Posl. broj P-2161/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Sinju

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Kliškinjiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženih: 1. IŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon glavne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, dana 22. svibnja 2026. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica DŽĐ, OIB; [osobni identifikacijski broj] ima pravo na nužni dio iz ostavine pok. ostaviteljice DŽ OIB; [osobni identifikacijski broj].

II. Vraćaju se u sastav ostavinske mase iza pok. DŽ OIB; 87741769850 nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za 300/3024 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 448/5376 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela., čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela, grobnica na groblju Sv. Nikole u Brnaza grobno mjesto 18 za 2/6 dijela."

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je Rješenjem ovog suda posl. broj O-6381/17 od dana 12. ožujka 2020. godine prekinut ostavinski postupak iza pok. IŽ pok. D, a tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da ima pravo na nužni dio, da je ugovorom o darovanju od dana 03. veljače 2015. godine ostaviteljica u korist tuženica raspolagala svojom imovinom na način da je nužni dio tužiteljice povrijeđen, da je navedenim otuđenjem tužiteljica oštećena, a tužene da su se usprotivile njezinu zahtjevu navodeći da bi prethodno dobila određeni novčani iznos i iz kuće odnijela sve vrijedne stvari čime da je u svom nužnom dijelu namirena, a koji navodi da nisu istiniti i zbog čega da se u ostavinu ima vratiti raspolaganim nekretninama pa se predlaže usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tužena ad. 1. IŽĐ se tužbi usprotivila o ističući da zajednička prednica ugovorom o darovanju nije povrijedila pravo tužiteljice u njezinu nužnom dijelu budući da je tužiteljica za života prednice od iste dobila poveći novčani iznos i vrijedne stvari iz kuće, da da taj novčani iznos i vrijednost stvari premašuju iznos nužnog dijela, da je tužiteljica od dobivenog iznosa kupila nekretninu u Zagrebu čime da je za života prednice bila namirena pa je predložila odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

3. Tužena ad. 2. LŽĐ se tužbi usprotivila o ističući da zajednička prednica ugovorom o darovanju raspolagala svojom nepokretnom imovinom za života i sukladno svojoj stvarnoj volji, da na strani tužiteljice postoje okolnosti na temelju kojih se i kao nužna nasljednica može isključiti iz nasljedstva, da joj nužni dio ne pripada pa je predložila odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: rješenje ovog suda O-6381/17 iza IŽ (list 9–10), ugovor o darovanju od 03. veljače 2015. (list 11-14), zapisnik O-6381/17 od 08. veljače 2018. (list 15-16), povijesni izvaci iz zemljišne knjige (list 78-114), izvodi iz posjedovnih listova (list 115- 121), pregledani su predmetni ovog suda O-441/10 iza pok. LŽ i O-6381/17 iza pok. IŽ te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice DŽĐ te tuženih IŽĐ i LŽĐ (list 58-61).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Pregledom ostavinskog predmeta ovog suda posl. broj O-441/2010 iza pok. LŽ, koji je otac tužiteljice i djed tuženih, utvrđeno je da su njegovim nasljednicama temeljem rješenja o nasljeđivanju od dana 22. veljače 2012. godine proglašene supruga DŽ za 2/6 dijela, kći VŽ za 2/6 dijela te unuke IŽĐ i LŽĐ, svaka za po 1/6 dijela.

7. Uvidom u ostavinski predmet ovog suda posl. broj O-6381/2017 iza pok. IŽ, utvrđeno je da su njezina nesporna ostavinska imovina bile pokretnine (novčani zaostaci kod CZSS i HZMIO), dok je u pogledu nekretnina koje je ostaviteljica naslijedila od svog pok. supruga LŽ među strankama došlo do spora. Iz navedenog predmeta utvrđeno je da je pok. DŽ nekretninama naslijeđenima od pok. supruga LŽ raspolagala u korist svojih unuka – tuženica ugovorom o darovanju od 03. veljače 2015. godine čemu je tužiteljica prigovorila navodeći da je izvršenim raspolaganjem povrijeđena u svom nužnom dijelu te je postavila zahtjev da se dio nekretnina vrati u ostavinsku masu, čemu su se tužene usprotivile navodeći da je u svom nužnom dijelu namirena za života ostaviteljice. Rješenjem od dana 12. ožujka 2020. godine ostavinski postupak je prekinut, a tužiteljica upućena da pokrene parnični postupak protiv tuženih "radi utvrđenja da ima pravo na nužni dio iz ostavine iza pok. IŽ".

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica nužna nasljednica zajedničke prednice i da je ostaviteljica za života svim svojim nekretninama, naslijeđenima od pokojnog supruga LŽ za 2/6 dijela raspolagala u korist tuženica. Tuženice osporavaju tužbu ističući da bi tužiteljica bila prethodno namirena u svom nužnom dijelu u potpunosti, a tužiteljica traži da se u ostavinu vrati sve ono što je darovano, a ne eventualno dio koji bi predstavljao nužni dio (1/4 dijela imovine ostaviteljice).

9. Iz dostavljenih povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige razvidno je da je prednica stranaka bila upisana kao suvlasnica za 2/6 dijela od onog udjela na koji je bio upisan pok. LŽ temeljem nasljeđivanja supruga LŽ, a koji udjeli su potom preneseni na tuženice temeljem ugovora o darovanju.

10. Radi raspravljanja svih spornih okolnosti izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

11. Tužiteljica DŽĐ u svom je iskazu navela da je ovaj postupak pokrenula zato što smatra da ima pravo naslijediti nužni dio iza smrti pokojne majke DŽ koja je preminula 2017. godine, da je majka od ostavinske imovine imala 1/3 dijela koju da je zajedno s njom i s tuženicama koje su njene nećakinje i kćeri njezina brata naslijedila od njenog oca, a svoga supruga, da je kratko prije majčine smrti saznala da je majka tu naslijeđenu 1/3 darovala njenim nećakinjama što da je napravila u veljači 2015. godine, da na ostavinskoj raspravi nije bila osobno prisutna, ali da je bio njen odvjetnik te je taj postupak koji se vodio pred javnim bilježnikom upućen sudu, da je potom sutkinja Jagoda Matić nju uputila da pokrene parnični postupak i da je taj parnični postupak ovaj koji se danas vodi, da su nekretnine iz darovnog ugovora isključivo one naslijeđene od pokojnoga oca jer da je jedina imovina koju je majka imala upravo ona imovina koju je naslijedila od pokojnoga oca, a da svoje imovine nije imala, da se u ostavinskom postupku nije provodio ni popis ni procjena ostavinske imovine, da ona za života roditelja od njih nije dobila nikakvu imovinu, da je zadnji put vidjela majku dvije godine prije njezine smrti te da majku nije posjećivala jer da joj je u to vrijeme dijete bilo teško bolesno pa je bila okupirana brigom oko svoga djeteta, ali da se o majci ranije uvijek brinula jer da je majka boravila kod nje i 2010. kad je operirala oko i 2011. kada je operirala kuk, i kasnije kada je rješavala problem koji je imala sa sluhom.

12. Tužena IŽĐ u svom je iskazu navela da je njezin pokojni otac preminuo 1987. godine, a da su problemi između stranaka započeli zapravo nakon djedove smrti budući da tužiteljica nju i sestru uopće nije prijavila kao nasljednice, naknadno se pravdajući da je napravila samo omašku, međutim da je ona zapravo nas njih zatajiti i da je tražila je od bake da traži svoj dio pa da ju je zato i odvela k sebi u Zagreb kako bi imala pristup svim računima, da je baka operirala kuk i bila slabo pokretna, a tužiteljica da stanuje na četvrtom katu u zgradi bez lifta pa da je baka uglavnom bila zatvorena u stanu dok je tužiteljica razmišljala da bi ju smijestila u dom, da je tada baka zvala jednu rodicu u [adresa] i izrazila želju da se vrati ovdje živjeti, da se baka vratila u [adresa], a da ništa od računa za kuću nije bilo plaćeno iako da je tužiteljica baki tvrdila da sve uredno podmiruje pa su onda sestra i ona platile sve te ovrhe i sve dugove podmirile, da su sestra i ona nekoliko godina u svemu pomagale baku, a ona da je svakodnevno bila prisutna budući da je u to vrijeme radila u Sinju, pa da je baka 2015. godine odučila njoj i sestri pokloniti tu svoju 1/3 kako bi imale jednako koliko i tužiteljica ima, da je tužiteljica po saznanju za ovo prestala pričati s bakom i da su se one tada posvađale, ali da baka na ovo nije bila prisiljena, već da je samo htjela njoj i sestri svoj dio dati kako bi ih izjednačila s tužiteljicom, da ona i sestra imaju svoje nekretnine i da nikada nisu živjele u [adresa] te da im ovo nije bilo potrebno kako bi riješile neka svoja životna pitanja, da tužiteljica baku nije vidjela više godina prije smrti, dok da ju je ona držala za ruku dok je umirala, da tužiteljica nije podmirila ni troškove sprovode pa da joj se čini neprimjerenim da sada traži nužni dio, da su ona i sestra tužiteljici ponudile nagodbu na način da su joj ponudile kuću s okućnicom i druge nekretnine, a da bi za sebe zadržale samo dvije građevinske parcele, međutim na tu nagodbu da tužiteljica nije pristala, da je tužiteljica uvijek od roditelja dobivala značajne novčane iznose za njihova života, da su nakon djedove smrti svi njegovi računi bili na nuli, a kartice da su bile kod tužiteljice i upravo od toga novca koji je tužiteljica od roditelja dobivala da je kupila je stan u [adresa] i da ga zasigurno nije kupila od svoje place, da je baka od imovine imala samo svoju mirovinu i nekretnine što je naslijedila od djeda, a druge imovine nije imala, mirovina pok. bake nije bila loša, već mirovina s kojom je ona mogla podmiriti svoje potrebe, da je troškove njezina liječenja podmirio HZZO jer da je preko toga fonda i operirana i dobila toplice, štake, slušni aparat sve što joj je bilo potrebno, a uostalom da je imala i svoju mirovinu.

13. Tužena LŽĐ je navela kako je suglasna s iskazom tužene IŽĐ te je dodala da je u vrijeme kad je preminuo njezin djed Bože Talaja 2010. godine tužiteljica utjecala na baku da baka zatraži izdvajanje na obiteljskoj kući na ime bračne stečevine, a sve kako bi umanjila nasljedni dio njoj i njenoj sestri pa da je tada navela da je zemljište na kojoj je obiteljska kuća sagrađena njenoj baki darovao njezin pokojni otac, međutim, to da nije bilo točno, a što da je ona znala budući da joj je pokojni djed bio povjerio svu dokumentaciju vezano za obiteljsku kuću, da je pokojni djed želio urediti vlasništvo, a budući da je ona u to vrijeme radila na sudu da joj je sve to dao kako bi mu uredila uknjižbu, da iz te dokumentacije proizlazi da je djed zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća kupio i isplatio pa da je u ostavinskom postupku koji se vodio iza njegove smrti pred javnim bilježnikom Delongom u Sinju utvrđeno da ta obiteljska kuća nije bračna stečevina, da su svu djedovu imovinu oni naslijedili i dobili dijelove koji ih po zakonu pripadaju, da je točno da su sestra i ona tužiteljici ponudile nagodbu na način da su joj ponudile cijelu kuću, iako da je ona zahtijevala samo polovicu, i još neke druge nekretnine, međutim, da ta nagodba nije među njima realizirana budući da tužiteljica na nju nije pristala tražeći i nadalje povrh toga novčani iznos i dio zemljišta.

14. Iskazi stranaka su dijelom suglasni u onim dijelovima u kojima opisuju slijed i tijek nasljeđivanja zajedničkih prednika i obiteljsku dinamiku stranaka, ali ne daju odgovor na pitanja koja su sporna u ovom predmetu.

15. Nije sporno da je tužiteljica nužna nasljednica pok. IŽ budući da je temeljem čl. 69. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju propisano da su nužni nasljednici ostaviteljevi potomci kad po su zakonskom redu nasljeđivanja pozvani na nasljedstvo. Nadalje nije sporno ni da tužiteljica nije lišena nužnog dijela oporukom budući da ostaviteljica oporuku nije ostavila niti da bi bila isključena od nasljeđivanja zbog nedostojnosti, jer na to tuženice ili ne ukazuju, ili pak ukazuju samo paušalno. Nadalje nije sporno da je ostaviteljica svom svojom nepokretnom imovinom raspolagala u korist tuženica te da je u trenutku smrti imala samo pokretnine manje vrijednosti. Temeljem čl. 70. st. 5. ZN-a, nužni nasljednik ima pravo na ime svog nužnog dijela (u konkretnom slučaju ¼ dijela) dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava. Pravo na nužni dio je nasljedno pravo pa sud u postupku ostavinske rasprave ima raspraviti i o pravu nužnog nasljednika na nasljedstvo, a kad nasljednik nužni dio traži u parnici, tužbeni zahtjev mora glasiti na ispunjenje, a ne samo na utvrđenje postojanja prava na nužni dio. Na temelju vrijednosti ostavine izračunava se vrijednost nužnog dijela na način da se popišu i procijene sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti i da se tom iznosu pribroji vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom nasljedniku (čl. 71. st. 1. toč. 1. i 3. ZN-a). Temeljem čl. 77. st. 1. ZN-a nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog dijela.

16. Da bi se u konkretnom slučaju utvrdilo da je tužiteljica u svom nužnom dijelu povrijeđena, valjalo je u ostavinskom postupku koji je ovom postupku prethodio popisati i procijeniti sva dobra koja je ostaviteljica imala u času smrti, tom iznosu pribrojiti vrijednost svih darova koje je ostaviteljica učinila zakonskim nasljednicama, dakle ne samo vrijednost dara iz ugovora iz 2015. godine, nego i ranijih darova eventualno učinjenih tužiteljici. Tek po tom provedenom postupku koji se imao provesti u ostavini i ako tuženice ne bi dobrovoljno vratile u ostavinu dio onoga što im je darovano, bilo bi mjesta vođenju parničnog postupka. Međutim, ništa od navedenog u provedenom ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom nije učinjeno da bi potom sud rješenjem uputio tužiteljicu da u parnici dokazuje da ima pravo na nužni dio što predstavlja utvrđenje činjenice pa je zapravo sud tužiteljicu uputio da postavi tužbeni zahtjev koji bi temeljem čl. 187. ZPP-a valjalo odbaciti.

17. U slučaju spora zbog povrede nužnog nasljednog dijela i vraćanja dara tužitelj može zahtijevati samo da se u ostavinsku imovinu iza ostavitelja koji je darom povrijedio njegov nužni dio vrati taj dar učinjen određenoj osobi u onom dijelu kojim će se namiriti tužiteljev nužni dio. Tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom traži; da se utvrdi da ima pravo na nužni dio iz ostavine iza pok. majke, ovo u skladu s uputom suda i što predstavlja utvrđenje činjenice; i da se u sastav ostavinske mase vrati sva imovina koju je prednica stranaka darovala tuženicama, a ne u onom dijelu kojim će se namiriti njezin nužni dio.

18. Pravilno i precizno postavljen tužbeni zahtjev predstavlja procesnu pretpostavku za meritorno suđenje i to je okvir unutar kojega se može kretati sud. Ne postoji obveza suda da potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje jer sud nema inkvizitorne ovlasti, već je pravo i dužnost stranaka da predlože izvođenje dokaza kojima će potkrijepiti svoje tvrdnje. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja. Tužiteljica je ustrajala u prijedlogu da se izvede dokaz vještačenjem po vještacima odgovarajuće struke radi utvrđenja da je došlo do povrede nužnog dijela, ali se nije očitovala sa čime bi valjalo usporediti tako utvrđenu vrijednost darovane imovine. Sud je ovaj prijedlog odbio budući da je protivan načelima ekonomičnosti i koncentracije postupka. Naime, da bi se procijenila vrijednost tuženicama darovane imovine, valjalo bi provesti dokaz očevidom na licu mjesta s vještacima za geodeziju, poljoprivredu te graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina, a troškovi tih vještačenja bi višestruko premašivali vrijednost nesporne ostavinske imovine, odnosno zaostataka kod HZMIO i CZSS. Budući da tužene ističu da je tužiteljica za života zajedničke prednice dobila značajna novčana sredstva od kojih je kupila stan u [adresa], a da podacima o tome tužene ne mogu raspolagati, na tužiteljici je u konkretnom slučaju bilo da dokaže da njihovi navodi nisu istiniti dostavom dokaza da je stan u kojem sada stanuje, odnosno stan u [adresa] u kojem je stanovala u trenutku očeve smrti (sukladno podacima iz smrtovnice) stekla na drugi način, a ne darovanjem novca od roditelja. Upravo iz ovog držanja tužiteljice jest za zaključiti da je i sama za života roditelja dobila na dar nešto što bi joj valjalo uračunati u njezin nasljedni dio i što je također trebalo biti popisano i procijeneno u ostavinskom postupku.

19. Nadalje, iako je sud tužiteljicu 03. veljače 2026. godine pozvao da postavljeni tužbeni zahtjev uredi na način da označi koji suvlasnički udio od onoga koji je prednica prethodno imala traži vratiti u ostavinu radi namirenja nužnog dijela, tužiteljica se očitovala kako zahtijeva da se u ostavinu vrati sve, svih 2/6 dijela, iako je jasno da se radi namirenja nužnog dijela ne treba vratiti sve što je darovano, nego onoliko koliko je potrebno da se nužni dio, ako je povrijeđen, namiri. Nadalje je trebalo tražiti da se određeni suvlasnički udio koji je sada upisan na ime tuženih, i to ne onaj koji su stekle nasljeđivanjem djeda, nego onaj koji su stekle darovanjem od bake, vrati na ime zajedničke prednice.

20. Postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, onako kako je postavljen, nije osnovan i stoga ga je valjalo odbiti. Iz provedenog postupka jasno proizlazi da samo dio odgovornosti za ovakav ishod postupka leži na tužiteljici, dok dio nesporno leži i u tome što je ostavinski postupak proveden nepotpuno i što je rješenje kojim je tužiteljica u parnicu upućena majnkavo. Međutim, ni za što od navedenog ne može se teretiti tužene u ovom predmetu na kojima uostalom niti nije teret dokaza.

21. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

22. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da tužene trošak nisu popisale.

U Sinju, dana 22. svibnja 2026. godine

S U T K I N J A :

Tea Lolić Prenc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice odvj. Stipe Kliškinjić

2. tužena ad. 1. IŽĐ

3. pun. tužene ad. 2. odvj. Duje Duplančić