REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SUPETRU
Posl. broj P-4635/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Katarini Heinrich, u pravnoj stvari tužitelja: DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Miri Boban i BN, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordan Lolić, protiv tuženika:
SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, radi naknade/isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika BN, te tuženika KN osobno uz punomoćnika odvjetnika Mladena Vuškovića, dana 22. svibnja 2026. godine, donio je i objavio
p r e s u d u
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 13.137,30 Eura uvećano za zatezne kamate, a koje se od 17. prosinca 2019 godine do 01. siječnja 2023. godine obračunavaju primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, br: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18), a od 01. siječnja 2023. godine do 17. lipnja 2024. godine se obračunavaju, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; i koje kamate teku;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. prosinca 2019. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. siječnja 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. veljače 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. ožujka 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. travnja 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. svibnja 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. lipnja 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. srpnja 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. kolovoza 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. rujna 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. listopada 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. studenog 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. prosinca 2020. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. siječnja 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. veljače 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. ožujka 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. travnja 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. svibnja 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. lipnja 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. srpnja 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. kolovoza 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. rujna 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. listopada 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. studenog 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. prosinca 2021. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. siječnja 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. veljače 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. ožujka 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. travnja 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. svibnja 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. lipnja 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. srpnja 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. kolovoza 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. rujna 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. listopada 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. studenog 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. prosinca 2022. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. veljače 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. ožujka 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. travnja 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. svibnja 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. lipnja 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. srpnja 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. kolovoza 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. rujna 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. listopada 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. studenog 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. prosinca 2023. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. siječnja 2024. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. veljače 2024. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. ožujka 2024. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. travnja 2024. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. svibnja 2024. godine pa do konačne isplate;
- na iznos od 238,86 Eura od 17. lipnja 2024. godine pa do konačne isplate.
II. Nalaže se tužitelju DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužitelj je suvlasnik nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], neplodno zemljište, 2267 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 227/2267 dijela cjeline predmetne nekretnine, koji u naravi predstavlja parkiralište za automobile, u neposrednoj blizini zgrade Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru. Tužitelj da je (su)vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine “U [adresa], dana 17. lipnja 2024. godine”, a kojim Ugovorom odredbom članka 7.3., da su prodavatelji na tužitelja prenijeli i pravo na naknadu štete, odnosno isplatu spram treće osobe, koja je navedeni dio nekretnine koristila na način da je ubirala mjesečnu naknadu za sebe, iako u pogledu iste nekretnine ne polaže nikakva prava. nadalje, da je tuženik, znajući da predmetno parkiralište ne predstavlja njegovo vlasništvo, isto parkiralište koristio, neovlašteno prisvojio, te uzimao najam za parking vozila na ovom prostoru, bez ikakvog pravnog osnova, bez ikakvog odobrenja stvarnog vlasnika nekretnine. Nadalje, da je tužitelj odmah po sklapanju gore navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, stupio u posjed kupljenog dijela predmetnog parkirališta na kojemu da je moguće parkirati 9 automobila, te je istog u cijelosti ogradio i izdvojio. Tuženik da je neovlašteno naplaćivao iznos od 200,00 kuna (sada 26.54 Eura) mjesečno za parkiranje jednog vozila. Slijedom navedenog predlaže se kao u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi u cijelosti kao i tužbenom zahtjevu navodi da je tužitelj samo formalni suvlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], a da je stvarni vlasnik iste tuženik, radi čega da nije tužitelju dužan nikakav novčani iznos iz bilo kojeg, pa niti iz utuženog osnova. Nadalje, da je pravomoćnom odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Supetru Broj: Reg. A 4223/47 " [adresa], 11-XII 1947", obrađivaču i ocu tuženika VN i njegovoj obitelji – priznato pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dotadašnjeg uknjiženog prava vlasništva CN, od kada je obitelj tuženika u neprekinutom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine (77 godina) sve do nedavnog samovlasnog zauzimanja predmetnog zemljišta od strane tužitelja, a sve nakon njegove "kupnje od nevlasnika" Kupoprodajnim ugovorom "U [adresa], dana 17.lipnja 2024.godine". U smislu navedenog, postavlja protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine. Tek podredno prigovara i visini utuženog potraživanja kako u vremenskim periodima, te pojedinačnim iznosima, tako i u ukupnosti izračuna tužiteljevog potraživanja. Podneskom od 4. kolovoza 2025. godine tuženik je povukao protutužbu.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to: Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. lipnja 2024.g., povijest promjena na katastarskim česticama od 7. studenog 2024.g., izvod iz katastarskog plana, izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz posjedovnog lista, Agrarna odluka Reg A 4223/47 od 11. prosinca 1947.g., rješenje o nasljeđivanju iza pok. MN O – 531/24. od 5. travnja 2024.g., presuda Općinskog suda u Supetru P- 439/11. od 10. ožujka 2014.g., fotografije ( list 81-84 spisa ), Ugovori o zakupu parkirališnog mjesta za razdoblje od 1.1.2018.g. do 1.1.2022.g., Ugovor o najmu parkirnog mjesta ( list 16-125 spisa), Porezno rješenje, dopis Područnog ureda porezne uprave Supetar od 15. siječnja 2026.g., izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedokinje RN.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na isplatu iznosa od 13.137,30 Eura uvećano za zatezne kamate, za razdoblje od 17. prosinca 2019 godine do 17. lipnja 2024, koji iznos je tuženik stekao korištenjem predmetne nekretnine, bez valjane pravne osnove, iznajmljivanjem parkirnih mjesta.
6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Među strankama također nije sporno da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina, sve do trenutka kada je tužitelj istu kupio od uknjiženih zk vlasnica, kada ju je na zahtjev tužitelja, bez odgode predao u posjed tužitelju.
8. Među strankama je sporno je li tužitelj ovlašten od tuženika tražiti isplatu na ime korištenja predmetne nekretnine bez pravnog osnova, za razdoblje prije nego je tužitelj stekao pravo vlasništva iste.
9. Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 1111, da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3). Pretpostavke potrebne za nastanak obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove su: 1) povećanje imovine na jednoj strani, a koje se može sastojati u povećanju imovine, smanjenju gubitaka, uštedi troškova i slično 2) smanjenje imovine na drugoj strani 3) postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine (kauzalni neksus) 4) nepostojanje pravne osnove, bilo da ona uopće ne postoji, bilo da se nije ostvarila ili je poslije otpala 5) činidba ne smije biti štetna radnja jer bi u tom slučaju bila riječ o odgovornosti za štetu.
10. Odredbom čl. 1120 ZOO-a, propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
11. Rokovi zastare propisani su čl. 360. do 393. ZOO-a. Pod zastarom se podrazumijeva protek vremena nakon kojeg dužnik može uskratiti ispunjenje svoje obveze zbog pasivnog držanja vjerovnika od trenutka dospjelosti, pa do proteka vremena određenog zakonom. Posljedica zastare jest da se neko pravo više ne može prisilno ostvariti. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Početak zastarijevanja potraživanja vezan je za dan dospjelosti, odnosno zastarijevanje će početi teći dan nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje. Zastara nastupa kada istekne zadnji dan zakonom određenog vremena. Opći zastarni rok predviđen odredbom čl. 371. ZOO-a je pet godina i on se primjenjuje ako za određeno potraživanje nije određen poseban zastarni rok. Zastara zahtjeva iz stjecanja bez osnove počinje teći prvoga dana nakon dana kada je vjerovnik bio ovlašten zahtijevati ispunjenje, odnosno dan nakon dospjelosti. Tražbina iz stjecanja bez osnove dospijeva čim je nastao odnos stjecanja bez osnove. Budući da ZOO ne propisuje posebne rokove zastarijevanja za institut stjecanja bez osnove, vrijedi opći zastarni rok od pet godina.
12. Na okolnost korištenja predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje RN, koja je u svom iskazu navela da je tuženika KN prvi put vidjela na tom ročištu, s njim nije nikada komunicirala ni na koji način, niti je s tuženikom komunicirala njena sestra. Navodi da je sa tuženikom vodila spor u kojemu je predmet postupka bila predmetna nekretnina a koji je okončan na način da je tuženik, u tom predmetu označen kao tužitelj, odbijen sa zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva s tim da je i nakon tako okončanog spora gosp. KN nastavio koristiti svoju nekretninu, a i dio nekretnine u njenom vlasništvu. Upitana jesu li njena sestra ili ona poduzele nešto u vezi toga, odnosno jesu li pozvale tuženika da im preda u posjed predmetnu nekretninu navodi da su smatrali da je okončanjem parnice u njihovu korist to pitanje bilo riješeno te da će im tuženik prepustiti predmetnu nekretninu u posjed. Nakon pet, šest godina predmetu nekretninu su prodali DN, ovdje tužitelju. Na pitanje pun. tužitelja navodi kako je točno da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine koji je zaključila sa tužiteljem prepustila tužitelju svoje potraživanje prema tuženiku. Na pitanje pun. tuženika tko je sastavio ugovor navodi da je sastavio odvj. BN. Posebno upitana zbog čega od tuženika nisu potraživali naknadu za korištene zemljišta navodi da nije imala volje voditi još jednu parnicu.
13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane svjedokinje jer je ista iskazivala logično iskreno, i nepristrano.
14. Tužitelj DN, i svom je iskazu naveo da tuženika KN poznaje već dugi niz godina, te da je cijelo to vrijeme vjerovao da je tuženik vlasnik cijele površine zemljišta, u naravi parkinga. Sa tuženikom se dogovarao o tome da bi kupio jedan dio parkinga s time da mu je nudio cijelu površinu što mu je bilo previše zbog čega je odustao od kupnje. U vrijeme dok je sa tuženikom razgovarao o kupnji parkinga nije bio izvršio uvid u z.k. stanje za predmetnu nekrentinu. Prodavateljice je upoznao u prigodi kada su ga kontaktirale radi izvođenja građevinskih radova, obzirom da je vlasnik građevinske firme, koji je posao u tom trenutku odbio međutim u razgovoru s njima je saznao da prodaju dio parkinga i to ovaj sporni dio i neke druge nekrentine, nakon čega su zaključili kupoprodajni ugovor. Osim sporne nekrentine kupio je i autobusni terminal sa zgradom, za 65% dijela za koliko su bile uknjižene prodavateljice, a na ostatku je ostala uknjižena Jadrolinija, Hrvatska lutrija, i U.O. "Pipi". Upitan jesu li mu prodavateljice spominjale da bi tuženik i nakon što je pravomoćnom presudom odbijen njegov zahtjev na utvrđenje vlasništva sporne površine koristio taj prostor, navodim da su mu one baš naglasile kako je tuženik protivnoj njihovoj volji nastavio koristiti predmetnu nekretninu na način da ju je iznajmljivao za parkirna mjesta, što njima nije bilo drago a vjeruje da je u kupoprodajnom ugovoru i uglavljeno da mu prenose svoje potraživanje prema tuženiku. Nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora o tome je obavijestio tuženika koji je od njega tražio dva dana radi organiziranja novog ulaza u njegov dio parkinga. Nakon što je preuzeo predmetnu nekrentinu tuženik je više nije koristio.
14.1. Tuženik KN, je u svom iskazu naveo da obzirom na dugogodišnje poznanstvo sa tužiteljem nije mogao zamisliti da će protiv njega podnijeti ovakvu tužbu a osobito iz razloga što se ista odnosi na razdoblje prije no što je tužitelj kupio sporno zemljište a i obzirom na to da je, čim ga je tužitelj obavijestio da je kupio predmetnu nekretninu, istu bez odlaganja prestao koristiti. Upitan jesu li mu se nakon što je pravomoćno izgubio u parnici za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine, zk vlasnice ikada obratile sa zahtjevom za isplatu, ili tražile od njega da im preda u posjed predmetnu nekretninu, odnosno da se prestane istom koristiti na bilo kakav način, navodi da nakon što je parnica dovršena s njima nije imao nikakav kontakt, nikada mu se nisu obratile niti pismeno, niti osobno niti putem posrednika. Upitan zbog čega je nakon što je pravomoćno izgubio spor nastavio koristiti spornu nekretninu, navodi da su mu savjetovali da u tome nema ništa loše, da se radi o javnoj površini, pa je tako i napravio. Upitan zbog čega je uopće podnio tužbu protiv prodavateljica i temeljem kojeg pravnog osnova navodi da je njegov otac velike površine zemljišta dobio temeljem agrara zbog čega je vjerovao da je i ova predmetna nekrentina stečena na isti način. Na poseban upit pun. tuženika navodi kako je ona presuda kojom je odbijen postala pravomoćna 2014. godine. Dodaje kako je da je 2010. po prijedlogu za povrat nacionalizirane imovine doneseno rješenje kojim se imovina vratila obitelji KN, a u naravi jedan dio tih nekrentina bila je ova sporna nekretnina koja je činila cjelinu sa i ranije postojećim parkingom kojeg je držala općina i koja je tamo i iscrtala parkirna mjesta.
15. Pregledana je presuda Općinskog suda u Supetru P-439/11. od 10. ožujka 2014.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja KN ( ovdje tuženika ) i dr., protiv tuženika ZN, RN i NN, radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedena presuda postala je pravomoćna dana 25. svibnja 2015. godine. Ranije vlasnice predmetne nekretnine najkasnije su 2011. godine ( kada je pokrenut spomenuti parnični postupak P-439/11 ) saznale, da tužitelj ovdje tuženik KN, u posjedu drži predmetnu nekretninu. Sve do trenutka zaključenja kupoprodajnog ugovora sa ovdje tužiteljem DN 2024. godine, dakle više od 10 godina, tuženik nije niti od koga, niti usmeno ni pismeno kontaktiran sa pozivom na iseljenje i predaju u posjed, niti na isplatu novčane naknade zbog korištenja. Kako zastara zahtjeva iz stjecanja bez osnove počinje teći prvoga dana nakon dana kada je vjerovnik bio ovlašten zahtijevati ispunjenje, odnosno dan nakon dospjelosti, što je u konkretnim slučaju trenutak kada je postala pravomoćna presuda kojom je ovdje tuženik odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, dakle 2015. godine a za institut stjecanja bez osnove, vrijedi opći zastarni rok od pet godina, to je tužba tužitelja podnesena izvan roka, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a, pa su tuženiku priznat parnični trošak kako slijedi: sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta 9.12.2025.g., 5.2.2026.g., 24.4.26.g., sastav podneska od 4.8.2025.g., sve po 100 bodova, ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR iznosi 1.000,00 EUR uvećano za pdv od 25 %, iznosi 1.250,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
U Supetru, dana 22. svibnja 2026. godine
Sutkinja
Katarina Heinrich
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.
DNA:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
