REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pr-10/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 22. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587 da tužitelju ČI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju od 01. srpnja 2017. godine do 31. kolovoza 2022. godine isplati iznos od 7.976,01 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama

na iznos od 217,43 EUR od 15. rujna 2017. godine pa do isplate na iznos od 12,53 EUR od 15. listopada 2017. godine pa do isplate na iznos od 191,43 EUR od 15. studenog 2017. godine pa do isplate na iznos od 183,03 EUR od 15. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 153,41 EUR od 15. siječnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 105,04 EUR od 15. veljače 2018. godine pa do isplate na iznos od 214,77 EUR od 15. ožujka 2018. godine pa do isplate na iznos od 73,21 EUR od 15. travnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 319,60 EUR od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 186,74 EUR od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 306,81 EUR od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 159,34 EUR od 15. kolovoza 2018. godine pa do isplate na iznos od 35,17 EUR od 15. rujna 2018. godine pa do isplate na iznos od 202,24 EUR od 15. listopada 2018. godine pa do isplate na iznos od 193,23 EUR od 15. veljače 2019. godine pa do isplate na iznos od 222,21 EUR od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate na iznos od 211,61 EUR od 15. travnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 164,12 EUR od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 277,76 EUR od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 152,77 EUR od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 60,65 EUR od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate na iznos od 202,91 EUR od 15. rujna 2018. godine pa do isplate na iznos od 201,93 EUR od 15. veljače 2020. godine pa do isplate na iznos od 232,20 EUR od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate na iznos od 211,10 EUR od 15. travnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 276,45 EUR od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 211,10 EUR od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 202,81 EUR od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate na iznos od 212,05 EUR od 15. listopada 2020. godine pa do isplate na iznos od 212,05 EUR od 15. studenoga 2020. godine pa do isplate na iznos od 240,84 EUR od 15. siječnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 72,22 EUR od 15. veljače 2021. godine pa do isplate na iznos od 166,83 EUR od 15. ožujka 2021. godine pa do isplate na iznos od 65,94 EUR od 15. travnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 220,61 EUR od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 221,56 EUR od 15. listopada 2021. godine pa do isplate na iznos od 221,56 EUR od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 211,95 EUR od 15. siječnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 243,75 EUR od 15. ožujka 2022. godine pa do isplate na iznos od 232,13 EUR od 15. svibnja 2022, godine pa do isplate na iznos od 230,43 EUR od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 242,49 EUR od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, da tužitelju ČI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka, koliko isti budu iznijeli, na koje teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, naknadi trošak postupka u iznosu od 3.050,00 EUR.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj ČI podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te u tužbi navodi da je od 1. veljače 2016. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, i to zrakoplovni tehničar u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u posebnom režimu radnog vremena u tzv. „dežurnom borbenom dvojcu“, kada poslove obavlja u specifičnom obliku neprekidnog sedmodnevnog dežurstva. Zatim tužitelj upućuje na pojedine propise kojima je određeno radno vrijeme i pravo na slobodne dane, pri čemu osobito ukazuje na odredbe čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena. To stoga što ove odredbe propisuju u slučaju kada dežurstvo u sastavu „dežurnog borbenog dvojca“ traje pet i više dana, tada djelatne vojne osobe za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječu pravo na korištenje jednog slobodnog dana, kao i za svaki dan dežurstva u neradni dan također jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odn. zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od kolovoza 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 29. rujna 2022. (list 6-8) tuženica nije omogućila korištenje ukupno 108 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene slobodne dane.

1.2 Nakon što je tuženica u spis predmeta dostavila relevantnu dokumentaciju , te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je konačno tužbeni zahtjev definirao u podnesku od 14. listopada 2024. (list 165-167) na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 7.976,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.1 U odgovoru na tužbu (list 17-19) i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica je potvrdila da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca sedam uzastopnih dana, kako se to i tvrdi u tužbi. U vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati. Tuženica međutim osporava da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana.

2.2 Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba i tuženica upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) kao temeljni pravni akt, i zatim podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, te iznosi svoje tumačenje pojedinih odredaba tih akata. Konkretno, ovdje se tuženica poziva na Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu donesenu 28. prosinca 2015. po ministru obrane (list 4, list 54-55, list 59). Tuženica precizira da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva. Upravo zbog ovog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane je za 2016. godinu donio već spomenutu Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi od 15. siječnja 2016. (list 74-75), od 21. siječnja 2016. (list 69-70), od 13. srpnja 2016. (list 78), od 14. srpnja 2020. (list 79-80), i sudsku praksu (list 81-88, list 103-122).

2.3 Zbog ovih razloga tuženica je predložila da sud presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka. 3 Među strankama nije sporno (list 190) da po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ tužitelju nije odobren i nije iskoristio niti jedan slobodni dan. Isto tako, među strankama nije sporno da je tuženica tijekom cijelog utuženog razdoblja za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva tužitelju isplaćivala posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn prema Odluci od 28. prosinca 2015. (list 4, list 54-55, list 59).

4 Tijekom postupka provedeni su svi dokazi koje su stranke predložile, izuzev dopunskog saslušanja tužitelja, saslušanja svjedoka KI , dopunskog saslušanja svjedoka ĐI, DI, BI, HI, i pribavljanja očitovanja tuženice (list 316-317), jer izvođenje tih dokaza ne bi pridonijelo pravilnijem ili potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja . Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane nije osnovan, pa je presuđeno kao pod toč. I izreke.

5 Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio presudom od 17. siječnja 2025. broj Pr-17/2023-26 (list 180-187), koja je i potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru od 3. ožujka 2025. broj Gž R-14/2025-3 (list 208-211). Međutim, nakon što je po prijedlogu tuženice (list 213-218) dopustio podnošenje revizije (list 259-260), Vrhovni sud Republike Hrvatske je reviziju tuženice (list 264-269) i usvojio, te rješenjem od 17. prosinca 2025. broj Rev-730/2025-2 (list 286-292) ukinuo citiranu ovosudnu i citiranu presudu Županijskog suda u Vukovaru.

6.1 Saslušan kao stranka, tužitelj ČI navodi (list 129) da dežurni borbeni dvojac u praksi čine dva zrakoplova, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara koji opslužuju zrakoplove. Kao zrakoplovni tehničar u režimu dežurnog borbenog dvojca radi od 1997. godine. Radno vrijeme u tom režimu rada traje za vrijeme dnevne svjetlosti odnosno od svitanja do mraka. Kroz radno vrijeme ne smije napustiti radni prostor, jer je zadatak zrakoplovnih tehničara održavati dva zrakoplova ispravnim i spremnim za polijetanje u bilo kojem trenutku. To podrazumjeva obaviti dnevni pregled prije polijetanja i nakon slijetanja, te tjedni pregled. Također se prakticiraju vježbovne uzbune, a dešavaju se i borbene uzbune. Nakon što padne mrak slobodan je od bilo kakve dužnosti. Po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tuženica mu je počela odobravati slobodne dane tek od kolovoza 2022.

6.2 Saslušani su i svjedoci ŽI (list 125-126), FI (list 126-127), HI (list 127-128), i ĐI (list 128-129), koji imaju neposredna osobna saznanja o režimu rada i obliku radnog angažmana djelatnih vojnih osoba u dežurstvu dežurnog borbenog dvojca.

6.3 Svjedok ŽI je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a od 2016. do 2018. bio je zapovjednik zrakoplovne baze koja je sjedište dežurnog borbenog dvojca. Poznaje tužitelja i druge zrakoplovne tehničare i objasnio je da dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara različitih specijalnosti. Tijekom sedmodnevnog neprekidnog dežurstva svi moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo za dnevne svjetlosti. Tijekom dnevne svjetlosti svi tehničari moraju biti spremni izvesti bilo kakav rad na avionima kako bi oba aviona u svakom trenutku bili spremni za polijetanje. Isto tako moraju biti spremni opslužiti avion nakon slijetanja. To vrijedi za razdoblje dnevne svjetlosti stoga što avioni polijeću samo za dnevne svjetlosti, pa su po noći svi zrakoplovni tehničari oslobođeni svojih dužnosti do slijedećeg jutra, pa kroz to vrijeme mogu i napustiti zrakoplovnu bazu. Svakoga dana tri puta se dovoze obroci za vojne osobe angažirane u dežurnom borbenom dvojcu u njihov dio vojarne. Prema tome zrakoplovni tehničari konzumiraju tri obroka dnevno, pa na taj način i u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno gablec.

6.4 U bitnome istovjetno je iskazao zapovjenik 91. krila svjedok FI, uz još potvrdu da zrakoplovni tehničari po osnovi dežurstva u sastavu borbenog dvojca nisu koristili slobodne dane.

6.5 Svjedok HI je pilot koji dežura u sastavu dežurnog borbenog dvojca tako da ima osobna saznanja o tom režimu rada. U svojem iskazu opisao je režim rada u ovoj vrsti dežurstva u bitnome istovjetno kao svjedoci ŽI i FI, samo uz još neke detalje u vezi vježbovnih i borbenih uzbuna.

6.6 Svjedok ĐI radi u režimu dežurnog borbenog dvojca od 2003. godine, koji čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara, pa mu je tako poznato da ovo dežurstvo traje sedam dana a dužnost traje za vrijeme dnevne svjetlosti. Samo u iznimnim slučajevima dešava se da se posao započne za dnevne svjetlosti, a završi po mraku. Dužnost zrakoplovnih tehničara je obaviti sve potrebne radove na zrakoplovima na način da budu spremni za polijetanje u bilo kojem trenutku za dnevne svjetlosti, jer noću nema polijetanja. Za vrijeme dnevne svjetlosti ne smije ni trenutka napustiti vojarnu. U vojarnu se tri puta dnevno dovoze obroci koje se konzumira kad za to bude vremena obzirom na obaveze radnog mjesta, pa se na isti način koristi i dnevna stanka. Prakticiraju se vježbovne i borbene uzbune, pa kad se oglasi uzbuna svatko mora prekinuti ono što u tom trenutku radi, i posvetiti se obvezama koje su povezane s uzbunom. Tako uzbuna ponekad prekine i konzumaciju obroka, pa se zato ponekad desi da se konzumacija obroka završi nekoliko sati kasnije. Kad nema nikakvih dužnosti vrijeme provodi u prostoru dnevnog boravka, gdje netko gleda televiziju, netko čita, netko se bavi mobitelom. Ništa mu nije poznato o pravu na slobodne dane, ali i on je pokrenuo parnicu radi isplate naknade za neiskorištene slobodne dane i neiskorištene dnevne stanke.

7 Sud prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svjedoka DI, BI, HI i ĐI, jer su o svim bitnim činjenicama tužitelj i ovi svjedoci iskazali u velikoj mjeri suglasno. Iz ovih u bitnome suglasnih iskaza, zatim odgovora na tužbu, odluka o rasporedu (list 12-15), kao i liste angažiranosti na dežurstvu dežurnog porbenog dvojca (DBD - list 50) proizlazi bitna i ujedno nesporna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad u zrakoplovnu bazu, eskadrilu borbenih aviona, satniju za održavanje višenamjenskog borbenog aviona, kao zrakoplovni tehničar, i to u specifičnom režimu rada pod nazivom „dežurstvo borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora“. Među strankama nije sporno da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada.

8.1 Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je prvo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad kao djelatna vojna osoba radi u „dežurstvu borbenog dvojca“.

8.2 Prije svega do primjene dolazi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, dalje: Zakon), a koji regulira službu u Oružanim snagama, prijam, raspored na ustrojbena mjesta, činove i promaknuća u činove, prava, obveze i odgovornosti, izdvajanje i prestanak službe, te druga pitanja pripadnika Oružanih snaga. Isto tako, primjenjuju se i odredbe podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona. U konkretnom slučaju to su prije svega Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18) i Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19).

9.1 Prema odredbama čl. 136 st. 1 i st. 2 Zakona plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, a dodaci na plaću definirani su u čl. 139 Zakona. U čl. 155 Zakon propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za rad u smjenama, rad noću, rad u turnusima, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnimn danom, u stanju pripravnosti, prekovremeni rad i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu iz čl. 139 Zakona.

9.2 U slučaju tužitelja koji je u utuženom razdoblju radio u režimu dežurnog borbenog dvojca, kao pravni temelj isplate naknade za borbeno dežurstvo ministar obrane je donio je od 28. prosinca 2015. godine Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC -a za 2016. godinu (list 4, list 54-55, list 59). Prema ovoj Odluci, zrakoplovni tehničari koji su u sastavu dežurnog borbenog dvojca neposredno angažirani u nadzoru i zaštiti zračnog prostora pod zapovjedanjem NATO CAOC-a imaju pravo na naknadu za borbeno dežurstvo, i to u neto iznosu od 150,00 kn za svaki dan neposrednog angažiranja u borbenom dežurstvu. Pri tome je Odlukom izričito isključeno pravo na slobodne dane i pravo na prekovremene sate.

9.3 Uz takav pravni okvir, treba još uzeti u obzir pravno shvaćanje sadržano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. broj Rev-3652/2019 prema kojem shvaćanju u slučaju kada je djelatnoj vojnoj osobi po osnovi odluke ministra obrane isplaćena novčana naknada (kao u slučaju tužitelja temeljem Odluke od 28. prosinca 2015.), onda tu isplatu treba cijeniti odnosno uzeti u obzir i prilikom odlučivanja o nekom drugom pravu djelatne vojne osobe. U konkretnom slučaju to vrijedi i kod odlučivanja o pravu tužitelja na slobodne dane. Naime, u takvoj situaciji nije dopuštena kumulacija tih prava, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj nije ostvario pravo na slobodne dane. Drugim riječima, ako je za određeni oblik rada već isplaćena posebna naknada po osnovi odluke ministra, onda se ne mogu za isto razdoblje rada priznati još i dodatna prava, kao primjerice prekovremeni rad, slobodni dani i slično. Sve navedeno vrijedi za cijelo vrijeme primjene Odluke od 28. prosinca 2015. odnosno do 2022. godine, kada je pravo na slobodne dane novom Odlukom ministra regulirano drugačije. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I izreke.

10.1 Pod točkom II izreke sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je u sporu u cijelosti uspjela tuženica.

10.2 Tuženica je troškovnikom (list 319-320) potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.050,00 EUR. Troškovi se sastoje od troškova zastupanja primjenom čl. 163 Zakona o parničnom postupku u visini prema odredbama odvjetničke Tarife, polazeći od vrijednosti predmeta spora.

10.2 Zastupanje se sastojalo od sastavljanja odgovora na tužbu i pet obrazloženih podnesaka 200,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 Odvjetničke Tarife, sastavljanja žalbe 250,00 EUR po Tbr. 10.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije 300,00 EUR po Tbr. 10.5 odvjetničke Tarife, sastavljanja revizije 300,00 EUR po Tbr. 10.5 odvjetničke Tarife, i zastupanja na pet ročišta za glavnu raspravu 200,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 Odvjetničke Tarife.

U Ivanić-Gradu, 22. svibnja 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.