REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-1646/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEŽ TRGOVINA d.o.o, OIB: 52845458400, Zagreb (Grad Zagreb),Ulica Pavla Radića 9, zastupano po pun. Jeri Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i Poljak d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika SVEUČILIŠTE U SPLITU, R. Boškovića 31, Split, OIB:29845096215, MB: [matični broj], zastupano po pun. odvjetnicima iz odvjetničkog ureda Ljubičić & T, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenika pun. tuženika, a na ročištu od 22. svibnja 2026., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-16127/04 od 26.01.2005., te se u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 117.959,90 € (888.768.87 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31.12.2007.g. teče po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, zatim za razdoblje od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

- 888,91 € (6.697,52 kuna) od dana 22.06.2004. godine, pa do isplate,

- 875,43 € (6.595,94 kuna) od dana 16.07.2004. godine, pa do isplate,

- 909,01 € (6.848,91 kuna) od dana 09.08.2004. godine, pa do isplate,

- 872,32 € (6.572,52 kuna) od dana 17.09.2004. godine, pa do isplate,

- 1.026,16 € (7.731,60 kuna) od dana 15.10.2004. godine, pa do isplate,

- 1.016,99 € (7.662,53 kuna) od dana 19.11.2004. godine, pa do isplate,

- 112.371,07 € (846.659,85 kuna) od dana 24.11.2004. godine, pa do isplate.«

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.420,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. svibnja 2026. pa do konačne isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 02. prosinca 2004.g. kod ovog suda zaprimljen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelje Tež trgovina d.o.o. Zagreb protiv ovršenika Veleučilište u Splitu, radi isplate iznosa od 888.768,87 kn zajedno sa pripadajućim kamatama.

2. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovrv-16127/04 od 26. siječnja 2005. prihvaćena je predložena ovrha, a ovršeniku je naloženo platiti ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 15.833,60 kn.

3. Protiv naprijed navedenog Rješenja ovršenik Sveučilište u Splitu je dana 23. prosinca 2005.g. izjavio prigovor osporavajući doneseno Rješenje u cijelosti. Ističe se kako ovršenik ne duguje ovrhovoditelju zatraženi novčani iznos te da je Ugovor o zakupu raskinut još ranije, a tuženik da ne koristi prostorije koje su predmet zakupa od listopada 2003.g.

4. Odlučujući po prigovoru tuženika ovaj sud je Rješenjem Ovrv-16127/04 od 04. siječnja 2007.g. stavio izvan snage Rješenje o ovrsi od 04. studenog 2005.g. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je po pravomoćnosti tog Rješenja spis dostavljen parničnom odjelu ovog suda, sve pozivom na odredbu čl. 54. Ovršenog zakona.

5. Podneskom od 31. listopada 2005.g.ovrhovoditelj Tež trgovina d.o.o. Zagreb je izvršio subjektivnu preinaku na način da je umjesto prvotno označenog ovršenika označio Sveučilište u Splitu s obzirom da je 23. listopada 2003.g. Vlada RH donijela Uredbu o pripajanju veleučilišta u Splitu Sveučilištu u Splitu, a temeljem koje Sveučilište u Splitu preuzima sve poslove, prava i obveze prvotno označenog ovršenika.

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom računa broj 400243 od 14. lipnja 2004.g., računa broj 400281 od 08. srpnja 2004.g., računa broj 400318 od 01. kolovoza 2004.g., računa broj 400348 od 09. rujna 2004.g., računa broj 400391 od 07. listopada 2004.g, računa broj 400433 od 11. studenog 2004.g., i računa broj 400453 od 16. studenog 2004.g., Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između Tež trgovina d.o.o. i Veleučilišta u Splitu dna 26. rujna 2002.g., te Aneksa tog ugovora od 25. veljače 2003.g., saslušanjem zz tužitelja TŽ, zz tuženika AŽ i svjedoka EŽ, kao i pregledom Zapisnika Općinskog suda u Zagrebu broj RXIX-P-3033/06.

7. Presudom ovog suda poslovni broj IIP-210/08 od 20. srpnja 2010. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelju je naloženo platiti tuženiku iznos od 95.211,27 kn na ime troškova postupka.

8. Rješavajući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Splitu, svojim rješenjem pod posl. brojem Gžx-1353/11 od 24. veljače 2012. ukinuo je gore citiranu presudu ovog suda i predmet je vratio ovom sudu na ponovni postupak.

9. Iz obrazloženja citirane Odluke Županijskog suda u Splitu proizlazi kako se pravilno sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 55. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO) a kojega je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) ali je pri tome propustio cijeniti i odredbu članka 22. istog zakona kojom je propisano da društvene pravne osobe i građanske pravne osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim općim aktima; ali, ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno tim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drugačije određeno. Stoga, kod činjenice da iz dosadašnjeg tijeka dokaznog postupka nije razvidno je li tužitelj bio savjestan ili ne, za sada nije u pravu prvostupanjski sud kada donosi zaključak o ništavosti Ugovora o zakupu i aneksa istoga, jer činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (prije svega u smislu odredbe članka 22. ZOO-a) pa je na taj način došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Za slučaj da se ipak utvrdi da su prijeporni Ugovor o zakupu i Aneks broj 1. ništavi, (a potrebno je i razlučiti je li tuženik otkazao ili raskinuo prijeporni Ugovor i Aneks te je potrebno isto pismeno očitovanje pribaviti i cijeniti u sklopu rasvjetljavanja predmetnog obveznopravnog odnosa) potrebno je voditi računa o posljedicama ništavosti. Ovo stoga jer je odredbom članka 104. ZOO-a određeno koje su posljedice ništavosti ugovora pa tako, među ostalim, svaka ugovorna strana dužna je vratiti ono što je primila po osnovi ništavog pravnog posla ili pak dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve uz prethodnu ocjenu savjesnosti druge ugovorne strane. Nadalje, odredbom članka 210. ZOO-a propisano je da, kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu s tim da, ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi (koja bi se ovdje dakle, ogledala u neosnovanom bogaćenju tuženika odnosno njegova prednika, koji su očito koristili predmetni poslovni prostor tužitelja i imali režijske troškove s tim u vezi). Kako je prednik tuženika očito koristio predmetni poslovni prostor, te pri tome imao i režijske troškove, a kako predmet spora nije raspravljen ni s aspekta odredbe članka 104. ZOO-a te ni odredbe članka 210. ZOO-a, to činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava nije pravilno i potpuno utvrđeno (članak 355. ZPP-a), pa je valjalo primjenom odredbe članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti presudu prvog stupnja, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom računa broj 400243 od 14. lipnja 2004.g., računa broj 400281 od 08. srpnja 2004.g., računa broj 400318 od 01. kolovoza 2004.g., računa broj 400348 od 09. rujna 2004.g., računa broj 400391 od 07. listopada 2004.g, računa broj 400433 od 11. studenog 2004.g., i računa broj 400453 od 16. studenog 2004.g., Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između Tež trgovina d.o.o. i Veleučilišta u Splitu dna 26. rujna 2002.g., te Aneksa tog ugovora od 25. veljače 2003.g., pregledani su i pročitani zapisnici predmetnog spisa koji sadrže iskaze zz tužitelja TŽ, zz tuženika AŽ i svjedoka EŽ, kao i pregledom Zapisnika Općinskog suda u Zagrebu broj RXIX-P-3033/06, spisa ovog suda poslovni broj Pi-692/2014, pregledom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3033/2006.

11. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

12. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

13. U nastavku postupka, nakon ukidne odluke Županijskog suda u Splitu, tužitelj je kao tuženika označio SVEUČILIŠTE U SPLITU, R. Boškovića 31, Split, OIB:29845096215, MB: [matični broj].

14. Na ročištu od 28. svibnja 2012. prekinut je ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio kod Općeg građanskog suda u Zagrebu radi poništenja ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između parničnih stranaka dana 26. rujna 2002. i anexa toga ugovora od 25. veljače 2003.

15. Rješenjem ovog suda Pi-176/2012 – 8 od 28. kolovoza 2025., a nakon što je pravomoćno okončan postupak koji se vodio radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu i anexa tom ugovoru, nastavljen je prekinuti postupak Pi-176/12, te je kao tuženik označen SVEUČILIŠTE U SPLITU, R. Boškovića 31, Split, OIB:29845096215, MB: [matični broj].

16. U nastavku postupka, tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 05. lipnja 2025., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»I Održava se na snazi platni nalog ovog suda ( Općinskog suda u Splitu) pod poslovnim brojem Ovrv-16127/04 od 04.studenog 2005.god. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 888.768,87 kn / 117.959,90 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 6.697,52 kn / 888,91 Eur-a tekućom od dana 22.06.2004.god. pa do isplate

- 6.595,94 kn / 875,43 Eur-a tekućom od dana 16.07.2004.god. pa do isplate,

- 6.848,91 kn / 909,01 Eur-a tekućom od dana 09.08.2004.god pa do isplate

- 6.572,52 kn / 872,32 Eur-a tekućom od dana 17.09.2004.god. pa do isplate,

- 7.731,60 kn / 1.026,16 Eur-a tekućom od dana 15.10.2004.god. pa do isplate,

- 7.662,53 kn / 1.016,99 Eur-a tekućom od dana 19.11.2004.god. pa do isplate

- 846.659,85 kn / 112.371,07 Eur-a tekućom od dana 24.11.2004.god. pa do isplate, po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31.prosinca 2007.god. , a od 01.siječnja 2008.god. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.7.2011.god po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1.8.2015.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 01.siječnja 2024.god. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena pa do isplate, uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.«

17. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 888.768,87 kn na ime dužnog iznosa neplaćene zakupnine i režijskih troškova sve temeljem Ugovora o zakupu od 26. rujna 2002. i Anexa broj 1. od 25. veljače 2003.

18. Među strankama nije sporno:

- kako su tužitelj i prednik tuženika - Veleučilište u Splitu dana 26. rujna 2002. godine sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], prizemlje za iznos zakupnine od 94.452 Euro godišnje odnosno, s popustom 91.618 Euro u kunskoj protuvrijednosti, na rok od tri godine uz obvezu zakupnika da plaća vodu, struju i plin prema stvarnoj potrošnji a prema računima koje će mu ispostavljati zakupodavac te i sve ostale komunalije proporcionalno korištenoj površini;

- kako su isti sklopili i Aneks broj 1. dana 25. veljače 2003. godine kojim je ugovoren otkazni rok od 12 mjeseci u pisanom obliku putem javnog bilježnika;

- kako je Veleučilište u Splitu pripojeno tuženiku Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 23. listopada 2003. godine („Narodne novine", broj 168/03);

- kako je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3033/06-23 presudom od 23. travnja 2009. godine odbijen tužbeni zahtjev kojim je od strane u tom postupku tužitelja Sveučilište u Splitu traženo utvrditi ništavim predmetni Ugovor o zakupu i Aneks tom ugovoru.

- kako je, Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, rješavajući po žalbi, u tom predmetu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda poslovni broj P- 3033/06-23 od 23. travnja 2009. odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja, te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3033/06-23 od 23. travnja 2009. godine.

- kako je, Vrhovni sud RH, rješavajući po reviziji tužitelja, odbio reviziju.

19. Među strankama je sporno je li tuženik kao slijednik Veleučilišta u Splitu dužan podmiriti utužena potraživanja s osnova komunalne naknade, potrošnje vode i električne energije za razdoblje od lipnja do studenog 2004.g., kao i dio zakupnine do studenog 2004.g.

20. Nakon što je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3033/06-23, u tom postupku tužitelja Sveučilište u Splitu, kojim je traženo utvrditi ništavim predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] od 26. rujna 2002. godine te Aneks broj 1. zaključen dana 25. veljače 2003. godine, to je kao sporno, u ovom postupku, valjalo utvrditi osnov i visinu potraživanjima.

21. Tužitelj svoje potraživanje temelji na tvrdnji kako su tužitelj i prednik tuženika - Veleučilište u Splitu dana 26. rujna 2002. godine sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], prizemlje za iznos zakupnine od 94.452 Euro godišnje odnosno, s popustom 91.618 Euro u kunskoj protuvrijednosti, na rok od tri godine uz obvezu zakupnika da plaća vodu, struju i plin prema stvarnoj potrošnji a prema računima koje će mu ispostavljati zakupodavac te i sve ostale komunalije proporcionalno korištenoj površini, te na Aneksu broj 1. zaključenog dana 25. veljače 2003. godine kojim je ugovoren otkazni rok od 12 mjeseci u pisanom obliku putem javnog bilježnika;

22. Tuženik pak tvrdi kako je predmetni ugovor raskinut, te kako tuženik koristi prostoriju od listopada mjeseca 2003., slijedom čega tuženik da ne duguje tužitelju utuženo potraživanje.

23. Člankom 17. st 1 Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO) a kojega je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

24. Člankom 148. st 1 ZOO-a propisano je kako Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, dok je st. 2 propisano kako ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz prirode samog ugovora.

25. Člankom 210. st 1 ZOO-a propisano je kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

26. Čl. 5 st. 1 Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga prostora (»Narodne novine«, br. 91/96., 124/97. i 174/04.) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada je zaključen predmetni ugovor o zakupu od 26. rujna 2002. godine, te Anex od 25.02.03., propisano je kako se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

27. Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog dana 26. rujna 2002. između TEŽ TRGOVINA d.o.o., kao zakupodavca, te VELEUČILIŠTA U SPLITU, Split, Livanjska 5, kao zakupnika, sud je utvrdio:

- kako je čl. 1 ugovoreno kako zakupodavac daje, a zakupnik prima u zakup 926 m2 poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi [adresa], u prizemlju,

- kako je čl. 2. ugovoreno kako ugovorne strane ugovaraju zakupninu od 8,50 EUR/m2 (osam eura i pet centa metru kvadratnom) što mjesečno iznosi 7.871,00 EUR plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

- kako sukladno stavku 1. ovog članka godišnja zakupnina iznosi 94.452,00 EUR

- kako su ugovorne strane ugovorile popust od 3% (tri posto) na ugovorenu zakupninu ako zakupnik isplati godišnji iznos zakupnine odmah po potpisu ovog ugovora čime bi godišnja svota zakupnine iznosila 91.618,00 EUR,

- kako je zakupnik dužan zakupninu platiti u roku od 7 (sedam) dana od ispostavljenog računa, te kako porez na dodanu vrijednost plaća zakupnik što se iskazuje na ispostavljenom računu.

- kako je čl. 3. ugovoreno kako se zakupnik obvezuje plaćati vodu, struju i plin prema stvarnoj potrošnji, za što će mu zakupodavac ispostaviti račun, te ostale komunalije proporcionalno korištenoj površini.

28. Pregledom I Aneksa ugovoru o zakupu poslovnog prostora zaključenog dana 25. 02. 2003. između TEŽ TRGOVINA d.o.o., [adresa], kao zakupodavca i VELEUČILIŠTA U SPLITU, Split, Livanjska 5, kao zakupca, sud je utvrdio kako su stranke čl. 2 ugovorile kako se članku 4. Ugovora o zakupu dodaje treći stavak koji glasi:

»Otkazni rok Ugovora o zakupu iznosi 12 (dvanaest) mjeseci i mora se dati u pisanom obliku putem javnog bilježnika«

29. Iz iskaza svjedoka EŽ sud je tvrdio kako je dana 23.10.23. Veleučilište prestalo postojati, odnosno pripojeno je sveučilištu, te koliko se on sjeća, sveučilište je nastavilo održavanje nastave u zakupljenom prostoru u [adresa] i nakon pripajanja.

30. Zz tužitelja TŽ je u svom iskazu potvrdio kako je pravni slijednik tuženika, nakon što je veleučilište prestalo postojati, nastavio i dalje koristiti predmetni prostor, te kako se neke tuženikove stvari nalaze u prostoru i u vrijeme davanja iskaza zz tužitelja. Konačno, zz tužitelja je istakao kako je nakon nekog vremena ugovor i raskinut, misli 2024., ne zna u kojem mjesecu, ali da je tužitelj, nakon što je ugovor raskinut, prestao slati račune. A kada je tuženik prestao plaćati, da su oni tuženika tužili.

31. Svjedok CŽ, zaposlenik tuženika, iskazao je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-3033/06 na ročištu od 10. studenoga 2008. godine, kako je bio predstojnik katedre za informatiku pri tadašnjem Veleučilištu u Splitu koje je imalo svoj odsjek i u Zagrebu, kako je imao u Zagrebu predavanja, te kako je on osobno upoznat u svezi pravnog posla sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora te može reći kako je predmetni Ugovor sa tuženikom sklopljen, te je tadašnje Veleučilište ušlo u posjed predmetnog zakupljenog prostora i držali su nastavu za oko 3500 studenata. Veleučilište je tada podmirivalo svoje obveze zakupa tog prostora, što je bilo provedeno u knjigama tadašnjeg Veleučilišta. Dakle, kako se ovaj pravni posao izvršava uredno do 23.10.2003.g. kada je temeljem Uredbe prestao rad Veleučilišta i nakon toga datuma, u daljnjih oko 3 tjedna došlo do štrajka studenata i profesora zbog ukidanja Veleučilišta, da bi se radi interesa samih studenata pristupilo pregovorima sa Sveučilištem te je postignut sporazum i odlučeno nastaviti s predavanjima, međutim negdje oko 20. do 30. dana u studenom 2003.g., upoznat je s činjenicom da je bilo onemogućeno i studentima i profesorima pristup u sporni zakupljeni prostor. Kako može još pojasniti da je upoznat s činjenicom da je unaprijed nekakvim poslovima avansnog plaćanja podmirena zakupnina do travnja 2004.g., međutim unatoč tome Veleučilištu je onemogućeno korištenje prostora. Kako može reći da je nakon pregovora sa Sveučilištem osnovan, kao pravni slijednik, Odjel za stručne studije, na čijem je čelu kao pročelnik, imenovan upravo on, te je krajem travnja ili početkom svibnja krenuo u pregovore sa zz tuženika, a u svezi nekih dugovanja Sveučilišta prema njemu vezano uz zakup drugih dodatnih poslovnih prostora, kao i ovoga prostora. Dakle, u travnju 2004.g. da je on, kao Pročelnik u ime Odjela za stručne studije, izjavio otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora kojeg je kao punomoćnik po ovlaštenju tadašnjeg Pročelnika prof. SŽ, zaključio UŽ, i prema tom Ugovoru otkazni rok je bio 3 mjeseca. Međutim nakon 3-4 mjeseca, dakle možda oko kolovoza 2004.g. zz tuženika im je predočio Aneks ugovora, kojeg nije bilo u evidenciji njihove ustanove niti u Zagrebu, niti u Splitu, iz kojeg bi proizlazilo da je otkazni rok 12 mjeseci, za koji Aneks su odmah utvrdili da je ništav jer ga je ponovno potpisao UŽ, ali nije imao niti odobrenje niti punomoć da ga potpiše u ime njihove Ustanove, a niti su ga dakle oni imali u svojoj evidenciji. Kako je tužba za utvrđenje ništavosti podnesena je 2006.g.

31.1. Na ročištu od 15. srpnja 2010. saslušan je pred ovim sudom zz tuženika CŽ, koji je u svom iskazu, u pogledu korištenja prostora naveo kako se nakon pripajanja sveučilištu u taj prostor nije moglo ući, pa da nije bio korišten u nastavne svrhe, dok je u pogledu visine zakupnine naveo kako ne osporava visinu zakupnine.

32. S obzirom kako je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tuženika kojim je tuženik tražio da se utvrde ništavim Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen dana 26. rujna 2002. između Tež trgovina Zagreb, kao zakupodavca i Veleučilišta u Splitu, te anex tom ugovoru zaključen dana 25.02.2003., to ovaj sud nije ulazio u ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i zz stranaka u dijelu koji se odnosi na valjanost ugovora o zakupu i anexa tom ugovoru, upravo iz razloga jer se u tom dijelu, u pogledu valjanosti tih ugovora, radi o presuđenoj stvari, konkretno, pravomoćno je presuđeno kako ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen dana 26. rujna 2002. između Tež trgovina Zagreb, kao zakupodavca i Veleučilišta u Splitu, te anex tom ugovoru zaključen dana 25.02.2003., nisu ništetni.

33. U pogledu osnova, sud je iz iskaza saslušanih svjedoka, te zz stranaka utvrdio kako je sporni prostor korišten i nakon donošenja Uredbe od strane Vlade RH kojom je izvršeno pripajanje Veleučilišta Sveučilištu, dakle i nakon 23. listopada 2003.

34. Iz iskaza zz tuženika AŽ sud je utvrdio kako je on u travnju 2004.g. kao pročelnik, u ime Odjela za stručne studije, izjavio otkaz Ugovora o zakupu proslovnog prostora kojeg je kao punomoćnik po ovlaštenju tadašnjeg Pročelnika prof. SŽ, zaključio UŽ, pa s obzirom na navedeno utvrđenje, kako je ugovor raskinut u travnju 2004., te s obzirom kako je Anexom ugovoren 12-to mjesečni otkazni rok, to je zaključak ovog suda kako je 12-to mjesečni otkazni rok istekao u travnju 2005. godine, te je tuženik, sukladno preuzetim obvezama iz Ugovora o zakupu i anexa tom ugovoru, dužan platiti zakupninu do travnja 2005. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je platio zakupninu do travnja 2005.

35. Iz iskaza zz tuženika dalje proizlazi kako visina zakupnine nije sporna, te da utuženi iznos nije plaćen iz razloga jer je on smatrao kako je anex od 25.03.2003. ništav.

36. Cijeneći sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda kako se obveza tuženika za plaćanjem zakupnine, vode, struje i plina, prema stvarnoj potrošnji temelji na zaključenom ugovoru o zakupu poslovnog prostora koji je zaključen dana 26. rujna 2002. između TEŽ TRGOVINA d.o.o., kao zakupodavca, te VELEUČILIŠTA U SPLITU, a to s obzirom kako je tuženik, zaključivši predmetni ugovor preuzeo i obvezu plaćanja zakupnine, vode, struje, plina, slijedom čega je dužan tu svoju obvezu i izvršiti, te odgovora za ispunjene obveza preuzetih tim Ugovorom o zakupu od 26. rujna 2002.g., sve sukladno odredbi čl. 17. st 1. ZOO-a.

37. Nadalje, cijeneći provedene dokaze, posebno cijeneći zaključeni Aneks broj 1. od 25. veljače 2003. godine sud je utvrdio kako je ugovoren otkazni rok od 12 mjeseci, slijedom čega je tuženik dužan platiti zakupninu i za razdoblje od 12 mjeseci nakon otkazivanja ugovora, a što bi po iskazu zz tuženika AŽ bilo razdoblje od travnja 2004. do travnja 2005.

38. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio pregledom priležećih računa koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona, pregledom kojih je ovaj sud utvrdio kako je tužitelj ispostavio tuženiku račun broj 400243 koji dospijeva 22. lipnja 2004.g. na iznos od 6.697,52 kn, račun broj 400281 koji dospijeva 16. srpnja 2004.g. na iznos od 6.595,94 kn, račun broj 400318 koji dospijeva 09. kolovoza 2004.g. na iznos od 6.848,91 kn, račun broj 400348 koji dospijeva 17. rujna 2004.g. na iznos od 6.572,52 kn, račun broj 400391 koji dospijeva 15. listopada 2004.g. na iznos od 7.731,60 kn te račun broj 400433 koji dospijeva 19.studenog 2004.g. na iznos od 7.662,53 kn.

39. Pregledom priloženih računa sud je utvrdio kako se svi navedeni računi odnose na komunalnu naknadu, potrošnju vode i potrošnju električne energije.

40. Pregledom spisa sud je utvrdio kako je tuženiku ispostavljen i račun broj 400453 koji dospijeva 24. studenog 2004.g. nå iznos od 846.659,85 kn koji se odnosi na zakupninu po Ugovoru sklopljenom 26. rujna 2002.g.

41. Dakle, analizirajući iskaz zz tuženika AŽ, sud je utvrdio:

- kako nije sporna visina zakupnine,

- kako nije plaćen utuženi iznos jer je tuženik smatrao kako je anex od 25.03.2003., kojim je ugovoren 12-to mjesečni otkazni rok, ništav i kako isti ne proizvodi pravne učinke.

42. Cijeneći prednja utvrđenja ovog suda, i to kako zz-u tuženika nije sporna visina utužene zakupnine, te kako utuženi iznos nije plaćen iz razloga jer je tuženik smatrao kako je anex od 25.03.2003., kojim je ugovoren 12-to mjesečni otkazni rok, ništav i kako isti ne proizvodi pravne učinke, te cijeneći činjenicu kako u sudskom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. brojem P- 3033/2006,, suprotno mišljenju tuženika, nije utvrđeno kako bi anex od 25.03.2003., bio ništav, već suprotno tome, pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tuženik zatražio da se utvrdi kako su ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen dana 26. rujna 2002. između Tež trgovina Zagreb, kao zakupodavca i Veleučilišta u Splitu, te anex tom ugovoru zaključen dana 25.02.2003., to je zaključak ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

43. Naime, iz prednjih utvrđenja proizlazi kako je imovina tužitelja u iznosu od 888.768.87 kn, što u protuvrijednosti € iznosi 117.959,90 €, prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ni u zakonu, slijedom čega je tuženik, kao stjecatelj, dužan vratiti taj iznos tužitelju. Naime, tuženik i njegov prednik su koristili predmetni prostor u vlasništvu tužitelja, a za koje korištenje nisu platili zakupninu i koristeći predmetni prostor imali su i režijske troškove koje nisu platili, čime je došlo do neosnovanog bogaćenja od strane tuženika na štetu tužitelja.

44. Za navesti je, kako Županijski sud u Splitu, u svojoj ukidnoj odluci Gžx-1353/11 od 24. veljače 2012. upućuje na primjenu odredbe čl. 210 ZOO-a, ukoliko bi potraživanje tužitelja bilo osnovano.

45. Pored odredbe čl. 210 ZOO/91, obveza tuženika u pogledu ugovorene, a neplaćene zakupnine,temelji se i na citiranoj odredbi čl. 5 st. 1 Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga prostora, koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a to s obzirom kako je tužitelj ispunio svoju obvezu i predao tuženiku sporni prostor na korištenje, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu i nije tužitelju platio ugovorenu zakupninu, slijedom čega je tuženik, sukladno citiranoj odredbi čl. 17 ZOO-a dužan izvršiti svoju obvezu iz Ugovora o zakupu od 26. rujna 2002., te anex-a tom ugovoru od 25.02.2003.,

46. U pogledu zatraženih kamata, kod činjenice kako tuženik nije izvršio svoju obvezu, to je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze slijedom čega tuženik pored plaćanja iznosa kojih se obvezao platiti zaključenim ugovorom i Anexom, a koje nije platio, duguje, na temelju odredbe čl. 277 ZOO/91 i 29. st. 1. ZOO-a i zatezne kamate. Zatezne kamate teku od dana kada je tuženik bio dužan izvršiti svoju obvezu, a nije je izvršio. Početak tijeka kamata sud je utvrdio iz priloženih računa, a kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

47. U odnosu na tijek i visinu zakonske zatezne kamate, za navesti je kako je čl. 1165. ZOO/05 propisano da Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2006., s tim da se odredbe čl. 26. st. 1.-3. i čl. 29. st. 2.-6. i st. 8. počinju primjenjivati nakon isteka dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

48. Dakle, odredbe o zakonskoj zateznoj kamati sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a primjenjuju se od 1. siječnja 2008. Time, se za novčana potraživanja prije stupnja na snagu odredbe čl. 29. ZOO/05 primjenjuje odredba čl. 277. ZOO („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 - dalje: ZOO/91) kojom je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom to jest sukladno odredbama Zakonom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 53/91) te Uredbama o visini stope zateznih kamata („Narodne novine“ broj 95/93, 8/94 i dr.).

49. Cijeneći sve naprijed izneseno i obrazloženo, zaključak je ovog suda kako je potraživanje tužitelja osnovano, radi čega je sud u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. broja Ovrv-16127/04 od 26. siječnja 2005., te je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

50. Parnični trošak dosuđen je tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023).

51. Tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava prijedloga za ovrhu od 02.02.2004. i 31.10.2005. po 888 bodova, za sastav podneska od 28.10.05., 09.06.25. i 09.03.26. po 888 bodova, za pristup na roč. od 15.10.09., 16.04.10. i 18.05.10., te za sastav podneska od 25.06.25. po 444 boda (50%), za pristupe na roč. od 26.01.10., 15.07.10., 25.02.26. i 27.04.26. po 888 bodova, što svukupno zbrojeno iznosi 9.768,00 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 19.536,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 4.884,00 € na ime 25% PDV- a, pa sveukupan tužiteljev trošak iznosi 24.420,00€. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 22. svibnja 2026. pa do konačne isplate.

52. Tužitelj je popisao trošak sastava podneska od 25.01.10., međutim, kako je tužitelj taj podnesak predao na roč. od 26.01.10., te kako je tužitelju priznat trošak pristupa na ročište od 26.01.2010., to tužitelj, pored dosuđenog troška za pristup na roč. od 26.01.10., nema pravo i na trošak podneska kojeg je predao na tom istu ročištu, slijedom čega tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište od 25.01.10.

53. Tužitelj je popisao trošak sastava podneska od 13.03.12., međutim, spisu ne prileži taj podnesak, pa je zaključak ovog suda kako tužitelj nije imao trošak sastava podneska od 13.02.12., slijedom čega tužitelju taj trošak nije dosuđen. Pri tome je za istaći kako je 13.03.12. u spis zaprimljena ukidna odluka Županijskog suda, pa nije za očekivati kako je tužitelji upravo tog dana napisao i dostavio podnesak u spis.

54. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 22. svibnja 2026.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika