REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-67/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja LIPA-TRANS d.o.o., Racka 12, 10250 Lučko, OIB: 92487243313, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ASES USLUGE d.o.o., Pirinova ulica 46, 10360 Sesvete, OIB: 28315107902, kojeg zastupaju odvjetnici u Tušak Miletić i Partneri, odvjetničkom društvu u Zagrebu, radi isplate iznosa od 31.937,50 EUR, zaključio je glavnu raspravu 21. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Karla Blažana i tuženikovog punomoćnika HZ te donio i objavio presudu 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Andrije Vugera, Sesvete, Karlovačka 2, poslovni broj Ovrv-11700/2024, UPP/OS- Ovrv-1456/2024 od 24. rujna 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 31.937,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 1.237,50 EUR od 03.09.2023. do isplate,

-na iznos od 1.162,50 EUR od 24.10.2023. do isplate,

-na iznos od 625,00 EUR od 30.10.2023. do isplate,

-na iznos od 750,00 EUR od 31.10.2023. do isplate,

-na iznos od 562,50 EUR od 03.11.2023. do isplate,

-na iznos od 825,00 EUR od 09.11.2023. do isplate,

-na iznos od 562,50 EUR od 09.11.2023. do isplate,

-na iznos od 500,00 EUR od 09.11.2023. do isplate,

-na iznos od 250,00 EUR od 10.11.2023. do isplate,

-na iznos od 562,50 EUR od 12.11.2023. do isplate,

-na iznos od 331,25 EUR od 16.11.2023. do isplate,

-na iznos od 437,50 EUR od 16.11.2023. do isplate,

-na iznos od 437,50 EUR od 17.11.2023. do isplate,

-na iznos od 1.000,00 EUR od 17.11.2023. do isplate,

-na iznos od 375,00 EUR od 17.11.2023. do isplate,

-na iznos od 437,50 EUR od 20.11.2023. do isplate,

-na iznos od 875,00 EUR od 21.11.2023. do isplate,

-na iznos od 562,50 EUR od 22.11.2023. do isplate,

-na iznos od 2.625,00 EUR od 30.11.2023. do isplate,

-na iznos od 1.250,00 EUR od 15.12.2023. do isplate,

-na iznos od 750,00 EUR od 06.12.2023. do isplate

-na iznos od 1.125,00 EUR od 11.12.2023. do isplate,

-na iznos od 1.000,00 EUR od 13.12.2023. do isplate,

-na iznos od 625,00 EUR od 15.12.2023. do isplate,

-na iznos od 331,25 EUR od 01.01.2024. do isplate,

-na iznos od 412,50 EUR od 03.01.2024. do isplate,

-na iznos od 1.125,00 EUR od 06.01.2024. do isplate,

-na iznos od 375,00 EUR od 06.01.2024. do isplate,

-na iznos od 412,50 EUR od 08.01.2024. do isplate,

-na iznos od 412,50 EUR od 08.01.2024. do isplate,

-na iznos od 1.125,00 EUR od 22.12.2023. do isplate,

-na iznos od 1.125,00 EUR od 24.12.2023. do isplate,

-na iznos od 625,00 EUR od 25.12.2023. do isplate,

-na iznos od 500,00 EUR od 25.12.2023. do isplate,

-na iznos od 750,00 EUR od 30.12.2023. do isplate,

-na iznos od 437,50 EUR od 30.12.2023. do isplate,

-na iznos od 187,50 EUR od 30.12.2023. do isplate,

-na iznos od 412,50 EUR od 31.12.2023. do isplate,

-na iznos od 412,50 EUR od 14.01.2024. do isplate,

-na iznos od 187,50 EUR od 21.01.2024. do isplate,

-na iznos od 437,50 EUR od 21.01.2024. do isplate,

-na iznos od 562,50 EUR od 21.01.2024. do isplate,

-na iznos od 1.050,00 EUR od 22.01.2024. do isplate,

-na iznos od 500,00 EUR od 22.01.2024. do isplate,

-na iznos od 1.125,00 EUR od 22.01.2024. do isplate,

-na iznos od 562,50 EUR od 18.02.2024. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 966,73 EUR sa zateznim kamatama od 24. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 2.856,36 EUR sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Andrija Vuger, Sesvete, Karlovačka 2, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-11700/2024, UPP/OS-Ovrv-1456/2024 od 24. rujna 2024.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je osporio osnovu i visinu tužiteljeve tražbine. U bitnome je naveo kako usluge obračunate u spornim računima nisu obavljene u tom obujmu te nisu obavljene sukladno pravilima struke, te da radi nekvalitete obavljenih usluga tuženik nije bio u mogućnosti naplatiti te usluge od svojih klijenata te mu je nastala šteta. Nadalje navodi kako iz računa ne proizlazi o kakvim i kojim uslugama se radi pa ja teko primjerice, u računu broj 121-1-1 obračunata stavka – 06.10.2023. Konzum Dugo selo (mastolovac) u iznosu od 500,00 EUR, pa kako tužitelj nikada tuženiku nije prodao niti poslovnicu Konzuma u Dugom Selu niti mastolovac iz navedenog, nejasno je na što se navedeni račun odnosi niti zašto bi ta stavka bila fakturirana tuženiku. Također navodi kako je navedeni modus prisutan na svim računima te oni nisu istiniti niti odgovaraju eventualno kupljenoj robi. Predložio je da tužitelj dostavi pojašnjenje svakog računa, zajedno sa eventualnim pratećim listovima, radnim nalozima i slično. Osim toga je naveo da ukoliko bi se radilo o uslugama prijevoza, tužitelj je usluge obračunao po cijenama znatno višima od dogovorenih, realnih i uobičajenih u branši, te da je činjenica da je postojao usmeni dogovor stranaka o sporadičnoj suradnji, ali da osim što računi ne odgovaraju stvarno obavljenim uslugama, cijene u njima su proizvoljne i znatno više od onih dogovorenih. Istaknuo je prigovor zastare.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-67/2025 od 24. siječnja 2025. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, u podnescima od 20. svibnja 2025. i 7. studenoga 2025. je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te je uz podnesak od 20. svibnja 2025. dostavio isprave u prilog tvrdnji o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. U nastavku postupka tuženik se nije očitovao na tužiteljeve tvrdnje iz podnesaka od 20. svibnja 2025. i 7. studenoga 2025., niti isprave dostavljene uz podnesak od 20. svibnja 2025., niti je pristupio na ročište održano 30. rujna 2025. iako je uredno pozvan. Na ročištu održanom 21. travnja 2026. tuženik je ostao kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: računa (str. 47. – 92. spisa), plaćenih računa s pripadajućim otpremnicama (str. 142. – 167. spisa), otpremnica koje se odnose na sporne račune (str. 168. – 213. spisa), ispisa iz whatsapp komunikacije (str. 214. – 216. spisa), tuženikove konto kartice (str. 226. – 228. spisa), dopisa Porezne uprave (str. 229. spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovan im.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 31.937,50 EUR po računima broj: 80-1-1 od 03.8.2023., 104-1-1 od 23.9.2023., 107-1-1 od 29.9.2023., 108-1-1 od 30.9.2023., 118-1-1 od 03.10.2023., 119-1-1 od 09.10.2023., 120-1-1 od 09.10.2023., 121-1-1 od 09.10.2023., 122-1-1 od 10.10.2023., 123-1-1 od 12.10.2023., 124-1-1 od 16.10.2023., 125-1-1 od 16.10.2023., 126-1-1 od 17.10.2023., 127-1-1 od 17.10.2023., 128-1-1 od 17.10.2023., 136-1-1 od 20.10.2023., 137-1-1 od 21.10.2023., 138-1-1 od 22.10.2023., 139-1-1 od 30.10.2023., 142-1-1 od 14.11.2023., 143-1-1 od 05.11.2023., 144-1-1 od 10.11.2023., 145-1-1 od 11.11.2023., 146-1-1 od 14.11.2023., 153-1-1 od 01.12.2023., 154-1-1 od 03.12.2023., 155-1-1 od 06.12.2023., 156-1-1 od 06.12.2023., 157-1-1 od 08.12.2023., 158-1-1 od 08.12.2023., 159-1-1 od 21.11.2023., 160-1-1 od 23.11.2023., 161-1-1 od 24.11.2023., 162-1-1 od 24.11.2023., 163-1-1 od 29.11.2023., 164-1-1 od 29.11.2023., 165-1-1 od 29.11.2023., 166-1-1 od 30.11.2023., 176-1-1 od 14.12.2023., 177-1-1 od 21.12.2023., 178-1-1 od 21.12.2023., 179-1-1 od 21.12.2023., 180-1-1 od 22.12.2023., 181-1-1 od 22.12.2023., 182-1-1 od 22.12.2023. i 2-1-1 od 18.01.2024., ispostavljenim za usluge koje je tužitelj obavio za tuženika u razdoblju od kolovoza 2023. do siječnja 2024.

9. Nakon što je tuženik u prigovoru osporio tužbeni zahtjev tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, u podnescima od 20. svibnja 2025. i 7. studenoga 2025. je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te je uz podnesak od 20. svibnja 2025. dostavio isprave u prilog tvrdnji o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u bitnome naveo kako je prije ovog postupka između parničnih stranaka postojala poslovna suradnja i povjerenje, te je prije izdavanja spornih računa između stranaka jasno iskomunicirana vrsta i cijena usluga, računi su ispostavljeni sukladno međusobnom dogovoru, tuženik ih je zaprimio te im nikada nije prigovarao niti ih je osporavao, niti je prigovarao u pogledu obavljenih usluga tužitelja bilo u pogledu količine, kvalitete odnosno njihove cijene. Nadalje je naveo kako to proizlazi iz plaćenih računa tužitelja s pripadajućim i uredno potpisanim otpremnicama od strane tuženika, koji nisu predmet ovoga postupka, koje račune je tuženik uredno platio, a nije im prigovorio. Osim toga, tuženik je pozivao tužitelja da objasni što pojedini račun znači te je tuženik nedvojbeno znao što pojedini opis računa znači budući da je potpisao otpremnice, nije osporavao račune i tražio pojašnjenja. Osim toga, bivši tuženikov zaposlenik TZ je na takav način u ime tuženika davao radne zadatke tužitelju što proizlazi iz dostavljene whatsapp komunikacije. U odnosu na sporne račune koji su predmet ovoga postupka tužitelj je određeno naveo koja točno otpremnica se odnosi na koji račun te je naveo kako je tuženik ovjerio otpremnice za svaki pojedini račun kojem tuženik nije niti na jedan zakonom predviđeni način prigovorio, niti ga je osporio i vratio tužitelju obrazlažući iz kojeg razloga ih odbija podmiriti u cijelosti. Nadalje je naveo kako je tužitelj svoju uslugu uredno, kvalitetno i na vrijeme obavio tuženiku te mu je za obavljene usluge izdao račune koje tuženik nije podmirio pa je preostao dug u iznosu od 31.937,50 EUR. Tužitelj je s osobom ovlaštenom od tuženika za ugovaranje poslova razmijenio niz poruka u kojima poziva tuženika na plaćanje dugovanja, ta osoba je obećala platiti ali to nikada nije učinjeno , a nakon nekog vremena se prestala javljati tužitelju. Osim toga, tužitelj navodi kako je tuženik dostavio svoju analitičku karticu iz koje proizlazi postojanje neplaćenog dugovanja u iznosu koji je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku. U prilog navedenih tvrdnji tužitelj je uz podnesak od 20. svibnja 2025. dostavio plaćene račune s pripadajućim otpremnicama (str. 142. – 167. spisa), otpremnice koje se odnose na sporne račune (str. 168. – 213. spisa) i ispis iz whatsapp komunikacije (str. 214. – 216. spisa).

10. Uvidom u spis i potvrde o otpravku utvrđeno je kako je 6. lipnja 2025. tuženik uredno primio tužiteljev podnesak od 20. svibnja 2025. s ispravama po svom punomoćniku putem sustava e-komunikacije te kako je 26. studenoga 2025. tuženik uredno primio i tužiteljev podnesak od 7. studenoga 2025. po svom punomoćniku putem sustava e-komunikacije.

Međutim, u daljnjem tijeku postupka tuženik nije osporio tužiteljeve tvrdnje iz navedenih podnesaka niti dostavljene isprave.

11. Uvidom u otpremnice koje se odnose na sporne račune (str. 168. – 213. spisa) utvrđeno je kako je u svakoj otpremnici, koja je naslovljena na tuženika kao kupca odnosno naručitelja, između ostalog, navedena vrsta usluge, jedinica mjere, količina, cijena odnosno iznos. Nadalje je utvrđeno kako su u rubrici „Primio“ sve otpremnice ovjerene tuženikovim pečatom uz koji se nalazi i potpis, dok u ovom postupku tuženik nije doveo u pitanje odnosno nije osporio vjerodostojnost pečata i potpisa niti je tvrdio i dokazao da se ne radi o njegovom pečatu i/ili potpisu ovlaštene osobe (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP).

Ovjerom predmetnih otpremnica tuženik je potvrdio da je u razdoblju od kolovoza 2023. do siječnja 2024. tužitelj obavio za tuženika usluge navedene u svakoj pojedinoj otpremnici upravo u količini navedenoj u svakoj pojedinoj otpremnici te se suglasio s cijenom obavljenih usluga koja cijena je obračunata u svakoj pojedinoj otpremnici za svaku pojedinu obavljenu uslugu i na temelju koje cijene iz svake pripadajuće otpremnice je obračunata i cijena u svakom pojedinom računu koji je predmet spora u ovom postupku.

Slijedom navedenog sud je utvrdio postojanje pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju ugovora o djelu u skladu s odredbama članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) na temelju kojeg je, suprotno tuženikovoj tvrdnji iz prigovora, tužitelj uredno obavio predmetne usluge upravo u količini odnosno obujmu navedenom u svakoj pojedinoj otpremnici koju je sam tuženik ovjerio čime je, između ostalog, potvrdio i količine, odnosno obujam obavljenih usluga (članak 597. ZOO).

Budući da je tuženik ovjerio predmetne otpremnice, tuženik se suglasio i s cijenom obavljenih usluga koja je obračunata u svakoj pojedinoj otpremnici za svaku pojedinu obavljenu uslugu i na temelju koje cijene iz svake pripadajuće otpremnice je obračunata i cijena u svakom pojedinom računu koji je predmet spora u ovom postupku. Zbog toga je sud utvrdio neosnovanim i tuženikove tvrdnje iz prigovora kako su cijene proizvoljne i znatno više od dogovorenih.

Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako je za obavljene usluge tuženik dužan platiti tužitelju cijenu odnosno naknadu za obavljenu uslugu obračunatu u svakoj pojedinoj otpremnici i svakom predmetnom računu jer je ovjerom svake otpremnice tuženik potvrdio odnosno suglasio se da je je upravo to cijena odnosno naknada za obavljenu uslugu koja je u konkretnom slučaju ugovorena između stranaka (članak 613. stavak 1. ZOO). Slijedom navedenog sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje vještačenja radi utvrđivanja uobičajenih cijena usluga koje su doista obavljene odnosno obujma njihovog obavljanja jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu koje tuženik nije osporio. Naime, kao što je prethodno obrazloženo naknada je u konkretnom slučaju ugovorena među strankama, odnosno određena ugovorom u skladu s odredbom članka 613. stavka 1. ZOO-a zbog čega uobičajena naknada za predmetnu vrstu posla nije pravno relevantna u konkretnom slučaju budući da je u skladu s odredbom članka 613. stavka 2. ZOO-a ta vrsta naknade pravno relevantna samo ako naknada n ije određena ugovorom (obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom), što konkretno nije slučaj.

12. Uzevši u obzir navedeno sud je odbio i tuženikove dokazne prijedloge za saslušanje tuženikovog zastupnika po zakonu ČZ i svjedoka TZ koje je tuženik predložio radi utvrđivanja sklapanja dogovora o suradnji i pojedinostima jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu koje tuženik nije osporio. To i iz razloga što u skladu s odredbom članka 251. stavka 1. ZOO -a, pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju.

13. Tuženik je u prigovoru samo paušalno naveo kako radi nekvalitete obavljenih usluga tuženik nije bio u mogućnosti naplatiti te usluge od svojih klijenata te mu je nastala šteta. Međutim, tuženik nije skladu s odredbama članka 7. stavka 1. članka 219. stavka 1. ZPP-a činjenično obrazložio u čemu se očituje eventualna nekvaliteta obavljenih usluga niti je predložio odnosno predočio dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da su obavljene usluge imale nedostatke i vrijednost eventualnih nedostataka (članci 604. i 605. ZOO) i da je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja o eventualnim nedostacima obavljenih usluga u skladu s odredbama članka 604. i 605. ZPP-a. S druge strane, iz ovjerenih otpremnica, koje tuženik nije osporio, proizlazi kako je tužitelj uredno obavio sve usluge navedene u tim otpremnicama što je tuženik potvrdio pečatom i potpisom.

14. Tuženik nije u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a tvrdio niti dokazao da je sporna tražbina prestala, bilo ispunjenjem, tj. plaćanjem naknade po predmetnim računima, bilo na koji drugi zakonom određen način (članak 160. stavak 1. ZOO).

15. Budući da je je sve odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu koje tuženik nije osporio, sud je odbio i tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanje tužiteljevog zastupnika po zakonu FZ, svjedoka MZ i TZ te za provođenje knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

16. Uzevši u obzir navedeno, sud je, na temelju odredaba članka 590. i članka 613. stavka 1. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu naknade za obavljene usluge u iznosu od 31.937,50 EUR po predmetnim računima.

17. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti tužitelju i zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

18. Nije osnovan prigovor zastare. Naime, iz predmetnih otpremnica koje se odnose na sporne račune (str. 168. – 213. spisa) proizlazi kako je tužitelj obavio predmetne usluge za tuženika u razdoblju od kolovoza 2023. do siječnja 2024. Budući da je ovaj postupak pokrenut 3. rujna 2024. proizlazi kako je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 228. ZOO-a.

19. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

20. Prema vrijednosti predmeta spora od 31.937,50 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavka 1. ZPP-a), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT)) te javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 341,73 EUR (Tbr. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21)). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 966,73 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

21. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi (točka I. izreke presude).

22. Tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja obrazloženog podneska od 20. svibnja 2025. kojim odgovara na navode iz prigovora u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT) i obrazloženog podneska od 7. studenoga 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 30. rujna 2025. i 21. travnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 2.000,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 2.500,00 EUR.

Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 356,36 EUR.

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 2.856,36 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka .

Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 22. svibnja 2026.

Sudac

mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.