REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1323/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matije Bartola, odvjetnika i punomoćnika tuženika GS, zamjenika OGDO-a, dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.521,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 6.750,00 EUR od 14.6.2024. do isplate,

- 1.771,00 EUR od 22.5.2026. do isplate,

sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim potražuje isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.771,00 EUR koja teče od 14.6.2024. do 21.5.2026.

III.

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.362,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 22.5.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 29.9.2018. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na način da se na Jarunu, Zagreb, gdje se održavala manifestacija „Dan policije“ prilikom demontaže električne instalacije popeo na ljestve koje su se tijekom silaska sklopile zbog čega je pao na pod i slomio kosti na peti lijeve noge. Navedena ozljeda priznata je kao ozljeda na radu od strane HZZO-a rješenjem od 11.11.2019. Zbog ozljede tužitelj se dugotrajno liječio i danas trpi posljedice. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 8.521,00 EUR (za fizičke boli 3.100,00 EUR, za strah 1.650,00 EUR, duševne boli uslijed smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.771,00 EUR) sa zateznom kamatom koja teče od 14.6.2024. do isplate, kao i naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor dvostruke litispendencije jer da je tužitelj podnio identičnu tužbu u spisu poslovni broj: Pr- 1318/2024. Navodi da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu koja mu je nastala prilikom silaska s ljestvi. Čini nespornim da je tužitelj kao djelatnik Službe za uslužne poslove bio izvanredno angažiran pri proslavi „Dana policije“ na datum 29.9.2018. kada je prilikom silaska sa ljestvi ozlijeđen. Ističe da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao osiguranu radnu odjeću i obuću koju je zadužio kao domar, da su uvjeti rada bili zadovoljavajući, te da je prilikom izvođenja radova u popodnevnim satima teren bio suh i nije bilo sumraka. Također navodi da je iz odgovora Uprave za materijalno-financijske poslove Ministarstva unutarnjih poslova od 10.12.2018. na Zaključak HZZO-a od 22.11.2018., razvidno da su teleskopske jednodijelne aluminijske ljestve kojima se tužitelj koristio bile u potpunosti ispravne sa svim sigurnosnim dijelovima, pa tako i mehanizmima za zaključavanje proširenja gazišta te da su izrađene za tržište EU prema EN 131 Normi i namijenjene za profesionalnu uporabu do maksimalnog opterećenja od 150 kg. Ljestve su se koristile i prije, kao i poslije štetnog događaja bez ikakvih štetnih posljedica. Ističe da je HZZO-u podnijeta prijava o ozljedi na radu te da je dana 11.11.2019. HZZO tužitelju priznao ozljedu na radu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, te dokaz saslušanjem svjedoka ČS, PS i tužitelja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama je sporno postoji li odgovornost tužitelja u nastanku štetnog događaja te visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 92/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, - dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Člankom 25. st. 1. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine" broj 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članaka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika zaposlen kao domar električar, da mu je nadređeni PS dao zadatak da demontira instalacije koje su dan prije postavili povodom manifestacije „Dana policije“, da je tom prilikom koristio teleskopske ljestve na način da je nakon što je prethodno s jednog stabla skinuo instalacije, prislonio ljestve na drugo stablo i skinuo kablove, da su se ljestve prilikom silaska pod njegovom težinom sklopile, odnosno spustile za dva gazišta pa je pao s visine od cca 3 metra, da je to bilo u popodnevnim satima, da je podloga na kojoj su bile ljestve zemljana, odnosno travnata i ravna, te suha, da su štiftovi na ljestvama popustili jer da nisu onda se to ne bi dogodilo pa ocjenjuje ljestve neispravnima, da se ljestve samo izvuku jer postoje utori u koje ti štiftovi ulaze, da pretpostavlja da su ti štiftovi bili izlizani, da radni zadatak nije mogao obaviti bez ljestvi, te da je od obuće imao gojzerice.

9. Svjedok PS koji je tužitelju bio nadređen potvrdio je da je tužitelju dao zadatak skinuti električne instalacije nakon održanog „Dana policije“, da je tužitelj imao gojzerice, pa je bio dobro opremljen, da nije bio očevidac štetnog događaja, ali da je neposredno nakon zatekao tužitelja na podu, da se radilo o teleskopskim ljestvama koje se razvlače otprilike 3 ili 4 metra sa jednim krakom koji ima gumu kao zaštitu od proklizavanja, da je tužitelj stavio ljestve na travu koja je bila relativno ravna, da tužitelj radni zadatak nije mogao obaviti bez ljestvi, da se posao demontaže električnih instalacija mogao obaviti u dvoje, ali da mu on nije rekao na koji način da demontira električne instalacije odnosno nije mu naložio da radi u dvoje.

10. Svjedok ČS koji također radi kao domar električar i koji također nije neposredno svjedočio štetnom događaju navodi da je bio na terenu kada se događaj dogodio. Potvrdio je da se radilo o zadatku demontiranja električnih instalacija nakon održane manifestacije, da je to bilo oko 17 sati, da je tužitelj koristio ljestve na razvlačenje sa jednim krakom na kojima je bila zaštita od proklizavanja, da je stavio ljestve na zemljanu podlogu, da tužitelj radni zadatak nije mogao obaviti bez ljestvi, te da je tužitelj ljestve naslonio na drvo i da nije mogao na drugačiji način obaviti zadatak nego tako.

11. Sud je tužitelju i svjedocima PS i ČS poklonio vjeru u gore navedenim dijelovima jer su iskazivali životno, uvjerljivo, međusobno u skladu i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

12. Sud nije poklonio vjeru svjedocima PS i ČS u dijelu u kojem navode da su ljestve bile ispravne jer svjedok ČS nije bio siguran (naveo je da misli da su bile ispravne) pa je njegov iskaz u tom dijelu neuvjerljiv, dok je svjedok PS iznio ocjenu ispravnosti koju nije potkrijepio nikakvim činjenicama eventualnog pregleda ljestvi nakon štetnog događaja i/ili kontroliranja štiftova pa sud takav navod svjedoka smatra paušalnim.

13. Sud također nije mogao prihvatiti kao osnovan navod tuženika iz odgovora na tužbu da je, iz odgovora Uprave za materijalno-financijske poslove Ministarstva unutarnjih poslova od 10.12.2018. na Zaključak HZZO-a od 22.11.2018., razvidno da su teleskopske jednodijelne aluminijske ljestve kojima se tužitelja koristio bile u potpunosti ispravne sa svim sigurnosnim dijelovima, pa tako i mehanizam za zaključavanje proširenja gazišta te da su izrađene za tržište EU prema EN 131 Normi i namijenjene za profesionalnu uporabu do maksimalnog opterećenja od 150 kg jer tuženik nije dostavio taj dokument u spis niti predložio sudu njegovo pribavljanje. Osim toga, niti ne navodi niti dokazuje tko je i u kakvom postupku te na koji način utvrdio da su ljestve i njezini dijelovi ispravni pa sud takve tvrdnje ne smatra dokazanim.

14. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu prilikom obavljanja redovnih poslova na propisani način i u skladu s uputom svog nadređenog PS. Prema tome, sud ne nalazi (isključivu) odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja jer iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom prilikom obavljanja svojih radnih zadataka u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a pa tuženik odgovara za štetu koju je pretrpio tužitelj.

15. Dodatno valja istaknuti da iz iskaza svjedoka PS, nadređenog tužitelju, proizlazi da bi se dani zadatak mogao obaviti sa dva radnika domara električara. Prema tome, kada je tuženik propustio organizirati rad na visini na demontaži električnih instalacija na način da ga obavljaju dva radnika od kojih će jedan pridržavati ljestve, onda je svojim propustom povrijedilo i odredbu čl. 44. ZZR-a prema kojoj je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke, razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilnima zaštite na radu i drugim propisima.

16. Kako iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, to tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

17. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja te ništa ne upućuje da bi njegovo postupanje bilo namjerno ili nepažljivo (postupao je po uputi nadređenog), pa slijedom navedenog tuženik odgovara za nastalu štetu tužitelju.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću.

19. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu pete lijeve noge odnosno višeiverni prijelom lijeve petne kosti koji je liječen konzervativno, mirovanje, analgeticima, hodao je sa štakama, u početku bez, a kasnije uz dozirano opterećenje noge. Prijelom je zarastao tek nakon 7 mjeseci. Proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Na bolovanju je bio 1,5 godinu.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jačina i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, i to jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 4 mjeseca. Izazvani fizički bolovi, njihovo trajanje i jačina opravdavaju novčanu naknadu u iznosu od 3.100,00 EUR.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, dok je sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja bio jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 8 tjedana. Izazvani strah, njegovo trajanje i jačina opravdavaju novčanu naknadu u iznosu od 1.650,00 EUR.

.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tužitelju bili potrebni tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno 1 tjedan, 3 sata dnevno kroz 4 tjedna, 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca i 1 sat dnevno kroz tri mjeseca za pomoć kod odlazaka na kontrolne preglede u prvoj frazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Iz iskaza tužitelja kojemu je sud poklonio vjeru jer je životan i uvjerljiv, proizlazi da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga koja ga je vodila na liječničke preglede, prilikom obavljanja osobne higijene i sl. Sud u smislu čl. 233. ZPP- a smatra primjerenim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,50 EUR pa je temeljem čl. 1095. ZOO-a tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.771,00 EUR.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice, odnosno duševni bolovi zbog umanjenja životne aktivnosti, uslijed čega tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru od 10%. Naime, kako to iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali bolovi u lijevoj peti i stopalu kod duljeg hoda, kod hoda po stepenicama, po strminama, kod penjanja i stajanja na ljestvama. Navodi se da je peta u valgus položaju, da je promijenjena statika stopala zbog čega tužitelj nosi ortopedske uloške, kao i da su kretnje u gležnju ograničene u manjem stupnju. Prilikom odmjeravanja naknade sud je imao u vidu dob (rođen 1964.) i zanimanje tužitelja (domar električar) te činjenicu da će posljedice ozljeđivanja osjećati prilikom rada i u svakodnevnom životu dugi niz godina. Sud smatra pravičnom novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 EUR.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića, s obzirom da je isti sačinjen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, te je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti, a stranke nisu imale primjedbi.

25. Slijedom provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je ozljeđivanjem tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbi čl. 19. ZOO-a u svezi s odredbama čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1089. ZOO-a, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 6.750,00 EUR i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.771,00 EUR koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno u ukupnom iznosu od 8.521,00 EUR.

26. Budući da temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zadnji nalaz fizijatra datira iz 24.11.2021., dok je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 14.6.2024., pa kamata na dosuđeni dio neimovinske štete teče od 14.6.2024.

27. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od 22.5.2026. pa je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje zateznu kamatu koja teče od 14.6.2024. do 21.5.2026.

28. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a visina dosuđene kamate na st. 2. istoga članka.

29. Prigovor litispendencije nije osnovan. Ovo stoga što je rješenje o povlačenju u predmetu poslovnog broja: Pr –1318/2024 postalo pravomoćno s danom 24.10.2024.

30. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje predložene dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

31. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

32. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora - 200,00 EUR, tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 26.9.2024. 28.4.2025. i 18.8.2025. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/4), sastav podneska od 9.1.2025. – 50,00 EUR (Tbr. 8/4) te pristupa na ročišta 15.5.2025., 8.7.2025. i 5.3.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (412,50 EUR) te trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR ukupno iznosi 2.362,50 EUR.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10.10.2024. jer nije bio potreban radi vođenja spora s obzirom da je rješenje o povlačenju mogao dostaviti u prethodnom podnesku, trošak sastava kojeg mu je priznat.

34. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a potraživanje s osnova kamata je i tako sporedno potraživanje. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu