REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-802/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ATB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, protiv tuženica 1. OTB iz [adresa], AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u Puli i 2. OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja prava na nasljedstvo, nakon glavne javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika prvotuženice te u odsutnosti uredno pozvane drugotuženice, 22. svibnja 2026. objavio i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužitelja BT od 27. prosinca 2024. kao nepravovremena.

II Nalaže se tužitelju BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da prvotuženici BTB, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. prosinca 2024. podnio tužbu radi utvrđenja prava na nasljedstvo. U tužbi u bitnom navodi da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kukučke poslovni broj O-125/24, UPP/OS-17/24-9 od 8. veljače 2024. utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pokojnog JT, umrlog **.**.2023. (oca tužitelja i prvotuženice OTB te supruga drugotuženice OT) čine nekretnine (upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), pokretnine (osobni automobil, reg. oznaka [registarska oznaka], BMW serija 3, broj šasije [broj šasije]) i novčana sredstva na računima otvorenim kod RBA d.d. (IBAN: [broj bankovnog računa] i IBAN: 1324840083237116416) i Zagrebačke banke d.d. (IBAN: [broj bankovnog računa], [broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa]). Istim je rješenjem tužitelj na temelju zakona i ustupa proglašen nasljednikom JT.

1.1. Prvotuženica OTB, kći ostavitelja, pokrenula je pred ovim sudom parnični postupak protiv tužitelja i drugotuženice koji se vodi pod poslovnim brojem P-118/2024, zahtijevajući da se utvrdi da je ona zakonska nasljednica prvog nasljednog reda te posljedično suvlasnica cjelokupne ostavinske imovine u 1/3 dijela.

1.2. Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, rješenjem ovoga suda poslovni broj R2-430/2024-3 od 26. studenog 2024. proglašena je naknadno pronađena ostaviteljeva oporuka. Predmetnom oporukom od 8. studenog 2004. ostavitelj je tužitelju u cijelosti ostavio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i novčane iznose na računima kod Zagrebačke banke d.d. Iako je u oporuci navedena i nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina], ista je nakon sastava oporuka poništena uslijed spajanja sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.3. Budući da prvotuženica OTB u parničnom postupku zahtijeva utvrđenje svojih prava na ostavinskoj imovini na temelju zakona, tužitelj navodi da ima pravni interes za vođenje ovog postupka, jer je ostavitelj u njegovu korist oporučno raspolagao znatnim dijelom ostavinske imovine pa stoga nema mjesta zakonskom nasljeđivanju u tom dijelu. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi da je oporučni nasljednik iza svog pokojnog oca JT te da mu pripada pravo na nasljedstvo ostavinske imovine utvrđene u ostavinskom postupku vođenom pred ovim sudom pod poslovnim brojem O - 125/24, UPP/OS-17/24, sve na temelju oporuke sastavljene pred svjedocima 8. studenog 2004., proglašene rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R2- 430/2024-3 od 26. studenog 2024. Ujedno predlaže da ga se na temelju navedene oporuke proglasi nasljednikom na ostavinskoj imovini navedenoj u oporuci. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže da se, opet uz utvrđenje da je oporučni nasljednik iza pokojnog JT te da mu pripada pravo na nasljedstvo ostavinske imovine, utvrdi da je vlasnik nekretnina i novčanih sredstava navedenih u oporuci.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženica OTB protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava sve činjenične navode tužbe, osim onih koje će tijekom postupka izričito priznati.

2.1. Prvenstveno predlaže odbacivanje tužbe zbog prekluzije. Navodi da je tužitelj još 21. studenog 2024. podnio prijedlog za proglašenje naknadno pronađene oporuke ostavitelja od 8. studenog 2004., dok je tužbu podnio tek 27. prosinca 2024. Smatra da je time protekao zakonski rok od 30 dana za podnošenje tužbe radi ostvarivanja prava na temelju naknadno pronađene oporuke, jer je tužitelj za postojanje oporuke nesporno saznao najkasnije 21. studenog 2024., kada je o njezinu postojanju obavijestio sud u postupku poslovni broj R2-430/2024. Poziva se na odredbe čl. 235. Zakona o nasljeđivanju te čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke za ponavljanje pravomoćno okončanog ostavinskog postupka. Nadalje navodi da pretpostavke za ponavljanje postupka nisu ispunjene ni iz razloga što tužitelj, ni u slučaju da je oporuku pravodobno dostavio u ostavinskom postupku, ne bi ostvario povoljniju odluku od već donesene. Ističe da je tužitelj pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju proglašen jedinim nasljednikom cjelokupne ostavinske imovine iza pokojnog JT, dok bi u slučaju da je oporuka bila predočena u ostavinskom postupku prvotuženica OTB, kao kći ostavitelja i nužna nasljednica, ostvarivala pravo na nužni dio. Stoga smatra da je postojeće rješenje o nasljeđivanju za tužitelja povoljnije od odluke koja bi bila donesena na temelju predmetne oporuke, zbog čega ne postoje zakonske pretpostavke za ponavljanje postupka.

2.2. Prvotuženica OTB dalje ističe da tužitelj i drugotuženica u ostavinskom postupku nisu postupali u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, jer nisu pravodobno dostavili oporuku niti su javnom bilježniku naveli da ostavitelj ima i kćer kao nužnu nasljednicu. Smatra da takvo postupanje predstavlja zlouporabu prava te da se institut naknadno pronađene oporuke ne može koristiti protivno svrsi zbog koje je propisan.

2.3. Podredno, za slučaj da sud ocijeni kako postoje pretpostavke za vođenje postupka, prvotuženica osporava istinitost i valjanost oporuke od 8. studenog 2004. te predlaže izvođenje dokaza saslušanjem oporučnog svjedoka ST i grafološkim vještačenjem radi utvrđenja autentičnosti potpisa pokojnog JT na oporuci.

2.4. Konačno, ističe prigovor povrede njezina nužnog dijela sa zahtjevom za umanjenje oporučnih raspolaganja, navodeći da je oporukom tužitelj imenovan jedinim nasljednikom cjelokupne ostavinske imovine, dok je ona kao kći ostavitelja u cijelosti isključena iz nasljedstva.

2.5. Prvotuženica ističe i prigovor presuđene stvari u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na novčana sredstva na računima kod Zagrebačke banke d.d., navodeći da je o nasljednom pravu na tim sredstvima već pravomoćno odlučeno presudom zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-424/2024 od 19. travnja 2024.

2.6. Predlaže odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva (kako glavnog tako i eventualno kumuliranog) uz naknadu parničnog troška.

3. Drugotuženica OT u odgovoru na tužbu navodi da priznaje tužbeni zahtjev i sve tužbene navode kao osnovane u cijelosti.

4. U ovom postupku, u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje prava koje za njega proizlazi iz naknadno pronađene imovine ostavitelja JT, tuženice kao njegove zakonske nasljednice su jedinstveni suparničari, jer se spor prema njima može riješiti samo na jednak način.

4.1. Prema odredbi čl. 201. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Kako jedinstveni suparničari mogu samostalno poduzimati parnične radnje, pojedini zakonski nasljednici mogu priznati tužbeni zahtjev. Međutim, ako to nije radnja koja je povoljna za sve jedinstvene suparničare u smislu citirane odredbe čl. 201. ZPP, priznanje tužbe samo nekih zakonskih nasljednika ne može rezultirati donošenjem presude na temelju priznanja, jer se ne radi o povoljnoj radnji za ostale jedinstvene suparničare. Stoga sud priznanje tužbenog zahtjeva od strane drugotuženice OT nije uzeo u obzir.

5. U dokaznom postupku pročitane su sve isprave sadržane u spisu, kao i u spisu poslovni broj R2-430/2024.

6. Tužba je nepravovremena.

7. Na temelju isprava u spisu utvrđeno je da su parnične stranke zakonski nasljednici prvog nasljednog reda pokojnog JT, umrlog **.**.2023., odnosno da je tužitelj ATB njegov sin, prvotuženica OTB njegova kći, a drugotuženica MT njegova supruga. Nije sporno da je iza ostavitelja JT vođen ostavinski postupak te da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kukučke poslovni broj O-125/24, UPP/OS-17/24-9 od 8. veljače 2024. ovdje tužitelj ATB proglašen, na temelju zakona i ustupa, jedinim nasljednikom pokojnog JT (list 6 - 7 spisa). Iz sadržaja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da prvotuženica OTB nije sudjelovala u ostavinskom postupku.

7.1. Također, nije sporno da je prvotuženica OTB **.**.2024. podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja ATB i drugotuženice MT radi utvrđenja prava na nasljedstvo, navodeći u bitnom da je kćerka i zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza njezinog oca pokojnog JT te da joj pripada 1/3 ostavinske imovine (koju čine nekretnine i pokretnine – osobni automobil i novčana sredstva po računima kod banaka), ujedno ističući da su ovdje tužitelj i drugotuženica tijekom ostavinskog postupka lažno naveli da su oni jedini zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pokojnog JT. Navedeni postupak vodi se pod poslovnim brojem P-118/2024.

7.2. Nadalje, uvidom u spis ovoga suda poslovni broj R2-430/2024 utvrđeno je da je ovdje tužitelj ATB **.**.2024. podnio prijedlog za proglašenje naknadno pronađene oporuke ostavitelja od 8. studenog 2004. Radi se o pisanoj oporuci pred svjedocima, kojom je ostavitelj JT svojim nasljednikom na nekretninama i novčanim sredstvima naznačenim u oporuci odredio svog sina ATB, ovdje tužitelja. Navedena oporuka proglašena je na zapisniku poslovni broj R2-430/2024-2 od 26. studenog 2024.

8. U ovom postupku tužitelj, s obzirom na to da je ostavinski postupak iza pokojnog JT pravomoćno okončan, zahtijeva utvrđenje da je oporučni nasljednik svog pokojnog oca JT te da mu, slijedom navedenog, na temelju oporuke pripada imovina kojom je ostavitelj oporučno raspolagao, a koja se sastoji od nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te pokretnina odnosno novčanih sredstava u Zagrebačkoj banci d.d.

9. Odredbom čl. 235. st. 1. i. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) propisano je da ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik. U tom slučaju ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici.

9.1. U smislu odredbe čl. 232. st. 5. ZN tužitelj kao osoba koja je sudjelovala u ostavinskom postupku nije vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju glede prava koja mu pripadaju po naknadno pronađenoj oporuci, međutim, on svoja prava koja proizlaze iz oporuke može ostvarivati u parnici u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka (čl. 237. ZN).

9.2. Ostavinsku raspravu nije moguće ponavljati, ali ako postoje pretpostavke za ponavljanje tada prema čl. 237. st. 1. ZN stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava. Mogućnost pokretanja takve parnice postoji samo u okvirima u kojima bi se po pravilima parničnog postupka moglo zahtijevati ponavljanje postupka, a po kojima se ponavljanje postupka moglo zahtijevati samo ako postoji neki od razloga za to (čl. 421. ZPP) i jedino uz pretpostavku da nije istekao prekluzivni rok za stavljanje takvog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

10.1. Odredbom čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP određeno je da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od trideset dana od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva.

11. Tužitelj je za oporuku ostavitelja saznao najkasnije 21. studenog 2024. kada je sudu podnio prijedlog za njeno proglašenje, uz napomenu da je u prijedlogu za proglašenje oporuke naveo da je oporuku pronašao među ostaviteljevim papirima 13. studenog 2024. Međutim, kako tužitelj u ovom postupku nije na tu okolnost saslušan, uzima se da je za oporuku saznao najkasnije kada je o postojanju iste izvijestio sud, dakle 21. studenog 2024. Slijedom navedenog, rok za podnošenje tužbe istekao je u ponedjeljak 23. prosinca 2024. (čl. 112. st. 4. ZPP).

11.1. Kako je tužitelj podnio tužbu 27. prosinca 2024., tužba je nepravovremena, slijedom čega je istu valjalo odbaciti na temelju čl. 282. ZPP.

12. Pritom, tužitelj neosnovano smatra da rok za podnošenje tužbe teče od proglašenja oporuke, odnosno da do proglašenja oporuke nije mogao početi teći, jer navedeno ne proizlazi iz citirane odredbe čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP. Pritom se ukazuje da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku, da mu je bilo poznato da je doneseno rješenje o nasljeđivanju na temelju kojeg je naslijedio ostavinu, a kako je sam pronašao oporuku ostavitelja, bio mu je poznat njen sadržaj pa nije bilo razloga da čeka proglašenje oporuke. Stoga, okolnost da oporuka u trenutku kad je pronađena još nije bila formalno proglašena, ne odgađa početak tijeka roka iz čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelj je izgubio spor pa je dužan prvotuženici BTB naknaditi parnični trošak. Primjenom iste zakonske odredbe, tužitelju ne pripada pravo na trošak.

13.1. Tuženici BTB pripada trošak od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –"Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 10. veljače 2026., ukupno 200 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 500,00 eura.

U Puli 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici

- Prvotuženici po punomoćniku

- Drugotuženici po punomoćnici