Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-696/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenia 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1434/2025-11 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1434/2025 -11 od 13. travnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 6 Ugovora o kreditu. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 20. travnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,25 % jednokratno, unaprijed. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 487,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2004. pa do isplate dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 628,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,25 % jednokratno, unaprijed.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je li predmetna ugovorna odredba ništetna te pripada li tužiteljici posljedično ništetnosti iste pravo na isplatu iznosa od 487,33 eur.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

-da su 14. prosinca 2004. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu,

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača,

- da je u dijelu odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena obveza plaćanja naknade prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,25 % jednokratno, unaprijed.

- da je sporna odredba ugovora o kreditu sadržana u standardnom unaprijed pripremljenom Ugovoru po tuženiku,

- da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije pregovaralo niti je tužiteljici išta objašnjeno vezano uz predmetnu odredbu što utvrđuje temeljem sadržaja iskaza tužiteljice,

- da je tuženik tužiteljici na ime predmetne naknade naplatio iznos od 487,33 eur.

9.Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud a sve temeljem odredbe čl. 96. u svezi s čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07) utvrđuje da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te posljedično tome ništetna. Zaključuje prvostupanjski sud da tužiteljica kao korisnica kredita budući se o sadržaju odredbe čl. 6. Ugovora nije pregovaralo nije imala utjecaja na njezin sadržaj, a što da prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Ovo iz razloga jer da naknada za koju je tužena banka ugovorila da je ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena, odnosno da je tuženik po navedenoj ugovornoj odredbi bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, zbog čega smatra da je ista nepoštena te posljedično tome ništetna, pa kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti tako ugovorene odredbe te odlučuje kao u točki I. izreke.

10. Kao posljedicu ništetnosti a sve pozivom na odredbu čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), u svezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a prvostupanjski sud prihvaća osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 487,33 eur koju je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja sve pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO -a cijeneći da je tuženik nepošteni stjecatelj naprijed navedenog iznosa.

11. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer da se pravo na isticanje ništetnosti u smislu odredbe čl. 328. ZOO -a ne gasi te da isticanje ništetnosti nije ograničeno rokom. Utvrđuje da zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a nije protekao a ovo sve s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle tek od donošenja ove odluke s kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe pa kako zastarni rok nije protekao kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 487,33 eur te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane odluke.

12. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke pobijane odluke temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te tuženika koji je izgubio parnicu obvezuje na plaćanje tužiteljici opravdanih troškova postupka za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa).

13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a. U pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

15. Prvostupanjski sud je u postupku potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora zbog čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odrede čl. 353. st.1.t.2. ZPP -a.

16. Iako se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno poziva na odredbe ZZP/07 umjesto ispravno na odredbe čl. 81. st.1. u svezi s čl.87.st.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) koji Zakon s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu valja primijeniti na konkretna slučaj pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u navedenom Zakonu trebalo je jednako odlučiti o zahtjevu tužitelja.

17. Prema odredbi čl. 81.st.1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Odredom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

19. Prema odredbi čl. 87.st.1. i 2. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl.6. Ugovora te je pravilno zaključio da je sporna odredba Ugovora sadržana u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru o kreditu pripremljenom po tuženiku kao kreditor, o sadržaju koje se nije pregovaralo te na koju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj, nepoštena.

21. Na žalbene navode tuženika valja istaći da sama činjenica da je u ugovoru naznačeno da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,25 % jednokratno, unaprijed, ne znači ujedno da je takve odredbe poštena, već je u okviru ocjene poštenosti, potrebno u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

22. Naime, u postupku pred prvostupanjski sudom je utvrđeno da tužiteljici kao potrošaču nije pojašnjena sporna ugovorna odredba na način da je ista obaviještena na koje se određene troškove i usluge tuženika odnosi naknada za obradu kredita. Stoga je prvostupanjski sud, ujedno cijeneći da je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, te da tuženik u ovom postupku nije dokazao opravdanost sporne naknade, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio da je riječ o odredbi koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

23. Na žalbene navode tuženika valja istaći da iako je tužiteljica kao korisnica kredita bila informirana o obvezi plaćanja predmetnih naknada, isti nije b ila informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini).

24. Za procjenu valjanosti sporne odredbe nisu od odlučnog značenja žalbeni navodi tuženika da je sporna odredba Ugovora gramatički i jezično razumljiva te da je tužiteljica kao potrošač, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda mog la razumjeti funkcioniranje pojam ugovorene naknade za obradu kredita te bez ikakvih poteškoća s obzirom na u Ugovoru naznačeni postotak iste utvrditi visinu svoje obveze i ekonomske posljedice ugovaranja te naknade.

25. Ovo iz razloga jer ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već je nužno bilo prilikom ugovaranje iste tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani dati sve potrebne informacije te jasno i određeno informirati istu o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade tj. koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj određenoj te jasno naznačenoj visini, što je konkretno propušteno.

26. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim upire na transparentnost sporne odredbe kao jasne, razumljive i lako uočljiva jer sadržajem predmetne odredbe tuženik nije prezentirao tužiteljici kao potrošaču o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti je predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i što se njima plaća. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedena odredba nepoštena te posljedično tome ništetna.

27. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 84. ZZP/03 podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

28. Tužiteljica je sadržajem ugovora informirana o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj određenoj te jasno naznačenoj visini). Tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja.

29. Zbog navedenog takva ugovorna odredba po shvaćanju ovoga suda iako predstavlja lako uočljivu odredbu, suprotno navodima tuženika ne predstavlja jasnu i lako razumljivu pa samim time niti transparentnu ugovornu odredbu već upravo ugovornu odredbu koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

30. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO -a, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedena visina iznosa naknade koja će se naplatiti od tužiteljice niti je naznačeno koje to eventualne stvarne troškove banka ima i koje troškove naplaćuje iz ugovorene jednokratne naknade, te kada se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku evidentno je da se radi o ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

31. Iako pravilno tuženik u žalbi navodi da nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita, isto je nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u tom smislu.

32. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba nepoštena i time ništetna te je pravilno u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 utvrdio ništetnost iste na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

33. Kako je tuženik na ime sporne naknade naplatio ukupni iznos od 487,33 eur to je pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO -a tuženik obvezan tužiteljici isplatiti navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od izvršene uplate do isplate, kako je odlučeno točkom II. izreke pobijane presude.

34. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost sporne odredbe Ugovora zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost tuženika to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO -a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

35. Protivno žalbenim navodima pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. U odnosu na zahtjev za isplatu valja odgovoriti da se radi o zahtjevu iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, a zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, konkretno od pravomoćnosti presude donesene u ovom postupku.

36. Tužiteljica je uspjela u parnici pa je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a obvezao tuženika na naknadu parničnog troška za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife.

37. Neosnovano tuženik žalbom smatra da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude. Ovo iz razloga jer je ročištu za objavu presude sukladno odredbi čl. 335. ZPP-a radnja predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, pa kada je punomoćnik tužitelja pristupio navedenom ročištu to mu sukladno Tbr. 9.t.3. Tarife pripada naknada troškova zastupanja na tom ročištu.

38. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

39. Tuženik nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je na temelju odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 22. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković