REPUBLIKA HRVATSKA

P-2301/2025-11

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj: 016-839/2004 sklopljenog dana **.**.2004., VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpetposto) jednokratno.”

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52132169807, plati iznos od 421,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. rujna 2004. pa do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 52132169807, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka iznosu od 497,22 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snaz i na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 385,96 EUR zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 421,88 EUR tekućih na dan 31. kolovoza 2004.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su VČ kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika dana 19. kolovoza 2004. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-839/2004 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 53.000,00 CHF, da je u članku 5. Ugovora o kreditu pod nazivom „Troškovi” propisano da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % jednokratno, da je s tim u vezi, korisniku kredita dana 31. kolovoza 2004. naplaćena naknada troškova obrade u iznosu od 421,88 EUR. Navodi također da je Ugovor o kreditu tipski i adhezijski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi”, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita.” i isplatu iznosa od 421,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 31. kolovoza 2004.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnome osporio osnovu tužbenog zahtjeva, istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare te je naveo da se radilo o određenoj činidbi, da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorna odredba koja je bila uvjet davanja kredita i koja se iskazuje kroz efektivnu kamatnu stopu pa je za njezino ugovaranje postojao valjani pravni temelj kao i da je to standard bankarskog poslovanja. Ujedno je prigovorio previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 8 do 361 spisa), e-mail korespondencija (list 362 do 364 spisa), obavijesti tuženika (list 365 do 368 spisa), specifikacija uplata (list 369 spisa), otplatni plan (list 370 do 374 spisa),Ugovor o kreditu (list 375 do 383 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (list 384 do 387 spisa), obavijest tužitelja (list 388 spisa), obavijest korisnika kredita (list 389 spisa), Anex uz Ugovor o kreditu (list 415 do 423 spisa), odluka tuženika o naknadama za usluge (list 491 do 515 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem VČ (list 562 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na jednokratne troškove obrade kredita te za isplatu iznosa od 421,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Najprije valja reći da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj više nije zahtijevao isplatu zateznih kamata na iznos od 421,88 EUR tekućih na dan 31. kolovoza 2004. Tuženik, koji se prethodno upustio u raspravljanje, se nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. Sud je s obzirom na tuženikov prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2026. odredio vrijednost predmeta spora u ukupnom iznosu od 421,88 EUR jer se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, nego se vrijednost predmeta spora računa samo prema vrijednosti zahtjeva za činidbu (tako i VTS RH, Pž-566/2025-2).

8. Nije sporno da su prednik tuženika i VČ sklopili Ugovor o kreditu. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita stambeni kredit u svrhu adaptacije stana koji je služio za privatne, osobne potrebe korisnika kredita. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi taj stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka VČ proizlazi da je kredit podigao za adaptaciju nekretnine. Prema tome, sud zaključuje da se radi se o korištenju nekretnine za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne potrebe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka VČ jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je VČ kredit ili predmetnu nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

10. Čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 53.000,00 CHF.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi”, uz ostalo ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % jednokratno.

12. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su VČ i tužitelj sklopili taj Ugovor 25. svibnja 2025. Tim je Ugovorom ugovoreno da VČ ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između VČ i tuženikova prednika i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

13. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi i nije sporna među strankama.

14. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet Ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

15. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik VČ. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

16. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

17. Svjedok VČ je iskazao da nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbe čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj tih odredaba. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastav io tuženik. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe čl. 5. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

19. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 5. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 421,88 EUR.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

22. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od prvog dana iza dana izvršenog plaćanja, koji datum tuženik tijekom postupka nije osporio. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

23. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu koji je sud utvrdio osnovanim odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Tužitelju u trošak parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 421,88 EUR valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 EUR, sastav podneska od 16. studenoga 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na ročištu 14. svibnja 2025. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 100,00 EUR, i pristup na ročište za objavu presude po Tbr. 9/4 OT u iznosu od 50,00 EUR, što zajedno iznosi 350,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 87,50 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR, što sveukupno iznosi 497,22 EUR. Na taj iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki I II. izreke ove presude.

25. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška je kao neosnovan odbijen u odnosu trošak sastava podneska od 29. ožujka 2026. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, kao i u odnosu na trošak svih naprijed priznatih odvjetničkih radnji s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost te trošak sudske pristojbe na presudu preko dosuđenog iznosa jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno. Slijedom toga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 22. svibnja 2026.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.