljica priznaje nesporni dug prema tuženiku u iznosu od 120,73 eura, ali podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa iznosa od 246,94 eura nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a. Predmetna ovrha vodi se vezano za naplatu iznosa premija životnog osiguranja koje je majka tužiteljice FS sklopila sa tuženikom bez saznanja svoje obitelji, pa tako i bez saznanja tužiteljice. Tužiteljica jest jedna od pravnih sljednika iza svoje majke FS, međutim ista je u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi bila maloljetna kao i u trenutku nasljeđivanja te kao dijete razumljivo nije od strane roditelja – teško bolesne majke i oca starije životne dobi koji se borio uzdržavati obitelj, odgajati maloljetnu tužiteljicu te brinuti o oboljeloj ženi - bila upoznata sa postojanjem predmetnog ovršnog postupka niti sa razlozima vođenja istog. Tužiteljica ne osporava tuženiku da isti ima ovršnu ispravu protiv njezine pravne prednice te je ista spremna podmiriti iznos duga iz rješenja o ovrsi koji je po zakonu prešao na istu, a koji je upola manji od iznosa glavnice koji je zaplijenjen ovršenici. Rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno je da je tužiteljica nasljednica prvog nasljednog reda iza ostaviteljice FS, zajedno sa svojim ocem. Slijedom toga, njezin nasljedni dio iznosi 1/2 ostavine, pa je, temeljem citirane zakonske odredbe, njezina odgovornost za dugove ostaviteljice ograničena upravo na 1/2 ukupnog iznosa duga pa proizlazi da nije dopušteno protiv nje provoditi ovrhu u iznosu koji prelazi taj zakonski maksimum njezine odgovornosti. Budući da prema samom zakonu obveza tužiteljice prestaje u dijelu koji prelazi omjer njezina sudjelovanja u nasljedstvu, proizlazi da tražbina u preostalom dijelu ne postoji prema njoj, pa je time ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Navodi da je tuženik pokrenuo postupak prisilne naplate protiv tužiteljice bez prethodnog upozorenja ili pokušaja mirnog rješenja, čime je nepotrebno izazvao trošak provedbe ovrhe pred Financijskom agencijom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da je iz rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-2204/18, razvidno je da se ĆS, zakonski nasljednik i zakonski zastupnik zakonske nasljednice – ovdje tužiteljice, prihvatio nasljedstva, pri čemu je svoj nasljedni dio koji se odnosi na nekretninu ustupio kćeri, ovdje tužiteljici. Naglašava da članak 139. Zakona o nasljeđivanju propisuje kako nasljednici odgovaraju za sve dugove ostavitelja solidarno s ostalim nasljednicima, a vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje u cijelosti od bilo kojega od njih. Tek eventualno, unutar regresnog odnosa, nasljednici mogu zahtijevati razmjerno namirenje među sobom, ali to ne umanjuje pravo ovrhovoditelja da naplatu potraživanja zahtijeva od ovršenice . Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nalog tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak ovog suda posl.br. Ovr-2842/2025-4 od 26. kolovoza 2025. (listovi 7-13), Sud nije izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda broj Ovr-2842/2025 jer je tužiteljica odustala od navedenog dokaznog prijedloga.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić broj Ovrv-615/2017 od 31. svibnja 2017., i to zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje OZ).
6. Među strankama nije sporno da je:
- tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI radi naplate potraživanja na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić broj
Ovrv-615/2017 od 31. svibnja 2017.,
- tužiteljica zaključkom ovog suda u postupku koji se vodi pod brojem Ovr-2842/2025 upućena pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a,
- tužiteljica u roku od 15 dana od dostave zaključka, podni jela ovom sudu tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate,
- tužiteljica sa svojim ocem zakonska nasljednica iza majke FS.
6.1. Prema odredbi čl. 210. st. 2.OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
7. U konkretnom je predmetu sporno je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na temelju ovršne isprave zahtijevati izravnu naplatu cjelokupnog iznosa tražbine ili samo iznosa koji odgovara nasljedničkom dijelu tužiteljice.
8. Prvenstveno valja reći da je ovaj sud ispitivao samo tužbene navode zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, a to je iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, odnosno zato što tužitelj tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka. Naime, prema čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu . Prema tome, sud nije posebno ispitivao navode tužiteljice u pogledu toga da je tuženik pokrenuo postupak prisilne naplate protiv tužiteljice bez prethodnog upozorenja ili pokušaja mirnog rješenja, čime je nepotrebno izazvao trošak provedbe ovrhe pred Financijskom agencijom niti o navodima tužiteljice o nezakonitosti nastavka i provedbe ovrhe nakon smrti ovršenice odnosno povredi Kodeksa odvjetničke etike.
8.1. Pravilno se tužiteljica poziva na odredbu čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN), kojom je propisano da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Naime, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da nasljednici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja, stoga pogrešno smatra tužiteljica da bi njezina odgovornost bila ograničena samo na ½ iznosa tražbine koja je predmetom ovrhe. Naime, nasljednik solidarno s drugim odgovara za cjelokupni dug, a ograničenje odgovornosti vezano je samo uz vrijednost nasljednog dijela. S obzirom da tužiteljica ne tvrdi da bi iznos tražbine u odnosu na koji osporava pljenidbu i prijenos (246,94 eura) premašivao vrijednost naslijeđene ostavine koji odgovara njezinom nasljednom dijelu, to su neosnovani žalbeni razlozi zbog kojih je tužiteljica upućena pokrenuti ovaj postupak.
9. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 151. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora, prema troškovniku predanom na ročištu 12. svibnja 2026., odnosno onoliko koliko je zatraženo (čl.2. st. 1. ZPP-a), za sastav odgovora na tužbu iznos od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 12. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1.) ukupno 100,00 eura što uvećano za PDV 25% iznosi 125,00 eura (Tbr. 46).
10. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku ukupan trošak postupka u iznosu od 125,00 eura, sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini stope prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kako je to odlučeno u točki II. izreke.
U Zagrebu, 22. svibnja 2026.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj po pun.
- tuženik po pun.
