REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-2106/25-64

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariji Maričević, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće OIB:00432869176 iz Zagreba, Capraška 6, zastupanog po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetniku iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Lidije Lučić, odvjetnika, dana 22. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 1.287,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2019. godine do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju JT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući OIB:00432869176 iz Zagreba, Capraška 6, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.658,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena na ročištu 17. ožujka 2026. godine u iznosu od 1.387,87 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj stradao dana 16. kolovoza 2018. godine u prometnoj nezgodi koja se dogodila na kolniku državne ceste D-1 u mjestu Karakašica, općina Sinj, kao vozač osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka], do koje nezgode je došlo zbog nepropisne vožnje vozača TT, koji je upravljajući teretnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, uslijed neoprezne i nepropisne vožnje i nepoštivanja prometnih pravila poduzeo radnju pretjecanja i tom prilikom nije uspio na vrijeme zaustaviti svoje vozilo te je udario u prednju bočnu stranu osobnog vozila, kojim je upravljao tužitelj, a koje vozilo je skretalo ulijevo. Nastavno punomoćnik tužitelja je naglasio da je na vozilu kojim je upravljao tužitelj nastala velika šteta te je ujedno tužitelj zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, s time da je zbog zadobivenih ozljeda imao i troškove liječenja. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom na ročištu 17. ožujka 2026. godine zatražio na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.287,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2019. godine do isplate, čime je tužba preinačena, na što je pristao zamjenik punomoćnik tuženika, da bi nakon toga punomoćnik tužitelja ponovno preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na ime naknade štete na iznos od 1.387,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2019. godine do isplate, kojoj preinaci tužbe se protivio zamjenika punomoćnika tuženika, uz naknadu troškova parničnog postupka parničnog postupka.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja, ali je osporio odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja ističući da je za isti isključivo odgovoran tužitelj, a time i za sve posljedice proizašle iz istog, jer je upravo i jedino radi skrivljenog ponašanja tužitelja došlo do nezgode. Naime tužitelj je izvršio radnju skretanja u lijevo bez da je prije toga provjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu radi čega je presjekao put kretanja osiguraniku tužeinka, koji se već nalazio u lijevoj traci i vršio pretjecanje njegovog vozila. S obzirom da se osiguranik tuženika već nalazio u lijevoj traci, što znači da je započeo radnju pretjecanja prije nego što je tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo, punomoćnik tuženika je naglasio da je osnovni uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja propuštanje tužitelja da prije skretanja izvrši provjeru može li tu radnju obaviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, na koji način je postupio suprotno odredbi članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za razliku od osiguranika tuženika, koji nije imao nikakvu mogućnost spriječiti nastanak nezgode za koju je isključivo odgovoran tužitelj. Slijedom navedenog zamjenik punomoćnika tuženika je navodeći kako nije sporna visina tužbenog zahtjeva postavljena na ročištu 17. ožujka 2026. godine u iznosu od 1.287,87 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, čime je tužba preinačena, ali nije pristao na drugu preinaku tužbe daljnjim povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 1.387,87 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku presliku Potvrde MUP-a, PU splitsko-dalmatinske, PP Sinj broj: 511-12-31-05-PN-143/2018 od 17. rujna 2018. godine (list 4-5 spisa), u presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 6 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (list 7-23 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva (list 24 spisa), u presliku dopisa MUP-a, PU splitsko-dalmatinske, PP Sinj broj: 511-12-31-05-PN-143/2018 od 25. ožujka 2019. godine (list 30 spisa), u presliku skice mjesta nastanka prometne nesreće (list 31-33 i 57-58 spisa), u presliku izvida štete (list 34-35 spisa), u presliku fotografija vozila (list 36-41 spisa), u presliku sudske prakse (list 42-49; stranica 110-117 spisa), u presliku fotodokumentacije (list 60-64 spisa), u iskaz tužitelja (list 70-71 spisa), u presliku obaveznog prekršajnog naloga broj: 511-12-31-05-3-619/18 od 05. listopada 2018. godine (list 73, 75 i 79 spisa), u iskaz svjedoka BT (stranica 84-85 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića (stranica 98-103 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka Berislava Šimunovića (stranica 119-120 i 261-263 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva, dok je naprotiv sporna odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja na ročištu 17. ožujka 2026. godine povisio tužbeni zahtjev na ime naknade štete na iznos od 1.287,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2019. godine do isplate, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da je zamjenik punomoćnika tuženika pristao na navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva. Međutim nakon što je zamjenik punomoćnika tuženika pristao na preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva i ujedno istaknuo da nije sporna visina tako postavljenog tužbenog zahtjeva, punomoćnik tužitelja je ponovno na tom istom ročištu povisio tužbeni zahtjev na ime naknade štete na iznos od 1.387,87 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ali se toj drugoj preinaci tužbe protivio zamjenik punomoćnika tuženika. Treba naglasiti da sud nije dopustio navedenu drugu preinaku tužbe ponovnim povišenjem tužbenog zahtjeva, jer je to protivno samoj svrsi preinake tužbe, a ujedno ta druga preinaka tužbe ponovnim povišenjem tužbenog zahtjeva predstavlja i svojevrsnu zloupotrebu prava. Drugim riječima kada bi sud dopustio drugu preinaku tužbe ponovnim povišenjem tužbenog zahtjeva time bi tuženik zapravo bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tužitelja, jer je svrha preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva omogućiti tužitelju, koji bez svoje krivnje nije mogao do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, da postavi tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka, primjerice sukladno provedenom vještačenju, o čemu može ovisiti visina tužbenog zahtjeva, a ne da punomoćnik tužitelja, nakon što je zamjenik punomoćnika tuženika već pristao na prvu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, ponovno povisuje tužbeni zahtjev, za što ne postoji nikakav opravdani razlog, nego naprotiv predstavlja zloupotrebu prava, što je sud sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ZPP-a dužan onemogućiti. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. Nastavno bitno je naglasiti da je sud presudom poslovni broj Pn-1974/19 od 24. studenog 2023. godine odbio tužbeni zahtjev na ime naknade štete u iznosu od 1.187,87 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka, s time da je Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-4909/23 od 18. lipnja 2024. godine odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu. Naprotiv Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-215/25 od 11. lipnja 2025. godine prihvatio reviziju tužitelja, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4909/23 od 18. lipnja 2024. godine, kao i predmetnu presudu poslovni broj Pn-1974/19 od 24. studenog 2023. godine te predmet vratio na ponovno suđenje. Naime u obrazloženju tog ukidnog rješenja Vrhovni sud RH navodi da iz utvrđenih okolnosti slučaja proizlazi da je osiguranik tuženika započeo radnju pretjecanja vozila tužitelja neposredno prije raskrižja ceste kojom su se kretala oba vozila sa sporednom cestom i to u trenutku kada je vozilo tužitelja prethodno najavilo namjeru skretanja na navedenom raskrižju, čime je postupio suprotno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok ujedno nije bila ispunjenja niti jedna od pretpostavki propisanih odredbom članka 73. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje Vrhovni sud RH je u predmetnoj ukidnoj odluci naglasio da je u odlukama poslovni broj Rev-3143/93 od 12. kolovoza 1993. godine i poslovni broj Rev-1157/92 od 22. rujna 1992. godine jasno izneseno pravno shvaćanje prema kojem okolnost je li vozilo pravovremeno najavilo namjeru skretanja davanjem znaka pokazivačem smjera, odnosno je li takav znak dalo prije nego što se druga strana upustila u pretjecanje ili nakon što je pretjecanje već započelo, predstavlja odlučnu činjenicu za ocjenu krivnje pojedinih sudionika, a ujedno je odlukama poslovni broj Rev-1569/98 od 27. kolovoza 1998. godine i poslovni broj Rev-1626/13 od 22. ožujka 2017. godine izneseno pravno shvaćanje prema kojem pretjecanje pred raskrižjem predstavlja bitnu okolnost za ocjenu krivnje za nastanak štetnog događaja.

8. Uvidom u presliku obaveznog prekršajnog naloga broj: 511-12-31-05-3- 619/18 od 05. listopada 2018. godine (list 73, 75 i 79 spisa) sud je utvrdio da je okrivljenik GT, u ovom postupku tužitelj, proglašen krivim što je dana 16. kolovoza 2018. godine oko 16,45 sati u mjestu Karakašica, općina Sinj, na državnoj cesti D-1, izazvao prometnu nesreću s ozljeđenim osobama na način da je upravljao osobnim automobilom marke i tipa „BMW 3“, registracijskih oznaka [registarska oznaka], a kretao se navedenom cestom iz smjera juga u smjeru sjevera, da bi dolaskom na 64 km, 16 dionice navedene ceste vršio radnju skretanja u lijevo, a da se nije uvjerio da to može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu uslijed čega dolazi do sudara prednjeg lijevog bočnog dijela njegovog automobila i prednjeg desnog bočnog dijela teretnog automobila registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je iza njega vršeći nepropisnu radnju pretjecanja vršio TT, čime je počinio prekršaj iz članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 kuna. Navedeni obavezni prekršajni nalog je postao pravomoćan dana 03. studenog 2018. godine, što je razvidno iz preslike dopisa MUP-a, PU splitsko-dalmatinske, PP Sinj broj: 511-12-31- 05-PN-143/2018 od 25. ožujka 2019. godine (list 30 spisa), dok naprotiv obavezni prekršajni nalog, koji je podnijet protiv TT, osiguranika tuženika, nije postao pravomoćan, jer je na isti uložen prigovor.

9. Imajući na umu da je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti, sud je radi utvrđivanja sporne odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja tijekom postupka osim uvida u dostavljenu dokumentaciju, proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BT, a proveden je i dokaz prometnim vještačenjem, dok naprotiv nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka TT, osiguranika tuženika, jer se isti nije odazivao pozivima na ročišta, ali je i bez tog dokaznog prijedloga činjenično stanje potpuno utvrđeno.

10. Iskazu svjedoka BT (stranica 84-85 spisa) koji je u bitnom istaknuo da se tog dana vozio kroz mjesto Karakašica, ispred njega u desnoj prometnoj traci nalazio se „jedan bijeli kombi“ te je u jednom trenutku htio „preteči“ taj kombi i tada je obavljajući tu radnju „vidio da ispred tog kombija u istoj toj desnoj prometnoj traci se nalazi jedan crveni BMW koji je imao upaljeni lijevi žmigavac“ zbog čega se odmah vratio u svoju, „desnu prometnu traku iza kombija“ da bi tada kombi „krenuo u tu lijevu traku preticati“ i dogodio se sudar, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako dijelu iskaza svjedoka da se sudar dogodio u lijevoj prometnoj traci „a kombi se u tom trenutku nalazio cijelom svom dužinom u toj lijevoj traci“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, a ujedno je u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prometne struke.

11. Nastavno iskazu tužitelja (list 70-71 spisa) u dijelu kojim je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknuo da je vozio „otprilike 50-60 km/h“ kroz mjesto Karakašica desnom prometnom trakom, iza njega se, u istoj prometnoj traci, na udaljenosti „otprilike 50 m“ nalazio kombi, htio je skrenuti u sporednu ulicu u lijevo, pa je „otprilike 30 m prije skretanja“ u tu sporednu ulicu u lijevo, usporio na „otprilike 20 km/h i ujedno upalio lijevi pokazivač smjera“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, uvjerljiv te suglasan iskazu svjedoka BT. Naprotiv dijelu iskaza tužitelja da je neposredno prije tog skretanja u lijevo i to „sekundu – dvije prije skretanja“ „pogledao unutarnji i vanjski retrovizor i mrtvi kut“, a „na toj lijevoj traci nije bilo nikoga“ pa je „počeo skretati u lijevo“, „uspio je doći do pola“ kada je u njegovo vozilo udario kombi, sud nije poklonio povjerenje, jer je neuvjerljiv te suprotan nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke. Naime da je tužitelj, kao što je to tvrdio zaista prije započinjanja radnje skretanja u lijevo „pogledao unutarnji i vanjski retrovizor i mrtvi kut“, tada je u svakom slučaju morao vidjeti „kombi“, teretno vozilo osiguranika tuženika koje se već nalazilo u radnji pretjecanja, dakle na lijevoj prometnoj traci, kada je tek tužitelj, koji je moguće već ranije imao upaljen lijevi pokazivač smjera, tek započeo radnju skretanja u lijevo. Isto tako nije logičan niti navod tužitelja da je bio „duboko u skretanju“ kada ga je kombi udario, jer osim što je sam tužitelj istaknuo da je „kada je zapravo već počeo obavljati radnju skretanja osjetio udarac u auto“, što govori u prilog tome da se teretno vozilo, kombi, očito već tada nalazio u lijevoj prometnoj traci kada je tužitelj dakle tek započeo radnju skretanja iz desne prometne trake u lijevu prometnu traku, a ujedno je i svjedok BT naglasio da se u trenutku sudara „kombi nalazio cijelom svom dužinom u toj lijevoj traci“.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića (stranica 98-103 spisa) proizlazi da su se neposredno prije štetnog događaja oba vozila, odnosno vozilo kojim je upravljao tužitelj i teretno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, kretala kolnikom državne ceste D-1 u istom smjeru, od Sinja prema Hrvacama, pri čemu se vozilo tužitelja kretalo ispred teretnog vozila, da bi dolaskom u mjestu Karakašica i raskrižja s ulicom bez naziva, tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo, a kada se nalazio prednjim dijelom vozila djelomično prepriječen u lijevoj prometnoj traci na prednji lijevi bočni dio njegovog vozila je s prednjim desnim bočnim dijelom naletjelo teretno vozilo osiguranika tuženika. Naime u trenutku sudara teretno vozilo osiguranika tuženika se u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci, u radnji pretjecanja vozila tužitelja, s time da na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi od kotača teretnog vozila osiguranika tuženika, a nije poznat niti njegov konačni zaustavni položaj, pa za izračun brzine kretanja teretnog vozila osiguranika tuženika prije i u trenutku sudara nema elemenata, dok je tužitelj radnju skretanja mogao vršiti s prosječnom brzinom od oko 20 km/h. Nastavno sudski vještak je istaknuo da je od početka skretanja pa do mjesta sudara, koji se dogodio u lijevoj polovini kolnika oko 1 m od središnje linije, težište vozila tužitelja prešlo put u luku od oko 4 do 6 m, a za prelazak tog puta s prosječnom brzinom od oko 20 km/h bilo je potrebno oko 0,9 s, pa ako se teretno vozilo osiguranika tuženika prije poduzimanja radnje pretjecanja kretalo oko sredine desne prometne trake, tada je do mjesta sudara moralo ostvariti bočni pomak od oko 3,1 m, za što je vremenski trebao oko 2,8 s, a što znači da se osiguranik tuženika nalazio najmanje oko 1,9 s u radnji pretjecanja kada je tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo. Isto tako sudski vještak je istaknuo da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, pa je tužitelj neposredno prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo mogao u lijevom bočnom ogledalu vidjeti teretno vozilo osiguranika tuženika koje se već nalazilo u radnji pretjecanja, pa da je tužitelj tada odustao od radnje skretanja i propustio teretno vozilo osiguranika tuženika ne bi došlo do ovog štetnog događaja. Nadalje sudski vještak je napomenuo da je svjedok BT istaknuo da je tužitelj radnju skretanja u lijevo najavio pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, prije nego što je osiguranik tuženika poduzeo radnju pretjecanja, pa da je osiguranik tuženika odustao od radnje pretjecanja i propustio vozilo tužitelja da izvrši radnju skretanja u lijevo do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Konačno sudski vještak je naglasio da se na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja nalazi iscrtana isprekidana središnja linija, dok je brzina kretanja ograničena prometnim znakom na 60 km/h.

13. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Berislava Šimunovića na način da punomoćnik tužitelja nije imao nikakvih prigovora, dok je naprotiv punomoćnik tuženika prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu da je tužitelj radnju skretanja najavio pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera prije nego što je osiguranik tuženika poduzeo radnju pretjecanja, jer sudski vještak ne može zaključke temeljiti na iskazima svjedoka, već je zadatak vještačenja tehničkim putem u skladu s pravilima struke utvrditi dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja.

14. Sudski vještak prometne struke Berislav Šimunović se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 10. studenog 2022. godine (stranica 119-120 spisa) navodeći da tehničkim putem nije moguće utvrditi točan trenutak kada je tužitelj upalio lijevi pokazivač smjera, s time da je opasnost za osiguranika tuženika nastupila u trenutku kada je tužitelj krenuo u radnju pretjecanja, odnosno oko 0,9 s prije sudara, što je vrijeme jednako vremenu reakcije vozača na opasnost te ujedno znači da osiguranik tuženika nije imao mogućnost izbjegavanja predmetnog štetnog događaja. Isto tako sudski vještak je naglasio da je osiguranik tuženika već bio u radnji pretjecanja i najvećim dijelom tu radnju je obavio do kraja, možda je čak tu radnju obavio do kraja, kada je tužitelj krenuo radnju skretanja.

15. Nastavno sudski vještak prometne struke Berislav Šimunović se nakon ukidne odluke Vrhovnog suda RH dopunski usmeno očitovao na ročištu 23. travnja 2026. godine (stranica 261-263 spisa) navodeći da se štetni događaj, prema podacima MUP-a, dogodio na kolniku državne ceste D-1 u mjestu Karakašica, Općina Sinj, na 64 kilometru 16 dionice državne ceste D-1 kod T raskrižja, s time da je kolnik te državne ceste podijeljen isprekidanom središnjom linijom, što ukazuje da je na tom dijelu prometnice, kolnika, bilo dozvoljeno pretjecanje, kao i skretanje. Iako je u pitanju raskrižje, jer se radi o spoju dvije ceste, sudski vještak je naglasio da se na kolniku nalazi isprekidana središnja linija, što znači da je dozvoljeno pretjecanje i skretanje, a što inače nije dozvoljeno kada se radi o sjecištu dvije ceste iste važnosti, jer se tada ispred takvog raskrižja i u samom raskrižju nalazi puna središnja linija, koja ne dozvoljava pretjecanje niti ispred, a niti u samom raskrižju.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Berislava Šimunovića, kao i usmena očitovanja, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju te je logičan i obrazložen. Naime sudu je logičan i razumljiv stav sudskog vještaka da se osiguranik tuženika teretnim vozilom nalazio najmanje oko 1,9 s u radnji pretjecanja, na lijevoj prometnoj traci, jer je bio u radnji pretjecanja vozila tužitelja, kada je tek tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo, što je tužitelj neposredno prije poduzimanja te radnje skretanja u lijevo mogao vidjeti u lijevom bočnom ogledalu, pa da je odustao od radnje skretanja u lijevo i propustio teretno vozilo osiguranika tuženika ne bi došlo do predmetnog štetnog događaja. Nadalje u odnosu na dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka vezanog uz mogućnost izbjegavanja predmetnog štetnog događaja od strane osiguranika tuženika treba naglasiti da je sudski vještak usmenim očitovanjem promijenio taj dio mišljenja, kojeg je temeljio na iskazu svjedoka BT kada je tužitelj upalio lijevi pokazivač smjera, što niti nije zadatak sudskog vještaka, a niti je taj dio iskaza analizirao s tehničke strane, naglasivši da je opasnost za osiguranika tuženika nastupila tek kada je tužitelj krenuo u radnju skretanja u lijevo, u pitanju je oko 0,9 s prije sudara, u kojem vremenu osiguranik tuženika, koji je dakle već bio u radnji pretjecanja i najvećim dijelom je tu radnju obavio do kraja, možda je čak tu radnju obavio do kraja, niti nije imao mogućnost izbjegavanja sudara, jer je to vrijeme jednako vremenu reakcije vozača na opasnost. S obzirom da je sudski vještak prometne struke u nalazu i mišljenju, kao i u dva usmena očitovanja, utvrdio sve relevantne činjenice vezane uz samu dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja te se ujedno očitovao o mogućnostima izbjegavanja predmetnog štetnog događaja od strane oba sudionika ovog štetnog događaja, za što je dao jasne, logične razloge, sud je odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem.

17. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja sukladno odredbi članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) isključivo odgovoran tužitelj iz slijedećih razloga. Imajući na umu da se predmetni štetni događaj dogodio na kolniku državne ceste D-1 u mjestu Karakašica, Općina Sinj, na 64 kilometru 16 dionice državne ceste D-1 kod T raskrižja, na kojem se, što treba posebno naglasiti, nalazi isprekidana središnja linija, što znači da je dozvoljeno kako pretjecanje, tako i skretanje, a osiguranik tuženika se teretnim vozilom nalazio najmanje oko 1,9 s u radnji pretjecanja, na lijevoj prometnoj traci, kada je tek tužitelj vozilom poduzeo radnju skretanja iz desne prometne trake u lijevu prometnu traku, što ujedno ukazuje da je tužitelj radnju skretanja u lijevu prometnu traku poduzeo iako se prije toga niti nije uvjerio da li tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, čime je postupio suprotno odredbi članka 43. stavka 1. i stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22, 133/23 i 145/24 – u daljnjem tekstu ZSPC-a) sud je utvrdio da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a to tim više osiguranik tuženika niti nije imao nikakvu mogućnost izbjegavanja sudara, jer je opasnost za istog nastupila tek u trenutku kada je tužitelj krenuo u radnju skretanja u lijevo, što je bilo oko 0,9 s prije sudara, koje vrijeme je jednako vremenu reakcije vozača na opasnost. Iako je prema suglasnom iskazu tužitelja i svjedoka BT tužitelj prije nego što je osiguranik tuženika poduzeo radnju pretjecanja vozila tužitelja, zbog čega je iz desne prometne trake skrenuo u lijevu prometnu traku, tužitelj imao upaljeni lijevi pokazivač smjera, ali činjenica da je tužitelj poduzeo radnju skretanja iz desne prometne trake u lijevu prometnu traku u trenutku kada se na toj lijevoj prometnoj traci u pretjecanju već nalazilo teretno vozilo osiguranika tuženika, koji je prema mišljenju sudskog vještaka najvećim dijelom tu radnju već obavio do kraja, a možda je čak tu radnju i obavio do kraja, kada je tek tužitelj vozilom poduzeo radnju skretanja u lijevo, rezultira time da tužitelj, neovisno o upaljenom lijevom pokazivaču smjera, nije smio poduzeti tu radnju skretanja u lijevo, već je naprotiv morao propustiti teretno vozilo osiguranika tuženika, koje je nesporno mogao i morao vidjeti u lijevom bočnom ogledalu.

18. Nastavno u odnosu na uputu iz ukidne odluke kako okolnost je li vozilo pravovremeno najavilo namjeru skretanja davanjem znaka pokazivačem smjera, odnosno je li takav znak dalo prije nego što se druga strana upustila u pretjecanje ili nakon što je pretjecanje već započelo, predstavlja odlučnu činjenicu za ocjenu krivnje pojedinih sudionika, treba naglasiti slijedeće. S obzirom da je svjedok BT istaknuo da je htio „preteći“ teretno vozilo, kombi osiguranika tuženika te je „vidio da ispred tog kombija u istoj toj desnoj prometnoj traci se nalazi jedan crveni BMW koji je imao upaljeni lijevi žmigavac“ zbog čega se vratio u svoju, „desnu prometnu traku iza kombija“ da bi tada taj kombi „krenuo u tu lijevu traku preticati", sud je vodeći računa da samo preuranjeno davanje upozorenja o namjeri skretanja, kao u konkretnom slučaju, može ostale sudionike u prometu dovesti u zabludu, stava kako upozorenje o namjeri skretanja pomoću pokazivača smjera i to "preuranjeno", nikako ne rezultira time da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a to tim više što je dužnost vozača da se prije poduzimanja radnje skretanja uvjeri da tu radnju zaista može poduzeti sigurno, bez opasnosti za druge sudionike u prometu, što međutim tužitelj očito nije učinio.

19. Isto tako u odnosu na uputu iz ukidne odluke Vrhovnog suda RH kako samo pretjecanje pred raskrižjem predstavlja bitnu okolnost za ocjenu krivnje za nastanak štetnog događaja treba naglasiti slijedeće. Naime odredbom članka 2. stavka 1. točke 26. ZSPC-a raskrižje je definirano kao površina na kojoj se križaju ili spajaju dvije ceste ili više cesta, a i šira prometna površina (trgovi i sl.) koja nastaje križanjem, odnosno spajanjem cesta, s time da je odredbom članka 73. stavka 1. ZSPC-a propisano da vozač vozila ne smije pretjecati drugo vozilo neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju, osim u situacijama propisanim odredbom članka 73. stavka 2. ZSPC-a. Imajući na umu da se predmetni štetni događaj dogodio na kolniku državne ceste D-1 u mjestu Karakašica, Općina Sinj, na 64 kilometru 16 dionice državne ceste D-1 kod T raskrižja, odnosno ispred spoja te državne ceste s pristupnom cestom, iz kojeg razloga se taj spoj smatra raskrižjem, ali se na tom kolniku, što treba ponovno naglasiti, nalazi isprekidana središnja linija, što ukazuje da je na tom dijelu kolnika dozvoljeno kako pretjecanje, tako i skretanje, sud je stava da u konkretnom slučaju za pitanje odgovornosti sudionika za nastanak ovog štetnog događaja nije relevantna odredba članka 73. stavka 1. ZSPC-a sukladno kojoj je zabranjeno pretjecanje neposredno ispred raskrižja ili na samog raskrižju, što se inače, prema stavu sudskog vještaka prometne struke, na takvim raskrižjima ujedno obilježava punom središnjom linijom, znakom zabrane pretjecanja ili skretanja preko te pune središnje linije. Isto tako i sudski vještak prometne struke, koji nesporno ima potrebno stručno znanje, naglasio je kako je zapravo nebitno radi li o raskrižju, spoju dvije ceste iste važnosti ili samo o spoju državne ceste sa sporednim putem, iako se zapravo i sam spoj dvije ceste definira kao raskrižje, već je za ovaj štetni događaj bitno da na kolniku postoji isprekidana središnja linija koja dozvoljava pretjecanje, kao i skretanje. Konačno treba napomenuti da je svaki sudionik, dakle kako tužitelj, tako i osiguranik tuženika, morao pratiti konkretnu prometnu situaciju, a osiguranik tuženika je najvećim dijelom radnju pretjecanja već obavio do kraja, a možda je čak tu radnju i obavio do kraja, kada je tek tužitelj vozilom poduzeo radnju skretanja u lijevo, pa je i opasnost za osiguranika tuženika nastala tek u trenutku kada je tužitelj krenuo u radnju skretanja u lijevo, što je bilo oko 0,9 s prije sudara, što rezultira time da osiguranik tuženika nikako nije mogao izbjeći sudar, za razliku od tužitelja, koji niti nije smio poduzeti radnju skretanja u lijevo, jer se na toj prometnoj traci već nalazilo kombi vozilo osiguranika tuženika i to, kako je to istaknuo svjedok BT, „cijelom svom dužinom u toj lijevoj traci“.

20. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

22. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.658,18 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 17. listopada 2019. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. prosinca 2019. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 30. siječnja 2020. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 24. rujna 2020. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. travnja 2021. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 09. srpnja 2021. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 15. listopada 2021. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 11. kolovoza 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 10. studenog 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 24. listopada 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 17. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 24. travnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 525,00 eura (Tbr. 46.) te troška usmenog očitovanja sudskog vještaka prometne struke u iznosu od 33,18 eura. Nastavno treba napomenuti da je sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tuženiku zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 22. svibnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

23. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 30. siječnja 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tuženika dostavio točnu adresu predloženog svjedoka TT ujedno ponavljajući ranije iznesene navode, što rezultira time da tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tuženiku i dosuđeno. Isto tako zahtjev tuženika za naknadom troška zastupanja na ročištu 09. srpnja 2021. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, s obzirom da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što je tuženiku i dosuđeno. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška sastava podneska od 20. prosinca 2023. godine i podneska od 20. prosinca 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer se tim podnescima punomoćnik tuženika očitovao na žalbu, odnosno na reviziju tužitelja, što je bilo nepotrebno, pa tuženik ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, već je dužan sam snositi trošak sastava tih podnesaka. Isto tako zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na reviziju sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tuženik niti nije platio sudsku pristojbu na odgovor na žalbu, kao niti na odgovor na reviziju, a niti je to obvezan. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

24. Konačno, stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2026. godine