Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-33/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Romini Štaba, odvjetnici u OD Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika ĐEO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8600 Nort FM 620, Apt. 313, Austin, TX 78726, SAD, zastupanog po punomoćniku Darku Markušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 31. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te objave presude, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 4.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29. rujna 2020. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, do zatraženog iznosa od 6.636,14 EUR, odnosno za iznos od 2.636,14 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

III/ Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.424,30 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tuženica je u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod br. Pn-70/2020 podnijela protiv tužitelja tužbu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti, uslijed spolnog uznemiravanja tužitelja 20. ožujka 2019. te 26. ožujka 2019. Tužitelj je podnio odgovor na tužbu te ujedno i protutužbu, nakon čega je održano pripremno ročište 17. ožujka 2021. na kojem je zaključen prethodni postupak te je potom rješenjem ovog suda br. Pn-70/20-10 od 29. ožujka 2021. razdvojen postupak po tužbi tuženice od postupka po protutužbi tužitelja te je postupak po protutužbi nastavljen u ovome predmetu.

2. Tužitelj u protutužbi, ovdje tužbi, u bitnom navodi:

- da tuženica netočno i neosnovano navodi u tužbi da joj je povrijeđeno pravo osobnosti zbog neumjesnih komentara protutužitelja, te dodirivanja po intimnim dijelovima tijela, a sve vezano uz dva događaja: 1) vožnja protutuženice i protutužitelja osobnim automobilom protutužitelja dana 20. ožujka 2019. godine; 2) poslovni sastanak u poslovnim prostorijama trgovačkog društva Opreme d.d. dana 26. ožujka 2019. godine te da neosnovano potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 40.000,00 kn,

- da je prije tužbe zaprimio opomenu pred tužbu od 02. svibnja 2019. godine (dalje: Opomena) u kojoj je tuženica od njega potraživala iznos od 30.000,00 EUR s osnova naknade neimovinske štete, vezano uz događaje i radnje opisane u tužbi ,

- da je on podnio pisani odgovor na Opomenu 17. svibnja 2019. godine, u kojem je u cijelosti osporio navode iz Opomene, a sam sadržaj Opomene je shvatio kao zastrašivanje i de facto iznudu, obzirom mu se prešutno prijetilo pokretanjem postupaka ukoliko ne plati traženi iznos, a osnova potraživanja su bili navodi koji nisu istiniti; da mu je sadržaj navedene Opomene (i tužbe ovdje tuženice zaprimljene 3.9.2020. godine) prouzročio izniman stres te strah od lažnih i neosnovanih optužbi uslijed čega je 20.05.2019.g. pristupio i u Policijsku postaju,

- da je u Opomeni tužena navela da potražuje iznos od 30.000,00 EUR s osnova neimovinske štete, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 226.200,00 kn, dok u tužbi potražuje iznos od 40.000,00 kn; da je prvotno u Opomeni zatražila praktički šest puta veći iznos odštete, očito u nadi da će protutužitelj u svrhu izbjegavanja „stresa, sramote i povrede časti i ugleda“ predmetni iznos platiti, pa je potom , kada je shvatila da protutužitelj neće navedeno prihvatiti, podnijela tužbu radi naknade štete ,

- da se radi o pukim konstrukcijama i kalkulacijama protutuženice, bez ikakvih dokaza; da je tužena navedene neosnovane tvrdnje i imovinske zahtjeve aktivirala paralelno uz zahtjeve glede poslovnog projekta između Opreme d.d. i trgovačkog društva Pont Atlantique, LLC, a u kojeg je posredno bila uključena ; da je Pont Atlantique, LLC 02. svibnja 2019. godine (istog datuma kada je poslana Opomena protutužitelju) poslao Opremi d.d. opomenu pred tužbu u kojoj traži raskid ugovora i naknadu štete u iznosu od 23.480,00 EUR; da je dakle na isti dan kada je pravnoj osobi, u kojoj je protutužitelj direktor, poslana Opomena pred tužbu u kojoj se neosnovano zahtijevala naknada štete radi neuspješnog projekta (čiji navodni neuspjeh nije ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa društvom Oprema d.d.), poslana je protutužitelju i Opomena u kojoj protutuženica bez osnova u činjenicama i pravu odnosno bez ikakvih dokaza, potražuje naknadu štete od strane protutužitelja ,

- da je neživotno i nelogično, te potpuno netočno i pravno neutemeljeno da bi nakon navodnog događaja i radnji koje je protutuženica navela u tužbi zaprimljenoj 03.09.2020.g., neistinito vezanog uz datum 20.03.2019.g., protutuženica ponovno pristupila 26.03.2019.g. u prostorije društva Oprema d.d., čiji je direktor protutužitelj te da bi tada, pred svima prisutnima, zaposlenicima, kolegama i partnerima, protutužitelj ponovno (prema tvrdnjama protutuženice) pred svjedocima neprimjereno komentirao grudi protutuženice rekavši joj: „dobre sise“; da su se i dogodile radnje koje je protutuženica opisala vezano uz datum 20.03.2019.g., a koje tužitelj spori, tada tuženica zasigurno ne bi ponovno dolazila u trgovačko društvo protutužitelja šest dana kasnije i tužitelj zasigurno ne bi pred svjedocima ponovno ponavljao i poduzimao protupravne radnje koje je protutuženica neosnovano iskonstruirala u tužbi ; da je apsurdno da bi protutužitelj kao direktor Opreme d.d. na poslovnom sastanku kojem prisustvuju zaposlenici, dugogodišnji poslovni kolege i partneri postupao na način kako je to protutuženica neistinito navela u tužbi;

- da je navedenim neistinitim i neosnovanim tvrdnjama tuženice iz njezine Opomene i iz same tužbe tužitelju nanesena neimovinska šteta povredom prava osobnosti i to prava na duševno zdravlje, čast i ugled, osnovom čega zahtijeva pravičnu novčanu naknadu iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima,

- da je tužitelju prouzročena neimovinska šteta uslijed širenja neistinitih navoda o radnjama tužitelja za koje tuženica zna da nisu istinite, s obzirom na to da je s neistinitim navodima upoznata i obitelj tužitelja, zaposlenici u Oprema d.d. Ludbreg čiji je tužitelj direktor, njegov sin kao drugi član Uprave u društvu Oprema d.d., te poslovni kolege i partneri, što kod tužitelja narušava duševno zdravlje uslijed straha i srama od neosnovanih optužbi tuženice, uzrokuje duboki sram i osjećaj povrede časti i ugleda, obzirom nakon dugog niza uspješnog poslovanja bez ijedne mrlje na poslovnom i privatnom planu, mora biti izložen takvim neosnovanim navodima i širenjima neistine od strane tuženice; da je tužitelj obiteljski čovjek, suprug i otac, uspješan poduzetnik, te su ga optužbe za navedeno ponašanje iznimno pogodile, da noćima ne spava, gubi koncentraciju, znoji se i zabrinut je da li se neće povjerovati neistinitim navodima tuženice,

- da je tužitelj, kako bi mogao predložiti svjedoke koji su i osobno svjedočili sastanku 26.03.2019.g. u odnosu na kojeg tuženica neosnovano „optužuje“ tužitelja, bio primoran drugome članu Uprave u Oprema d.d., zaposlenicima i poslovnim kolegama reći o kakvim se optužbama radi; da je njihova reakcija je bila zgražajuća te su se i oni zabrinuli za čast i ugled tužitelja te kako će to utjecati na poslovanje trgovačkog društva Oprema d.d. koja je ugledna tvrtka sa dugogodišnjim poslovanjem, a da radnje koje se neosnovano opisuju da bi ih tužitelj počinio naspram tuženice narušavaju čast i ugled direktora – tužitelja; da su članovi obitelji tužitelja također upoznati sa sadržajem Opomene i tužbe, uzimajući u obzir da je tužitelj pismena zaprimio na kućnu adresu te su više puta naglasili tužitelju da radnje za koje se neosnovano „optužuje“ od strane tuženice utječu na njegovu čast i ugled i da se o tome već pročuo glas ; da je tužitelj i osobno čuo u Opremi d.d. i u gradu [adresa] gdje stanuje i gradu Ludbregu gdje je sjedište Opreme d.d., da se među ljudima priča da je počinio nešto protuzakonito vezano uz spolno uznemiravanje ženske osobe, a što nije točno i nikada se nije dogodilo,

- da su tvrdnje tužene u tužbi i Opomeni o ponašanju tužitelja spram tužene (vezano za navodne događaje u automobilu 20. ožujka 2019. i u poslovnim prostorijama t.d. Oprema d.d. 26. ožujka 2019.) neistinite i iskonstruirane te grubo povrjeđuju pravo osobnosti protutužitelja te mu narušavaju duševno zdravlje uslijed trpljenja straha i srama te grubo štete njegovoj časti i ugledu; da je samim prozivanjem tužitelja da je počinio navedene radnje, odnosno djela, bez ikakvih dokaza, uzrokovana duboka potresenost i uznemirenost, te da on i dalje osjeća stres, anksioznost i uznemirenost.

3. Tužena u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi:

- da je tužitelju poslala Opomenu pred tužbu koja nije sadržavala nikakvo zastrašivanje niti iznudu; da slanje Opomene pred tužbu, kao sasvim uobičajeno i zakonito sredstvo prije samog pokretanja sudskog postupka (radi zaštite svojih prava), ne može predstavljati štetnu radnju za koju bi se trebalo odgovarati,

- da ako je tužitelj pogrešno shvatio Opomenu pred tužbu i doživio ju pogrešno zastrašivanjem ili iznudom ili se jednostavno preplašio pravnih radnji tuženice, tada za to ne može odgovarati tuženica,

- da je točno kako je u Opomeni prije podnošenja tužbe tražila iznos koji se razlikuje od iznosa kojeg sad potražuje; da je uskladila iznos potraživanja u tužbi s onim iz sudske prakse koja je postavila limite u potraživanjima naknade neimovinske štete ; da hrvatski sudovi udovoljavaju zahtjevima postavljenim na puno veće iznose potraživanja ove konkretne naknade, zasigurno bi postavila zahtjev za isplatom iznosa navedenog u Opomeni, a budući da je pretrpjela veliku psihičku bol koja odgovara takvom iznosu,

- da poduzimanjem radnji sukladno zakonskom ovlaštenju, a radi zaštite svojih prava i interesa, nije moguće nanijeti ikome neimovinsku štetu,

- da tuženica ne može odgovarati za širenje ikakvih navoda o radnjama tužitelja ; da su svi navodi u Opomeni pred tužbu i tužbi istiniti; da tužena ne živi u [adresa] niti u Hrvatskoj, ne kreće se u poslovnim i privatnim krugovima tužitelja, te zasigurno ne širi navode o tužitelju; da je podnijela tužbu protiv tužitelja u koji spis predmeta imaju pravo uvida jedino stranke, punomoćnici i sud; da su opomena i tužba adresirane na tužitelja, a ako netko neovlašteno otvara takva pismena, to opet nije odgovornost tuženice;

- da tuženica nije širila nikakve navode o tužitelju pa nije počinila nikakvu štetnu radnju.

- da joj nije jasno na što tuženik upire kada navodi da je pokrenula postupak protiv njega radi naknade neimovinske štete, a društvo tužiteljičinog poslovnog partnera pokrenulo postupak protiv društva tuženika, a radi raskida ugovora i naknade štete; da se radi o dva odvojena postupka koja su pokrenuta iz različitih razloga, te imaju uporišta u različitim navodima i dokazima.

4. Podneskom od 19. rujna 2024. tužitelj je sukladno uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj uskladio tužbeni zahtjev te u nastavku od tužene potražuje isplatu iznosa od 6.636,14 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu tužene podnijetu u ovosudnom predmetu broj Pn-70/2020 (stranica 4-6 spisa), opomenu pred tužbu tužene od 2. svibnja 2019., odgovor tužitelja na opomenu (stanice 21-22 spisa), opomenu pred tužbu trgovačkog društva Pont Atlantique LLC od 2. svibnja 2019. (stranice 23-25 spisa), odgovor trgovačkog društva Oprema d.d. na opomenu pred tužbu, izvadak iz trgovačkog registra za poduzeće Oprema d.d. (stranice 29-31 spisa), izvješća Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 16. listopada 2020. i 21. travnja 2022. (stranice 48 i 59 spisa), saslušani su svjedoci JE, PE, TE i ĆE odnosno tužitelj te je pročitan ovosudni spis predmeta broj Pn-70/2020. Tužena je tijekom postupka odustala od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka RE te svojim saslušanjem pa sud nije provodio navedene dokaze.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem psihijatrijskog vještačenja nalazeći da stručna znanja medicinskog vještaka - specijalista psihijatra, u ovome predmetu nisu nužna radi utvrđenja osnove i visine štete, a na koje okolnosti je tužitelj predložio navedeno dokazno sredstvo.

7. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.636,14 EUR, na ime naknade neimovinske štete povredom prava osobnosti, uslijed iznošenja navodno neistinitih navoda u opomeni pred tužbu tuženice od 2. svibnja 2019. odnosno u tužbi od 23. lipnja 2020. podnesenoj ovome sudu u predmetu br. Pn-70/2020.

9. Nesporno je među strankama, a proizlazi i iz provedenih dokaza:

- da je tužena tužitelju, putem punomoćnika iz Odvjetničkog društva Markušić i Sulić iz Zagreba, 2. svibnja 2019. uputila opomenu pred tužbu u kojoj navodi: da je tužitelj počinio kazneno djelo spolnog uznemiravanja 20. ožujka 2019. kada ju je došao pokupiti u osobnom automobilu za poslovni ručak, ispred stana u kojem je privremeno odsjela, u Palmotićevoj ulici u Zagrebu; da je ponovio predmetno kazneno djelo 26. ožujka 2019 u poslovnim prostorijama Opreme d.d. kada je neprimjereno komentirao grudi tužene pred svima prisutnima, uključujući ĆE i poslovnog partnera tužene RE, koji su apsolutno užasnuti njegovim postupkom; da njegove radnje predstavljaju povredu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelju; da je tužena pretrpjela šok, teške duševne boli, anksioznost i depresiju kao posljedicu oba spolna napada; da je posebno uznemirujuća činjenica da se ovakvim nezakonitim i nečasnim postupkom poslužio jedan Đ, kao osoba koja bi trebala biti uzor u svojoj društvenoj zajednici; da je g. RE, Rotary stipendist, te on i tužena podržavaju Rotary Internacional u SAD-u i RH; da stoga tužena potražuje iznos od 30.000,00 eura za pretrpljenu neimovinsku štetu koja je rezultat njegova seksualnog nasilja nad njom; da će, ukoliko tužena ne zaprimi iznos od 30.000,00 EUR u cijelosti u roku od 8 dana od primitka ove opomene, poduzeti protiv njega sve daljnje pravne radnje (stranice 19-20 spisa),

- da je tužitelju, kao direktoru trgovačkog društva Oprema d.d., trgovačko društvo Pont Atlantique, LLC, vlasništvo RE, putem opunomoćenika iz istog odvjetničkog ureda i to istoga dana (OD Markušić i Sulić iz Zagreba 2. svibnja 2019.) uputilo opomenu pred tužbu vezano za uređaj naziva "Bottle Cooler 2+1 Fast Cooling (Glycol)" navodeći u bitnom: da je Oprema d.d. sklopila s imenovanim trgovačkim društvom ugovor o djelu u kojem se obvezala nadograditi navedeni uređaj za hlađenje iz Italije; da je od početka tražen uređaj za hlađenje koji ima ugrađenu brtvu kako ne bi došlo do curenja tekućine tijekom transporta i njegove uporabe; da je temeljno svojstvo nepropusnosti jasno naglašeno od prvog dana obraćanja u e-mailu naslovljenom ZE i JE; da je zahtjev nepropusnosti i uporabe na moru bio opetovano spominjan i tijekom oba sastanka u Ludbregu; da su činjenice nepostojanja brtve kao i problem kondenzacije temeljni nedostaci isporučenog uređaja koji dovode do toga da tekućina curi, odnosno uređaj nije nepropustan, kao što je ugovoreno da će biti; da obavljeni posao odnosno uređaj ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim, te raskida predmetni ugovor i traži naknadu štete, bez mogućnosti uklanjanja nedostataka; da raskid predmetnog ugovora i naknada štete obuhvaća cjelokupni iznos isplaćenog uređaja od 21.080,00 EUR te troškove stranke radi realizacije predmetnog posla u iznosu od 2.400,00 EUR; da sveukupno potraživanje za raskid predmetnog ugovora i naknade štete iznosi 23.480,00 EUR te da će, ako u roku od 8 dana ne zaprimi navedeni iznos u cijelosti, poduzeti sve daljnje pravne radnje protiv Opreme d.d. koje stoje na raspolaganju,

- da je tužena protiv tužitelja podnijela tužbu od 23. lipnja 2020 u ovosudnom predmetu br. Pn-70/2020 u kojoj u bitnom navodi: da su tužena i tužitelj poslovno surađivali te su u svrhu razrade detalja oko poslovne suradnje dogovorili poslovni ručak za 20. ožujka 2019.; da je tužitelj 20. ožujka 2019. osobnim automobilom došao po tužiteljicu ispred stana u kojem je privremeno odsjela, u Palmotićevoj ulici u Zagrebu; da je u automobilu tuženoj postavljao neugodna pitanja o njezinim grudima , između ostalog pitao ju je "Kako su danas Vaše grudi?", a nakon kojeg verbalnog uznemiravanja je i fizički nastavio s uznemiravanjem na način da je počeo tuženu dodirivati po grudima, iskoristivši činjenicu da je tužena ženska osoba, puno slabija od tužitelja te da su u tom trenutku bili sami u automobilu; da joj je povrijedio dostojanstvo nanijevši joj time psihičke boli i strah, pri čemu se povreda dogodila u automobilu, što da posebno naglašava okrutnost ovakvog čina; da tužena nije imala mogućnost izlaska iz automobila za vrijeme vožnje te je pretrpjela veliki strah zbog neumjesnih komentara i dodirivanja po intimnim dijelovima tijela, ne znajući što još može očekivati od tužitelja; da je osim iznimne nelagode, srama, šoka, užasa tijekom cijele vožnje osjećala i bespomoćnost te veliki strah za vlastiti život; da joj je verbalnim i fizičkim uznemiravanjem povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na čast i dostojanstvo ; da i nadalje osjeća nelagodu osobito kod kretanja gradom noću ili kod vožnje automobilom u društvu muške osobe, dok evociranje uspomena na štetni događaj izaziva uznemirenost te osjećaj poniženja te nezaštićenosti; da je nadalje 26. ožujka 2019. u poslovnim prostorijama trgovačkog društva Oprema d.d. čiji je direktor tužitelj pred svim prisutnima neprimjereno komentirao njezine grudi rekavši joj : "Dobre sise", i to u prisutnosti poslovnih kolega i partnera, čime joj je ozbiljno narušen ugled te je posramljena pred suradnicima; da je iznošenjem takvih neprimjerenih i ponižavajućih komentara njoj nanesena teška povreda dostojanstva, časti i ugleda, a što je kod nje izazvalo veliku psihičku bol; da opisane radnje predstavljaju i povredu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; da je postupanjem tužitelja ostvareno spolno uznemiravanje iz odredbe čl. 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te da od tužitelja potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti zbog neumjesnih komentara u iznosu od 10.000,00 kuna, povredu prava osobnosti zbog toga što ju je dodirivao po intimnim dijelovima tijela u iznosu od 20.000,00 kuna te povredu prava osobnosti zbog neumjesnih komentara u poslovnim prostorijama Opreme d.d. u iznosu od 10.000,00 kuna; ujedno traži utvrđenje da je tužitelj dodirivanjem po tijelu i neumjesnim komentarima nju spolno uznemirio te da mu se zabrani buduće ponašanje koje predstavlja spolno uznemiravanje,

- da je ovosudnom presudom br. Pn-70/2020-26 od 4. srpnja 2022. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužene, te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-1599/2022-3 od 11. listopada 2022.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

12. Iz podneska tužitelja od 16. svibnja 2019. (stranice 21-22 spisa) proizlazi da tužitelj u cijelosti osporava navode iz opomene pred tužbu vezano za kazneno djelo spolnog uznemiravanja; da je njegovim prozivanjem da je počinio kazneno djelo spolnog uznemiravanja njemu prouzročena uznemirenost i povrijeđeno mu ustavno pravo iz čl. 28. Ustava; da je opomena kod njega izazvala strah i nelagodu, tim više što se istom potpuno neosnovano traži isplata iznosa od 30.000,00 EUR; da su punomoćnici tužene svojim postupanjem povrijedili točku 74. Kodeksa odvjetničke etike.

13. Iz odgovora na opomenu pred tužbu Opreme d.d. (stranice 26-28 spisa) proizlazi da isto poduzeće otklanja zahtjev istaknut u predmetnoj opomeni u bitnom navodeći da je nepostojanje brtve u konkretnom uređaju posljedica izričite želje RE s obzirom na specifične potrebe prijevoza i prezentacije uređaja zainteresiranim stranama; da je g. RE nedvojbeno bio upoznat s činjenicom da u uređaj nije ugrađena brtva te da je uređaj nakon detaljnog pregleda i odrađenog treninga bez prigovora u cijelosti platio i preuzeo; da nisu pruženi nikakvi dokazi o prirodi navodnih nedostataka uređaja; da poduzeće odbija raskid ugovora kao neutemeljen i nezakonit te stoga otklanja zahtjev za naknadu štete istaknut u opomeni, međutim da je poduzeće spremno ponuditi da se izvrši detaljni pregled uređaja kako bi se utvrdilo njegovo stanje i eventualno njegove nedostatke.

14. Iz izvješća Policijske uprave, Policijske postaje Varaždin od 16. listopada 2020. i 21. travnja 2022. (stranica 48 i 59 spisa) proizlazi da je u prostorije PP Varaždin 20. svibnja 2019. pristupio tužitelj i prijavio kazneno djelo iznude i zastrašivanja od strane odvjetničkog tima Markušić i Sulić j.t.d. iz Zagreba; da obavljenim obavijesnim razgovorom s tužiteljem od strane policijskog službenika nisu utvrđeni elementi kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti te je isti upućen na privatnu parnicu koju je već putem odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić podnio radi neosnovane opomene pred tužbu radi kaznenog djela spolnog uznemiravanja.

15. Iz iskaza svjedoka KE, saslušanog na ročištu 13. travnja 2022., u dijelu u kojem ga sud nalazi relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, odnosno dijelu istog koji nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan te komplementaran preostalim dokazima, proizlazi: da se ne sjeća sastanka koji se održao 26. ožujka 2019. u tvrtki Oprema d.d. niti tko je bio prisutan na sastanku ; da mu je poznato da je tužena pokrenula postupak protiv tužitelja, njegovog oca, a zbog seksualnog uznemiravanja; da je otac zbog tužbe nervozan, neugodno mu je i iznimno ga opterećuje budući da je cijeli svoj radni vijek bez ijedne mrlje u karijeri; da ponekad razgovaraju o tome kad su sami jer mu je teško i osjeća sram da se mora zbog takvih situacija "gluposti" opravdavati; da je otac uvijek bio pristojan u odnosu s poslovnim partnerima i privatnim odnosima prema drugim ljudima i nikad nije imao neugodnih situacija te ga je zbog toga navedeno i toliko povrijedilo; da je otac u sedamdesetim godinama, pri kraju svoje radne karijere i kada bi trebao uživati plodove svoje uspješne poslovne karijere, sad se mora baviti s ovakvim optužbama; da bi primijetio odnosno ostalo bi mu u sjećanju da je na sastanku bilo išta rečeno što bi imalo predznak seksualnog uznemiravanja jer oštro osuđuje bilo koji oblik uznemiravanja pa tako i seksualno uznemiravanje; da Oprema d.d. ima propisan kodeks ponašanja te strogo osuđuju i bore se protiv svih oblika diskriminacije te bi se, da se sporno ponašanje dogodilo, sankcioniralo tužitelja za sporno ponašanje, da je takva praksa unutar firme.

16. Iz iskaza svjedoka PE, saslušanog na ročištu 13. travnja 2022., u dijelu u kojem ga sud nalazi relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, odnosno dijelu istog koji nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan te komplementaran preostalim dokazima, proizlazi: da u poduzeću Oprema d.d. radi na radnom mjestu rukovoditelja razvoja i često sudjeluje na sastancima s poslovnim partnerima; da je u vezi projekta koji su radili zajedno s tuženom održano 5-10 sastanaka i na većini tih sastanaka bio je prisutan; da je tužitelj bio prisutan samo na nekim od tih sastanaka, a tužena na 3-4 sastanaka; da je na sastancima uvijek bio prisutan RE, poslovni partner tužene; da je komunikacija između tužitelja i tužene bila isključivo poslovna pa prema prijateljskoj komunikaciji, bez neprimjerenih komentara; da su svi bili zainteresirani za navedeni projekt i nije bilo nikakvih netrpeljivosti između bilo koga, pa tako niti između tužitelja i tužene ; da su u vezi tog projekta bili na nekoliko poslovnih ručkova na kojima je sudjelovala tužena, a na nekim od poslovnih ručkova bio je i tužitelj; da se konkretnog sastanka 26. ožujka 2019. ne sjeća jer s partnerima održavaju velik broj sastanaka; da se poslovna komunikacija s tuženom odvijala u razdoblju 2018. do 2019. godine; da nikad nije bio prisutan situaciji da bi tužitelj bio nepristojan ili se neprikladno ponašao bilo prema ženskim bilo prema muškim osobama; da nema saznanja da bi tužitelj komentirao da mu je teško ili da ima nekih problema nakon tih sastanaka; da bi zapamtio i reagirao da je bilo ikakvih diskriminirajućih izjava te bi isto prijavio direktoru JE; da radi u poduzeću od 2004. godine i nikada nije bilo nikakvih takvih situacija da bi se bilo tko u firmi ponašao diskriminirajuće prema bilo kome te da bi takav izgred narušio ugled firme.

17. Iz iskaza svjedoka TE, saslušane na ročištu 13. travnja 2022., u dijelu u kojem ga sud nalazi relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, odnosno dijelu istog koji nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan te komplementaran preostalim dokazima, proizlazi da je u razdoblju 2018.-2019. bila na radnom mjestu zamjenika rukovoditelja prodaje u tvrtki Oprema d.d. te je sudjelovala na uvodnom sastanku s tuženom gospođom J i njenim poslovnim partnerom RE; da tužitelj nije bio prisutan na tom sastanku; da je tužena bila 2-3 puta u njihovoj firmi; da nije primijetila ništa neobično u komunikaciji između tužitelja i tužene; da se pozdravila s tuženom prije njenog odlaska u Italiju i njihov pozdrav je bio jako srdačan; da nije primijetila kod tužitelja niti joj se požalio da bi imao bilo kakvih problema u odnosu s tuženom; da bi zapamtila da je na bilo kojem sastanku bilo diskriminirajućih izjava od bilo kojeg zaposlenika Opreme d.d. te da je takvu situaciju potrebno prijaviti nadređenom; da nije prisustvovala sastanku 26. ožujka 2019. te da je njena obveza čuvati ugled firme i to čini svojim ponašanjem i ophođenjem s poslovnim partnerima i djelatnicima.

18. Iz iskaza svjedoka ĆE, saslušane na ročištu 13. travnja 2022., u dijelu u kojem ga sud nalazi relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica, odnosno dijelu istog koji nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan te komplementaran preostalim dokazima, proizlazi da je tijekom 2019. radila u odjelu prodaje tvrtke Oprema d.d; da je sudjelovala na nekoliko sastanaka sa tuženom i njezinim poslovnim partnerom RE; da se ne sjeća sadržaja sastanka održanog 26. ožujka 2019. no da je komunikacija na svim sastancima na kojima je sudjelovala bila poslovno uobičajena i primjerena; da je tužitelj sudjelovao na nekoliko sastanaka i nije primijetila u njegovom odnosu s tuženom ništa neuobičajeno niti da bi se tužitelj tuženoj obraćao bilo kakvim neprimjerenim riječima; da je tužena vrlo vesela osoba, vedrog duha, elokventna i nije ni u jednom trenutku primijetila da je promijenila svoje ponašanje niti prema tužitelju, a niti prema bilo kome drugome; da je posao s tuženom zaključen i odrađen, da je tužena prije utovara podmirila cijenu, pomogli su joj utovariti proizvod koji su isporučili, a to je bila kada za hlađenje vina i pjenušca; da je nakon što su isto otpremili na sajam u Italiju, u više navrata pokušala kontaktirati tuženu, provjeriti je li sve u redu, jesu li zadovoljni, što je uobičajena praksa s poslovnim partnerima, međutim, nakon odlaska u Italiju, tužena se više nije javljala ; da joj se tužitelj jednom prilikom požalio da nije u redu za obitelj i firmu da ga bivši poslovni partner optuži za tako nešto; da detalje optužbe na pismeno nikad nije vidjela, no čula je to od direktora JE; da bi sigurno zapamtila i svakako bi reagirala da je bilo diskriminirajućih izjava bilo kojeg zaposlenika Opreme d.d., na način da to prijavi nadređenom.

19. Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu održanom 25. svibnja 2022., u dijelu relevantnom za odluku u sporu, koji sud prihvaća vjerodostojnim - nalazeći ga iscrpnim, okolnosnim, životnim i logičnim, komplementarnim pisanoj dokumentaciji u spisu, iskazima saslušanih svjedoka te dosljednim njegovim tvrdnjama iznesenim tijekom postupka, proizlazi: da njegova firma posluje od 1976., a on je direktor iste od 1986. te da nikad nisu imali sudski postupak zbog krivo ili loše proizvedenog proizvoda, a rade ih 40.000 godišnje; da je tijekom 2019. u veljači/ožujku u firmu pristupio RE radi dogovora o proizvodnji hladnjaka za brzo hlađenje vina, rekao je da ima investitora; da izrada takvog hladnjaka traje 3-4 mjeseca i sve tehničke podatke i uvjete dao je RE; da je jednom prilikom RE na sastanak u firmu došao s tuženom i na tom sastanku potpisan je ugovor; da je nakon određenog vremena pozvao tuženu i RE na večeru u Zagrebu, u restoranu Gala, međutim, RE nije došao, već samo tužena ; da je tužena tijekom boravka u Hrvatskoj boravila u apartmanu u Zagrebu u Petrinjskoj ulici, te je tom prilikom sama došla do restorana; da su u restoranu razgovarali isključivo o poslu, da joj je dao savjete glede nastupa na sajmu u Veroni i razgovarali su i o njezinom pokojnom suprugu koji je bio radiolog i o tome kako je došao u SAD; da su nakon ručka zajedno pješice došli do Petrinjske, nakon čega je tužena otišla u apartman, a on je otišao do automobila koji je parkirao u Petrinjskoj; da je slijedeći susret s tuženom, nakon 2-3 tjedna, bio na ručku u restoranu AS u Zagrebu koji je imao veće parkiralište pa im je zbog navedenog bilo zgodnije, a i tužena je predložila restoran s morskom hranom ; da je na ručak ponovno pozvao RE i tuženu, međutim i tom prilikom je došla samo tuženica; da je ručak bio neposredno prije završnog dogovora oko projekta ; da ga je tužena pričekala u Petrinjskoj i on ju je vozio automobilom do restorana AS u Zagrebu, kod Britanskog trga i vožnja je trajala desetak minuta, a tužena je sjedila na mjestu suvozača; da su u automobilu razgovarali o poslu, nije bilo nikakvih neprimjerenih komentara niti s jedne strane, niti bilo kakvog fizičkog kontakta ; da su na ručku proveli sat-sat i pol, u razgovoru o poslu i opet o pokojnom suprugu tuženice, a oko njih je bilo nekoliko gostiju; da tužena ne govori hrvatski, a on govori engleski dovoljno za jednostavnu komunikaciju; da nisu razgovarali o tehničkim stručnim stvarima s kojima niti tužena nije upoznata, već više o načinu prezentacije proizvoda na sajmu u Veroni; da joj je podijelio nekoliko savjeta budući je primijetio da je RE "poslovno nesposoban; kako je već ranije bio na sajmu u Veroni i poznata mu je bila struktura posjetitelja, pokušao joj je objasniti da ne može bučino ulje prezentirati na sajmu vina; preporučio joj je 3 velika sajma u Americi na kojima se izlaže oprema za ugostiteljstvo, ponajprije uređaji za hlađenje vina, a koji proizvod je tužena naručila u njihovoj firmi i htjela predstaviti na sajmu u Veroni; da su se nakon ručka zajedno automobilom odvezli do garaže na Cvjetnom trgu i tom prilikom je tužena također sjedila na mjestu suvozača; da je nakon parkiranja vozila on otišao na drugi sastanak, a pretpostavlja da je tužena otišla u svoj apartman; da je tijekom projekta, a iz razgovora s RE, shvatio da on nije "poslovno sposoban" i imao je predosjećaj da taj projekt neće uspjeti, ali obzirom da je projekt bio u tijeku, završili su ga i izradili uređaj, dali upute RE na koji način da isti prezentira u Veroni; da su polovicu cijene platili međutim je problem nastao s drugom polovicom koju su u konačnici na njihovo inzistiranje ipak platili prije isporuke uređaja; da mu je ponuda RE bila primamljiva jer su se željeli kao firma probiti na američko tržište, no tijekom projekta su shvatili da to neće uspjeti; da su se nakon suradnje s tuženom uspjeli probiti preko jedne europske firme i na američko tržište na kojem posluju samo 3-4 firme slične njihovoj; da se drugi sastanak u firmi na kojem je bila prisutna tužena održao 2-3 tjedna prije isporuke uređaja; da su na tom sastanku bili prisutni i djelatnici jedne marketinške tvrtke iz Čakovca koja je pomagala RE i tuženoj oko prezentacije uređaja na sajmu u Veroni; da su na tom sastanku bili prisutni zaposlenici njegove tvrtke i to ĆE koja je vodila projekt, TE, šef prodaje i PE kao voditelj razvoja; da misli kako je kratko bio prisutan i njegov sin JE; da nije došao na početak sastanka, a po dolasku prisutni su već sjedili za stolom te je kratko pozdravio prisutne, rukovao se sa svima, pa tako i s tuženom, koju je na engleskom pitao kako je, "How are You?"; da niti u jednom trenutku nije bio na samo s tuženom; da je ona sjedila nasuprot njega za stolom udaljena 2 metra; da se na sastanku razgovaralo o uređaju i načinu prezentacije istog na sajmu; da su tijekom sastanka svi prisutni osim njega, otišli u prizemlje tvrtke u laboratorij pogledati uređaj, a on je imao drugih obaveza i nije išao s njima; da mu je poznato da su nastavili sastanak u istoj prostoriji na katu; da ga je po završetku sastanka nazvao PE, djelatnik firme, te je na kratko došao pozdraviti prisutne prije odlaska; da se s tuženom srdačno pozdravio i zaželio uspjeh na sajmu; da ga je potkraj sajma kontaktirao RE rekavši da je uređaj neispravan na što ga je tražio da vrati uređaj da ga pregledaju i ako utvrde da je tehnička greška odnosno njihova greška u proizvodnji, da će uređaj popraviti, a ako to nije moguće, vratiti im novac; da 20.000 eura za njihovu firmu nije velik novac, a za ugled firme bi bila velika šteta da prodaju neispravne uređaje; da oni uređaj nisu htjeli vratiti odnosno dovesti u njihovu firmu; da je isti dan stigla opomena pred tužbu njihovoj firmi povodom tog navodno neispravnog uređaja koji su im isporučili, i njemu osobno na kućnu adresu, te je tražen iznos od 30.000,00 eura uz navode da je seksualno uznemiravao tuženicu, a što je smatrao "čistim reketom" budući da se ništa od navedenih radnji za koje ga je tužena optužila nije dogodilo; da je po primitku opomene na kućnu adresu koju je primila njegova supruga, otvorila je i pokazala mu je, osjećao se konsterniran; da sa suprugom živi od 1968. i nakon što je pročitala opomenu samo ga je pitala "kakve to imaš poslovne partnere?"; da sa suprugom ima dobar odnos temeljen na povjerenju i nije nijedne sekunde posumnjala u njega, to tim više što su RE i tuženu u veljači 2019. pozvali na Rotary bal u [adresa] kojom prilikom je tužena previše popila i plesala je s njegovim zubarom P na način kako to "plešu alkoholizirane osobe"; da je tom prilikom bila prisutna i njegova supruga pa je i zbog navedenog događaja zaključila da navedeno u opomeni nije istina ; da ga je sadržaj opomene iznimno potresao, tada da je bio u 71. godini, nikad u svom životu nije bio u takvoj situaciji da ga se optužuje da je "seksualni predator"; da je u firmi puno djelatnica i nikad nije imao nikakvih problema u tom smislu, da je o sadržaju opomene obavijestio sina JE te tri zaposlenika koji su sudjelovali u projektu i bili su svjedoci u ovom postupku jer su sudjelovali na tom sastanku za koji ga je tužena optužila da je bio bezobrazan; da svi oni razumiju da je to laž, ali njega opterećuje što se u dobi u kojoj jeste i nakon toliko godina uspješne karijere u poslovnom svijetu mora opravdavati i braniti na sudu od ovakvih optužbi; da je od 2018. u mirovini i radi 4 sata dnevno i svakodnevno dolazi u firmu; da osjeća "veliko breme", nosi veliki teret na leđima zbog cijele situacije i činjenica je da gubi vrijeme dolascima na sud ; da je tužena financirala projekt, dok je firma s kojom su sklopili ugovor bila vlasništvo RE; da se između firme RE i njegove firme vodi sudski spor kod Trgovačkog suda u Varaždinu u kojem sporu firma RE traži 20.000 eura od Opreme d.d.; da sanja neugodne scene i ima loš osjećaj da se nešto loše desilo (premda se samog sna ne sjeća), pod stresom je, uzima Helex za smirenje; da se prestrašio kada je pročitao opomenu jer ga se optužilo da je počinio kazneno djelo, otišao je odmah na policiju prijaviti reketarenje jer je tu opomenu tako doživio; da se s tuženom rastao u dobrom raspoloženju.

20. Iz spisa predmeta br. Pn-70/2020 proizlazi: da je tužena protiv tužitelja 23. lipnja 2020. podnijela tužbu radi naknade neimovinske štete povredom prava osobnosti počinjene spolnim uznemiravanjem (sa sadržajem koji je u bitnom iznijet u točki 9. obrazloženja), te je presudom ovog suda broj Pn-70/2020-26 od 4. srpnja 2022. u cijelosti odbijen njezin tužbeni zahtjev, pri čemu je povodom žalbe tužene, presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1599/2022-3 od 11. listopada 2022. u cijelosti potvrđena prvostupanjska odluka; da je tijekom postupka saslušan svjedok RE te stranke; da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da sud iskaz tužene (tužiteljice u tom postupku) i svjedoka RE ocjenjuje nevjerodostojnim, dok iskaz tužitelja (tuženog u tom postupku) ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje da se niti jedan od štetnih događaja koje opisuje tužena nije dogodio, jednako kao i u dijelu u kojem navodi da je motiv zašto je tužena podigla protiv njega tužbu, njezin pokušaj da on vrati novac za stroj koji se od njega traži u sudskom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom.

21. Preostale izvedene dokaze sud nije posebno analizirao stoga što u ovom predmetu nisu od odlučnog značaja.

22. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19, 80/2022., 114/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP - a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Odredbom članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

24. Prije svega, valja naglasiti kako je za utvrđenje odgovornosti tužene za naknadu štete potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavaka u vidu postojanja subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika) , protupravne štetne radnje, štete te uzročno posljednične veze između radnje štetnika i nastale štete. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog predmeta, valjalo je prije svega utvrditi je li postupanjem tužene odnosno podnošenjem predmetne opomene pred tužbu i tužbe u ovosudnom predmetu br. Pn-70/2020 (koje kao štetne radnje navodi tužitelj) ostvarena pretpostavka protupravnosti štetne radnje.

25. Pritom se ističe kako je odredbom čl. 6. ZOO-a propisana zabrana zlouporabe prava odnosno zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, dok je odredbom čl. 9. istog zakona utvrđena zabrana prouzročenja štete te je propisano da se svatko dužan suzdržati od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

26. Pažljivo razmatrajući i povezujući slijedeće ključne okolnosti i činjenice: • da je u vrijeme podnošenja predmetne opomene pred tužbu i tužbe u predmetu br. Pn-70/2020, između poduzeća tužitelja Oprema d.d. i poduzeća Pont Atlantique, LLC, u vlasništvu RE, poslovnog partnera tužene, bio u tijeku spor vezano za uređaj za hlađenje koji je Oprema d.d. isporučila poduzeću Pont Atlantique, LLC (sve vezano za projekt u kojem je tužena sudjelovala kao investitor poduzeća Pont Atlantique, LLC), a koji se nastavio u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u predmetu pod br. P-17/20,

• da je opomena pred tužbu tužene u odnosu na tužitelja podnijeta istog dana i po istim punomoćnicima kao i opomena koju je podnijelo trgovačko društvo Pont Atlantique, LLC, vlasništvo njezinog poslovnog partnera RE, a u odnosu na poduzeće Oprema d.o.o. čiji je direktor tužitelj, pri čemu se tužitelja optužuje za počinjenje kaznenih djela, a što, uzimajući u obzir dalje iznesene okolnosti i provedene dokaze, ukazuje na koordinirani pritisak tužene i njezina poslovnog partnera RE na tužitelja, u cilju postizanja zahtijevane naknade štete u sporu između navedenih trgovačkih društava,

• da u ovome predmetu izostaju ikakvi dokazi o navodnom seksualnom uznemiravanju tužene od strane tužitelja, pri čemu iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se tužitelj prema tuženoj u svim prilikama primjereno ponašao odnosno ne proizlazi da je tužena ikada dala do znanja ili da bi se iz njezinog držanja moglo zaključiti da se tužitelj prema njoj, na bilo koji način, neprimjereno ponašao, • da je tužena u predmetu br. Pn-70/2020 u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je od tužitelja tražila naknadu neimovinske štete zbog seksualnog uznemiravanja, utvrđenje čina uznemiravanja i zabranu budućeg uznemiravanja, te je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 11. listopada 2022.; da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da sud iskaz tužene (tužiteljice u tom postupku) i svjedoka RE ocjenjuje nevjerodostojnim, dok iskaz tužitelja (tuženog u tom postupku) ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje da se niti jedan od štetnih događaja koje opisuje tužena nije dogodio, jednako kao i u dijelu u kojem navodi da je motiv zašto je tužena podigla protiv njega tužbu, njezin pokušaj da on vrati novac za stroj koji se od njega traži u sudskom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom , • da je ovaj sud čitanjem i uspoređivanjem zapisnika u predmetu br. Pn-70/2020 s ročišta na kojima su iskazivali RE i tužena, primijetio brojne kontradiktornosti; između ostalog da svjedok u svom iskazu navodi da mu se tužena putem watsapp poruke povjerila o štetnom događaju koji se dogodio u autu, odnosno da je tužitelj tuženu agresivno zgrabio prema prsima, dok tužena navodi da nikome nije rekla za navedene štetne događaje niti ih je prijavila nadležnim institucijama; da iz iskaza RE proizlazi da se poslovni ručak u restoranu As dogodio odmah sljedeći dan nakon poslovne večere, dok tužena iskazuje da je do ručka došlo oko tjedan dana nakon večere; da svjedok opisuje drugi štetni događaj navodeći da je komentar "Dobre sise" tužitelj uputio osobno njemu rekavši mu za tuženu da engleskom jez iku "nice titties", da je taj komentar načula tužena, a da tom prilikom nitko od poslovnih partnera nije bio prisutan, dok iz zapisnika o iskazu tužene proizlazi da ona tvrdi da se tužitelj obratio upravo njoj te joj u prisutnosti poslovnih kolega i partnera komentirao grudi rekavši joj "Dobre sise";

• da je ovaj sud čitanjem i uspoređivanjem zapisnika u predmetu br. Pn-70/2020 s ročišta na kojem je iskazivala tužena i njezinih tvrdnji iz tužbe također utvrdio kontradiktornosti; između ostalog da u iskazu tužena ne spominje štetni događaj koji opisuje u tužbi, a koji se navodno dogodio u autu, vezano za neprimjereno pitanje o njezinim grudima "Kako su danas vaše grudi?", već tužena u iskazu navodi da joj je taj komentar tužitelj uputio kada je bila na poslovnom sastanku u poduzeću Oprema d.d. u Ludbregu navodeći da je po završetku sastanka i kad su izlazili iz prostorije tužitelj stao, okrenuo se prema njoj, zaustavio ju i postavio joj spomenuto neprikladno pitanje; da tužena također u iskazu ne spominje neprikladni komentar koji joj je navodno u poduzeću Oprema također uputio tužitelj rekavši joj u prisutnosti poslovnih kolega i partnera: "Dobre sise",

• da iz iskaza tužitelja u ovom predmetu koji sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnim proizlazi da se nijedna radnja za koju tužena tereti tužitelja u predmetnoj opomeni, odnosno tužbi nije dogodila, te da je tužitelj opomenu pred tužbu (koja mu je stigla isti dan kad i opomena pred tužbu njihovoj firmi) odnosno potraživanje iznosa od 30.000,00 EUR uz navode da je seksualno uznemiravao tuženicu, smatrao "čistim reketom",

• da se tužitelj zbog navoda iz podnesene opomene pred tužbu tužene obratio Policijskoj postaji u Varaždinu radi prijavljivanja kaznenog djela iznude i zastrašivanja, a što potvrđuje njegove navode da je bio konsterniran nakon primitka opomene odnosno da ga je sadržaj opomene iznimno potresao,

• da je tijekom postupka tužena predlagala svoje saslušanje te saslušanje RE, međutim je odustala od navedenih dokaza, pri čemu je uzeto u obzir i da je odustanak od navedenih dokaza uslijedio nakon što je u predmetu Pn-70/2020 pravomoćno odbijen njezin tužbeni zahtjev protiv tužitelja za naknadom štete zbog spolnog uznemiravanja, odnosno radi utvrđenja čina uznemiravanja i zabrane budućeg uznemiravanja – a što upućuje na nastojanje tužene da izbjegne procesnu situaciju u kojoj bi ovaj sud imao prilike neposredno ocjenjivati vjerodostojnost, odnosno nevjerodostojnost njezinog iskaza te iskaza svjedoka, a u pogledu tvrdnji iznesenih u spornoj opomeni i tužbi,

ovaj sud zaključuje kako iste tvore logičnu, zatvorenu cjelinu iz koje jasno proizlazi da je tužena svjesno i zlonamjerno podnijela opomenu pred tužbu i tužbu protiv tužitelja (u predmetu broj Pn-70/2020) ističući neistinite navode o seksualnom uznemiravanju od strane tužitelja, kako bi na taj način izvršila pritisak na tužitelja odnosno utjecala na njega da u paralelnom sporu - između njegova trgovačkog društva i društva Pont Atlantique, LLC, vezano za projekt u kojem je bila involvirana kao investitor navedenog poduzeća, odnosno s kojim je poduzećem i vlasnikom bila u tijesnoj poslovnoj suradnji – nastojeći izbjeći daljnje sramoćenje i štetu za svoj ugled i čast te ugled svog poduzeća, isplati traženu naknadu štete. Upravo navedenim postupanjem tužene, protupravnim u smislu citiranih odredbi čl. 6. i 9. ZOO-a, po stajalištu ovoga suda, uzrokovana je neimovinska šteta tužitelju u vidu povrede njegovih prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled i čast.

27. Naime, sud nalazi kako bi zbog podnošenja opomene pred tužbu, a potom i tužbe, u kojima se iznose neistiniti navodi o seksualnom uznemiravanju (sa sadržajem kakav proizlazi iz navedenih isprava), kod svake razumne osobe, kada bi se našla u poziciji tužitelja, bile prouzročene duševne boli zbog povrijeđene časti, ugleda i dostojanstva, odnosno povrede prava osobnosti. Da su i kod tužitelja nastupile navedene posljedice, proizlazi iz njegovog iskaza jednako kao i iskaza saslušanog svjedoka JE.

28. Stoga, kako je navedenim, svjesno zlonamjernim radnjama, tužitelju prouzročena šteta, tuženik ju je dužan naknaditi sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

29. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

30. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

31. Odredbom čl. 1100 ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom st. 2. propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

32. Sukladno iznesenoj odredbi, prilikom ocjene jačine i trajanja duševnih boli i straha, sud je analizirao iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti opisuje svoje psihičko stanje pa tako navodi da je bio konsterniran nakon primitka predmetne opomene pred tužbu; da ga je sadržaj opomene iznimno potresao, da je tada sam bio u 71. godini, nikad u životu nije bio u situaciji da ga se optužuje da je "seksualni predator"; da je u firmi puno djelatnica i nikad nije imao nikakvih problema u tom smislu; da ga opterećuje što se u dobi u kojoj se nalazi i nakon toliko godina uspješne karijere u poslovnom svijetu mora opravdavati i braniti na sudu od ovakvih optužbi; da osjeća "veliko breme" odnosno nosi veliki teret na leđima zbog cijele situacije; da sanja neugodne scene i ima loš osjećaj da se nešto loše desilo (premda se samog sna ne sjeća); da je pod stresom te uzima Helex za smirenje; da se kada je pročitao opomenu prestrašio jer ga se optužilo da je počinio kazneno djelo zbog čega je otišao na policiju prijaviti reketarenje jer je tu opomenu tako doživio.

33. Pažljivo sagledavajući sve okolnosti, imajući na umu težinu povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja te njegovog duševnog zdravlja - uslijed podnošenja opomene pred tužbu odnosno tužbe u kojima se tužitelja optužuje za počinjenje kaznenog djela seksualnim uznemiravanjem tužene - te posljedičnu jačinu odnosno trajanje njegovih duševnih boli koje su se manifestirale u vidu njegovog straha zbog iznesenih optužbi za kazneno djelo, psihičkog opterećenja odnosno osjećaja velikog bremena zbog nastale situacije, problema vezanih za neugodne snove, te velikog stresa, sud je odredio pravičnu novčanu naknadu tužitelju u iznosu od 4.000,00 EUR. Na dosuđeni iznos određene su zakonske zatezne kamate od dana podnošenje tužbe do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, po stopi određenoj na temelju čl. 29. st. st. 2. istog zakona. U preostalom dijelu, do zatraženog novčanog iznosa od 6.636,14 EUR, odnosno za iznos od 2.636,14 EUR odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točkama I/ i II/ izreke.

34. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP -a. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa). Kako je tužitelj u parnici u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, a u pogledu visine uspio sa 60,28%, odnosno ukupno u postupku sa 80,14% ((100+60,28):2), a tuženik sa 19,86%, to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 60,28% njegovih troškova (razlika uspjeha u postocima).

35. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46.), trošak sastava podnesaka od 10. prosinca 2020. i 28. rujna 2022. u iznosu od 250,00 EUR po podnesku (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46 Tarife), trošak sastava podnesaka od 18. svibnja 2022. i 19. rujna 2024. u iznosu od 62,50 EUR po podnesku (Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 13. travnja 2022., 25. svibnja 2022., 2. listopada 2024., 17. prosinca 2024. i 31. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 46. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,40 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 56,40 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.362,80 EUR. Nije mu priznat zatraženi trošak predujma za provođenje vještačenja, a čije je vraćanje određeno nalogom ovog suda od 14. svibnja 2026. Slijedom iznesenog tuženik je dužan tužitelju naknaditi iznos od 1.424,30 EUR na ime troškova postupka, odnosno 60,28 % priznatih troškova.

36. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Varaždinu, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćnici Romini Štaba, odvjetnici u OD Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina

2. tuženik – po punomoćniku Darku Markušiću, odvjetniku iz Zagreba